Tagovi

Živi i veseli bili, voli vas vaš Ive

Velim ja Čedi, pa daj brate mili, obuzdaj taj apetit, raspuknut ćeš se, batali kobase i čvarke, kroasane i kapućino s dva šećera uz Jadrankina jutarnja šaputanja na jastuku, a on, onako dražesno zdepast i kolosalno pravdoljubiv uzvrati, daj Ivo nemoj me jebat, znaš da volim za zajutrak smazat krvavice al dente i pola rajngle palente i tek tada sam barem donekle potente. Ajd' fino. Eto mojih glavnih briga dok kratim dane u apartmanu iza nekadašnje Mege i Sintala i preko puta Drvoprometa, iako, kad se bolje zagledam prema sjeverozapadu vidim na prozoru susjedne zgrade Bagu dok kopa nos pa radi kuglice za transfer u usta i fešn gurua dok nježno via pink i-phonea časka s dečkom pa pomislim da život ide svojim tijekom i da ga malošto može ugrozit.
Pustimo to. S indignacijom pa čak i konsternacijom primam vijesti iz vanjskog svijeta. Ček' malo, pa kako meni koji sam ipak bio neki kurčevi državnik mogu reći da su i drug Tito i drug Đinđić prije seobe u onostranu svestranost imali teškoća s nogom, Onaj dedinjski svat je zaglavio jer je krkao masno i obilato i mlatio kulen s putenih bedara dvije seke a ovaj drugi je igrao brzo i ofenzivno, zanemario taktiku i završio karijeru u nižerazrenom Vr... , pardon, u Aleji velikana. Gledajte, mili moji, dok brišem suze s mog patriotskog lica, jer me uvatila ambrozija koja u Remetincu zna bit dosta jaka, u mene nije taj slučaj.
Kao prvo, nije mi ništa, zdrav sam ko Milinović dok gol do pasa kosi otavu za svoje krave ili kao Mirjana dok u podrumu našeg skromnog tihog doma u Kozarčevoj razbacuje bench a gledaju je Medovićeva platna i dere Berlioz a Bruna joj friga šest jaja na oko s 3-4 fete pancete. I Apoksiomen, onaj pravi, pokriva oči kad promatra taj neugodni prizor. Kad to čovjek vidi pomalo skrene s uma. I meni, čemu kriti, se to dogodilo. Davno prije.
Da sam bio jad i bijeda nije više nikakva tajna. Iako sam smatrao da je dobro zapopit se kao brat i zakaluđerit se kao sestra, ipak sam nehajno odmahnuo na tu izlaznu politiku. Vid' mene, tako jaka, otmjena, naočita, suvremena persona je preširoka za tako banalnu profesionalizaciju, bacam se ja u analitiku francuske homoerotične poezije i sukladno tome, baš primjereno mjeri od zemlje do neba, u dilanje jedrih grudi golih teta u naručje pouzdanim drugarima Nini, Mladenu i Denisu. Kad me sazvalo s Pantovčaka kidao sam se od smiha jer nisam virova da ona rulet prejebavanja u Frane na preferansu i tenisu mogu zaustavit kuglicu na mom imenu. Ajde de, ća ću, iden gore, i ja se volin prenemagat, udrit brigu na veselje i ošinit po prašini.
Da preskočim detalje, skačem na važno. Branimirova bojna mi je sredila izbore premda je i doktoru pasalo da rikne samo da ga pustimo na miru u hypo odransko istarskim putešestvijama i spašavanju teško stečene ušteđevine. I tu počinje šou program. Malo sam bio gizdav na rivi, grmio i grintao i eto meni, bog i bogme, vlast u njedra. Ne mere čovik sam ni u ribe a kamoli na Markov trg. Tu nije bilo puno muke, ja livo - oni livo, ja desno - oni desno, ja u špade- oni u špade, ja u kupe - oni u kupe. Piša san od miline. Mirjana se valjala po perzijaneru ko prase u blatu. E, i vidi sad, tu sam gdje sam, tu bandu vucibatina i zapisničarki, znam dobro što su i tko su, ne možeš držat a da to ne napojiš i natopiš. Ova oće stan i broš, ovaj oće stan i vinograd, ovaj oće stan i Kožarića, ova oće stan i tepih u kancelariji, ovaj oće stan i vijadukt do vikendice, ovaj oće onu sisatu od Todorića, ova oće... Alo, bok Mladen, daj, gle, riješi to ako boga znadeš.
Okej, nije ni meni bilo lako. S maništre i soparnika u matere na kavijar i šnicle kod Đumbura nije lako preći, jebate, jučer san nateza iz demižonke na balotama a sad praznim arhivsku kapljicu iz vremena dok je Stepinac bija krašićki velečasni. Koji su to dani bili! Daš stoki malo zobi i malo asfalta i oni ti glancaju mošnje a ti udari dokle i koliko te volja. U Veroni predjelo, u škveru užina, u Koprivnici ručak, na Pelješcu večera, na Laništu marenda, u Budimpešti desert, koljivo za pod zub da Pupija pusti grč. A sve preko Nicosije, Vaduza, Klagenfurta i Virgin Islanda. Za prste polizat. Bukovac se diže iz groba da ti nacrta nešto zavičajno.
Nikom nije gorila do zore, đava joj sriću odnija, pa ni meni. Umjesto da živim(o) i uživam(o) kao sretna obitelj do Sudnjeg dana, zapucalo se. Ko i kako, čemu i zašto, nisam najbolje razumio, samo znam da sam se uneredija, usra san se ka dite. Nije me se ništa pitalo ali sam odjednom uočio dva nova momka u kabinetu. Nisam najpametniji, a još manje najambiciozniji, ali sam odmah dokučio što me čeka i da mi ni najmanje neće pomoći ni ugodno podmazani i premazani prijatelji iz judeokršćanske zapadne alijanse niti drugari Ninočka, Denis, Longtajmnousi Davor i čarobna Hlo, da ne govorim o Baji s kojim san dilija školsku klupu. Isukrsta ti, odo i ja na kvasinu. To mi je bilo jasno ali mi nije bilo jasno da će me zatajiti, otfikariti, kurtalisati i stoka užeg kopita, ka da san ja sam mlin okreta'.
Aha, pitaš za ono u Austriji. Nisam bježao, išao sam u Leibnitz po rižu, Milku od kile i Alvoradu. Majke mi. I, Čedo, jebali te čvarci.

Komentari

E Ive,

osim šta su te zatajili više puta, sada izgleda da ćeš i grije hdz svijeta morat uzet na se – malo si se previše uživija u ulogu najsvetijeg
Sva je srića šta si teatrolog, i imaš dosta vrimena za detaljno razraditi završni čin hadezeja
Stari režiseri režiraju dok te nije bilo u blizini:
Šeks je odigrao rolu, uveden je novi član, jedna članica, ključna je isključena. Zanima me šta će biti sa Jadrankom na kraju
Ali još me nešto silno zanima, kao to da opet je MMD ispala iz priče i dva Boža. Nekako mi je bez njih malko razvodnjeno u bilo čijoj režiji, pa te molin ka brata: daj ih vrati na scenu

Tko je glasao

As ti Gospe, 2dcc, malo sam

As ti Gospe, 2dcc, malo sam "spregla" pred stilom, pod utjecajem mog, doduše suspregnutog, ali ipak katoličkog odgoja! Pa kako možeš tako oplest po ljudima, koji redom, zbog stresa, imaju metaboličke i ine poremećaje...

A onda si mislim - jeo te ćuk, zaslužili nisu ništa bolje, šta tek oni misle o nama, sitnozubanima uskog kopita?!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci