Tagovi

Zašto toliko suicida branitelja

Kad netko govori o famoznom PTSP-u, kad etiketiramo sa podsmjehom takve, govorimo o samom sebi i našoj etici i moralu društva. Činjenica da je do danas 1650 branitelja izvršilo suicid, naprosto zastrašuje a najgora je činjenica da je to napravilo dijete od 18 godina. Gledajući statistiku MOBMS-a ili Ministarstva Branitelja kako ga mi bramitelji nazivamo, dolazimo do sljedećih podataka. Broj suicida među braniteljima od 1991. do danas veći je od 1650. Muškaraca: 95 posto Žena: 5 posto Najviše branitelja počinilo je samoubojstvo u Zagrebu – 12,8 posto. Problem suicida najizraženiji je u Bjelovarsko-bilogorskoj i Ličko-senjskoj županiji. Među ranjenim braniteljima suicid je počinilo 59 posto, uz 11 posto onih koji su invalidnost stekli na temelju PTSP-a i 4 posto koji su je stekli na temelju ranjavanja i PTSP-a. Najmlađi branitelj samoubojica imao je 18 godina. Socijološki nam govori da nisu svi branitelji došli iz istih sredina,socijalnog statusa,školske spreme i nisu bili jednako psihički i fizički zdravi. To donekle, objašnjava činjenicu da je u Primorsko-Goranskoj Županiji jedan od najmanjih postotaka suicida branitelja u Hrvatskoj. Svima znana činjenica da je Gospić poslje Vukovara najviše napadan grad, da su tamo bile postrojbe iz PGŽ i bile izložene strahovito žestokim borbama. Da u PGŽ ima oko 1200 HRVI, da ima preko 300 poginulih, da je samozapošljavanje u postotku sa ostatkom Hrvatske vrlo visok, zdrastvena skrb iznimno visoka kako ranjenih tako i PTSP-ovaca,stambeno zbrinjavanje skoro riješeno (riješavaju se 30 i 20% HRVI). Kako su udruge iz Domovinskog Rata kako tako oslobođene političkih manipulacija. No razumijevanje društva i okolice prema takvim ljudima koji vrativši se iz Obrambenog Domovinskog Rata, nailaze na zatvorena poduzeća, kad dobivaju otkaze ( jer pusti ga on je lud, došao je iz rata), jer država za koju su se borili okreće leđa od njih, a služe im kao glasačka mašina, razočarani ne vide izlaz iz grube realnost da su sada izsluženi ljudi koji nikome nisu potrebni. Obitelj je okosnica svega,razumijevanje supruge/a i roditelja, polako ali sigurno smiruju more svakog branitelja. Svatko tko je bio na ratištu ima PTSP, netko ga uspiješno skriva, netko ga sam lijeći uz potporu svojih,netko na psihijatriji a netko podiže ruku na sebe. Stvar je individualna, kako ga stićeš i različito primaš,tako ga i različito liječiš i oslobađaš ga se. Svim ranjenima u koje spadam i ja, automatski se dodaje i PTSP, oni „sretnici“ ili „nesretnici“ koji nisu ranjeni a imaju PTSP i svijesni su toga, vrlo će lako izaći s njim na kraj.Neki vide spas u alkoholu,drogama a drugi u radu i obrazovanju.Nije dotaknut problem rastava brakova,suicida supružnika i djece u obiteljima HRVI-a i još puno toga. Zato kad god sretnete nekoga koji je bio na ratištu, računajte na njegov PTSP jer to nije sramota, pomognite mu, dobio ga je i zbog Vas.

Tagovi

Komentari

Svatko tko je bio na

Svatko tko je bio na ratištu ima PTSP, netko ga uspiješno skriva, netko ga sam lijeći uz potporu svojih, netko na psihijatriji a netko podiže ruku na sebe. Stvar je individualna, kako ga stićeš i različito primaš,tako ga i različito liječiš i oslobađaš ga se.Ovo je sasvim točno. Za sebe mogu reći da sam imao sreću što sam, sa tada dvadeset i par godina, uspio predvidjeti, shvatiti i pomiriti se s tim da će novac prvi krenuti preko crte razdvajanja, da će se slušati narodnjaci, da će biti nerazumijevanja i da će nas političari koristiti prema potrebi. To me pripremilo i i sačuvalo od ozbiljnijih posljedica PTSP-a. Nije me, doduše, moglo pripremiti na razmjere poslijeratne korupcije i pljačke ali to je već druga tema.
Da ne duljim, mislim da to zaslužuje, a gotovo da bih ga mogao i sam potpisati, prenosim post na koji sam naišao na hr.soc.veterani.domovinski-rat koji je poslao korisnik po nadimkom Zmayski:

Bok, dečki.

Već duže vrijeme samo lurkam ovdje na grupi, ništa ne pišem - jer mi je
dobro. Prije 5 godina, kad je bilo najluđe, baš sam ovdje, od vas na news grupi dobio podršku - i tapšanje po leđima i flisku za prizivanje k
svijesti - kad sam već mislio da je vrijeme da se polako pozdravim sa
svima. Na toj sam vam podršci i dalje zahvalan, spasili ste mi rit kao pravi kriegskameradi.

Ovo što ću sad reći je moj osobni način na koji gledam na stvari - nipošto ne mislim nekom pametovati da je to jedina i apsolutna istina, da je to "pravi način" - to je jednostavno moj, osobni način, i meni je dobar.

Nisam ja nikakav ratnik. Bio sam to i više nego predugo; sveukupno godinu i pol dana na prvoj crti, i onda još pet puta toliko dok se nisam maknuo malo dalje od te iste crte u svojoj glavi. Nitko od nas nije ratnik - ili barem to ne bi trebao biti. Svi smo mi bili obični ljudi - pa ni profesionalni vojnici nisu bili ratnici, biti vojnikom im je bio tek posao. Sreo sam samo par pravih ratnika, uglavnom tipovi iz Legije, i moram reći da luđih pasa nisam vidio.
Mi, kojima ratovanje nije zanat, već smo se tukli zato što nismo imali
izbora, mi smo alat koji mora učiniti nešto loše (još uvijek mislim da je
ubiti loše) u cilju zajedničkog dobra. Kada ti granate padaju na grad i ginu ti prijatelji i obitelj, nemaš nikakvog izbora nego krenuti na tu prijetnju.
Ukoliko izgubiš glavu, ili kasnije izgubiš pamet - to je samo cijena koju
smo morali platiti da bi zaustavili ubijanje ljudi oko nas. Nisam to radio
da bi me poštovali, ili da bi cijenili moju žrtvu i bol - napravio sam to da
bih samome sebi i drugima sličnima meni dao slobodu da čine one stvari koje ja tada nisam mogao raditi, a tako sam želio. (a to nisu bile neke velike, dramatične želje; obitelj, putovanja, stvaranje... jednom rječju; Sloboda)

Zato kad danas vidim da klincima puca kita za to što sam nosio glavu u torbi i dugo gutao svoju bol, nimalo me ne smeta. Za to sam i ratovao; da oni budu slobodni i bezbrižni, i da nikom ništa ne budu dužni - baš kao što sam i ja to htio kad sam bio klinac poput njih. Malo me istinabog, ulovi sjeta i tuga kad shvatim da unutar sebe ne cijene tu slobodu - ali vjerujem da je to pomalo gorčina starosti, i pitam se da li bih ja u svojim mladim danima cijenio te iste stvari, i dobro znam da ne bih. Uzimao bih ih zdravo za gotovo i uživao u njima punim plućima i lakomisleno, baš kao što to oni sad rade, i baš kao što sam to i sam radio dok me nisu dohvatile Devedesete.

Kada dođe do ludog i gustog, obaveza je onih koji to mogu da to ludo otklone od sebe, i od onih koji vole. Drago mi je što sam imao smjelosti i odgovornosti preuzeti zaštitu svog doma (moje domovine) na vlastita pleća, osjećam se sretnim čovjekom što sam donio dobre odluke - i imao povrh toga sreće da me te odluke ne sahrane prije roka. Razmišljam o nekim poznanicima, nekadašnjim prijateljima, koji su donjeli drugačije odluke. Čak nisam siguran da smo prestali bili prijatelji zato što su sami odlučili drugačije, možda nas je naprosto život odveo drugim putevima.

Neka vrijeme radi protiv ratnika, neka ga ubije i sahrani u meni, ionako
nikad nisam želio to biti. Mislim da smo svi mi ratovali - zato da ne budemo ratnici. A ukoliko ovo čita i netko tko nije ratovao, neka zna da je od mene slobodan i da mi ništa nije dužan. Ni zahvalnost, ni poštovanje, ni bilo kakvu naknadu. Ukoliko može, neka uživa u životu i raduje se, i ljubi, i smije... to je ionako jedini razlog zašto sam ratovao.

Budite mi dobro, prijatelji.

Tko je glasao

Potpisujem svaku napisanu

Potpisujem svaku napisanu rijeć.Duboko se klanjam ovom ratniku i poručujem, svi smo ti dužni prijatelju. Uživaj u svome miru ako si ga našao dok mi ostali još uvijek lutamo stazama našeg košmara.Ne treba nam hvala.

Tko je glasao

Kad sam počeo pisati ovaj

Kad sam počeo pisati ovaj dnevnik, osnovna premiska mi je bila ukazati "društvu" na probleme svih branitelja. Najteže mi je pao suicid klinca od 18 godina, znaći otišao je u rat sa puno manje. Koliko god mi skretali glavu od tog problema, činjenica stoji da su ti dečki i cure tu, među nama,frustrirani i poniženi do krajnjih granica. Umiranje od gladi branitelja iz Splita je samo dokaz nebrige društva kojemu je materijalno osnova za sva mjerila. Čovjek je suptilno biće, traži pažnju i podršku, uskratimo li mu to, ništa materijalno ne može zamjeniti njegovo razočarenje.Ponukan idealima s kojim smo krenuli u taj obrambeni rat i razočarenjem nakon svega što smo napravili,spremni dati život, rezultiralo je ovim dnevnikom.

Tko je glasao

Ljudi, opet MEDIJI. Malo

Ljudi, opet MEDIJI. Malo prenaglasavam, ali MEDIJI imaju veliku moc bez imalo drustvene odgovornosti. Zar nije dovoljno javiti vijest da je M.T (43) iz Mrduse Donje pocinio samoubojstvo vjesanjem. Ne znam koga uopce interesiraju objave ovakvih morbidnih vijesti, ali ajde, crna kronika se time bavi. Mislim da je to svakom citatelju dostatan podatak.

Ali NE. To ne prodaje novine, ne dize rejting gledanosti stanice. Pa treba reci, ubio se branitelj, dragovoljac, junak rata. Po mogucnosti boldano na naslovnicu i prva vijest u Dnevniku. Onda se cudimo da se taj tjedan ubije jos troje. Slazem se da nikakvi novci ne mogu ublaziti posljedice traume, vec resocijalizacija i osjecaj koristi za zajednicu. Tu isto nasa drzava grijesi. Ali ODVRATAN mi je taj SENZACIONALIZAM novinara (mogu mirne duse u ovom slucaju reci lesinara). Ja bi zakonom zabranio objavljivanje kojoj labilnoj skupini spada osoba koja je pocinila suicid.

Na zalost, u najuzoj obitelji imam vrlo mladu suicidalnu osobu. Sjecate se samozapaljenja djecaka u Varazdinu i punih medija, pa posljedicno jos jedno samoubojstvo djevojcice. Nama se skoro dogodilo isto, stvar je doista bila sekundi da se prava osoba nasla na pravom mjestu. Labilnim osobama, takve vijesti su nevjerojatno snazan okidac.

Al kaj je nekoliko zivota naspram naklade. SRAMOTA!

Tko je glasao

OK. Ali brijem da ekipa

OK. Ali brijem da ekipa nakon lososti na fronti i problema socijalne reintegracije pokazuje odredjenu sklonost suicidu. Bez obzira na medije. Sta ne?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

ne. koliko znam, općenito

ne.
koliko znam, općenito kod kojekakvih psiholoških problema postoji stvar sa "triggerima" koji će te nagnati da se ponašaš na određeni način.
sjećam se kad smo radili werthera za lektiru bilo je govora o tome da je ta knjiga zabranjena u vrijeme kada je izdana jer je potaknula čitavu seriju samoubojstava na wertherov način.
ista stvar je poznata i kdo anoreksije. anoreksična osoba koja se osjeća "izliječeno" i koja se vratila u normalu jednog dana će vidjeti kate moss na jumbo plakatu ili baš obrnuto na ulici na nekom celulit i to će joj biti trigger zbog kojeg će se u sekundi vratiti anoreksiji.
isto tako, nakon onih pokolja po školama koji su se događali u sad-u, klinac iz razreda moje sestre počeo se prijetiti da će učiniti isto to.
u pravu si da postoji sklonost suicidu, ali pitanje je da li medijska eksponiranost drugih takvih slučajeva djeluje kao trigger i potiče osobu na suicid, sada i ovdje. jedno je sklonost, drugo je realizacija.

da pojednostavnimo do kraja, može nagradno pitanje. osoba A je branitelj sa suicidalnim sklonostima, osjeća se neshvaćeno i ostavljeno od strane okoline i države.
osoba B je branitelj sa suicidalnim sklonostima, osjeća se neshvaćeno i ostavljeno od okoline i države i svako malo na dnevniku i u novinama čita o braniteljima koji su se ubili jer su se osjećali ostavljeno od okoline i države.
da li su šanse veće da će se ubiti osoba A ili osoba B?

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Utjecaj medija na suicide je

Utjecaj medija na suicide je davno provjerena i dokazana činjenica. I hrvatski novinari (ili barem urednici) to znaju jer je, uz ostalo, prije 2-3 godine na sve redakcije poslan stručni naputak o tome kako pristupati toj tematici.
Skraćeni prikaz toga stučnoga mišljenja moguće je vidjeti i na ovome letku:
http://www.suicidi.info/mediji.asp

Tko je glasao

Svatko tko je bio na

Svatko tko je bio na ratištu ima PTSP, netko ga uspiješno skriva, netko ga sam lijeći uz potporu svojih, netko na psihijatriji a netko podiže ruku na sebe. Stvar je individualna, kako ga stičeš i različito primaš, tako ga i različito liječiš i oslobađaš ga se.

S time što ni PTSP nije nešto jednoznačno, možda bi se čak moglo reći da je svaki slučaj te bolesti poseban. Poznat mi je slučaj branitelja koji je normalno uključen u život - ima obitelj, djecu i posao - ali ne uspijeva savladati bolest (a uredno se i liječi), nego povremeno 'dolazi u napast' da digne ruku na sebe. U takvim je trenucima važno da je netko blizu njega da ga odvrati. Unatoč trudu obitelji i prijatelja da mu pomognu, uvijek postoji mogućnost da u trenutku nailaska krize netko od bližnjih ne bude blizu i da dođe do tragedije.

ragusa

Tko je glasao

Jedan od temeljnih principa

Jedan od temeljnih principa liječenja traume je da žrtva ispriča svoje iskustvo. Imam osjećaj da je ovaj korak u terapiji branitelja najteže napraviti. Kao njegov supstitut daju se psihofarmaci koji samo (i to ne uvijek i ne kod svih) olakšavaju preživljavanje.

Branitelji su zatočenici svojeg ratnog iskustva i društva koje ga nije voljno integrirati. Život ide dalje, a ti ljudi nisu ispričali svoju priču. Ili ju nitko nije htio čuti ili su se bojali sve ponovno proživljavati. Jednom, kad kolektivno ispričamo našu ratnu priču i braniteljima će biti lakše to učiniti individualno.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Istina oslobadja, jeli. Ali

Istina oslobadja, jeli. Ali i boli :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

kad je bio onaj niz

kad je bio onaj niz samoubojstava branitelja, bila je u igri neka statistička analiza koja je pokazala da se branitelji uopće ne ubijaju više od ostatka ljudi. ne mogu reći, ne sjećam se u kojem mediju niti bilo čega tako da ne mogu to sada naći.
meni se čini da se nakon rata vladi činilo da će sve braniteljske probleme riješiti novcem i povlasticama. plati vrijeme provedeno na fronti, podjeli stanove, daj povlastice npr za uvoz automobila, pošalji sve u penziju, daj visoke naknade... i na kraju - ništa. loše rješenje. naravno da čovjek pukne kad sa 30-40 godina ode u mirovinu. po cijele dane sjedi doma i ne zna kuda bi sa sobom. pa i normalan i postao shizofreničan.
ovaj branitelj primao je mjesečno 7000 kn što je i više neo pristojan iznos, dobio je stan, jednom rječju - bio je zbrinut. država ga je mogla još jedino za ruku držat. što se u čovjeku dogodi, to je nepoznanica. a koga kriviti? još više.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Kažeš:"jednom rječju -

Kažeš:"jednom rječju - bio je zbrinut"

Zbrinjavanje i jest glavni problem u ovoj državi. Ljude se ne zbrinjava, o njima se brine.

Već sam više pita rekao, ali opet ću. Kod nas se riječ zbrinjavanje koristi samo kad se govori o otpadu i ljudima. Zbrinuti otpad znači riješiti se otpada, ostaviti ga da negdje trune, zbrinuti ljude znači riješiti se ljudi, ostaviti ih ....

Tko je glasao

to i je bila poanta mog

to i je bila poanta mog komentara. da budem iskrena, nisam sigurna da li si ju prepoznao ili si me napao :D.
i htjela sam reći da je država branitelje zatrpala novcem i povlasticama, a oni se bore s jednakim problemima kao da i nije. loša rješenja daju loše rezultate i to je jedina mogućnost.
koliko sam ja shvatila, prevladavajući način regulacije prava branitelja bio je poslati ih u mirovinu i pustiti ih da žive bez da brinu o egizstencijalnim problemima. i eto, danas se ubijaju i nezadovoljni su onime što im je država dala. kako je trebalo postupiti?
ako ćemo iskreno, bojim se da su sami pogriješili. ako je država dala mogućnost, ne znači da su ju morali prihvatiti. moj ujak, moj tetak, moj stric, moj otac je doduše bio prekratko za mirovinu, ali ovi nabrojani su svi do jednog odabrali nakon rata se vratiti u stari život u najvećoj mogućoj mjeri. nekima je to značilo tražiti posao, nekima vratiti se na stari, a nekima otići van trbuhom za kruhom. i na kraju mi se čini da je to bila pravilna odluka. boriti se sa PTSP-om lakše je kada se usto boriš i sa drugim problemima, koliko god to paradoksalno zvučalo.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Komentarom sam htio

Komentarom sam htio naglasiti ono što se meni čini najvažnijim u tvom komentaru.
Nije mi bila namjera napasti te, a kao dokaz prilažem ti jedan smajli :)

Tko je glasao

Mislim da je napravljena

Mislim da je napravljena generalna greška od samog početka, a to se dobro vidjelo s ovim braniteljem u Splitu koji je jadan uz mirovinu od 7.000 kuna i dobiveni stan, umro od gladi i žeđi. Dakle, umjesto da su mladog čovjeka pokušali ponovno integrirati u društvo i učiniti da se kroz rad osjeća korisnim, oni su mu odredili visoku mirovinu s kojom su ga potpuno izolirali od svega, i potpuno zaboravili od njega. Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv stanova za branitelje i mirovina za stvarne invalide, ali dati mirovinu čovjeku od 20 i nešto godina i dalje uopće ne voditi brigu o njemu, to je stvarno katastrofa. Pretpostavljam da se s tim ranim umirovljenima, rješavao problem nedostatka radnog mjesta te nedostatak uopće ideje kako bi se ljudima moglo pomoći. Išlo se na najsiroviju varijantu, dajte im lovu i baš nas dalje briga.

Tko je glasao

Dakle, umjesto da su mladog

Dakle, umjesto da su mladog čovjeka pokušali ponovno integrirati u društvo i učiniti da se kroz rad osjeća korisnim, oni su mu odredili visoku mirovinu s kojom su ga potpuno izolirali od svega, i potpuno zaboravili od njega. Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv stanova za branitelje i mirovina za stvarne invalide, ali dati mirovinu čovjeku od 20 i nešto godina i dalje uopće ne voditi brigu o njemu, to je stvarno katastrofa.

Koji oni, nisu pokušali intergrirat jednog čovjeka?

Mi njegova okolina ga je izolirala jel ga nije primila ko ravnopravnog člana.
Za badav neko hoda k doktorima i uzima ljekove, ak nema kontakt s ljudima.

Znam čovjeka u susjedstvu koji nije bolestan i niko mu ne dojde.
Kad neko i navrati, to je samo onda kad ga treba.

On se isto čudno ponašat počel i izbjegava svoju okolinu u zadnje vrijeme.

Kad sam u domovini se koji put sednem kod njega i napričamo se o svemu i svačemu.

Nagovoril sam ga da zadrži jednu mačkicu i sad je pre sretan i čujem ga svaki dan kak se s njom razgovara.

Promjenil se je i više ne kune tak fest i stalno ko prije.

Tko je glasao

Mi, njegova okolina ga je

Mi, njegova okolina ga je izolirala jel ga nije primila ko ravnopravnog člana. /dodao zarez - ja/
Skviki, meni se čini da si pogodio srž problema. Nije teško zamisliti situaciju branitelja koji je riskirao svoj život za svoju obitelj i sad ju nije sposoban suvislo prehraniti. Onda žena pita, on ne zna što bi, nema više koncentracije, nema snage, nema posla, nesigurnost, strah, alkohol . . .
Ovo u nastavku nije teško zamisliti.
I da se krivo ne shvati, nije problem u ženi, problem je da je PTSP zarazan i on se širi na okolinu kao nekakav rak. Razara obitelj, prijateljstva, sve. I kad taj otkrije što je napravio, a napravio je samo zlo, onda je logično rješenje da se makne kako više ne bi smetao.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Led9, U jednom ratu se

Led9,

U jednom ratu se događa samo zlo i nije svaki spreman zlo i napravit, čak bi se mogloreči da je mali broj ljudi na to spreman bez posljedica.

Mislim osobno da tak veliki broj samoubojstva među hrvatskim braniteljima samo govori o tome kolko smo mi Hrvati osječajni ljudi.

Puno put sam razmišljal o tome kak bi se ja ponašal u takvim situacijama koje su ti ljudi prolazili i moram priznat da su moji osječaji pomješani.

Tko je glasao

Skviki, da je ovaj mladi

Skviki, da je ovaj mladi čovjek po povratku iz rata, a tamo je otišao još kao dijete, možda nastavio školovanje ili počeo nešto raditi što bi ga zanimalo, sigurno bi našao bar jednog čovjeka s kojim bi se družio. Ne bi ostao sasvim sam sa svojim strahotama iz rata. Država je, umjesto što je gomilala braniteljske udruge koje je znala koristi u dnevno- političke svrhe, trebala osigurati psihološku pomoć tim ljudima i u suradnji sa stručnjacima, pronaći način kako da im život učini suvislim. Ali to je viša priča :-), potpuno nezanimljiva onima koji se kunu u branitelje.

Tko je glasao

Daisy, Jedan dan buš

Daisy,

Jedan dan buš shvatila da je naj bolji ljek za ljude njihova okolina.

Danas je takvo vrijeme da se mladi među sobom djeliju po samo njihovom shvačanju kakvom staležu treba pripadat onaj s kojim se želiju družit i primjetil sam da su kod toga prilično radikalni.

Tko je glasao

Suicide branitelja trebalo

Suicide branitelja trebalo bi staviti u kontekst realnog života oko nas. Čuj, kaj vas ne zaboli želudac od vijesti već pri jutarnjoj kavi, ili sam ja preosjetljiva. Ne mogu žmiriti naročito na vanjsku politiku i vrstu vijesti koja nam se servira, od ZERP-a, generala u Hagu (stalno nove optužnice, kao da smo najgori razbojnički šljam, a ovaj rat je ipak itekako bio samoobrambeni), sporne granice sa Slovenijom Bosnom, Crnom Gorom, Srbija ne vraća što je otela. Nikad dovoljno dobri za EU, stalno nam fale još nekakvi uvijeti. Ukratko svi od nas potražuju, a prema nama nitko nema nikakvog poštovanja i to kao da je logično. O unutarnjoj situaciji da ne pričam, to svi znate, koje se glupe teme, bezveze sa stvarnim potrebama stanovnika, vrte po medijima, sredstvo za zaglupljivanje naroda, da te boli glava. Mislite li vi da to nije još bolji trigger za ubit se nego vijest da se netko već ubio. Aj sad zamisli sebe kako juriš sav sretan u borbu za hrvatsku samostalnost, patiš, stradaš, grizeš sve oko sebe i sebe, pregrmiš nemoguće i iziđeš iz rata ko posrani golub. Smjestili ti.
U doba kad sam i ja otišla po pomoć psihijatru, žalio mi se gospodin psihijatar na preveliki broj pacijenata koji mu dolaze sa dijagnozom depresije, (uglavnom žene), pa kad ih sasluša i zbroji, nezaposlenost, djeca, muž pijanac niotkuda novaca što su sve realni problemi i ni malo u sferi psihičkog (joj imam strahove, napetost, nesanicu, ne mogu se opustiti i sl.) zaključio je gospon psihijatar da ne može liječiti propuste države u kojoj njegovi pacijenti ne nalaze mjesto i kruh za sebe. I jasno je rekao da to nije depresija.
Možda postoji i paralela s PTSP-om. Tj. tko od onih koji su krv lijevali za ovu državu u ovoj realnosti ne bi pošandrcao. Sad je opet pitanje zašto nam ide kako nam ide?

Tko je glasao

Lipa, Nas ima puno na

Lipa,

Nas ima puno na pollitika.com koji potrošiju puno vremena na iznašanje svojih stajališta i kolko sam primjetil je večina osjetljiva na socijalni položaj građana naše domovine.

Da ima takvih koji samo glumiju majmuna, i iz osobnih interesa zauzimaju nečiju stranu se isto može primjetit.

Poznam branitelje koji su bolesni i ima jedan među njima koji je slučajno i sin mojeg prijatelja iz djetinjstva.

Taj još nije ni punoljetan bil kad je zbrisal starom i ravno na prve linije.

Moj prijatelj ga je skoro za vuha dopelal doma, no kad je postal punoljetan je ponovo prešel.

Nepravda je tu i bori se protiv nje, ali mi trošimo puno energije na prepucavanja i to nam zamagljuje mozak i vrti nas u krug.

Treba se sjest s ljudima koji drukčije misliju za jedan stol i bez predsuda počet razgovor.

Gle čuda, pa to su normalni ljudi koji misliju ko ti, samo su svoje rječi zapakirali s drukčijim papirom.

Ne znam jel smo se razmeli, no ak nismo bum probal malo drukčije. ( možda )

Tko je glasao

Nemam pojma jeli postoji

Nemam pojma jeli postoji ikakva studija o ovoj tragičnoj gomili suicida branitelja. Međutim obično postoji jedno pravilo da ljudi koji se odluče na samoubojstvo su sami, a ovo sami ne mora biti kao Robinzon na pustom otoku već se sam može biti i u najvećoj gužvi. To je ono da često nemamo pojma tko stanuje u stanu iznad našeg ili u kući preko ulice. Jedan dobar način da se samoća barem umanji je bilo kakvo zaposlenje jer si onda barem tih 8 sati u nekom društvu i radiš s nekim ljudima. Jasno onda si tu možeš naći i nekog s kim ćeš otići na kavu ili pivce nakon posla.

Vjerujem da bi za mnoge od tih bilo kakva aktivnost bila pravi spas, naravno tu treba preći preko mnogih predrasuda koje mnogima onemogućavaju da se prihvate poslova koji nisu za "pravog muškarca".
Možda tu možemo nešto naučiti i od komunističke Jugoslavije gdje su borci imali svoja udruženja, bili aktivni u mjesnim zajednicama, gostovali po školama i imali redovite proslave i komemoracije (a i imali su bolji status u društvu).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Led9, Kaj se tiče saveza

Led9,

Kaj se tiče saveza boraca mi je prilično poznata situacija.

Sigurno si čul za partizansku bolest, no danas se to zove drukčije i ima se stručni naziv za to.

Ti stari borci su isto vitlali s pištoljima i presuđivali sami sebi, samo je to sve bilo skrivano od javnosti.

Rat, je rat i svi smo mi ljudi od krvi i mesa.

Tko je glasao

poštovani Skviki, kažete

poštovani Skviki,
kažete :
Treba se sjest s ljudima koji drukčije misliju za jedan stol i bez predsuda počet razgovor.

i slažem se s tim, no bojim se da je to iluzija. Hrvatsko društvo danas je podijeljeno više nego ikada. bojim se da tu razgovora nema, nego će primitivizam i sila prevladati. ubojstava i samoubojstava svakim danom je, a i biti će još više. i nije za sve kriva samo politika - mržnja isijava sa svih strana prema svemu što se ne uklapa u nekakve poželjne stereotipe ponašanja i djelovanja. bombardirani smo sa ispraznim parolama koje ne služe ničem osim izazivanja mržnje. svako malo se izvlače ustaše i partizani i o tome se razglaba danima. takve stvari sigurno ne doprinose razumijevanju i međusobnoj toleranciji. znam da ste osjetljivi na spominjanje RKC no i pojedini javni istupi koji bi kao trebali biti u službi nekakve istine ili ne znam čega, u praksi stvaraju još veću podjelu i međusobnu netrpeljivost među narodom. neće na ovim prostorima još dugo biti razgovora bez predrasuda zato jer močnicima tako odgovara.

Tko je glasao

Hrvatsko društvo danas je

Hrvatsko društvo danas je podijeljeno više nego ikada. bojim se da tu razgovora nema, nego će primitivizam i sila prevladati.
To je pouzdani znak da su krenuli zrelost i sinteza, pa se pijanka logično počinje baviti i malo sama sobom - ne laje pas zbog toga što pouzdano i harmonično dirigira simfonijom i još k tome se najednom forsa izvodeći solo, nego zato što su ga neki drugi svirači i tonovi povukli na svirke.

Kada počnu stizati računi za preplaćene poreze i doprinose, tzv. ceh (a krenulo je i to), to će tek biti prava pjesma, za duše i tijela, nakon čega puzdano slijedi praskozorje.

P.S. I zavija u obrnuto, veća podjeljenost snažno jača zajedništvo raznovrsnih divizija, do stupnja da ni najfleksibilniji igrači i glumci više ne znaju kako i kuda, fine dugo napredne divizije sve su više mafija a mafijaši zdvajaju od glavobolje a la prokurator Judeje na mjesečini, tako da minimalističke manjine najednom postaju, htjele ne htjele, čista avangarda u očima zajedničkih divizija oko zajedničkih poslova i napredovanja.

Tko je glasao

Redinn, Tvoja sljedeča

Redinn,
Tvoja sljedeča rečenica je za mene ne prihvatljiva:
no bojim se da je to iluzija. Hrvatsko društvo danas je podijeljeno više nego ikada. bojim se da tu razgovora nema, nego će primitivizam i sila prevladati.
I to iz sljedečih razloga:

Primitivizam i sila se može samo širit i vladat samo u slučaju da svi slojevi društva na to ne reagiraju.

Pojedine grupacije potičeju svađu među ljudima i zamagljuju im mozak.

Kak smo mi Hrvati poznati po svađama među sobom u pitanju politike, onda se ne treba puno trudit i bit pametan kad nas treba razjedinit.

Kak god se špota na pokojnog Tuđmana, on je ipak uspjel barem dve godine ujedinit naše interese.

Ko je 93-e počel s podjelom građana nek si svako sam za sebe razmisli.

Tko je glasao

Kažeš:"Treba se sjest s

Kažeš:"Treba se sjest s ljudima koji drukčije misliju za jedan stol i bez predsuda počet razgovor.

Gle čuda, pa to su normalni ljudi koji misliju ko ti, samo su svoje rječi zapakirali s drukčijim papirom."

Za ovo što si rekao dao bih ti četristo zvjezdica, a ne četiri zvjezdice.
I ja u zadnje vrijeme sve više razmišljam o tome kako je možda najveći problem što premalo pričamo jedni s drugima, previše je predrasuda i monologa, a premalo otvorenosti drugima i dijaloga.

Također i to o pakiranju riječi je važno da razumijemo, ne izražavamo se svi isto i teško je nekad riječima izreći svoje ideje, želje i osjećaje. Iako vjerujem da velika većina ljudi želi dobro jedni drugima, nesporazumi u komunikaciji nas tjeraju u međusobne optužbe i vrijeđanja.

Tko je glasao

Iako vjerujem da velika

Iako vjerujem da velika većina ljudi želi dobro jedni drugima, nesporazumi u komunikaciji nas tjeraju u međusobne optužbe i vrijeđanja.
To nije niti namjerno niti slučajno niti je i najzamornija davež komunikacija najteži dio, nego je posljedica iznimno širokog, dugog, iskusnog i uspješnog napredovanja, ujedno čisti i logični izraz osnovnih tržišnih opredjeljenja i poslovanja, onoga što se krajnje trezveno i promišljeno igra i beskrajno iznova potvrđuje, podosta kao uživancija sa "besplatnog" švedskog stola.

Naprosto nisu mogući toliki silni uspjesi bez takvih popratnih nijansica. A nije suvišno niti naglasiti da je zbilja bog bogova kako bi objektivno trebalo i moglo biti, od siline napredovanja i bavljenja, koje nikad ne dopušta niti sitne slabosti da se baci pogled na slijedeću logiku - više nepromišljenih uspjeha i zbrke više nijansica škripe.

I onda najdragocijenije, kako bi drukčije konačno stigli do zrelosti i sinteze, kada se pojave suočavaju same sa sobom a preplaćeni porezi i doprinosi oživljavaju iz mrtve materije, otvarajući snažno nova poslovanja i perspektive, u kojima se svima pruža prilika ne za puko zaposlenje nego puno više posla i sudjelovanja u razvijanju i obrani novih poslovanja?

Iskustvo samo sigurno nije dovoljno, jer su djelovi toga iznimno svjetski (npr. oko nekretnina i "projekata", npr. maoističke nadgradnje i onako svjetski renomiranog zrelog kardeljizma), pa niti svijet ima takva iskustva niti se kao naknadna dovoljna za nove izazove i pobjede. Tu čak možda ni samokrititika ne igra igru, nego veoma raznovrsne igre na igre, netko konačno može odahnuti (npr. "prepusti drumove Turcima, jer ni Turci više ne navaljuju na drumove"), razne divizije se tek pripremaju za prave bitke a razne tek pripremaju za trenutke pravog osjećanja (prava osjećanja, kao i igre i uživanja, ne dolaze tek tako, bez nekih prethodnih slabosti i napora i obrnuto, prave daveži su uvodi u neka prava osjećanja).

Tko je glasao

ne izražavamo se svi isto i

ne izražavamo se svi isto i teško je nekad riječima izreći svoje ideje, želje i osjećaje

I to je istina, no ima nekih koji i tu slabost preokrečeju i manipuliraju.

Kad im se vrati na isti način, onda se pjeniju.

Tko je glasao

Moram reći da mi nije jasno

Moram reći da mi nije jasno što si mislio Skviki, kad me upozoravaš da i suprotna strana su također ljudi koji misliju kao i mi i da treba sjesti za stol.....Koji stol? Za po birtijama sjedit nemam para. I slušat nečije jadikovke kak je nekad bilo lepo, a sad nije. Meni nije bilo baš tak lepo ni onda ni sad. I da te pitam ovo: Kak tumačiš ovakvu vijest: da Pliva prenamjenjuje svoje poljoprivredno zemljište (nastalo eksproprijacijom tj. oteto od ljudi koji žive okolo) u građevinsko, e da bi ga mogla lijepo prodati. Jer joj ne treba. Strana kompanija ti prodaje tvoju zemlju. Imao je i moj otac dobar komad koji mu nikad nije plaćen. Koja mi je to druga strana s kojom da sjednem za stol?

Tko je glasao

Lipa, Daj ti meni objasni

Lipa,

Daj ti meni objasni gdje je ta zemlja, pa ti bum ja rekel kak je to nekad išlo.

Kaj možda misliš na plivinu zemlju kod Savskog Narofa?

Tko je glasao

baš tak

baš tak

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci