Tagovi

Znaju li Milanovićevi pristaše što znači demokratizirati stranku?

Jedan od glavnih argumenata koje pobornici Zorana Milanovića potežu u nastojanju da osnaže njegovu ponovnu kandidaturu za predsjednika SDP-a je tvrdnja da je u svom mandatu demokratizirao stranku. Obrazlažu to činjenicom da je baš na njegov prijedlog u Statut SDP-a uvrštena odredba o biranju predsjednika svih razina organiziranja stranke po principu „jedan član, jedan glas“. Iako činjenično stoji da je takav način biranja čelnika stranke uveden na prijedlog Zorana Milanovića, njime ni približno nije obuhvaćeno sve bitno za ocjenu stupnja demokratičnosti organizacije. Od toga je daleko važnija opća sloboda govora i mogućnost svakog člana stranke da ravnopravno konkurira u natjecanju ideja za oblikovanje stranačkih politika. Na tom polju, međutim, Zoran Milanović stoji i više nego loše.

Kada je riječ o slobodi govora, možda ona postoji unutar pojedinih organizacija niže razine, javnosti je to područje malo poznato, ali primjeri sankcioniranja drugačijeg mišljenja i javnog iznošenja kritika na račun stranke i ponašanja nekih njezinih dužnosnika govore da ona završava u trenutku kad se kritika odnosi na samog Milanovića i ljude koji pripadaju užem krugu njegovih pouzdanika. Tad se obično poteže kvalifikacija da je kritičar svojim istupom „narušio ugled stranke“ i nanio joj štetu. Više je to nego jasna poruka svim članovima stranke do koje mjere smiju koristiti pravo na slobodno iznošenje stava.

S druge strane, kad analiziramo način donošenja odluka, čak je i Statutom stranke ograničen utjecaj drugih, makar se radilo i o Predsjedništvu stranke ili Glavnom odboru. Predsjedništvo stranke, istina je, može raspravljati o svemu i svačemu, ali kada su u pitanju, primjerice, liste kandidata za parlamentarne izbore, mogu o Milanovićevom prijedlogu imati samo mišljenje. Ne mogu niti jedno ime nametnuti ili pak skinuti s liste koju je oblikovao Milanović. I Glavni odbor kao najviše upravljačko tijelo stranke između dvije Konvencije može raspravljati samo u okvirima prijedloga Predsjednika stranke. Može mu sugerirati koga eventualno drugog da negdje stavi na listu ili izostavi, pa se nadati da će Milanović promijeniti svoj prijedlog, ali ne može izglasati ništa mimo njegove volje. Obilježje je to autokracije, tek malo uljepšane igrokazom od sjednice na kojoj Glavni odbor „odlučuje“ o kandidatima za Sabor RH. Manje više, demokratski je domet SDP-a da stranačka tijela raspravljaju o „svim pitanjima“, ali je već Statutom favorizirana volja Predsjednika. U kombinaciji sa slobodom govora koja, vidjeli smo, itekako može biti sankcionirana, u praksi je Zoran Milanović apsolutni gospodar „života i smrti“. Toliko o priči kako je i koliko Zoran Milanović demokratizirao stranku. Predugačka je i općepoznata lista marginaliziranih i izbačenih iz stranke zbog drugačijeg mišljenja da bi se na demokraciju u SDP-u isplatilo više trošiti riječi.

Međutim, jasno je da se Milanovićevi promotori neće ni rubno osvrtati na činjenice. Većina njih u stranci ne uživa osobiti ugled i svoj formalni položaj imaju zahvaliti isključivo činjenici da ih je u vrijeme za Milanovića povoljne konjunkture njegova volja izbacila u prvi plan. Koliko su kasnije u njegovoj sjeni uspjeli afirmirati „svoje ja“, vidjet će se ubrzo, već na ovim unutarstranačkim izborima. Procedura utvrđena Statutom stranke predviđa da se prvo bira Predsjednik SDP-a, a potom na Konvenciji i ostali organi stranke. Njihova će sudbina, dakle, ovisiti o tome kako će Milanović proći u srazu sa Zlatkom Komadinom i eventualno drugima, ako bude još kandidata.
Za sada je izgledno da će za funkciju Predsjednika stranke biti samo dva kandidata. Poznato je tko čini Milanovićev blok, oni koji njega podupiru se ne libe očitovati u medijima. Uglavnom se radi o ministarskoj ekipi i članovima Predsjedništva uz tek ponekog s terena. Pobornici Komadine su, gledamo li samo javne istupe, trenutačno u manjini, ali se radi o čelnicima organizacija koje imaju najveći broj članova (Zagreb, Rijeka, Split) i time potencijalno najveći utjecaj na konačni rezultat izbora. Pitanje je samo dijele li članovi stranke njihove stavove.

Milanovićeva je ponuda poznata. On ne vidi pogreške u svom radu i smatra da je dobro vodio stranku. Od članova stranke očekuje priznanje u vidu još jednog mandata na čelu SDP-a. Za razliku od njega, Komadina traži i nudi promjene. Može ih se sažeti na unapređenje unutarstranačke demokracije i okupljanje, na timski rad i aktiviranje cjelokupnog ljudskog potencijala stranke. Nije čudno što ga podržava i Aleksandra Kolarić koja je prije otprilike godinu i pol dana već predstavila svoj program Novog SDP-a, dojam je da ga Zlatko Komadina koristi kao predložak za svoje nastupe.

Izbori će zapravo biti plebiscitarno izjašnjavanje o povjerenju Zoranu Milanoviću. Zato se on niti ne trudi ponuditi nešto novo, već nastoji što više uljepšati sliku o sebi i svom dosadašnjem radu. Kad se kandidirao 2007.godine, u svom prvom obraćanju članovima stranke koristio je izraz „skriveni ocean snage“, misleći na ljudski potencijal i mameći potporu svih koji su se pod Račanom osjećali zapostavljenima, prije svega mladih. I uspio je. Ulazeći u ovu kampanju, opet govori o oceanu, ali je pitanje hoće li mu upaliti. Ovaj put, naime, članovi stranke ne moraju nagađati o tome koliko prostora dobivaju oni koji misle vlastitom glavom, a koliko oni koji samo klimaju i dižu ruku za sve što Milanović kaže.

Ako su zadovoljni vlastitim položajem i utjecajem u stranci, i ako se slažu s poimanjem unutarstranačke demokracije kako ju vide Milanovićevi pristaše, glasat će za njega. Ako im se više sviđa uključenost većeg broja ljudi u donošenje odluka i slobodno iznošenje mišljenja čak i kad se ne slažu sa stavom predsjednika stranke, izabrat će Komadinu. U tom slučaju ne mogu izgubiti, manje važni sigurno neće postati, a ni stranka ne može postati više gubitnička.

Komentari

Nedemokratičnost je problem

Nedemokratičnost je problem ne samo SDP partije, nego nažalost svih hrvatskih stranaka. Kakva je to organizacija u kojoj predsjednik nakon izbora stječe apsolutne, diktatorske, doslovno faraonske ovlasti? Ili je po njegovom, ili nikako. Kakve su to "stranke" iz kojih se zbog javnog iznošenja različitog mišljenja o nekom pitanju izbacuje na ulicu? Tu se ne radi o razlici u svjetonazoru, nego o osobnim interesima i klanovskoj stezi, imperativnoj slijepoj sljedbi.

(Primjerice, što su npr. Sanader, Kosorica, Polančec, Prgomet... ikad radili u HDZ-u? Nitko od njih nije demokršćanin, eventualno su nekakvi narodnjaci, a čak i to marginalno. Sudeći prema djelovanju i izjavama nakon gubitka položaja, oni i mnogi drugi su u naše "stranke" ušli ne iz političkog uvjerenja, nego zbog čistog materijalnog probitka, a u hijerarhiji su napredovali isključivo poslušnošću i poltronstvom vođi "stranke".)

I onda, kada neka tako duboko antidemokratska "stranačka" struktura stekne vlast, zar je čudno što i državom upravlja - nedemokratski, kao da se radi o privatnoj prćiji? Nije čudno, nego logična posljedica.

Zakonom valja natjerati stranke da se iznutra demokratiziraju. Propisati im minimalan sadržaj statuta, uvesti im obvezne unutarstranačke izbore na svim razinama, općinskim, županijskim, državnim, pa za koga ljudi glasuju, taj nek' vlada, ali nikako i nipošto bez kontrole.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Pošteno! Ovo je sm kakvog ja

Pošteno! Ovo je sm kakvog ja pamtim.

Tko je glasao

Zapravo, ako ti se da

Zapravo, ako ti se da pogledati, lako ćeš se uvjeriti da o stupnju demokratičnosti unutar SDP-a i općenito kad su principi u pitanju, ja uvijek pišem isto. Samo što nekad pobirem pluseve lijevih, a nekada desnih, ovisno o tome kako kome kad odgovara ono što pišem. Nema boljeg komplimenta za autora. :)

Npr., zbog pisanja ovih istih stvari o Statutu SDP-a u vrijeme kad je donošen i faraonskim ovlastima predsjednika stranke, ovdje sam proglašen "mrziteljem" Zorana Milanovića. Da paradoks bude veći, (i) od onih koji su danas vrlo glasni u traženju Milanovićeve smjene. Sad navode iste moje argumente zbog kojih su me onda ovdje "masakrirali". Onda su pak govorili, pravdajući statut koji predsjedniku daje tolike ovlasti, kako Milanović "mora imati i alate za provedbu svojih politika".

Drago mi je što su konačno progledali i volio bih da takvih bude dovoljno kad budu glasali na stranačkim izborima.

Vjerujem da će se isto dogoditi i po aktualnoj temi HDZ/MOST/vlada/refome...

B-52

Tko je glasao

Kada izgube izbore SDP-ejci od diktatora "postaju" demokrati

Tko je glasao

PC

Kada je riječ o slobodi govora, možda ona postoji unutar pojedinih organizacija niže razine nikakva demokratizacija ničega, pa ni stranke ove ili one, niti oslobođenje javnog govora nije moguće uz obavezu politički korektnog govora...
...sloboda govora je šira sloboda od slobode politički korektnog govora. Sljedovno, politička korektnost izražaja je uža sloboda od obične slobode izražaja.
Daklem, i na nižim i na višim razinama, i kod pristalica i kod protivnika predsjednika stranke, vlade, države, crkve, poljoprivredne zadruge, novinarskog udruženja, šumarije, javnog i privatnog poduzeća,...ništa od demokratizacije dok god je uspostavljen limit izražavanja, bilo kakav limit,
Prvo borba za slobode, pa tek onda preko vode,...he, he,

Tko je glasao

Cenzor je zanatlija koji buši bisere mudrosti

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Efikasna politička stranka

Efikasna politička stranka mora biti centralizirana, ako želi pobijediti na izborima. Interna demokratizacija stranke dovodi do stvaranja velikog broja stranačkih frakcija, a frakcije onemogućavaju stvaranje jedinstvenog stranačkog političkog programa.
Stranka bez političkog programa je kao selo bez crkvenog zvonika, kao što imamo prilike svjedočiti. Ni HDZ, ni SDP nemaju nikakav koherentan politički program. Bojim se da nikakva demokratizacija stranke ne može pomoći u situaciji kad stranački lider ne zna uobličiti politički program stranke s kojim se pobjeđuje na izborima, jer, smisao postojanje svake stranke je pobjeda na izborima. Sve ostalo je nogomet bez golova.
Paradoks moderne političke scene je upravo taj fenomen da politička stranka koja se natječe na demokratskim izborima mora biti centralizirana i mora imati jakog vođu, jer vođa pobjeđuje na izborima. Stranka je samo infrastruktura.
Što se tiče ovog konkretnog slučaja, stvar je ista. SDP nema izvornog socijaldemokratskog programa, a ne može niti imati dok u sebi ima rigidnu partizansku riječku frakciju. Za SDP je najbolje da Riječani osnuju svoju stranku koja će se držati slavnih tradicija NOB-a, a SDP treba pokušati najprije stvoriti jezgru suvremenog socijalno demokratskog političkog programa, a onda i socijaldemokratsku stranku. S obzirom na sadašnju ekonomsku krizu, a posebno na onu koja tek dolazi, to uopće nije jednostavno.

Tko je glasao

Navijam za Milanovića- neka im bude doživotni predsjednik

Tko je glasao

Predlažem da se SDP fuzionira

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Fuzija SDP-a i SDSS-a -integracija lijeve i desne im frakcije

Tko je glasao

Što jest jest

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Baš si zapao u probleme ovim dnevnikom, hehe

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Ajd da se u nečemu slažemo

Štoviše, sve u ovom dnevniku bih potpisao, jer sve stoji. Osim što možemo samo nagađati kakav će biti Komadina, no od Milanovića veći autokrat ne može biti.

Usput si, onako u sebi, mislim, da sam ja ovo napisao napali bi me da sam ustaša, životom se kunem da sam to pomislio iako nema ama baš nikakve poveznice i ne znam zašto mi je to palo na pamet? A onda pogledam i vidim da te Bigulica već osudila zbog ustaštva, ludilo i ludnica, hehe...

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

esdepeovci

ako žele oprati gorak okus poraza ( više poraza ) moraju smjeniti Zokija...kad već nema obraza da sam odstupi...

esdepe treba ...kao poslije izgubljene bitke...konsolidirati svoje redove..vratiti se izvorima.. ( socijaldemokracija )..iskoristiti i uključiti silni lijevi potencijal koji postoji u RH..i na rezervnom položaju u opoziciji ..pokušati konstruktivnim prijedlozima u saboru...raditi u interesu RH..ali tako da se vidi da je to u interesu RH..i biti korektiv ..dostojan korektiv poziciji...

znači, bez jugošljamarenja, bez titoizma, bez produkcije i zazivanja ustaša...

priznati ideološki boljševičko obračunavanje s protivnicima poslije WW2..

doslovce se na neki način ispričati za grijehove svojih ideoloških ( često i fizičkih ) otaca...

okrenuti se stvarnim proeuropskim i hrvatskim vrijednostima bez fige u džepu...i onda imaju šanse da opstanu, pa i ojačaju.

Iskreno..iako sam ja konzervativac u svjetonazorskom smislu...socijalno sam uvijek lijevo..i sdp-u želim sve najbolje..

sve dobro...

Tko je glasao

ustašuljačka socijaldemokracija je drveno željezo

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

ma koliko vi ne pričali o tome

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

:P

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ubijaš ga, što jest jest... hehe

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

ustašuljačka socijaldemokracija

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci