Tagovi

„Živ je naš zeko!“

„Živ je naš zeko!“
Šesnaest je sati, trebamo krenuti.
Rakija (legalna –za poreznike, ako čitaju), domaće vino i prve trešnje (istina podosta ih je napuknuto od silne vlage), domaći kruškovac,..., i do trgovine, pa do Cerne.
Već dugo nisam birala „bodiće“- onako neutralne, jer ne znaš hoće li biti curica ili dečko,...., a mi smo konzervativni- kod nas dečkiće (još)ne pozivaju da u škole idu u suknjicama
http://www.vecernji.hr/svijet/gradanski-odgoj-neka-i-djecaci-na-nastavu-...
pa eto- da ne budu ružičasti za dečkića, ili plavi za djevojčicu!

Selo do sela, pa Vinkovci, pa opet selo do sela,...
Čije je ovo?
"Srpsko, vidiš da imaju neke vijence na kućama".
Što im to znači?
Rekli su mi da to znači da u toj kući ima djevojka za udaju!
Pametan neki običaj!

A zašto su im kuće tako stare, ta u „našim selima“ uz put, uglavnom su sve nove.
Pa kada njihove nisu bile srušene- ta neće ih sami sebi rušiti. I tako -ostale im stare kuće.

Bosut se napunio, okolne njive dobro su natopljene, a tek izrasli kukuruz je mjestimice požutio od silne vlage.

Stigli smo, popričali s onima koji su udomili prijatelje i poznanike iz poplavljenih područja, ostavili bodiće za trudnicu koja uskoro ima termin.... i s mladim gazdom autom do, inače prazne ,stare kuće, u koju je smjestio dvije obitelji.

Ćuprija, pa široka željezna kapija. Zeleni se uredno pokošena trava, a na dvorištu mlada mama trči za dječačićem (oko dvije godine), i mlada buduća mama, te vjerojatno njihovi roditelji koji sjede pod pravom seljačkom strehom, a gore izrezbarene stare drvene grede. Na stolu plastične čaše- dijelom raspakirane, a dijelom u najlonu, dok sa strane, pod najlonom deke, neki jastuci,..

I, stari momci, najviše se obradovaše, a čemu- nego rakiji, a trudnica je nakratko nestala u unutrašnjosti kuće i uskoro nam donese na stol trešnje- one naše trešnje-malo raspucale- od stalnih kiša, ali kaže kako joj ne smeta, jer jako voli trešnje.

„Mislio sam, ići će to malo, pomalo, prvo do prve stepenice, pa kasnije do druge, stići ćemo uzeti najpotrebnije, ali...išlo je to takvom brzinom, da nisam ni mogao zamisliti da to ide tako brzo, te smo stigli izvući samo sebe i osobne karte, i na brzinu pobjeći. Ljudi su to, koji se očito bave poljoprivredom- jer već su „pokupili boju“, a i vjetar, uz godine, ostavio je svoj trag.

„Preživio nam je i pas. U azilu je, u Osijeku", rekao je jedan od muškaraca, s očitom srećom što je tako.

Nakratko smo sjedili, iz plastičnih čaša pili sok iz tetrapaka, osjetili nelagodu tih ljudi koji uz svu dobrotu domaćina ne mogu postisnuti svoj osjećaj da su „na smetnji“-jer ipak -svatko se osjeća najdobrodošlijim u (svoj) vlastiti dom.

Kavu nismo pili, iako su nam je nudili.

Mladoj majci zazvonio je telefon. Ozarilo joj se lice i uzbuđeno je ostalima rekla: „Živ je naš zeko!“
Kakav zeko? Naš!
pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Ostalo je hrane, pa se valjda snašao", a lisicama se izgleda baš nijje plivalo ( moj dodatak-ovo s lisicama,((()

Na trenutak, ozarila su se i lica ostalih,... a kada smo stigli do Vinkovaca, na mobitel je od mladoga gazde stigla poruka: „Ovakvu nismo dugo pili“.

Pa nisu ni mogli, kada je tko zna koliko stara (legalna za poreznike- koji po Slavoniji prave štetu ne manju od poplave- kažu neki, a nije se teško složiti s takvima, jer uništiše stari zanat, za ljubav prgave i zločeste EU- koja ne može dostojanstveno ni pomoći Slavoncima, nego opet izvodi neke piruete s našim političarima).

I tako, naši bodići uskoro će se ritati, jer mama je otišla u bolnicu, a tata se javio da ćemo imati prilike vidjeti tko se rita u njemu- uskoro!

Evo, preživio je još jedan mali „zeko“, osim pravoga zeke iz Gunje!

Komentari

Kad sam ja onomadne ;))

u jesen 91. strpao ženu i malog ( tada starog 4 g.) u prijateljev auto i poslao u " progonstvo "- ( navodnici su zato što zapravo nisu bili u progonstvu nego kod ženinih roditelja kao u produženim gostima kod deda i bake ),

kojom prilikom je žena uzela samo mužačku narodnu nošnju, dokumente i dukate a sinčić svoj mali jastuk bez kojeg nije mogao spavati......... mislio sam da je to privremeno.

Nikad neću zaboraviti ženin pogled iz kojeg je izbijao očaj i uvjerenost da me više nikad neće vidjeti... bar ne živog..

otišla je doslovce pod granatama i ispred tenkova...

Uglavnom...zec...

To poslijepodne zaustavili smo ih kod drvne industrije "Finel" po izlasku iz Petrinje i pošto su oni pokupili svoje a mi svoje mrtve, vraćam se s ekipom preko napuštenog naselja punog kojekakvih domaćih životinja i u jednom kanalu spazim malog šarenog zečića. Uhvatim ga i sakrijem pod jaknu, negdje kod kinderjajeta i podpazušne futrole. Nije mu baš bilo udobno ali ajde...

par dana sam ga nosao i govorio da nemam jednu zečju šapu za sreću nego čak četiri

Kad je najzad došao red i na mene da skoknem malo negdje gdje ima struje i vode..da se okupam i dr., odvezao sam se kod deda i bake- ženinih roditelja i poklonio zeku sinu..

Punica ga je hranila i izrastao je u velikog zekonju

https://www.google.hr/search?q=belgijski+orija%C5%A1&es_sm=122&tbm=isch&...

..živio je s nama nekoliko godina, posuđivao sam ga jednom rođaku za oplodnju njegovih zečica dok nije jedan dan umro.....

eto, baš ti hvala što me podsjeti na našeg izbjeglicu, naime tako smo ga zvali- izbjeglica

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci