Tagovi

Život i smrt Ferdinanda Jukića - još nije vrijeme da pitamo odakle lova

Lova - marke, dolari, funte, euri, kune...mnogo love.

Stoji junak do junaka, oni su braća svi, generali milijunaši, naftaši, ribolovci, zvijezde, vlasnici, suvlasnici, suvovi, dragulji, zlato, badelaši....

Šleper, dva, ubij mesara klepi mu firmu, otvori vatru na jednom dijelu fronte, da kamioni s naftom prođu, jer srpski tenkovi srču dok pucaju...

Izlazi skupina branitelja iz Vukovara, naši zatvaraju punkt tenkovskim minama; naši ne znaju. Nagaze i buuuum. Razlete se tijela po slavonskim poljima. Brazde pune maraka iz raskidanih ruksaka. Ode dio imovine SDK Vukovar. Upiši poginule, pokupi lovu i šuti. Šifra: tišina je zlato, a zlato je skupo.

Emigracija, puna para s njemačkih i inih bauštela, lova skupljana žuljevima i krvlju. Punomoći ovjerene, pečati svježi, džepovi duboki. Milijun dva ovdje, milijun dva tamo. Ajd, da ne idemo busom nazad kupi merđu, lakše se voza lova. Puške polovne, ali auta nova, granate sitne, ali krupne dionice od privatizacije. Skupo je imati državu.

Mesić, ispod slike Pavelićeve samo zijeva a ne pjeva, smiješka se i prima čekove sklizave, s puno nula. Dogodi se, ljudi smo, da koji i nestane, ispadne iz aviona i padne na plodno tlo, oplodi se i vrati stostruko. Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju.

Zagorec, čedo mamino, general, domoljub, Hrvatina ljuta, voli pare više od mame. Gdje ćete ljudi, jeste ludi, takvome dati da vozi generala. Jednoga. Koji ga je naučio gotovo sve što znade. Ali ga nije naučio kako da uspješno ukrade. Jer tko ukrade malo, lopov je. Tko ukrade puno, taj je uglednik, ugodnik, besmrtnik, počasni građanin, vlasnik, naftaš, dobrotvor, pa čak i filantrop. Brine me njegov tlak.

I umrije nam Ferdinand, čovjek čiju su tišinu uspješno kupili. A on, katkada pohlepan, tražio je uvijek i još, pa je bunar presušio, rat je, mamu mu, prestao, izvori suhi, apetiti veliki...

Smrt poravna sve brežuljke. Hladan kao mramor, blijed kao vapnenac, stisnut granitom ili ilovačom, odmara umorne kosti. Ne pomažu ni funte, ni dolari, ni kune, ni Čedo Prodanović ili Nobilo, Hodak i ini. Smrt nije gadljiva.

A vrijeme prolazi. Generalčići, profiteri, tajkunčići, gospodari života i smrti, sve deblji, sve stariji, sve impotentniji. Vrijeme ih gazi, nedjela smrde, ljudi im se rugaju, prezirno okreću glavu. Povijest oštri olovku da im zada prekogrobni udarac, da im ispiše exegi monumentum. Đaba bilo konja vranih, po livadi razigranih, đaba bilo karuca čilaša. Kad si samo jedna gnjida s epoletom određenog roka trajanja.

Moždani udari, psihički slomovi, srčani zalisci, masna jetra, klinička slika nepovoljna. Društvo, jadno ali strpljivo, čeka svoje oslobođenje. Doći će smrt, pretvorit će stamene štemere u prah. Završit će i taj dugi domovinski rat.

Klešite klesari velike spomenike. Sitne duše počivat će ispod vas.

Komentari

Wow! Tekst nadilazi trenutni

Wow! Tekst nadilazi trenutni značaj ovog mrežnog mjesta!

Tko je glasao

Kapa dolje

Ovo je jedan od najduhovitijih ( u smislu - pun duha,a ne smiješan) tekstova koje sam pročitao u zadnje vrijeme. Svaka čast genijalnom autoru!

Tko je glasao

R.I.P. Počivao u miru Božjem!

R.I.P. Počivao u miru Božjem!

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci