Tagovi

Zeloti na partijskom zadatku!

Moj post Svi naši Bleiburzi! od 19/05/2008 izazvao je, i vidim još izaziva refleksije. Istina više se diskusije bave samo sobom i svojim viđenjima tih traumatičnih događaja iz hrvatske prošlosti. Moram priznati da je mene zasmetao samo jedan dio govora biskupa Štambuka, koji mi je zazvučao neprimjeren za to mjesto i vrijeme. Da podsjetim:
Tako je i ovogodišnji izaslanik biskupske konferencije biskup Štambuk na jučerašnjoj komemoraciji se najviše prisjećao vlastitih frustracija iz komunističkog razdoblja, kao da je njegova nazočnost na Bleiburgui bila demonstracija osobne osvete, a ne sućut prema bez suda pobijenim ljudima.

Doista, kako protumačiti drugačije nego kao svojevrsnu blasfemiju, javni govor jednog crkvenog velikodostojnika, koji je službeno i na račun hrvatskih poreznih obveznika došao na spomen područje održati spomen govor sjećanja na jednu od najvećih nesreća koje su se dogodile hrvatskom narodu, u kojoj su stotine tisuće ljudi nestale u neljudskim postupcima produženog ratnog stanja - i pričati o propaloj državi u kojoj mu vojna hijerarhija nije htjela u vojnu knjižicu upisati sjemenište kao srednju školsku spremu. Malo sam preispitivao sam sebe da li sam možda pretjerao u svojim reakcijama, pa sam se potrudio naći originalni tekst govora na blajburškom polju 17.04.2008 godine. Evo kako je taj dio glasio u originalu:

Kakvo je svjedočanstvo naše, moje? Ono glasi: kao dijete, iz obitelji kojoj je Crkva bila kao drugi dom, išao sam na vjeronauk i to je bio trn u oku nekih mojih nastavnika u osnovnoj školi. Često su izazivali, često ispitivali zašto idem na vjeronauk, ponekad bjesnili zbog toga. Kao mladić, otišavši u sjemenište u Zadar, jer je ono u Splitu bilo nasilno zatvoreno, nisam/nismo imali nikakvu socijalno-medicinsku zaštitu, na svoj način bili smo stavljeni "izvan zakona", doslovno "građani drugoga reda". Pošao sam u ondašnju vojsku JNA nakon velike mature i prvog semestra teologije, ali u vojnoj knjižici je pisalo (još uvijek piše) da sam završio osnovnu školu, jer se naša svećenička gimnazija nije priznavala.

Bez obzira na te biskupove „strašne nesreće“ kroz komunističko razdoblje sada već pokojne Jugoslavije, njegov život je bio daleko ljepši, mirniji, ugodniji i probitačniji od zlosretnih sudbina gomila ljudi, kojima je došao u spomen- pohode. Zato ove njegove riječi ustvari razotkrivaju njegov u ovo vrijeme već pomalo neprimjereni „antikomunizam", koji je propao u praksi da se nikada više ne vrati, mada njegove mentalne zaostatke se mogu tražiti, ali na nekim drugim mjestima - ne na Bleiburgu.

Taj biskupov evidentno „ratoborni antikomunizam“ nagnao me je da malo pažljivije pročitam cjelovito blajburško govorenje, što me je još više zbunilo, bolje reći uzbunilo. Bio sam u dilemi da li uopće to iznositi, no mislim da treba izreći mišljenje o neprimjerenoj politici u koju se jedan crkveni velikodostojnik upliće; jer ako se jedan biskup bavi politikom umjesto religijom, onda se i laik može baviti religijom koja tone u politiku. Na Pollitici - dakako.

1. Religija svedena na politiku:
Dolazim kao čovjek koji ima ljubav prema dvije velike stranke, dvije stranke i strane koje zastupam i u ime kojih Bleiburgu pristupam: jedna stranka je moja Crkva. Moja Crkva katolička koju kao majku volim i čije principe domišljam uvijek i ponovno nabrajajući sebi i drugima svetih deset zapovijedi Božjih. Dolazim i u ime druge značajne i meni prevažne "stranke". Ta stranka je moj narod kojemu pripadam, moj narod hrvatski i Domovina u kojoj živim i ja i moj narod. Moje dvije velike stranke: Crkva i moj narod!
Možda bi se ovaj dio biskupovog govora trebao shvatiti benigno, kao rezultat pjesničkog i vjerskog zanosa (njegovog ili barem onog koji mu je pripremao ovaj govor), da ukupni dojam ne kvari- politička terminologija. Kad on ovdje govori o strankama misli isključivo na politiku, pa izjednačavanje crkve i naroda, a potom sve to pretvarati u nekakvu stranku, onda treba postaviti pitanje gdje bi po njemu trebali imati mjesta oni drugi dijelovi hrvatske države (koji nisu hrvatskog nacionalnog ishodišta mada su građani ove zemlje - što im nitko ne može niti smije oduzeti - ili pak s nama Hrvatima kojima njegova „stranka“ nije ni prvi vjerski, a niti politički izbor). Čini se da biskup i njegov krug ne shvaćaju da se s ovakvim govorancijama u Hrvatskoj čini neprimjerene podjele, pa se ovdje treba upitati, da li je to on ovdje samo činio nepotrebne ustupke onima, koji već tradicionalno dolaze na blajburško polje ispirati vlastite, grupne obiteljske i političke savjesti. Ili možda on zaista tako misli. A oboje nije dobro!!!.

2. No ima tu još gorih nejasnoća, kao npr. u sljedećem citatu:
Crkva i moj narod! Crkva koju je osnovao moj Učitelj Isus Krist, koji mi primjer daje kako se voli, kako se cijeni, kako se zastupa – svoj narod! Isus Krist koji je plakao nad sudbinom svojega naroda, naroda zasužnjenoga, čije su granice bile u rukama tada moćnoga Rima, čiju je vlast u Jeruzalemu zastupao Poncije Pilat.
Ni Biblija, ni Evanđelja, niti službena crkvena povijest ( Hubert Jedin ) takve teze ne zastupaju. Postojale su razne sljedbe u starom židovstvu (iz kojeg je potaklo kršćanstvo), od kojih su zeloti bili oni manjinski ali ratoborni borci za svoj narod i svoje viđenje vjere, pored većinskih http://hr.wikipedia.org/wiki/Saduceji ">saduceja (svećeničke i laičke aristokracije - glavari svećenički u Novom zavjetu) i farizeja (pripadnika pretežno srednjeg sloja obrazovanih ljudi) koji su se borili za prevlast u http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinedrij "> Sinedriju (što je grčka riječ koja označava skupštinu ili vijeće, kao tijelo, sa zakonodavnim, upravnim i sudskim ovlastima, koje je imalo osobito značenje kod Židova).

Prema Bibliji, Evanđeljima i Hubertu Jedinu („Povijest Crkve“, knjiga prva, prvi dio , prvi odsjek: „Judeokrščanstvo“- izdanje Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1972.), Isusova pojava je označila jedan novi put, između ovih često posvađenih struja, tj. nauk koji je postavio čovjeka pojedinca u centar, i to bez obzira na porijeklo – i to je postalo temeljna odrednica kršćanstva, koje se uskoro i baš zato pretvorila u dominantnu svjetsku religiju, postavilo temelj današnjoj civilizaciji, a posebice teoriji i praksi ljudskih prava. Upravo ta temeljna ljudska prava, kao temelji kršćanske religije i suvremenih civilizacijskih vrijednosti bili su teško povrijeđeni u južnoj Austriji u vremenima produženog ratnog stanja. Zašto je takvo nešto biskup zaboravio, a opredijelio se isključivo i samo prema „svome narodu“ - to samo on zna. No u svome blajburškom govoru insistirati na upravo takvom redukcionističkom opredjeljenju bila je još jedna blasfemija posve neprimjerena mjestu na kojem je izgovorena, tj. na mjestu na kojem je hrvatski narod podijelio istu tragičnu sudbinu s pripadnicima raznih drugih naroda (od Kozaka, Mađara, Ukrajinaca , do Srba, Crnogoraca, Slovenaca i drugih - od Lienza i Spittala do Bleiburga i Dravograda). Samo zločestom umu može pasti napamet izuzimati jedan narod i jedno polje iz ukupne slike stravičnih, ali usko povezanih događaja.

3. Dalje biskup govori neke povijesno neutemeljene stvari:
Što ne želim ovdje? Ne želim sijati nasilje i mržnju, jer me moj Učitelj Isus Krist uči ljubavi, praštanju i milosrđu. Što ne želim ovdje? Ne želim biti sudac i najmanje onaj koji će zauzeti ulogu Poncija Pilata i, opravši ruke, bilo koga naprečac osuditi i označiti zločincem i ubojicom!

Ovaj dio govora prema Hubertu Jedinu iz („Povijest Crkve“, knjiga prva, prvi dio, prvi odsjek: „Judeokrščanstvo“- izdanje Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1972.) povijesno je neistinit i neutemeljen. Prava istina o osuđivanju i egzekuciji Isusa je vrlo bliska tragičnoj sudbini pripadnike raznih naroda, koje je zadesila huda sudbina na kraju Drugog svjetskog rata u Južnoj Austriji. Naime, i iz Biblije, i iz Evanđelja, a i iz citirane povijesne knjige, vrlo jasno proizlazi da su sami Židovi osudili Isusa (i drugu dvojicu koji su s njime bili pribijeni na križ), baš kao i u ovim slučajevima u donjoj Austriji u vrijeme neposredno poslije formalnog završetka Drugog svjetskog rata. http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinedrij "> Isusa je osudio Sinedrij, židovsko autonomno tijelo sa zakonodavnim, upravnim i sudskim ovlastima,, a Poncije Pilat je bio samo rimski namjesnik, kojemu je bila prezentirana već donesena odluka o smrtnoj osudi, koju je on u početku odbijao potpisati (jer u svom rimskom pragmatizmu on nije mogao shvatiti niti prihvatiti razloge radi kojih je židovski Sinedrij - bolje rečeno ondašnji židovski autonomni poredak osudio tog u osnovi dobrog čovjeka na smrt). I, baš na insistiranje „farizeja“ i „saduceja“ iz židovskog Sinedrija, koji su u Isusu vidjeli treći put opasan po njihove pozicije i sinekure, on je izrekavši čuvene riječi „Ja perem ruke“ (jer to je u krajnjoj liniji njihova interna stvar) konačno potpisao židovsku presudu, koju su opet sami Židovi izvršili pobivši svoje „odmetnute“ Židove. Tako se zbilo i s odmetnutim "otpacima" raznih naroda u Donjoj Austriji koje su pobili njihovi novi "pravovjerni" sugrađani, a Poncije Pilat su bili McMillan i njegov podređeni oficir Toby Low, kasnije časni Lord Aldington.

Ova bi istinska priča kao tema bila korektniji i mnogo primjereniji izraz blajburškog govora, jer ti sramni događaji iz donje Austrije (i Bleiburga) su imali svoje mnogobrojne krivce: Od onih koji su do zadnjeg dana svoj dio naroda držali kao taoce uz gubitničku stranu u svjetskom ratnom sukobu, i tih istih koji su radi svojih sebičnih interesa povukli mase nevinih ljudi u neizvjesni pohod u tuđinu podgrijavajući lažne nade u zapadne spasitelje - da bi potom nestali ostavivši „svoj narod“ na milost i nemilost ratnim pobjednicima. Preko Engleza, koji su se napravili Englezi i svu tu za njih nesigurnu i još dobrim dijelom naoružanu gomilu jednostavno izručili natrag svojim ratnim saveznicima (ruskim i jugoslavenskim - i hrvatskim, da i hrvatskim vojnim vlastima), kojima je sve to dobro došlo da se riješe svojih ljutih ideoloških protivnika na jedan krajnje necivilizirani način.

No takav realniji pristup se nije uklapao u Štambukov kičerajski "antikomunizam", bez kojeg on u promijenjenim uvjetima jednostavno ne može funkcionirati (jer pamti događaje u kojima je on eto ostao bez školske spreme u vojnoj knjižici). A možda nije niti bilo sukladno očekivanjima povelikog dijela onih koji na blajburško polje redovito i tradicionalno dolaze ispirati vlastite i tuđe savjesti, a kojima je taj crkveni velikodostojnik došao povlađivati.

4. U svjetlu toga bih spomenuo još dvije uočene zablude s kojima se "hrvao" velepoštovani biskup Štambuk. On dalje kaže:
Što ovdje želimo? Želimo, molimo, potičemo one koji znaju gdje su te grobnice, gdje su te jame, tko je naređivao, tko je izvršavao naređenja. Dajte, budite hrabri, kao što ste bili hrabri i puni samouvjerenosti oboružani raznim oružjima, a pred vama su bili žicom vezani, izgladnjeli, umorni ljudi. Hajde, budite hrabri, učinite čin priznanja! Učinite čin pokajanja! Pomognite svi koji nešto znate, svi koji ste sudjelovali, pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine, istine koja oslobađa, istina koja će pomoći da se "klupko zla" odmrsi!
U prvi mah ovom „vapaju za istinom“ ne bi se trebalo posebice prigovoriti, kad ne bi bio vaninstitucionalan, koji, kad se pretoči u praksu, bi se opet mogao pretvoriti u poziv na linč i odmazdu. Prava akcija treba ići drugim pravcem - samo i jedino institucionalno. Ako je danas Hrvatska slobodna, samostalna i pravna država, koja ima svoje institucije, i, unatoč svoj njihovoj neefikasnosti, mi ih moramo podržavati i osposobljavati da rade svoj posao, jer tome nema alternative. Nikada više ne smije biti takvih "akcija" kakve smo već imali s poznatom „Vukojevićevom komisijom“koja je nakon desetak godina rada završila bez rezultata, s gomilama crnih vreća (od smeća) punih zaboravljenih kostiju po tavanima, i arhivama očišćenim od dokumentacije (danas razasutih tko zna gdje).

5. To dalje u tekstu i sam Štambuk navodi, pa se čini da je njegov govor mogao proći i bez onog „opasnog“ pozivanja na izvaninstitucionalne akcije. Ali, eto nije, jer biskup ima svoje usko profilirano viđenje stanja stvari. Tako on dalje govori:
Istraži, Državo moja, sve logore, bilo čije logore, istraži sve "tvornice smrti", istraži svih onih 1300 masovnih grobnica nastalih pri kraju i nakon II. svjetskog rata! Nakon rata, nakon rata! Istraži grobnice, još uvijek neprikladno označene, još uvijek zapuštene i u strahu napuštene, grobnice obrasle u prvom redu "raslinjem zaborava"! Istražite speleolozi, istražite sve jame hrvatske! I recite nam što se u njima pronašli! Reci, Državo moja, reci imenom i prezimenom, označi konkretno i jasno, tko, što, kada, koliko, po čijem nalogu! Da, po čijem nalogu, uz čije odobrenje, za vrijeme koje vlasti! Barem je danas dobro nam poznata riječ o "zapovjednoj odgovornosti". Ili to, možda, vrijedi samo za neke? Jesmo jednaki, ali neki su – jednakiji, ili barem za sebe neki na to računaju!
Ovdje treba naglasiti, kad je već časni biskup to propustio napomenuti, da je ova država slobodna, samostalna, demokratska i neovisna već punih 17-18 godina, ali ipak svemu tome nije došla kraju u spoznavanju ovih i raznih drugih sličnih događaja, nego još, pri spomenu na te tragične događaje a u pomanjkanju činjenica, uzavru strasti, pa svatko „tuče“ svojom istinom, jer „samo bi onaj drugi trebao biti kriv“.

6. Mi danas imamo slobodnu i suvremenu državu, koja je svjetovna i demokratska, u kojoj se o svim ovim stvarima može otvoreno razgovarati. Kome treba adresirati njegov sljedeći "vapaj":
I reci nam jasno i otvoreno da li je još uvijek "grijeh" biti Hrvat i da li je još uvijek "grijeh" biti katolik?!

Ako znamo da Hrvatska postoji već 17-18 godina, i da u toj i takvoj Hrvatskoj baš katolička crkva uživa posebno istaknut i povlašten status, i da na vlasti najduže sjede oni koje ta crkva i s oltara podržava, onda se Štambukov „vapaj“ iz njegovog blajburškog govora čini posve besmislenim, jer bi trebao biti upućen upravo njemu samome. I njegovom krugu!

7. Ne mislim da je Štambuk, odnosno cijeli zbor hrvatske biskupske konferencije skup neznalica, koji su eto kao slučajno pobrkali vlastitu crkvenu i nacionalnu prošlost i sadašnjost; vlastite crkvene kanone i civilizacijska pravila! To bi bilo prenaivno vjerovati, kao što bi bilo naivno vjerovati da je biskup Štambuk samoinicijativno istupio na blajburškom polju sa svojim „bućkuriš-govorom“, budući da slična istupanja uostalom nisu usamljena u posljednje vrijeme.

Prije se nameće ozbiljnijim zadatkom preispitati razloge radi kojih hrvatski biskupi skreću s izvornog Isusovog nauka (prema zelotskom ponašanju), zašto ne slijede nauk Papa Ivan Pavao Drugi (koji ih je sve imenovao na te pozicije), i zašto se udaljavaju od očekivanja i vjere svoga naroda (jer ni hrvatski narod, a niti dobar dio crkvenih struktura nisu baš onakvi kakvim ih oni žele vidjeti).

Ovo nije anticrkveni istup, mada će ga možda netko takvim brzopleto ili tendenciozno proglasiti. Ovo je jednostavno preispitivanje jedne više nego uočljive tendencije u hrvatskom društvu. Biskupi se kod nas ponašaju kao birokratski činovnici jedne goleme interesne institucije, a ne intelektualci koji bi u svakom trenutku trebali i morali se znati uzdići iznad tih uskogrudnih interesa - i zastupati opće interese bez obzira koliko od njih sama crkva imala ili nemala koristi, jer tako dobiva vjera i povjerenje.

Građani ove moralno poharane hrvatske države imaju toliko problema, koje ne mogu sami riješiti. Najmanje im trebaju biskupi koji još žive u prošlosti i ne znaju kako iz nje izići!

Komentari

Biskupi ne žive u

Biskupi ne žive u prošlosti iz koje ne znaju izaći već sasvim prirodno i očekivano jedre krutom sadašnjosti sazdanom od osobnosti i interesa, više ovog drugog (evanđelje po ap-u).

Neodoljivi predmeti žudnje su takvi baš zato što im ne mogu odoliti, a nikada se nisu ni trudili, ni takve "moralne vertikale" poput Crkvenih veličina.

Da bi se ravnopravno sudjelovalo u igri, mora se poštovati pravila zbog čega imamo da se institucija Crkve sve više ponaša kao politička stranka a pojedini njeni velikodostojnici kao političari i igrači visokog ranga.

Zato se u pozadini i sjeni blajburških i drugih sličnih tema nesmetano i sve bolje odvijaju neka poslovanja koja blage veze nemaju s tim gorkim temama a vezana su za zemljišta, povrat imovine pa čak neke stanogradnje (i ostale gradnje), naravo "socijalne" jer drugačije naravno da ne mogu ni biti kod onih kojima su sirotinje uvijek puna usta.

Na duhovnoj razini je također slično. Ako je komunizam krasio borbeni ateizam (antiteizam) jer ateizam sam ne negira tuđe pravo na vjerovanje i prakticiranje toga, na djelu je jednako borbeni teizam koji teži da se, baš kao komunizam u najboljem izdanju, nametne kao dominantna misao i politika (djelovanje) a nositelji toga kao društvena avangarda kojoj se drugi imaju pokoriti i koju svi moraju slijediti.

Ako negdje zaškripi onda se jave najnapredniji među njima i kakvim "otvorenim pismom" (poslanicom) prosvijetle one koji su u opasnosti da zastrane a dobro dođu i ovakvi čuveni govori na čuvenim mjestima što pojačava dojam dramatičnosti.

Što se tiče ubačene osobne note, ta kakav je to pripadnik avangarde koji nije i sam patio u mračno doba kad je na vlasti bila omrznuta ideologija.

Ipak nije mala stvar kad ti netko u radnu knjižicu ne upiše stručnu spremu. Iako poslije toga uredno završiš po razini višu školu. I nesmetano radiš posao za koji si školovan. I od tog posla sasvim lagodno živiš. I napreduješ u hijerarhiji. I uredno kohabitiraš (posluješ) s onima koji ti svojevremeno nisu upisali stručnu spremu.

B-52

Tko je glasao

Hm, Ne uzbuđujte se -

Hm,
Ne uzbuđujte se - Abraham je jako nervozan!! Možda s razlogom!! Ocjenjivanje nulom kod njega nema značaja.

Tko je glasao

JEDINA zgodna caka kod

JEDINA zgodna caka kod ocjenjivanja na pollitici je, da na dnu stranice možeš kliknit na Sakrij nisko ocijenjene komentare (i klik 'Spremi')...

ili potpuno izbacit ocjene i unajmit disko izbacivača, koji će ovakve masturbatore ...

Tko je glasao

Ono sto je zalosno u cijeloj

Ono sto je zalosno u cijeloj prici jeste da Frederik ima potrebu odgovarati na takve upise. I tu smo mozda upravo mi krivi sto jasno ne damo do znanja o svojim ocekivanjima.

Dakle. Neka pise ko sta hoce pisat. A ti budi **** pa si dozvoli pusenje provokacije.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Gale, ne treba se

Gale,

ne treba se uzbuđivati oko ovakvih upada, oni su očekivani, a možda čak i potrebni - jer prikazuju elementarni nedostatak argumentacije.

Ono gdje sam ja bio upao, jest da sam vidio da se anonimne komentare ocjenjuje nulama - a njima to ništa ne znači jer ne utječe na njihovu vidljivost.

Tko je glasao

Nisam to znao a i nije mi

Nisam to znao a i nije mi neka potreba za tim.

Mislim da ovakvi komentari su dobrodošli jer dodatno naglašavaju post i označavaju da sam bio na pravom putu.

Zato ih je šteta skrivati, ali ovakvi toga nisu svjesni.

Tko je glasao
Tko je glasao

masturbiranje je intiman

masturbiranje je intiman čin i drkaj frajeru kad nemaš pravog imena. svršavaj kad nemaš veze sa stvarnošću jer te izobličeni mozak neće usmjeriti ka dobru - zlo ti je ime jer zlim svršavaš

Tko je glasao

Biskupi se kod nas ponašaju

Biskupi se kod nas ponašaju kao birokratski činovnici jedne goleme interesne institucije, a ne intelektualci koji bi u svakom trenutku trebali i morali se znati uzdići iznad tih uskogrudnih interesa - i zastupati opće interese bez obzira koliko od njih sama crkva imala ili nemala koristi, jer tako dobiva vjera i povjerenje.

Kao i sva druga događnja u tim turbulentnim vremenima, i Bleiburg (križni put) vrlo je slojevit slučaj, o čemu svjedoči i niži Orlandov komentar. Međutim, on se ne sagledava u svoj svojoj slojevitosti. Nasuprot tome, pristup je vrlo plošan: komunisti su pobili nevine Hrvate i točka. Upravo takav pristup je ono što forsira Crkva, što odgovara i aktualnoj državnoj vlasti (HDZ-u). Prisjetimo kako se opravdavala raspodjela sredstava za troškove dvije komemoracije i Hebrangove izjave o kleru koji je jedini 'čuvao uspomenu' (ili tako nekako) na žrtve Bleiburga.

Prije se nameće ozbiljnijim zadatkom preispitati razloge radi kojih hrvatski biskupi skreću s izvornog Isusovog nauka (prema zelotskom ponašanju), zašto ne slijede nauk Pape Ivana Pavla Drugoga (koji ih je sve imenovao na te pozicije), i zašto se udaljavaju od očekivanja i vjere svoga naroda (jer ni hrvatski narod, a niti dobar dio crkvenih struktura nisu baš onakvi kakvim ih oni žele vidjeti).

Crkva se skoro pretvorila u stanku - Crkva i moj narod, točno onako kako u svojoj propovijedi iznosi biskup Štambuk. Pri čemu se Crkva i narod poistovjećuju, ne bez razloga, jer ima i ona dobro znana - tko nije s nama taj je protiv nas. Međutim, Crkva bi trebala biti nešto drugo, njezin zajednički nazivnik se zove vjera. A vjera je nešto puno univerzalnije od nacije ili naroda. I ne vezuje se na crkvene ljude kao surogate Boga (kakvim se mnogi od njih nameću vjernicima). Drugim riječima, u ovom kontekstu Crkva - koja bi trebala približiti Boga čovjeku - počesto se postavlja kao 'smetnja na vezama', da ne rečem brana između Boga i čovjeka.

Ovo nije anticrkveni istup, mada će ga možda netko takvim brzopleto ili tendenciozno proglasiti.

Navodeći gornji citat, nastavljam s prehodno započetim. Crkveni ljudi tako nerijetko zloupotrebljavaju vjeru, svojoj pastvi (svjetovnim rječnikom rečeno, to bi bila stoka sitnoga zuba) umjesto vjerskih nude svjetovne (političke) upute. Ne bez razloga. povijest Crkve vrlo je dugotrajna i, također, vrlo slojevita, s puno više svjetovnih nego vjerskih dosega. A ti 'svjetovni dosezi' nerijetko su bili u izrazitoj suprotnosti s vjerom (križarski ratovi, idulgencije, inkvizicija ..), pa se i naša aktualna situacija može sagledavati i u malo širim relacijama.

Crkva se poistovjećuje s narodom (bolje rečeno Narodom), odnosno teži da se Narod poistovjeti s Crkvom. Pa tako Crkva piše i povijest Naroda. Ne zaboravimo: pobjednici pišu povijest, a Crkva je pobjednik nad komunizmom, svojim povijesnim neprijateljem. S obzirom da komunizam negira Boga, on je za Crkvu daleko veće zlo od fašizma (zato je u Drugom svj. ratu slala križare na Rusiju!). Zato ovo pravilo u novim uvjetima donosi novu povijest. U toj prešućenoj povijesti (koja je u mnogo čemu također novokomponirana) antifašizam (=komunizam) postaje fašizam, a stvarni fašizam (provedba rasnih zakona) postaje nešto neusporedivo pitomije od nekadašnjega 'socijalizma s ljudskim likom'. Pa ni ustaštvo u tom kontekstu nije nešto posebno grešno. Bitno je da je ono bilo vođeno 'vjekovnim težnjama hrvatskog naroda', pri čemu ni rasni zakoni nisu vrijedni posebna spomena, tj. nisu podloga za bezuvjetnu osudu, što bi morala biti bar civilizacijska tekovina, ako već Božji posrednici (tj. mali bogovi) ne vide da su u suprotnosti s Božjim zakonima. Za njih je samo bitno da fašizam nije negirao Boga, bez obzira što je masovno ubijao nevine i u njegovo ime.

A sad je vrijeme da se 'betoniraju' nove povijesne istine. Koliko su one povijesne, a koliko 'povijesne'? I tu je odgovor prilično jasan. Nove povijesne istine protuteža su povijesnim istinama koje su bile na snazi od 1945. do 1990. Točno tako, s podjednakim udjelom istine, možda još i manjim. Kao i one nekad, i nove istine su nepobitne, samo što pretendiraju na vječitost trajanja, tako da je 'klistiranje' istine sveobuhvatno i temeljito.

Sve one koji će se žestoko usprotiviti gornjoj tvrdnji usrdno molim da pročitaju knjižicu Josipa Majskoga 'Zločin koji traje' (Razlog d.o.o., Zagreb 2007.). Pa će iz pera preživjeloga svjedoka zločina dokumentirano vidjeti kako to Crkva radi na konkretnom primjeru. A primjer je jezovit: 1944.g. Nijemci i ustaše pobili su oko 1.800 nevinih civila u Cetinskoj krajini, tragovi zločina uklanjaju se i s grobnih ploča, a u župnoj kući istaknut je pravi narodni vođa, poglavnik Ante Pavelić, stvarni Prvi Hrvatski Predsjednik.

Odoh u dugo, ovo je mogao biti i poseban dnevnik. Javit ću se u nastavku ako bude trebalo. Samo još jedna napomena, da ne bi slučajno bilo kakve zabune, ponavljam ono što sam u više navrata ovdje navodio: svaki zločin je zločin, bez obzira tko ga je i u ime čega počinio. Analogno tome, svaka žrtva je žrtva i zaslužuje pravdu i pokoj vječni.

ragusa

Tko je glasao

napiši svoje pravo ime i

napiši svoje pravo ime i prezime pa ću ti onda odgovoriti što i koliko vrijede ovi spermatozoidi koje izbacuješ u binarnom obliku...

Tko je glasao

E moj Abrahame, misliš da

E moj Abrahame,

misliš da si dasa, al' proziran si k'o staklo,
nisi niti svjestan, koliko toga ti se omaklo.

Znam, ne sviđa ti se nimalo ovo što tu piše.
Zaustavite Reuters!, na tu ovo tvoje miriše.

Inkvizicija osta duboko u tami srednjeg vijeka,
zato zalud kukaš, tvome jadu više nema lijeka.

Koliko god se neki trude, istina se skriti ne da,
jer u laži su kratke noge, a u glavi ti fali greda.

Binarno ime ti je Abraham,
da stvarno možda nije Kain?

Kaine, zašto ubi brata Abela,
kad i on imaše pravo na život?

Jer zalud se na Boga poziva,
onaj koji oko sebe smrt sije.
Bog je život, na ljubav doziva,
ubojici blizu Njega mjesto nije.

ragusa

Tko je glasao

Ispricavam se na 0. No,

Ispricavam se na 0. No, misljenja sam da cak i najljepsi komentar usmjeren onome koji od dijaloga bjezi, nema nikakvoga smisla. A ako cemo se orjentirati na takvu ekipu, nikad nista pametno necemo postici mi koji zelimo ici dalje.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

mi koji zelimo ici

mi koji zelimo ici dalje
IDEMO DALJE!? . . . . zar i ti sine Brute?

Malo si ga pretjera, u svakom poslu mora postojati pausa, break, to imamo u muzici, na predavanjima, u kazalištu . . . i ne treba osuđivati nastup baleta između dva čina opere.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Primljeno na znanje. No

Primljeno na znanje. No molim da se unese u zapisnik. Balet ne bi bio furan u pauzi, da niko na njega ne obraca paznju i da nema svoj smisao (relaksacija). Koji je smisao ove price?

Sta se Frederik i Ragusa fakat relaksiraju u nad*ebavanju sa ovom pojavom? Naime, cesto vidim (pogotovo na forumima), da su te pojave alfa i omega postojanja tih mjesta. Jer sve se svodi na trosenje na nebitno. Ne bih volio da je i ovdje takav slucaj i da je smisao svega isfuravanje tog ispusnog ventila bez ikakve kreativnosti.

Moze bit da u jogurt pusem, no misljenja sam da je ovu pojavu orjentacije na nebitno korisno potpuno suzbit, s obzirom da se radi o korovu plodonosnih diskusija. A takve diskusije bi bile nesto sto bih volio vidjeti kao alfu i omegu ovog mjesta.

Pa tako, ako se fura dignitet neke rasprave (kada se Frederik tako potrudi oko posta, pomislim da to treba biti rasprava na nivou i da je to Frederikova zelja), onda nek se fura dignitet neke rasprave. Iliti, kako sijemo tako cemo znjeti.

A kao posljedicu ovih provokacija vidim cak i pozive da se onemoguci slobodno pisanje na ovome mjesto sto bi vec predstavljalo ozbiljan problem, te ozbiljno ugrozilo bit postojanja pollitika.com-a.

Pa da ne bi bilo nismo znali, reko idem se umjesat i ako treba ispast totalna budala. Nije bed :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

maloprije kažeš (svi naši

maloprije kažeš (svi naši Blajburzi) da tko ga je pustio na pollitiku... :)
obje tvoje tvrdnje su ispravne : i ne puštati i ne odgovarati !

Tko je glasao

Koliko mi je poznato,

Koliko mi je poznato, anonimni komentari idu na provjeru. Takvo je pravilo, barem nekad bilo. Pa me je interesiralo kako to da je doticni komentar koji je bio jedino uvreda i nista vise propusten. Znaci, koja je to politika pollitike na snazi?

S druge strane, ovdje se radi o klasicnoj prici o slobodi govora. Pricaj sta hoces, ja te ne moram slusat.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Svojevremeno sam napisao

Svojevremeno sam napisao ovaj komentar na Frederikov dnevnik. Nekako mi se čini da se nije shvatilo što sam htio reći i gdje sam piknuo.

Balet ne bi bio furan u pauzi, da niko na njega ne obraca paznju
Dobre nogice su uvijek prodavale bilo koji proizvod :-)))

leddevet

leddevet

Tko je glasao

muke mi ježeve - pa ti si

muke mi ježeve - pa ti si poeta !

Tko je glasao

Eto, muke ti ježove - ja

Eto, muke ti ježove - ja sam ti poeta!
Abies, nadam se da ti to ne smeta.

Inspirir'o me Abraham, naš praotac stari,
i ovaj binarni kenjac, što nam društvo kvari.

Razumijemo mi i njega, istina je bolna često,
zato se potrudih, stavih ga na svoje mjesto.

ragusa

Tko je glasao

Zar postoji netko kome to

Zar postoji netko kome to nije jasno? Koliko sam uspio primjetiti, svatko od nas itekako dobro zna kakva je kvaliteta emocije koja ga nosi. A i drugi to znaju.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Dvije činjenice se u

Dvije činjenice se u Bleiburškoj tragediji uvijek zaboravljaju:
1. što se na fotografijama sa Bleiburškog polja lijepo može vidjeti, a to su stotine Ustaških saveznika ( od 1942. god) četnika koji su isto masovno izginuli na bleiburškom polju
2. taoci. Naime u povlačenju Ustaše su sa sobom uzimali taoce: ugledne ljude sa cijelog puta kojim su se kretali. Naime kao i u slučaju poziva narodu (civilima) za masovni bijeg, i taoce su uzimali radi bolje pregovaračke pozicije sa zapadnim saveznicima. O tome (tj. o taocima) postoje i nebrojna zanemarena svijedočanstva. Samo osim Ustaša i Domobrana oni nikome nisu važni, iako su i oni masovno egzekuirani.
O bijegu naroda lijepo se može vidjeti da nije bio onako spontan kako se želi prikazati ako se čitaju zapisnici i naređenja Ustaškog vodstva.
Kada su uvidjeli da ništa od toga ne mogu upotrijebiti, Vrhovništvo je zbrisalo glavom bez obzira odnoseći opljačkano blago poradi boljeg snalaženja u novim domovinama. Za narod i vojsku koja im je vjerovala nisu imali baš puno senzibiliteta.
Razumije se da ništa od toga ne umanjuje krivicu egzekutora, ali je pomalo zanimljivo vidjeti koje su se divizije "istakle" u tim radnjama i tko su bili politički komesari u tim divizijama. Kao npr. tko je bio polit. kom. divizije koja se naročito istakla u divljanjima kod Dragonje, a znamo da su polit. kom. bili alfa i omega zapovijednog lanca.

Tko je glasao

I ti, napiši svoje pravo

I ti, napiši svoje pravo ime i prezime pa ću ti onda odgovoriti što i koliko vrijede ovi spermatozoidi koje izbacuješ u binarnom obliku.

Tko je glasao

Zašto nule? Pa čovjek je

Zašto nule? Pa čovjek je shvatio JOT i traži ime i prezime.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Pa i ja mislim da nema

Pa i ja mislim da nema razloga za nule bez obzira što se radi o anonimcu koji inzistira drugima manje ili više anonimnima da se otkriju pa bi valjda on onda rekao što o njima misli.

On je vrijedna pojava ovdje je ukazuje na neke koji su s ovakvim našim pristupima vrlo pogođeni.

Tko je glasao

Jesem mu misa, zbog cega

Jesem mu misa, zbog cega trosis iti jednu trunku svoje energije na ociti polusvjet?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Dvije činjenice se u

Dvije činjenice se u Bleiburškoj tragediji uvijek zaboravljaju dvije tri, a mozda i vise cinjenica, ali ipak ako ne i bas stoga mi ipak od opce rasirene svijesti "streljanja za ukredenu jabuku" ipak mic po mic dolazimo do ha nekih stvari koje kako god bilo, ipak ukazuju na razmjere i pravo stanje stvari.
Obozavaocima marshala Tudman je dosao kao kec na desetku da sve gadarije koja su trebali rascisiti sa svojim idolom jos davno prenesu za rasciscavanje na Tudmana, zato im je najvece svetogrde pomisliti da kosousti nije zudio biti kao njihov idol čopo ledeni.

Tko je glasao

Zaboravlja se i öinjenica o

Zaboravlja se i öinjenica o postojanju službenim izvorima u Sloveniji i o puno drugih svjedoka.

Splati se pogledat i na:

http://www.hic.hr/dom/264/dom05.htm

Tko je glasao

Koliko to možda glupo

Koliko to možda glupo izgledalo na prvi pogled, meni se čini da crkvi nedostaje komunizam. To je bio jedan jednostavan i prepoznatljivi protivnik na koga se uredno mogla svaljivati krivica za sve moguće i nemoguće probleme.
I što se danas desilo, ošo komunizam, ošo neprijatelj i društvo ostalo nezaposleno. To je nešto kao NATO koji se mući pronalaziti neprijatelja budući da mu je SSSR otkazao neprijateljstvo. Kod crkve je to dodatna nakaradnost jer crkva nije vojni savez (barem nije nakon križarskih ratova) i njena osnovna djelatnost je prilično suprotna. To bi trebalo biti širenje međuljudske ljubavi i tolerancije, opraštanje, briga za čovjeka, briga za siromahe i sve one koje imaju neku potrebu. Dali to možemo pronaći u govoru biskupa Štambuka i, na žalost, kod dovoljno drugih?

Volio bih doživjeti vrijeme kad nećemo uporno izvlačiti sve one strahote koje su nam se desile i mjeriti tko je više stradao i od koga.
Postoji ono: "Tko traži zlo u ljudima, pronaći će ga".

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Nije uopće glupo nego je

Nije uopće glupo nego je vrlo logično. Prije pola godine sam napisao sličan komentar na tu temu.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Nisam bio pročitao tvoj

Nisam bio pročitao tvoj komentar, da sam znao za njega rado bih ga pastao i potpisao :-))

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ovdje treba naglasiti, kad

Ovdje treba naglasiti, kad je već časni biskup to propustio napomenuti, da je ova država slobodna, samostalna, demokratska i neovisna već punih 17-18 godina, ali ipak svemu tome nije došla kraju u spoznavanju ovih i raznih drugih sličnih događaja, nego još, pri spomenu na te tragične događaje a u pomanjkanju činjenica, uzavru strasti, pa svatko „tuče“ svojom istinom, jer „samo bi onaj drugi trebao biti kriv“.

Tko je to, po tvojem, mišljenju trebao i mogao napraviti?
Rat je trajao gotovo pet godina, a nakon toga još toliko i razdoblje u kojem smo se liječili od rata. Nakon toga je došla 2000. od kada ne samo da se nije htjelo istražiti razdoblje nakon II svj. rata već se je popljuvalo sve pozitivno i od netom završenoga Domovinskog rata. Tada je došao i Mesić. Ne misliš valjda da bi glasnogovornik jugokomunoističke ideologije istraživao zločine što su ga počinili njegovi istomišljenici? Ne trebam te, valjda, podsjećati na njegov govor iz Jasenovca ove godine.

I reci nam jasno i otvoreno da li je još uvijek "grijeh" biti Hrvat i da li je još uvijek "grijeh" biti katolik?!

Jest, 'grijeh' je! I biti će uvijek dok se komunistički zločini u ovoj državi bezrezervno i aklamativno ne osude.
Jer Crkva smeta Mesićima, Fumićima, Bukijima i drugima kojima nije sveta niti nacija niti država(nitko od njih nije prebolio Jugoslaviju) već ih zanima isključivo vlastita promičba gdje će usput staviti i koju opipljivu 'svetinju' u džep.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Prava vlast je unutar

Prava vlast je unutar posljednjih 17 godina bila u rukama Tuđmana odnosno Valentića, Mateše, Gregurića, pa potom Sanadera - u svih 17 godina je samo manje od 4 godine bila u rukama koalicijske vlade Račanove. Poslije skraćivanja ustavnih ovlasti Predsjednika Vlade su imale stvarnu vlast u rukama i to je bila njihova dužnost, pa ako je biskupov "antikomunizam" vjerojatno bio usmjeren protiv njih trebalo je to jasno reći. No i meni se činilo, imao osjećaj da je biskupov govor ustvari usmjeren protiv Mesića no to je nerealno. Mesić odnosno Predsjednik države je više "fikus" dužnost - i on može samo govoriti ali ne može kočiti akcije pravne države ako takve postoje. Mesić je nekima samo izgovor ali ne i realni kočničar saznavanja istine. 17 godina je predugačko vrijeme unutar kojeg se mnogo moglo učiniti, i mnogo se i učinilo, ali ovakve produžene mistifikacije služe samo da svatko može stajati iza svojih busija i udarati po onim drugima.

Eh da, i glede Mesića Fumića i Bleibzrga s jedne strane, a Bozanića i biskupske konferencije i Jasenovca s druge strane, shvatljivo je da se na ovako visoko politizirane i još više elektrizirane spomen-dane teško može poći i riskirati javno pljuvanje - no uvijek je moguće taj dug prema svome narodu i civilizacijski iskorak napraviti u preostalih 364 dana u godini.

Tko to prvi učini steći će ogroman kredit kod naroda, pa da vidimo tko će!!

Tko je glasao

ima Crkva pametnih ljudi,

ima Crkva pametnih ljudi, napr Kopernik...okrenuo bi se u grobu da zna, da ćemo se danas spustiti na Mars i tražiti vodu...
a mi još nikako da riješimo enigmu grobova, partizana, Hrvata...

Tko je glasao

Ajde, ajde, nisu ni crkveni

Ajde, ajde, nisu ni crkveni pastiri imuni na opipljivu svetinju. Nije li crkva najveci kapitalist. Vjerni pastiri grabe materijalno (lazno) bogastvo ispunjeno prazninom dok vjernicima prepustaju duhovno bogastvo - srce ispunjeno ljubavlju. Grabe i uzimaju u ime Isusovo, a oni nekada u ime naroda. A meni su ipak najdrazi ovi veliki domoljubi “nadhrvati”. Di god se pojave obicno smrdi i to ka odlagaliste smeca ili septicka jama. “neutralni” P.S frederik, zadovoljstvo je citat tvoje dnevnike.

Tko je glasao

Biskupi se kod nas se

Biskupi se kod nas se ponašaju kao birokratski činovnici jedne goleme interesne institucije, a ne intelektualci koji bi u svakom trenutku trebali i morali se znati uzdići iznad tih uskogrudnih interesa - i zastupati opće interese bez obzira koliko od njih sama crkva imala ili nemala koristi. Tako dobiva vjera, jer građani ove moralno poharane hrvatske države imaju toliko problema, koje ne mogu sami riješiti.
Hoces reci kao nekada sekretari partijskih komiteta?

Tko je glasao

Eh, stara dobra vremena kad

Eh, stara dobra vremena kad se u komitetima sve moglo riješiti, danas se tako ništa ne rješava nego samo još više zapliće. Ali dobro kažeš, model je odličan i iz njega mentalno teško neki izlaze.

Mene ovdje najviše ustvari iznenađuju otočani u crkvenoj hijerarhiji koji su produženi "antikomunisti" i u vrijeme kad komunizma više nema, mada njihovo osobno iskustvo i iskustvo pastve njihove nije nikada prošlo kroz kalvarije, koje su se događale u uvjetno rečeno zaostalijim sredinama.

Tko je glasao

Mene ovdje najviše ustvari

Mene ovdje najviše ustvari iznenađuju otočani u crkvenoj hijerarhiji koji su produženi "antikomunisti" i u vrijeme kad komunizma više nema, mada njihovo osobno iskustvo i iskustvo pastve njihove nije nikada prošlo kroz kalvarije, koje su se događale u uvjetno rečeno zaostalijim sredinama.
Možda u svemu tome jako nevažne i jako nelogične nijanse ipak imaju veći upliv.

Pretpostavimo da je većina toga improvizacija, nepromišljeni potezu u okolnostima kada smjerove diktiraju jake inercije. U takvim poslovanjima nevažne i interesima protivne nijanse lako igraju ključnu igru, ne radi humora ali kao humor. Što više raste nužnost nužnosti koja nije nužna, i naslijeđe smetlišta koja rastu i postmodernizam raste, to tim više nijansice postaju (jedine) uporišne točke, čak apstraktno-estetske.

Crkva po Jadranu je imala i naslijedila "privilegiju" da je zajedno sa narodom iskusila talijanski fašizam prije i udarnije nego drugdje, pa i na evropskom nivou, te u dugom luku dočekala da staljnist Napolitano jako ugađa fišistima, koji se de facto rehabilitiranim, dok naša antifašističko itd. ekipa (Mesić, Budimir Lončar, Fumić ...) udara i na evropskom nivou tako da već i dr Furio Radin (blizak Mesiću i ekipi) nalgašava da se oko fojbi nešto treba učiniti.

Unutar toga je možda značajna nijansa da je "fikus" (koji djelom to nije) Mesić promjenio jadranski rezidencijalni dio tako da je hvarska rezidencija primarna a brijunska sekundarna, što možda "fikusa" (koji djelom to nije) hvarskog biskupa Štambuka navodi na nešto, čim je fizički i improvizacijski blizu takve nijanse su moguće (kkav estetska nijansa lako uleti i nepredviđeno).

Isto tako je nelogično, ali tko zna kakve su nijanse logike, što je skromni otočko-vatikanski pastir Bozanić postavljen i što dalje ordinira na više nego za njega nepodesnoj središnje užarenoj stolici u Zagrebu, što je također u vezi sa "fikusom" (koji djelom to nije) Mesićem vjerojatno više odlučilo o proteklim državnim izborima nego drugo, što također vjerojatno nije bilo plod namjera nego improvizacije unutar nijansi, te što sada pak očigledeno djeluje na održanju plovidbe armade pod zapovjedništvom Mesićeva prijatelja Bandića u Zagrebu.

Tako je možda došlo do toga da se partizanski biskup(i) bave ustašama i obrnuto.

Tj. i ako te posve nevažne i apstraktne, nepostojeće čak, nijanse ne igraju igru, iskustva smo da kao asptraktne nijanse često i možda stalno igraju ključne igre. Spekulacija radi:
- bez obzira na Jaltu i ostale dogovore, pa i sada sa NATO, EU i razno, iskustva smo da se posluje tako da je na za realizaciju moguća najviše 2 scenarija, ili čak 1, kod improvizatora normalno i uobičajeno da se tijekom jutra izmjeni cca 15 a u više dana i godina bezbroj, te da odluči neke posve apstraktna njansa, što sve sudionike drži u napetosti ili tromosti kako uopće izdržati bezbroj kombinacija i uhvatiti se za bilo kakvo sidro kada stigne sudnji dan kakvog novog maestrala, kada i mali lahori donose sodome i gomore po svim bojištima i poslovanjima, ali takve nakon kojih odmah kreće novi ciklus sličnog;
- ad Jadrana i Zagreba je to isto još više, skoro pa osnovno pravilo poslovanja. Npr. samo oko plinsko-naftnih poslovanja po Jadranu i "fikuse" dira po cca 15 scenarija, a jači scenaristi i realizatori sigurno razmatraju puno toga. Obzirom da je osbno dr Rupel neki faktor, to je dodatno, zajedno sa sličnim cca 1.500 složenije i nepouzdanije, još više nego kada je De Michelis aka svilene gaćice operirao, pod paskom Craxi-ja kod Gadafija, kojeg je posjetio i zadnji pred. pred. ex SFRJ. Npr. Ante Marković je malo prijee toga namjerno plovio uzduž Jadrana sa Kašogijem, Bondom itd., pa su vjerojatno i CIA, KGB i sve službe digle ruke od toga kakve se kombinacije kombiniraju oko Jadrana, previše ima spama rad. Ad Zagreba je i literarni pristup zamoran, tu pje primjreno neko niravana bavljenje, kombinirano s uživanjem;
- nije minimalno obrađeno ali se nazire, da su banalne simpatije i empatije, nijanse rekla kazala i ostale, banalne estetske nijansice, igrale i igraju puno značajnije uloge. Samo na prirodnoj razini, gdje turbo komadi sa 27 i 28 pregaženi u igri a turbo komadi iznad 70 godina, gerijatrija, doslovno metu pred sobom diskretnim i indiskretnim šarmom, odvijaju se dramatična takmičenja i poslovanja.

Takđer se nazire da minimalističke pjesmice u svemu tome i te kako igraju igru, dapače da je jako povoljno za tu igru, jedino su se pjesnici odvikli od jednostavnijih pjesmica.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci