Tagovi

Zna li se u Hrvatskoj kakvo društvo tko gradi?

Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.

U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.

U novije vrijeme, kako na međunarodnom, tako i na domaćem planu svjedočimo koncentraciji političkog djelovanja oko sredine političkog spektra, čime se razlike izmedju tradicionalno lijevih i desnih opcija smanjuju. Kada u tako zgušnjenom političkom prostoru inicijativu dobiju različita interesno-pragmatična djelovanja i populizam, zbrka postane još veća i stvari se često okreću naglavce. Tako u Hrvatskoj imamo situaciju u kojoj glavna snaga „ljevice” SDP, dok je predvodio koalicijsku Vladu 2000-2003, oštro ograničava radnička prava, dok HDZ sa svoje „desne” pozicije šakom i kapom dijeli socijalne beneficije pojedinim društvenim grupama i tako gradi svoj socijalni image.

U takvoj situaciji građani gube orijentaciju i svoj glas udjeljuju ovoj ili onoj opciji na osnovi površnih i iracionalnih argumenata (npr. da li im se sviđa nastup vođe neke stranke na TV, je li neka stranka manje ili više državotvorna, itd.), bez jasne ideje kakvoj viziji društva u kojem žive daju podršku. A mnogi zato i ostaju pasivni, smatrajući da svojim glasom i tako neće ništa promijeniti – jer svi su „oni” i tako jednaki.

Rezultat je da se razvoj društva ne usmjerava istinskom voljom (većine) naroda, već voljom vrlo uske političke elite koja nesputana, stvarnom i punosvjesnom kontrolom javnosti, gradi društvo po svojoj mjeri i po mjeri svojih sponzora. Pri tome tradicionalne boje raspoznavanja blijede do neprepoznatljivosti, i izgleda kao da cjelokupna politička elita djeluje sasvim odvojeno od naroda.

Jedan od važnih razloga za takvo stanje je nepostojanje – ili opskurnost - jasno izraženog idejnog temelja svake od aktualnih hrvatskih političkih opcija, na temelju kojeg bi se gradjani birači lakše mogli opredjeljivati na izborima i čijom bi se kontinuiranom usporedbom s potezima u dnevnoj politici moglo kontrolirati u kojoj mjeri mjeri ta dnevna politika odskače od proklamiranih programskih načela.

Primjer jednog takvog neformalnog ideološko-političkog fundamenta, u obliku pet teza o razvoju društva, pronašao sam u tekstu Christiana Jensena, istaknutog člana vladajuće liberalne stranke („Venstre”) u Danskoj i aktualnog ministra za poreze. U tome tekstu Jensen izražava ishodište suvremene europske liberalne politike skandinavskog kruga koja, za razliku od nekih drugih liberalnih opcija, usprkos ishodištu u neograničenoj slobodi i pojedincu kao pokretaču svega, pokazuje znatno više sluha za socijalnu komponentu društvenih odnosa. Kao istaknuti protagonist dnevne politike, i sam autor teza Jensen u svom djelovanju odstupa, po onoj „politika je umjetnost mogućeg”, od svojih vlastitih vizija. Ali uz ovako deklarirano ishodište, uvijek je moguće provjeriti vjernost političara i stranke kojoj pripada proklamiranim idealima, odnosno s druge strane sklonost populizmu i oportunističkom podilaženju biračkom tijelu.

Tekst sam prilagodio za Hrvatske uvjete. Bilo bi interesantno u diskusiji utvrditi, ima li ikoja politička opcija u Hrvatskoj čije bi se idejno opredjeljenje moglo podvesti pod ovih pet teza, odnosno kakvi su stavovi najnačajnijih hrvatskih stranaka po ovim pitanjima.

Dakle, evo tih pet socijal-liberalnih teza, kako ih vidi Christian Jensen.

1. Slobodoumnost koja poštuje pravo na različitost i ograničava netoleranciju

U Hrvatskom društvu treba biti mjesta za različitosti. Svaki građanin treba imati punu slobodu odabira načina života, religioznog uvjerenja, familijarnih odnosa, oblika učestvovanja u ekonomskoj sferi društva, pa sve do praktičnih stvari kao npr. načina stanovanja i odjevanja.

U društvu zatvorenom za različitosti, građanin lako postaje nervozan u susretu s osobama čiji način života odskače od njegovih vlastitih ideja. Ako dozvolimo da ta nervoza upravlja našim bitkom, dolazi do zatvaranja u granice poznatog i propušta se prilika za razvojem mnogo čega novog i različitog. Hrvatska kultura razvijala se je stoljećima pod različitim utjecajima i proizvod je spoja tih izvanjskih ideja i vizija s hrvatskim korijenima i tradicijom.

Zato i danas treba izbjegavati pretjerano političko uplitanje u bogatstvo različitosti kojim pojedinci i grupe doprinose razvoju društva u svim njegovim segmentima. Politika bi apsolutno trebala izbjegavati uplitanje u pitanja kao što je čistoća jezika, spolne preferencije, način odjevanja i slično.

Jasno je da tolerancija može ići samo do granice iza koje pojedinci ili grupe svojim ponašanjem i postupcima počinju ugrožavati prava drugih (unutar svoje grupe ili uopće u društvu) i nametati neke norme, pod plaštom slobode, koje su u suprotnosti s općim ljudskim pravima.

Praktično političko djelovanje treba biti takvo da uvijek djeluje u smjeru povećanja tolerancije prema različitome, na dugotrajnu korist hrvatskog društva i ljudi.

2. Sloboda svakog pojedinca da ostvaruje i slijedi svoje ciljeve – ali uz poštovanje prava drugih

Hrvatsku treba usmjeravati ka što slobodnijem društvu. A to znači ka društvu slobodnih pojedinaca. Jer, odluke i inicijative pojedinaca nose najveću snagu promjene društva na bolje, samo ako su donešene kao rezultat vlastite slobodne volje i razmišljanja, a ne pod utjecajem nekih pravila ili zabrana. Drugim riječima, u društvu sputanom pretjeranom regulacijom svega i svačega, odluke koje donose pojedinci pod utjecajem raznih pravila, zabrana ili ekonomskih poticaja imati će svoju vrijednost samo toliko dugo dok ta pravila, zabrane ili poticaji budu na snazi.

Garancija stvaranja dobrog društva je da svaki pojedinac može nesputano stremiti za svojim ciljevima. Jer, društvo ne može u ime pojedinca odlučivati što je za njega dobro ili loše. To može samo taj pojedinac i zato društvo treba stvoriti preduslove za takvo ponašanje – u smislu obrazovanja i zakonodavstva – kako bi mogao donijeti prave odluke i razumjeti posljedice tih odluka.

Naravno, ako svi slobodni pojedinci pokušavaju dostići isti cilj, u društvu nastaju konflikti, koji zahtjevaju odgovarajuća rješenja. Zato je važno da društvo osigura uvjete u kojima pojedinac mora respektrati prava drugih da ostvaruju svoje ciljeve.

Rani francuski i engleski mislioci slobode i demokracije imenovali su taj princip kao „rule of law” (vladavina prava), u kojem nije pravo jačega, nego unaprijed definirana pravila, kojima se regulira rješavanje konflikata. Jer nema puno veze sa slobodom ako, stremeći k svojim ciljevima, pojedinac ili grupa u tome stremljenju spriječava, ograničava ili ugrožava pravo drugoga ili drugih da čini to isto.

Mogućnost vlastitog izbora svakog gradjanina više doprinosi razvoju društva nego bilo koji pokušaj da se tim izborom upravlja. To vrijedi kako u ekonomskoj, tako i u kulturnoj sferi, a napokon i u općem ljudskom zadovoljstvu.

3. Država mora biti toliko jaka da pomogne slabima, ali i toliko slaba da ne može slomiti one jake

U svakom društvu postoji potreba za državom, ili bolje rečeno javnom upravom koja će obavljati one poslove, za koje su gradjani odlučili da se trebaju obavljati u zajedništvu. Svako društvo ima potrebu za nekim zajedničkim odlukama, kao i da se te odluke provedu u život što efikasnije. Poželjan je javni sektor koji može osigurati visoko kvalitetne usluge na području npr. zdravstva, obrazovanja i socijale.

Lakmus test za moralnu snagu društva je osiguranje da oni najslabiji u društvu dobiju dovoljnu pomoć kako bi sami mogli odlučivati o svom životu.

Ali, da bi društvo moglo fokusirati na pomoć slabima, potrebna je ispunjenje dva uvjeta.

Kao prvo, društvo treba pomagati uistinu najslabijima i da oni „jaki” ne prebacuju svoje obveze koje sami mogu riješiti, na društvo. Jer, kada jake društvene grupe traže da javni sektor rješava njihove probleme, to vodi k nekim pravilima koja u krajnjoj liniji ograničavaju samostalan i drugačiji izbor svakog pojedinca.

Drugo je vezano uz povećavanje javnog sektora. Jer, prebacivanje poslova na javni sektor znači povećanje poreza, čime se odvraća i onemogućuje one „jake” da se pobrinu sami za sebe. Jer, ako potrebe za financiranjem hipertrofirajućeg javnog sektora (u obliku visokih poreza) dovedu da i oni jaki i uspješni gube motivaciju, ili u krajnjem slučaju ne mogu uspjeti, društvo može vrlo brzo se doći u negativnu spiralu. U današnjem globaliziranom društvu, a i relativno skorom ulasku Hrvatske u EU, visina poreza može značajno odrediti ponašanje mladih školovanih stručnjaka, odnosno odrediti hoće li Hrvatska biti privlačno mjesto za strane stručnjake i dovoljno atraktivna da zadrži potencionalno najproduktivniji dio populacije u zemlji.

Visina poreza svakako nije najvažniji faktor koji odredjuje ponašanje ljudi, ali ne smije se niti podcijeniti.

4. Briga o hrvatskoj kulturi koja nam daje zajednički identitet i ishodište našeg sudjelovanja u svjetskim procesima

U globaliziranom Svijetu odlučujuće je poznavati vlastite korijene i kulturu. S rastućim mogućnostima putovanja, studiranja, rada i života u različitim zemljama, čovjek mora uistinu znati odakle dolazi, kako bi mogao ocijeniti kamo on to zapravo stremi. Jer, bez jasno definiranih korijena čovjek postaje lakim plijenom različitih, često i negativnih utjecaja. Pogrešno je shvaćanje da postoji suprotnost u dubokom poznavanju vlastite kultuure i kulturne otvorenosti. Istina je upravo suprotna – duboki korijeni oslobadjaju i izazivaju čovjeka da istraži druge kulture.

Hrvatska kultura se je kroz povijest razvijala pod jakim utjecajima različitih većih ili manjih kultura sa područja koje okružuje Hrvatsku. Današnja hrvatska kultura rezultat je višestoljetnih političkih previranja, doseljavanja stranaca, putovanja Hrvata u Svijet na rad i vraćanja u Hrvatsku, prisilnih i dobrovoljnih državnih zajedništava, itd. Zato je zatvaranje u sebe ili povratak „na staro” kao što neki zagovaraju, velika greška i prijetnja daljnjem razvoju hrvatske kulture koja bi se zamrzla i postala svojom vlastitom karikaturom. Primjere takvog „razvoja” vidimo i danas u nekim hrvatskim enklavama u dijaspori, a tome smo svjedočili (zbog straha od ugroženosti) i na domaćem terenu u razdoblju od samostalnosti Hrvatske i kroz Domovinski rat.

Isto tako, doseljenicima u Hrvatsku, iz bližih ali u novije vrijeme i daljih zemalja, treba aktivno omogućiti da prihvate hrvatsku kulturu kao svoju, ali uz mogućnost da njeguju i svoje vrijednosti.

Ta otvorenost treba predstavljati ishodište za učešće Hrvatske u sve čvršćim oblicima medjunarodne suradnje: razni trgovinski savezi, EU, NATO, itd. jer samo učestvovanje u tim i sličnim organizacija omogućuje da i Hrvatska učestvuje u donošenju važnih odluka. Položaj Hrvatske na razmedju Mediterana, srednje i jugoistočne Europe na to i obvezuje Hrvatsku.

5. Medjugneracijski „ugovor” koji obvezuje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Današnja generacija dobila je Hrvatsku i, u širem kontekstu Svijet, u nasljedstvo, ali samo privremeno, tj. na posudbu od budućih generacija. Zato mi nemamo pravo to nasljedstvo zlorabiti, odnosno zaboravljati obvezu da ga budućim generacijama moramo predati u stanju koje neće bit lošije nego kada smo ga dobili. Zbog toga postoje neke manje-više jasne granice kako se smijemo ponašati u kulturnom, ekonomskom i ekološkom smislu, a da ne prekršimo taj medjugeneracijski ugovor.

Po pitanju zaštite okoliša, moramo osigurati da se priroda ne oštećuje našim aktivnostima. To znači da razvoj kojem stremimo mora bit i održiv. Ako on to nije moramo mijenjati pod hitno naše ponašanje ili primjenit tehnologije koje će ga učiniti održivim.

Hrvati su dobili u nasljedstvo prirodno i kulturno jedan prekrasan dio Europe, a time i obvezu da brinu o njemu kako bi ga predaki budućim generacijama kao još bolje i ljepće mjesto za život.

Komentari

Po redu kako slijedi: Pravo

Po redu kako slijedi: Pravo na odabir načina života: ili po kontejnerima, ili po javnim kuhinjama ili na burzi ili u poduzeću koje devet mjeseci nije isplatilo plaće radnicima (Dalmatinka Sinj, ako me pamet ne vara.)
Društvo mora biti otvoreno za različitosti. Koje? Kod nas su samo dvije, npr ja imam a ti nemaš. I vidi kako onda usko gledaš i kao građanin lako postaješ nervozan u susretu s osobama čiji način života odskače od njegovih vlastitih ideja. Garancija stvaranja dobrog društva je da svaki pojedinac može nesputano stremiti za svojim ciljevima. Koji su to ciljevi mladih diplomaca koji po dvadesetak godina čekaju posao. Ne bih dalje, odužilo bi se previše. Toliko dubokoumnih misli i komentara, a gdje je baza. Baza za sve što je rečeno je bogato i uređeno društvo u kojem se mogu još malo porihtati nabori na draperiji. A gdje smo mi od toga?
Spomenuh jednom u srcedrapatelnom pismu jednom našem autotajkunu kak ga vidim sutra na čelu naše mlade autoindustrije, misleći naivno, vidi tko bi za tako nešto bio bolji od njega. I odmah pukla ljubav na pola i ne dobim ni odgovor na svoje pisamce.
Stalno mi se vrti ajmo reć "norveška poslovica"(uvezeno iz Nove TV, Nad lipom 35, Neven): "Sita ofca i vuku ravno u oči gleda."Ma i demokraciji.

Tko je glasao

Politika je i administracija

Politika je i administracija i servisiranje građana.

Ako se netko bavi profesionalno politikom, onda mora naprosto snositi nekakvu odgovornost za kvalitetu rada.Svaciji rad za koji se bude placen i od kojeg se zivi se vrednuje i mora biti solidno obavljen.Odnosno ako npr. projektant bitno odstupi od ugovorenog projekta, on uvijek ( bar u normalnim drzavama) odgovara.Ovdje je problem sto se neki odnose prema politicarima kao siparice prema pop zvijezdama.Osim sto daju lovu za njihove "projekte", jos ih nekriticki i brane.U nekim ozbiljnijim godinama je to u najmanju ruku nezrelo.

Tko je glasao

Odnosno ako npr. projektant

Odnosno ako npr. projektant bitno odstupi od ugovorenog projekta, on uvijek ( bar u normalnim drzavama) odgovara.

Da, ali kada i sam naručitelj (političkog) "projekta" (birači) nije svjestan važnosti "ugovora" i samo u obrisima ili nikako vidi i shvaća ono kuda on vodi, jasno je da ga "projektant" (političari") lako može vodati na kratkoj uzici u kojem god smjeru želi.

The Observer

Tko je glasao

kada i sam naručitelj

kada i sam naručitelj (političkog) "projekta" (birači) nije svjestan važnosti "ugovora" i samo u obrisima ili nikako vidi i shvaća ono kuda on vodi, jasno je da ga "projektant" (političari") lako može vodati na kratkoj uzici u kojem god smjeru želi.

To je posljedica tzv bioloske demokracije.Ona se ukratko definira praksom:imam punih 18 godina i nisam bas pametan, ali moj glas vrijedi kao i bilo ciji drugi....
To je osnovni nedostatak parlamentarne demokracije.A ona nije nikako savrsena.Osnovni nacin za popravljanje ove anomalije je stalno ulaganje u znanost i obrazovanje i jacanje prosjecne stope obrazovanja glasaca.Naravno takodjer i stalno objasnjavanje zdravih odnosa glasac/politicar.Nije stoga cudo da su uglavnom drzave sa vecim brojem obrazovanih u % glasackog tijela uspjesnije, demokratskije i gospodarski razvijenije od onih drugih.Uza sve ovo problem tranzicijskih drzava je i neiskustvo u parlamentarizmu.
No boljeg modela nema, jer je alternativa nekakvo nedemokratsko, revolucionarno "proizvedeno" drustvo. Koje usprkos raznim nacionalnim ili socijalnim parolama redovno dovodi do izvitoperenja vodjaOni se kao i svaki covjek u fotelji po prirodi lako pokvari i izopaci. A u ovom slucaju nesankcionirano. Zato se cesto godinama nastavlja agonija takvog drustva i amnestija "nepogrijesivih" vodja i vizionara, radi njihovih neslucenih "zasluga"...

Tko je glasao

Možeš li mi bolje

Možeš li mi bolje objasniti taj osnovni nedostatak parlamentarne demokracije?

Je li problem što osamnaestogodišnjaci imaju pravo glasa ili je problem što osamnaestogodišnjaci nisu baš pametni ili je problem što glas osamnaestogodišnjaka vrijedi kao i bilo koji drugi?

Tko je glasao

To je samo dio problema.

To je samo dio problema. Možda bi bilo dobro da se polaže test kojim bi se dokazivala politička pismenost prije nego što bi se steklo pravo glasa? Time bi objedinio svoju gore navedenu trojbu i možda dobio na nju odgovor.

Tko je glasao

možda je i to samo dio

možda je i to samo dio problema.
u najmanju ruku, 18-ogodišnjaci koji steknu pravo glasa nisu ništa manje "problematični" od onih koji su pravo glasa stekli davnih dana (i u bivšoj državi), a ne vide dalje od svog nosa ili se gotovo uopće ne informiraju ili čak oboje.
bilo bi lijepo pretvarati se da je problem u onima koji pravo glasa tek stječu, ali let's face it, koliko mi posto građana imamo koji su apsolutno nepismeni, koji su zaluđeni i zaslijepljeni, koji niti ne žele otvoriti oči itd itd. uvijek sam smatrala da će s mojom generacijom doći nešto bolja vremena u tom pogledu, ali tek posljednjih mjeseci uviđam da se neke stvari prenose s generaciju na generaciju i vidim da će trebati još barem generacija ili dvije da se odmaknemo od istih starih zamornih priča koji s današnjom situacijom (imaju veze, ali) nemaju nikakvu važnost za pomak prema naprijed.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

A je, evo MIlanovic je rekao

A je, evo MIlanovic je rekao javno da ce otic ako izgubi izbore za Sabor.
Sad je velikom vecinom pobjedio na stranackim i to ga je izabrao samo quorum SDP koji za sebe voli reci "pametniji&pošteniji" od ostalih.
Dakle, danas(pogotovo nakon ovih izbora u SDP) ako nesto znas mozes za svoje znanje dici usluge za cca 15 % ....a njima ostavi parole i navijanje ne kuze ljudi da je kapitalizam sansa ,,,no hoce jednog dana.
Korak po korak..ili konjak po konjak

Tko je glasao

Naručitelji su svjesni

Naručitelji su svjesni ugovora i političari ih ne vodaju na kratkoj uzici.

Jednostavno se je ukazala prilika, drugovi Tito i Kardelj su se našli u prilici malo pojačati doze i uvesti liberalizam oko toga, uz zadržavanje ostale discipline, što se glavnini naprosto svidjelo i nužnost nužnosti koja nije nužna se je učinila kao neodoljiva privlačnost. Samo njih 2 su projektanti, arhitekti. Ostalo su istovremeno i sluge i naručitelji takve neodoljive privlačnosti, toga liberalizma koji se ponekad čini kao nužnost nužnosti iako nije nužna, kao igranje igrica na internetu i razna druga forsanja.

Tako da je kod nas situacija specifična, socijalno osjetljiv liberalizam beskrajno dominira. Ne da nema liberaalizma i da nije socijalno osjetljiv, nego nema granica, nešto je kao kardeljizam i maoizam zajedno i više od toga, snaga privlačnosti razvija stvar do krajnjih granica zrelosti, prelaska s onu stranu toga.

Obzirom da nije zgodno zagovarati bilo šta protiv liberalizma i socijalne osjetljivosti i bilo šta protiv slobode izražavanja, čak i bilo kakvu disciplinu mašte (greška koju je napravio Breton, šef pokreta), pogotovu jer dodatno to više skoro ništa nije namjerno, iz namjere i inercije nedoljive privlačnosti je prešlo u nenamjernu inerciju nadrealstičkog izražavanja i po inerciji nitko nije za disciplinu mašte, iskustva smo da je izlaz u zrelosti i sintezi toga iznimnog nadrealizma, što sada konačno stiže, naročito izraženo kao humor.

Tko je glasao

Čini mi se da LS sve više

Čini mi se da LS sve više nedostaje na domaćoj političkoj sceni, jer pravih liberala više i nema. Ovo što imam su interesne zajednice s pridjevkom liberalno što je sramotno i ponižavajuće.

Tko je glasao

Kad kažeš LS, misliš na

Kad kažeš LS, misliš na Gotovca, Kramarića, Banca ili možda na onog Beninešto (onaj iz Osijeka)? Ili možda na Budišu, koji nije imao direktne veze sa nazivom LS, a sa liberalima još manje...

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Po takvim načelima je

Po takvim načelima je djelovala Liberalna stranka koje više nema, zastupala ideje kao što su liberali D66 i Venstre..možda je vrijeme za uskrsnuće i vraćanje liberala na domaću političku scenu, liberala kažem, jer ovo što imamo su interesne zajednice.

Tko je glasao

Načela koja si preuzeo od

Načela koja si preuzeo od Jensena i preradio tako da se mogu razumijeti u specifičnim hrvatskim uvjetima su sastavni elementi (ali ne svi) temelja liberalne demokracije. Za mene osobno nema nikakve dileme koje hrvatske stranke su ih u cijelosti ili dijelom usvojile i djeluju u skladu s njima.

Ako pogledamo najjače stranke, vidjet ćemo da one imaju i najviše problema s praktičnom primjenom ovih principa u konkretnim politikama. I HDZ i SDP, naime, inzistiraju i ne odstupaju od jake države i državne intervencije. Razlika je samo u motivima i ciljevima (što nije nevažno), ali su posljedice za društvo gotovo jednako pogubne.

Budući da smo izašli (?) iz tzv. državnog socijalizma čije je glavno obilježje, što sugerira i samo ime tog režima, bio duboko ukorijenjeni etatizam, nije uopće čudno da se društvo, a pogotovu politika, teško oslobađa dominantne i naučene ovisnosti (pa onda i instrumentalizacije) o državnom aparatu i zloćudne birokratiziranosti koja funkcionira na bazi negativne selekcije i korupcije.

SDP je stranka koja se, barem načelno, želi riješiti te ovisnosti, a HDZ je stranka onih koji za vrijeme socijalizma nisu sudjelovali (iz ideoloških razloga) u etatističkoj raspodjeli (deklarativno to je stranka takvih, iako većinu njezina članstva čine bivši članovi Saveza komunista) pa su nakon 50 godina frustracija dočekali svojih pet minuta i omastili brk (čitaj: opljačkali vlastitu zemlju). Od manjih stranaka, na principima liberalne demokracije nepokolebljivo i dosljedno, po mojem sudu, ustraje samo HNS. Ostale stranke nisu vrijedne spomena.

grgo

grgo

Tko je glasao

Načela koja si preuzeo od

Načela koja si preuzeo od Jensena i preradio tako da se mogu razumijeti u specifičnim hrvatskim uvjetima su sastavni elementi (ali ne svi) temelja liberalne demokracije.

Upravo sam htio naglasiti ovdje izraženi odmak od klasične liberalne demokracije u smjeru socijalne osjetljivosti i neophodnosti djelovanja države u nekim vitalnim područjima koja osiguravaju da društvo postane nešto više od pukog zbira slobodnih pojedinaca (efikasna pomoć "slabima", jako javno zdravstvo i školstvo, itd.). Jer, upravo društveni uvjeti koji se time stvaraju, omogućuju efikasnu realizaciju individualnosti i inicijative pojedinaca, koji npr. ne ovise o familiji i svojoj socijalnoj mreži po pitanju čuvanja djece, brige o ostarjelima, i slično.

Tako svjedočimo da liberalne snage koje su trenutno na vlasti i u npr. Švedskoj i Danskoj, vrlo oprezno nastupaju oko finog tkiva države blagostanja, razvijenog na osnovi koncenzusa suprotstavljenih društvenih grupa - u grubo podjeljenih na vlasnike proizvodnih sredstava i njihove zaposlenike. Ta opreznost uvjetovana je i strahom od gubitka popularnosti zbog nekih nepopularnih mjera npr. smanjivanjem nekih socijalnih prava koja uživaju široki slojevi stanovništva, ali prije svega je posljedica svijesti da je društveni model kombinacije široke prisutnosti socijaldemkratskih vrijednosti s jedne strane, te povoljne poslovne klime s druge strane, glavnim razlogom uspjeha tih društava.

The Observer

Tko je glasao

(....) "je društveni model

(....) "je društveni model kombinacije široke prisutnosti socijaldemkratskih vrijednosti s jedne strane, te povoljne poslovne klime s druge strane, glavnim razlogom uspjeha tih društava."

Socijaldemokratske vrijednosti o kojima govoriš jednom riječju se zovu "socijalna država". Kada se jedno nasuprot drugom stave socijalna država i liberalni individualizam jasno je da bez finog uštimavanja može doći ili do paternalističke države (kakva je, bez ostatka, bila socijalistička država) ili do društva nesolidarnih atomiziranih individua. Što se tiče privrede, i jedno i drugo stanje može biti povoljno (o čemu svjedoči povijest različitih varijanti kapitalizma), ali je pitanje odakle će se pojaviti ograničenja koja prije ili kasnije narušavaju socijalnu idilu.

Vidjeli smo da je globalizacija prisilila socijaldemokratske vlade da redefiniraju koncept socijalne države, kao što je prije toga Oktobarska revolucija dovela do njezine invencije. Ono što ostaje kao konstanta i najbolji indikator razvijenosti nekog društva je poštivanje građanskih i ljudskih prava i sloboda pojedinaca i pojedinki, među kojima je jednakost esencijalni uvjet i za društvenu solidarnost i za povoljnu poslovnu klimu.

grgo

ps update

Razlika između klasičnog liberalizma i socijaldemokracije je u tomu što liberali polaze od toga da su ljudi jednaki i da su im startne pozicije jednake, a socijaldemokrati (oni/e bolji/bolje među njima) znaju da je to ideološka zabluda podjednako liberalne kao i socijalističke države i da se za jednakost tek treba izboriti.

grgo

Tko je glasao

Želiš li reći da se HNS

Želiš li reći da se HNS bavi i "praktičnom primjenom ovih principa u konkretnim politikama" ili si to namjerno izostavio?

E moj grgo, ti si rođen za političara :)

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Dok sam ovo citao imao sam

Dok sam ovo citao imao sam osjecaj da sam u nekoj utopiji... Mislim da se gotovo svi dijelovi ovog teksta danas krse, pogotovo 1. i 2. tocka.

I josa da dodam nesto za 3. tocku "Da nasi mladi nebi odlazili u svijet, potrebno je svijet dovesti kod nas." - Zoran Đinđić
_____________________________________________________________________________________________
"Narod je de facto i de jure najviša vlast iznad koje nema drugih vlasti, izvor je svih drugih vlasti i odgovoran je samo pred Bogom."
Johann Gottlieb Fichte

_____________________________________________________________________________________________
"Narod je de facto i de jure najviša vlast iznad koje nema drugih vlasti, izvor je svih drugih vlasti i odgovoran je samo pred Bogom."
Johann Gottlieb Fichte

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci