Tagovi

Zašto Španjolska neće priznati osamostaljenje Kosova? A zašto Hrvatska hoće/neće?

Španjolska je jedna, vjerojatno najmarkantnija od članica EU koje nisu i neće priznati neovisnost Kosova, barem dok je aktualna vlada na vlasti. Kao razlog za takvu politiku koja ozbiljno prijeti raskolu u EU zajedništvu najčešće se navodi strah da bi Basci, a možda i Katalonci mogli krenuti istim putem kao Kosovo, nakon presedana koji se je dogodio osamostaljenjem Kosova i na taj način rastočiti Španjolsku kao jedinstvenu državu.

Ako je taj strah realan, jasno je da sam po sebi nije i ne može biti argument za takvu politiku, koja mora imati uporište u nečem opipljivijem. U jednom novinskom komentaru španjolski viceministar vanjskih poslova Bernadino Leon Gross obrazlaže i argumentira politiku svoje socijalističke vlade. Uz uobičajenu površnost hrvatskih medija, pretpostavljam da ta argumentacija nije doprijela do hrvatske javnosti u cijelosti. Ako se ne varam, onda se nadam da će ovaj prijevod zadovoljiti čitatelje Pollitike.

Osim što konzistento argumentira španjolsku politiku prema (ne)priznanju Kosova, ovaj tekst sumira opće i objektivne argumente protiv osamostaljenja Kosova, koje vjerojatno koriste i ostale zemlje koje se protive osamostaljenju Kosova. Španjolac naravno ne osjeća potrebu niti da se osvrne na argumente koji govore u korist priznanja. To prepušta drugoj strani.

Ono što nam nedostaje je jedan ovakav tekst ministra vanjskih poslova Jandrokovića – bez obzira koju opciju argumentirao – koji bi jasno odrazio hrvatsku politiku prema priznanju Kosova. Niti jedna od opcija nije „gratis“, ali šutnja i muljanje je još pogubnije za jednu suverenu državu.

Slijedeći tekst je integralni prijevod komentara španjolskog viceministra vanjskih poslova Bernadino Leon Gross-a:

U nedjelju 17. veljače dugo očekivana deklaracija prihvaćena je u kosovskom parlamentu. Rezolucijom je jednostrano proglašena neovisnost ove pokrajine od Srbije i Kosovo je proglašeno samostalnom državom.

Ovime svjedočimo potpunom raspadu onoga što se je zvalo federalna Republika Jugoslavija, i što je posljedicom oružanih nacionalističkih sukoba koji su započeli početkom devedesetih.

Nakon što se je NATO uključio u konflikt kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa koja se počela nazirati 1999. i u skladu s rezolucijom 1244 Vijeća Sigurnosti OUN, donešene 10 lipnja te godine, jugoslavenska federalna vojska morala se je povući s Kosova, koje je došlo pod administraciju civilne misije OUN UNMIK. Sigurnost na Kosovu osigurana je OUN vojnom misijom KFOR, koja je uključivala 15,000 vojnika, i u kojoj je Španjolska učestvovala sa 650 vojnika.

Rezolucija 1224 potvrdila je princip suverenosti Federalne Republike Jugoslavije i njen teritorijalni integritet, princip koji je utvrdjen i u helsinškim dogovorima.

Osim toga, nasuprot republikama koje su nastale raspadom Jugoslavije i koje su snagom odredbi federalnog ustava iz 1974 imale pravo na samoodredjenje, Kosovo nije bilo republika nego pokrajina unutar Srbije. Na osnovu svega toga narušava rezolucija o neovisnosti, koju je kosovski parlament jednostrano proglasio, navedenu rezlociju OUN, koja je na snazi i na današnji dan.

Osim toga, to je i prekršaj Povelje OUN i završnog dokumenta Helsnške konferencije. Suprotno onome što se je desilo u nekim drugim slučajevima gdje su se zemlje podijelile (npr. Čehoslovačke) ili gdje su nove države nastale, u ovome slučaju niti medjusobni dogovor uključenih strana niti rezolucija OUN ne podrčavaju ovu odluku.

Osim tih pravnih temelja, aktualno proglašenje neovisnosti je i u suprotnosti sa svime što je medjunarodna zajednica utvrdila u vezi s Balkanom od dramatičnih dogadjaja devedesetih godina. Medjunarodna zajednica, a posebno EU, djelovala je prema održivim, multietničkim i multireligioznim državama kao npr. BiH.

Daytonski sporazum koji je stavio točku na interni medjuetnički konflikt u BiH 1992-95 bio je garancija za opstanak te republike, u kojoj su pravoslavni Srbi iz Republike Srpske, katolički Hrvati i bosanski Muslimani trebali živjeti u multietničkoj federaciji. To zajedništvo osnovano je vrijednostima koje Europa brani, gdje se radi o obostranom respektu i suživotu u demokraciji. EU i Španjolska su uvijek bili protiv osnivanja novih država na čisto etničkom principu upravo zato jer to ugrožava temeljne vrijednsti na kojima je naše društvo zasnovano.

Španjolska ne može priznati Kosovo. Ne samo iz pravnih razloga, nego zato što je stvaranje jedne države isključivo na bazi etniciteta protiv naših pricipa.

11. veljače Španjolska je iznijela ove argumente na savjetu ministara vanjskih poslova EU i ostvarila neke zaključke s tog sastanka, prema kojima odluka o priznanju nove države ostaje suvereno pravo savke države članice EU. To odražava princip da EU nema kompetenciju da priznaje države.

Jedan drugi element iz tog dokumenta potvrdjenog os strane EU koji je važno istaknuti jest da ne smijemo zaboraviti da Kosovo, zbog ozbiljnih dogadja koji su prethodili, jest sui generis, slučaj koji se ne može ekstrapolirati na druge situacije.

EU je bila u stanju da očuva mogućnost zajedničkog djelovanja u važnim aspektima svoje politike prema Zapadnom Balkanu. Ta politika je osnovana na obavezi održavanja stabilnosti regije i njene europske perspektive, što je utvrdjeno u takozvanom Solunskom dnevnom redu (Thessaloniki Agenda). Oba aspekta proizlaze iz zaključaka sastanka ministara vanjskih poslova EU.

Na kraju, ali ne manje važno, Španjolska je izrazila svoju čvrstu obavezu prema regiji njezinom stanovništvu i potvrdila svoje učešće u NATO misiji koja ima jasan pravni temelj u OUN rezoluciji 1244 koja je na snazi od 1999. godine. Ta NATO misija, koju je službeno prihvatila i Srbija, ponovno i u prosincu prošle godine, ima kao najvažniji cilj garanciju sigurnosti tome području i njegovom stanovništvu, bez obzira na konačni politički status Kosova.

Na toj osnovi mi smo odlučili i o učešću u Civilnoj Misiji EU. Ta misija je odobrena prije nego što je Kosovo jednostrano proglasilo neovisnost. Treba se prisjetiti da je ta misija planirana kao izraz europske obaveze prema regiji.

Sve ovo je dokaz da Španjolska pozicija na odgovajući način kombinira temeljne principe naših obaveza u ovome problemu: respekt prema pravima naroda, uključivo respekt prema teritorijalnom integritetu država, stabilnost regije i mogućnosti EU za zajedničko djelovanje.

Komentari

Izuzetan primjer da se

Izuzetan primjer da se istakne pozicija drzave, koja je imala snage da mocnim zemljama EU jasno artikulira svoj cvrsti stav, koji ne pociva samo na unutrasnjim politickim interesima, vec na osnovnim principima medjunarodnog pravnog poretka opcenito, kao i primijenjenima na konkretni slucaj i podrzanim konkretnim sporazumima koji se ticu KOS.
Mnoge zemlje su nemusto donijele odluku na bazi samo nekih kratkoricnih pragmatickih ciljeva ili se nisu odlucile slijedeci primjer ostalih kao da nemaju stava ili ne vode samostalnu politiku.
Hvala Bet na prijevodu i stavu.

Zoross

Tko je glasao

Budući da su ap i Humbert u

Budući da su ap i Humbert u svojim komentarima rekli gotovo sve bitno što se ima za reći povodom stajališta Španjolske re priznanja Republike Kosova, samo bih dodao da se iz korištenja termina poput "jugoslavenska federalna vojska", "interni međuetnički konflikt", "oružani nacionalistički sukobi" vidi da španjolski viceministar vanjskih poslova zastupajući službeno stajalište španjolske Vlade izražava ukorijenjeno i sramotno nerazumijevanje ovdašnjih prilika. Naslušali smo se mi takvih formula do stupnja povraćanja, a njihova je jedina svrha bila pokrivanje impotentne politike Europske zajednice na ovim prostorima.

Kada je Milošević '80-tih godina prošlog stoljeća poveo antibirokratsku revoluciju, prvo je ukinuo autonomiju pokrajinama koju su ove uživale po Ustavu iz 1974. (na kojeg se gospodin viceministar poziva). Time je de facto i de iure počelo rušenje SFRJ, ali se tada ovi europski borci za poštivanje načela Helsinške povelje i međunarodnog "prava" nisu javljali. Štoviše, da nije bilo NATO intervencije, oni bi pasivno promatrali provođenje "konačnog rješenja" kosovskog pitanja na srpski način, jednako kao što su, uostalom, mirno gledali i Vukovar i Srebrenicu.

grgo

grgo

Tko je glasao

Španjolska ne može

Španjolska ne može priznati Kosovo. Ne samo iz pravnih razloga, nego zato što je stvaranje jedne države isključivo na bazi etniciteta protiv naših pricipa.
Španjolska još ima nacionalističkih problema, osnova joj je nekonsolidirani etnicitet/nacionalizam, kao i razne druge EU zemlje, pa u praksi nove EU multinacionalne i multikulturalne politike ima sve više problema a ne sve više uživanja sa tim svojim kontradikcijama, socijalistička Vlada možda i malo više (ali to ne mjenja).

To se podudara sa ex SFRJ tehnologijom "naprednosti", pa su ex SFRJ majstori pravi profesori i obermeštri EU diletantima, kao iskusniji u tome (američki i ruski im također drže lekcije). Koristi se evropske licemjerje, biti j*b*n i pošten, i sada im se uzvraća udarac.

SFRJ je, uz ostalo, bila leglo tehnologije jugoslavenskog nacionalizma za druge svrhe. Evropi se je prodavala i prodaje fora o multinacionalnosti i multikulturalnosti, i nakon što je ta roba pokazala malo slabije strane. Obzirom da EU tu ne može sama sa sobom, logično je da to još manje može Španjolska, koja mora nastaviti po fomuli neraščišćavanja složenih i velikih internih problema. Nešto slično kao kod nas, samo još gore pa oni naprosto ne mogu. Srbija oko toga prodaje fore i naglo počinje brinuti o Kosovu. RH mora igrati složene igre, najsloženije, kao interno.

Tako svi igraju svoje uloge i logično se EU sve više sfrj/balkanizira, Balkan napreduje u smjeru iskusnog multinacionalnog i multikulturalnog područja u kojem "elitne i napredne snage" logično teže zaraditi dok je to u trendu a USA i Rusija moraju pratiti te "elitne i napredne snage", da ne zaostanu.

Bolje će im objasniti Slavoj Žižek, on se je time puno bavio i, sa puno rada ima i rezultata, posebno o evropskom licemjerju.

Tko je glasao

Španjolska još ima

Španjolska još ima nacionalističkih problema, osnova joj je nekonsolidirani etnicitet/nacionalizam, kao i razne druge EU zemlje, pa u praksi nove EU multinacionalne i multikulturalne politike ima sve više problema a ne sve više uživanja sa tim svojim kontradikcijama, socijalistička Vlada možda i malo više (ali to ne mjenja).

Kao površan promatrač Španjolskih prilika, ali ipak s nekim relevantnim iskustvima iz prve ruke (Barcelona – Madrid – Bilbao), čini mi se da je intenzivan razvoj posljednjih desetljeća vidljiv na svakom koraku, financiran dobrim dijelom iz regionalnih EU i iz centralnih Španjolskih fondova potisnuo nacionalizam u značajno ograničenu sferu.

Tko je bio u Bilbao-u prije samo 15 godina i danas, uvidja ogromnu razliku – od tužnog industrijskog čudovišta, grad se preporadja - Foster dizajnira Metro , Calatrava radi zračnu luku i mostove, a Frank Gehry čuveni Guggenheim Museum . I tako slično širom Pais Vasca.

U Barceloni nakon remake-a za Olimpijadu 92. sve cvate, a sada i nova željeznička veza s Madridom

Ljudi djeluju sretno i zadovoljno, a teška pitanja oko nacionalnih odnosa apsolutno nisu automatski na dnevnom redu razgovora.

The Observer

Tko je glasao

"Ljudi djeluju sretno i

"Ljudi djeluju sretno i zadovoljno, a teška pitanja oko nacionalnih odnosa apsolutno nisu automatski na dnevnom redu razgovora."

Zanimljivo, ja sam što se Katalonaca tiče čuo potpuno suprotno. Komentari tipa: Blago vama, vi ste carevi, imate svoju državu i slično...
A što se Katalonije tiče, ona je i prije bila dobro razvijena, to nije ništa novo.

Tko je glasao

Zanimljivo, ja sam što se

Zanimljivo, ja sam što se Katalonaca tiče čuo potpuno suprotno. Komentari tipa: Blago vama, vi ste carevi, imate svoju državu i slično...

Nitko ne kaze da toga nema - ovisi s kim razgovaras. U uvjetima siroke autonomije i gospodarskog prosperiteta ta pitanja gube na znacaju.

Nesto o tome pise i u Wikipediji:

http://en.wikipedia.org/wiki/Catalan_independentism#Modern_Independentism

The Observer

Tko je glasao

Kad sam ja imao 30 godina,

Kad sam ja imao 30 godina, Spanjolska je bila po nivou privrednog razvoja ravna ako ne i ispod YU koja je bila na pragu EU. Usporedite tadasnje eko pokazatelje ES i YU te one iz 2005 svih pojedinacno. Barem 15-20 godina je izgubljeno.

Zoross

Tko je glasao

čini mi se da je intenzivan

čini mi se da je intenzivan razvoj posljednjih desetljeća vidljiv na svakom koraku, financiran dobrim dijelom iz regionalnih EU i iz centralnih Španjolskih fondova potisnuo nacionalizam u značajno ograničenu sferu.
Oni su sadašnji tip top, arhitektonski bez dvojbe, i financira se prvenstveno jer su odavno prvenstveni, ne samo samo i toliko zbog stalnih pobuna djelova (Baskija ...) i gadnog naslijeđa nego i zbog interesa (nekretnine i razno).

Baš zato je licemjerno što oni, i kad ne priznaju Kosovo i ne predlažu kako rješavati to, umjesto da kažu ne možemo priznati i ne znamo kako rješiti, izigravaju savjest. A uprkos iznimnim gradnjama i napredovanjima još bazde od slične a moža i gore prakse od ove balkanske. Možda misle da svuda moguće da masovni ubojice žive pored žrtava?

Nije u pitanju samo Kosovo. Sa BiH je već opća formula sami su krivi kad ne slušaju. U Srbiji ima i nešto ljudi kojima ne odgovara politika zadnjih desetljeća, koji bi EU, a sada sa ruske državne tv gledaju da je Đinđić dobio zasluženi metak a i sadašnji predsjednik Tadić slijedi isto, što znači da je neupitno što njihovi ministri i čelnici upućuju preko TV slične strije neistomišljenicima. Mi samo i onako specifično problematični. U svenu tome naprednom su sve napredne evropske snage, uključujući razne ideologe ratnih zločina po Balkanu i cca 97 % do beskraja prostituiranih ex SFRJ intelektualaca, onih koji se prostituiraju ne samo za škude nego i bez, bitna je prostitucija.

A da ne otvaramo nepotrebna pitanja kao šta s ljudima i bar neke poruke ako nije moguće o ljudskim pravima. I bez proglašenja nezavisnosti Kosova španjolske i druge napredne snage brinu, tako su da godinama male enklave Srba u sve gorem opsadnom stanju, raste besmisao i korupcija kao jedini smisao, sve već jako ponavljano počevši od Hrvatske. Tako da su to više nego blamirane prakse temeljem kojih se ne može prodavati nikakva savjest, jer svatko vrišti na to.

Tko je glasao

Baš zato je licemjerno što

Baš zato je licemjerno što oni, i kad ne priznaju Kosovo i ne predlažu kako rješavati to, umjesto da kažu ne možemo priznati i ne znamo kako rješiti, izigravaju savjest.

Mislim da se cijela Europa srami ove situacije u koju se je dovela balkanskim igrama bez granica. Usprkos priznanju Kosova, u EU metropolama ne slavi se taj dogadjaj, osim u kosovarskim krugovima. Iznudjeno priznanje, u datoj situaciji vjerojatno najpraktičnije rješenje, posljedica je prekasnog i neminovnog suočavanja s realnošću Kosova kojemu su i sami dobro kumovali, ima tu cijenu da je vjerodostojnost EU sada na -273C.

Nije u pitanju samo priznanje. Jer očigledno je da realne alternative nije bilo osim održavanja statusa quo u nedogled, zbog ušančenih nacionalistiških pozicija s obje strane. Ali, kako se je moglo dogoditi da se nakon 9 godina protektorata na Kosovu politički proces ne pomakne niti za milimetar? Zar zaista nije bilo načina de se Srbiju i kosovske Albance privoli na obostrano prihvatljiv kompromis i problem time definitivno skine s dnevnog reda? Ovako kako je sada, neuralgična točka samo je promjenila formu.

Slažem se da je španjolska pozicija licemjerna, ali njena argumentacija s bolnom jasnoćom razotkriva svu bijedu europske politike, koja je eto, spremna popljuvati i sam temelj europske sigurnosti i suradnje u koji se do jučer zaklinjala, kako bi skupila malo od prolivenog mlijeka.

Bojim se raspleta u BiH, što nam je zemljopisno i interesno još neusporedivo bliže.

Možda misle da svuda moguće da masovni ubojice žive pored žrtava?

Ne znam da li u Španjolskoj masovni ubojice žive pored žrtava (zvuči jako patetično!), ali sam siguran da je to pitanje tamo skinuto s javnog dnevnog na puno mudriji način nego što se to radi na prostorima of Triglava do Vardara.

The Observer

Tko je glasao

Ne znam da li u

Ne znam da li u Španjolskoj masovni ubojice žive pored žrtava (zvuči jako patetično!), ali sam siguran da je to pitanje tamo skinuto s javnog dnevnog na puno mudriji način nego što se to radi na prostorima of Triglava do Vardara.
Španjolski model uz pomoć Evrope je opća amnestija za sve što je bilo.

SFRJ model je bio stalna osveta i pravda nad neprijateljem, uključujući stalno čišćenje vlastitih redova. Post SFRJ model su izravnanja dugova i pomiridba, nešto slično španjolskom i pod sličnim uticajima.

Od Triglava do Vardara je sigurno nezgodnije, ali će dugoročno možda plaćeni ceh donijeti bolje rezultate nego u Šanjolskoj.

Bojim se raspleta u BiH, što nam je zemljopisno i interesno još neusporedivo bliže
Evropske i ovdašnje snage za BiH sada imaju jedinstven pristup "fuj BiH", jer smatraju da su toliko toga pametnog dali a da ovi divljaci čak nisu ni zahvalni.
Karikirano, uz sav jad i bijedu koji stoljećima prati BiH a koji je sada došao jako do izražaja, takva BiH je već sada, baš zbog tog iskustva, možda bolja osnova za stvarno uvažaavanje različitosti i od EU a svakako od ex SFRJ i post SFRJ "naprednih" snaga.

Problem RH je prvenstveno što cca pola građanstva mora nositi sve te terete "napretka", ne samo svoje nego i pola evropskih i puno svjetskih, veliki teret 50 % svojih "elitnih i naprednih snaga" (nigdje u svijetu ni blizu toliko i takvih, sve zmajevi) i još sve druge. Ali šta se mora nije teško - sada 2008.g. je krenulo razdoblje kada se taj teret "napretka" disperzira sve više na beskrajne divizije "napretka", koje same sebe snažno vode u klopku. Obzirom da smo preiskusni, a i BiH a ima takvih snaga i u Srbiji i onih u Sloveniji koji razumiju (npr. slavni Žižek), ovaj put se lomi i obrće na najsigurniji način - "napredak" fizički i kemijski lomi i obrće sam sebe a mi smo nemoćni oko toga.

Tko je glasao

Zar zaista nije bilo načina

Zar zaista nije bilo načina de se Srbiju i kosovske Albance privoli na obostrano prihvatljiv kompromis i problem time definitivno skine s dnevnog reda? Ovako kako je sada, neuralgična točka samo je promjenila formu.
Da bi u pregovorima doslo do priblizavanja i nalazenja nekog kompromisnog rjesenja moraju se ispuniti neki preduvjeti. U konkretnoj Kosovskoj situaciji tih preduvjeta nije bilo a i jedni i drugi zakrilili su svoje polozaje iza ledja velikih igraca. Srbija je u prvom trenutku bila iznenadjena no onda su povikali i Kostunica i Nikolic i Tadic "vidjet cete vi kad dojde moj tata koji je jos veci i jaci od tvog tate. Osnovni problem je u tome sto su i jedni i drugi danas objekti politike s time sto su albanci tu poziciju iskoristili da dojdu do svojeg zeljenog cilja za razliku od srba kojima je ruski medo prekasno izisao iz zimskog sna. Mozda su trebali prije 10 godina prodati trepcu i druge industrijske pogone Rusiji. Na kraju je Srbijanski politicki estabilisment ostao zacudjen kako njegova genijalna politika predvodjena mladim i visprenim ministrima vanjskih poslova
Image Hosted by ImageShack.us

I sto sada? Ovdje smo vodili poprilicno puno diskusija oko priznanja no kako vec vidimo da je drzavu Kosovo priznalo nesto preko 20 drugih drzava sto znaci da je Kosovo kao nezavisna drzava realnost i samo je pitanje tajminga kada ce doci do priznanja. No preveliko oklevanje samo bi bilo kontraproduktivno i mislim kako bi pravi trenutak bio kada Kosovo prizna Slovenija. Sve ostalo je voda na mlin ovih visprenih politicara na fotografiji koji su konstantno drzali glavu u pijesku i nisu nista cinili kako bi pokrenuli stvari sa mrtve tocke. Jos koliko prije nekoliko mjeseci Kostunica je slavodobitno govorio kako je ahtisarijev plan mrtav no kako ovih dana vidimo da se ahtisarijev plan provodi.

Tko je glasao

No preveliko oklevanje

No preveliko oklevanje samo bi bilo kontraproduktivno i mislim kako bi pravi trenutak bio kada Kosovo prizna Slovenija.

Slovenija će priznat Kosovo u srijedu, 05.03.2008, tokom vanredne sjednice Državnog zbora Republike Slovenije:

http://www.delo.si/index.php?sv_path=41,35,275072

Pozdrav iz Ljubljane.

Tko je glasao

Dobra vijest. Slovenija zna

Dobra vijest. Slovenija zna sto su njezini nacionalni prioriteti i ne oklijeva se da ih odmah objelodani.

Zoross

Tko je glasao

Hrvatska će priznati Kosovo

Hrvatska će priznati Kosovo kada dođe vrijeme - S. Uzelac 2.3.08.g..

Kod nekih ljudi izvan Hrvatske postoji pogrešna percepcija naših osjećanja i našeg ponašanja u Hrvatskoj. Ja imam jednu jedinu domovinu i jedno jedino državljanstvo - a to je Hrvatska. Mogao sam, kao i mnogi drugi, imati neka druga državljanstva. Nisam ga uzeo, niti ću ga tražiti a niti mi to treba. Ali, ja imam i matičnu državu mog naroda - Srbiju.
Intervju je za banjalučke novine bliske srpskoj vlasti. Ovo je važno radi Srba u BiH, u vezi toga da ih situacija prisiljava na odlučivanje da li BiH smatraju svojom domovinom i da će živjeti u BiH ili će nastaviti nekim drugim smjerovima. Došlo je vrijeme za stvarno bavljenje tako nečim, praktički za da ili ne. A u vezi RH se proročansko gledanje nekih Srba (Bogdan Bogdanović, Ivan Đurić) tipa "Knin je u Hrvatskoj, gdje je Srbija a gdje Knin" pokazalo aktualnim, uz ostalo da je preveliko bavljenje Kninom kao djelom Srbije i Srbe u BiH učinilo nespremnim za odlučivanje šta hoće ili neće kada dođe vrijeme.

I iz intervjua se vidi da je sve još kao svetogrđe - najnaprednije novine i najbolji novinar u srpskom djelu BiH pitaju Uzelca kao na optuženičkoj klupi, krimen je u tome što je dio vlasti u RH i RH je na dnevnom redu kao problem (isam predsjednik Srbije Tadić je jedino to potegao u VS UN), ostalo je OK i nema potrebe s tim ostalim u vezi gubiti vrijeme. Onda je sasvim logično da je otvorena nova hajka na neke druge svoje Srbe po Beogradu i Vojvodini a da o ustašama i hortijevcima po Vojvodini te balijama po stvarnoj srpskoj kolijevci Raškoj (Sandžaku) ne pričamo.

A sve skupa u nekoj sličnoj iščašenoj logici i razni svjetskih naprednih snaga - EU, USA, Rusija. Opća ludnica, pijanka, koja je svim tim snagama jako omiljena zabava i kada dođe potreba za malo trezvenog nitko nije spreman platiti ceh niti je u stanju uhvatiti se za šta čvrsto. Balkan koji nestaje opet trijumfira.

Tko je glasao

Španjolska ZA SADA neće

Španjolska ZA SADA neće priznati neovisnost Kosova, no to ne znači da se stav službenog Madrida u budućnosti neće promijeniti. Koliko mi je poznato, španjolski Parlament (Cortes), za razliku od slovačkog i rumunjskog, nije donio službenu odluku da se ne može priznati neovisno Kosovo. S obzirom na etnički i politički zamršene odnose u Španjolskoj, takvo je oklijevanje skroz razumljivo. Sličnu poziciju ima i Grčka.
Realno gledano, zemlje koje se protive priznanju Kosova u EU su u manjini. U ovom je trenutku (petak navečer) 12 članica EU priznalo Kosovo, nekoliko ih je još u proceduri priznanja, među njima i susjedna nam Slovenija, a samo se 6 članica - Španjolska, Grčka, Cipar, Slovačka, Rumunjska i Bugarska, izjasnilo protiv priznanja Kosova. S time što je Bugarska zadnjih dana promijenila retoriku i vjerojatno će priznati Kosovo kao neovisnu državu. Od tih 6, samo se njih 3 - Slovačka, Rumunjska i Cipar, mogu smatrati oštrim protivnicima neovisnosti Kosova, jer prve dvije na tako nešto obvezuje odluka njihovih parlamenata, a Cipar iz svima razumljivih razloga. Preostale 3 Kosovo će vjerojatno priznati prije ili kasnije. Ako ništa drugo, a ono na "nagovor" (odnosno pritisak drugih većih članica Unije i SAD-a).
No, pravo pitanje u svemu tome je kako će Srbija i Kosovo dalje putem euro-integracija. Jasno je da Kosovo neće moći pristupiti Uniji dok ga ne priznaju sve njene članice, pa čak ni sklopiti SSP, jer za neke od članica je to naprosto samo južna srbijanska pokrajina. S druge strane, Srbija sada uvjetuje sklapanje bilo kakvog sporazuma s EU-om time da Bruxelles jasno kaže što smatra teritorijem Srbije. To je i razlog zbog kojeg su nedavno odbili potpisati privremeni politički sporazum, koji je trebao zamijeniti SSP, kojeg je opet blokirala Nizozemska. Ja osobno ne vidim na koji način te dvije države (ili, jedna država i jedna regija, kako tko gleda na stvari) u takvim uvjetima mogu dalje prema EU. Inače, kada već govorimo o Španjolskoj, treba reći i da je Madrid dosad puno dosljednije podržavao Beograd, nego što se u Hrvatskoj to obično misli.
Kada je riječ o Jandrokoviću, ja ni ne očekujem da se on oglasi. Pravi ministar vanjskih poslova Hrvatske je Ivo Sanader, a ovaj je samo lutka na koncu.
I, na kraju, jedno nagradno pitanje. Sanader stalno govori kako će Hrvatska priznati Kosovo kada ga prizna većina članica EU. S obzirom da je Kosovo do sada priznalo 12 članica Unije, a nekoliko ih je još iskazalo namjeru i pokrenulo proceduru, za očekivati je da će sljedećih dana biti ispunjena ta Sanaderova kvota (a to je 14 od 27 članica). Znači li to da Hrvatska odmah potom priznaje Kosovo? Odgovor na to pitanje zanima i druge zemlje u okruženju, poput Mađarske, koja je u sličnoj poziciji prema Srbiji kao i Hrvatska (velika manjina u Srbiji, dosta ulaganja u srbijansko gospodartsvo,...), ali i Makedonije. Osobno nisam za neko preuranjeno priznanje neovisnosti Kosova, ali vjerujem da cjelokupnu javnost zanima kada će Hrvatska to napraviti (jasno je da hoće).

Tko je glasao

Motiv za oklijevanje s

Motiv za oklijevanje s hrvatskim (očekivanim) priznanjem Kosova je donekle razumljiv - čeka se stišavanje emocija u Srbiji, ali i trenutak svrstavanja na stranu europske većine. To jesu racionalni motivi, ali u ovoj osjetljivoj situaciji, kada se tumači da je odluka zapravo već donesena, korist od takve strategije neće moći nadoknaditi političku štetu zbog (daljnjeg) gubitka kredibiliteta Hrvatske kao ozbiljne države. U neposrednoj blizini stvara se nova država,a istovremeno jedna susjedna država ostaje bez 15% teritorija, i sve što Hrvatska ima o tome reći je da čeka priznanje 14. člana EU!

Budući da se zajednička povijest i zemljopisni položaj ne mogu samo tako ignorirati, Hrvatska se po ovom pitanju ne bi trebala sakrivati iza ledja EU većine (čiji nije član), nego u cilju bolje budućnosti i suradnje s Kosovom i Srbijom jasno i glasno obrazložiti svoje stavove, a formalni čin priznanja se uvijek, ako treba, može odgoditi iz tehničkih razloga.

čiji nije član)bi ipak trebal bit medju prvima ima i te kako imamo U ovoj situaciji timing je jako važan

The Observer

Tko je glasao

I priznavanje i

I priznavanje i nepriznavanje Kosova su sasvim legitimne opcije. Postavlja se, međutim, pitanje koliko je opcija nepriznavanja Kosova realna. Što će biti ako većina europskih država prizna Kosovo, a taj trenutak je sve bliži, a mi ga ne budemo priznali?
Hrvatska ima i političkih, i ekonomskih interesa i u Srbiji i na Kosovu. Jako će teško biti pomiriti oba cilja, ali moguće je barem umanjiti štetu koja će nastati u našim odnosima sa Srbijom nakon što priznamo Kosovo. Drugim riječima, ne moramo biti među prvima koji će priznati Kosovo (to više ni ne možemo), ali ne moramo baš biti ni među zadnjima. Zato mislim da je ova taktika "neka se Srbi prije toga malo ispušu" uglavnom dobra, mada nisam siguran da će nam puno pomoći (demolirali su nam veleposlanstvo prošli tjedan, iako mi nismo među zemljama koje su priznale Kosovo, zar ne?). S druge strane, ne trebamo se dovoditi niti u poziciju da nam Kosovari zamjere na oklijevanju, tim više što se našim tvrtkama tamo pružaju dobre prilike za poslovanje.
Htjeli - ne htjeli, šteta će nastati, ali priznanje Kosova niti možemo, niti trebamo izbjeći. Sve je to samo pitanje tajminga. Možda bi odabir trenutka bilo najbolje uskladiti sa Slovencima i Mađarima, jer se suočavamo sa sličnim izazovima i u Srbiji i na Kosovu.

Tko je glasao

I priznavanje i

I priznavanje i nepriznavanje Kosova su sasvim legitimne opcije. Postavlja se, međutim, pitanje koliko je opcija nepriznavanja Kosova realna.
Drzava Kosovo je realnost. Tako da je za nas pitanje priznavanja ili ne priznavanja te realnosti samo stvar tehnicke prirode.
(demolirali su nam veleposlanstvo prošli tjedan, iako mi nismo među zemljama koje su priznale Kosovo, zar ne?).
Ne smijes zaboraviti kako je Hrvatska vodila rat protiv Srbije (iako to formalno pravno nije tako) te ima jos mnogo nerasciscenih racuna kako oni smatraju sa Hrvatskom zbog cega je nase veleposlanstvo na meti. Uostalom u srbiji jos nije vrednovan rat od 1991 do 1995 te se tamo pamti samo oduzimanje stanarskih prava i izbjeglice u Oluji te zlocini koje je pocinila hrvatska strana bez suocavanja sa zlocinima koji su pocinjeni sa strane Srbije a najbjelodanije u tome je nacin na koji je skladistar iz Pacetina umakao pred potjernicom suda u Haagu. ako se pogledaju malo pisanja u tiskovinama koje izlaze u Srbiji tesko da se u najtiraznijima moze naci i jedan afirmativan clanak o Hrvatskoj a o nama se uglavnom pise ili oko nekih incidenata sa povratnicima ili oko saranja neprimjerenih grafita po pravoslavnim crkvama ili oko maltretiranja turista na boravku u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Slažem se da je pitanje

Slažem se da je pitanje priznavanja Kosova sada već samo tehnička stvar. Stoji i ono što si napisao o demoliranju našeg veleposlanstva u Beogradu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci