Tagovi

Zašto nema heroja Domovinskog rata?

Mislim da je naslov ovog mog teksta ujedno bila i tema jedne od političkih TV-emisija i tamo se nadugo i naširoko raspravljalo o sociološkim uzorcima nepostojanja herojskih figura iz domovinskog rata. Moja teza zašto ih nema je puno jednostavnija i potkrijepit ću je i konkretnim dokazom.

Uzrok nepostojanja heroja i pojave da se svih važnih povijesnih događaja iz razdoblja osamostaljivanja Hrvatske javnost sjeća s nekakvim polu-gorkim okusom su, naravno, mediji. U stvari, pojedinci u tim medijima koji ne mogu spomenuti Oluju bez zapaljenih kuća, koji u svakom vojnom i drugom uspjehu Hrvatske moraju baš uvijek i bez iznimke pribotunat i nekakvu mrlju. Evo dajem vam link na jedan, po meni prebolestan tekst, koji je uspio povezati smrt makedonskog pjevača Toše Proeskog i domovinski rat. Link na tekst Damira Pilića u Slobodnoj Dalmaciji

Prvo, sama ideja o usporedbi ova dva događaja meni je neshvatljiva. Kakav mozak povezuje tragediju automobilske nesreće jednog pjevača i pogibiju jednog vojnika prije 15 godina s potpunom drugim kontekstom? Kontekstom koji se uopće ne opisuje nego se samo sudionike naziva "bijesnom gomilom".

A o čemu se radilo? Te godine sam ja bio u drugom razredu srednje škole i tog dana su nam rekli da se zadržimo u školi jer se na ulicama Splita prosvjedi i situacija nije baš sigurna, JNA bi mogla izaći iz vojarni. Prve kolone izbjeglica već su stizale u Split iz zabalvanjenih područja, a selo Kijevo je bilo u potpunom okruženju. Radnici brodogradilišta krenuli su prema zgradi komande Vojno-pomorske oblasti na protest. Može ih se nazvat bijesnom gomilom jer su gledali dolazak protjeranih ljudi, vojne brodove u luci, svakodnevna djelovanja snajperista po gradu i provokacije iz JNA vojarni. Ali svakako nisu krenuli do komande s namjerom da nekog ubiju, niti su to mogli sve da su i htjeli jer se radilo o običnim radnicima nasuprot vojske koja je prijetila njima i njihovom gradu. Za takav protest trebalo je hrabrosti i "građanske svijesti" koja se danas često priziva. A danas ih nekakvo piskaralo naziva "bijesnom gomilom" i praktički ubojicama.

Tužno je što je na tom protestu poginuo ročni vojnik, Makedonac, ni kriv ni dužan. Čovjek se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, kao i tisuće drugih poginulih u ratu. A to ponešto govori i o glavonjama u komandi koji su pred prosvjednike poslali mlade ročne vojnike.
Sjećam se i turskog vozača kamiona koji je poginuo u Sloveniji, pošteno vozeći svoju rutu, samo zato jer se našao tamo u vrijeme kad je JNA krenula u svoja dejstvovanja po Sloveniji. No, ta tragična pogibija nedužnog vojnika ne čini sam protest pred komandom nepotrebnim događajem niti sudionike ubojicama i bijesnom gomilom. Isto tako kao što pojedinačni incidenti ubojstava i paleža nakon Oluje ne čine tu akciju nepotrebnom ni zločinačkom.

A takvi i slični komentatori će vrlo često neke druge pobjede, primjerice pobjedu nad fašizmom, proglašavati "neupitnim i civilizacijskim vrijednostima", iako su postignute uz cijenu višestruke brojnijih i težih zločina. Samo spomenimo ogromne civilne žrtve nakon bombardiranja Dresdena iako je Njemačka već pala, te masovnu pljačku, palež, ubojstva i silovanja Crvene armije u Njemačkoj. Ili uzmimo nama bliži Bleiburg i pogubljenja krivih i nevinih bez puno suđenja. No, to je bila cijena pobjede nad većim zlom, jelda,tako bar oni kažu...

Medijsko prikazivanje pojedinačnih incidenata kao glavnih i najvažnijih događaja, mazohističko žvakanje tih tema do unedogled zasjenilo je i kontekst i opravdanost čitave obrane Hrvatske. Čitajući naše medije, reklo bi se da je domovinski rat Saško Gešovski, Aleksandra Zec, Pakračka poljana i Selotejp. U svim tim (naglašavam, nepotrebnim i tragičnim) događajima poginulo je manje ljudi nego od jedne bombe u Dresdenu ili na jednom malom dijelu Bleiburškog polja od pravedne pobjedničke ruke.

I onda kad se smrt jednog pjevača krajnje morbidno koristi da bi se još jednom Hrvatima kolektivno nabila na nos krivica što su se uopće usudili doći pred vojnu komandu i protestirati protiv ubijanja i protjerivanja ljudi u blizini tog grada, onda je jasno zašto nema heroja domovinskog rata. Jasno je zašto radnicima splitskog škvera nitko neće reći hvala što su tada bili hrabri i digli svoj glas protiv zla koje nas je itekako zadesilo nakon tog dana. I jasno je da ćemo se i dalje morati ispričavati što smo se branili.
A da se to moglo učiniti bacanjem cvijeća i na neki način u kojem ne bi bilo nikakvih, pa ni ovakvih slučajnih i tragičnih žrtava kao što je bio mali Makedonac ispred komande u Splitu, vjerujte, svi oni škverski radnici bi bili presretni.

Komentari

Kako nema,,Ante Gotovina je

Kako nema,,Ante Gotovina je heroj.samo što to komunistička hunta neče da prizna,,njima je zločinac tito heroj.

Tko je glasao

Ma jasno je da je Haški sud

Ma jasno je da je Haški sud politički sud, tu nema govora, kao što je jasno da Hrvatska nije plod zločinačkog pothvata. Jasno je i da su neki iskoristili rat da bi pokazali svoje pravo lice u nadi da se to u metežu rata nikad neće otkriti, a ako se i otkrije da će se dati opravdati ratnom situacijom. Bilo je tu svega, pa i izjava: "To su naši dečki i još će nam trebati", za koju vjerujem da nije imala namjeru opravdati zlodjelo nego je plod čistog nedostatka inteligencije, jer je dotični mislio da ovisi o takvima, jer trebaš zle ljude da bi se borili protiv zlih ljudi. To nije istina, ne mora se biti zvijer ako se boriš protiv zvijeri. To nisu naši dečki, jer nitko nije moj tko čini zločine i nikom nisam odobrio da ubija civile i zarobljenike i da ih muči u moje ime, a niti da uništava i otima tuđu imovinu. Ja to ne bih radio, pa kako bih za to onda dao blagoslov drugima da to čine u moje ime. Ti dečki su sigurno i prije rata bili problematični, a i nakon rata isto tako rade loše stvari, iako više nema JNA i četnika, pa nestašicu tih nadomještaju zlostavljanjem i ubijanjem naših ljudi. Oni su jednostavno takvi. Doduše, ima i onih koje je situacija dovela u takvo stanje svijesti (što od staha što zbog drugih razloga) da su nešto učinili, a nakon toga ih to progoni. I takve sam upoznao.
Da je bilo pameti kod Neumrlog nitko ne bi završio u Hagu. Svi bi slučajevi bili ovdje istraženi, svi kojima je krivnja dokazana bi odgulili neko, odgovarajuće vrijeme u zatvoru i Hag ne bi imao ni koga optužiti ni kome suditi jer, ma koliko politički sud to bio, ipak ne bi mogli izmisliti ono čega nema. I mi bismo se mogli posvetiti isključivo budućnosti. Isto tako nam se vojska koju je određena grupa poslala u Bosnu kao da je njihova privatna i zapovijedala im koristeći dvostruki liniju zapovijedanja, iako je to trebao odobriti Sabor bez čije privole se tamo nije smjela nalaziti, trebala držati dogovora Tuđman-Izetbegović, a ne da nas sad nazivaju agresorima, što je pogrešno, jer je to učinila jedna mala interesna zajednica unutar naše tadašnje vlasti, a ne država. Da je to išlo redovitim kanalima i da je to slanje vojske odobrio Sabor, tek onda bi ta tvrdnja imala temelja, ovako ga nema. Dakle, puno toga je učinjeno loše, s puno toga smo se morali suočiti i doživjeti katarzu, što smo, za razliku od Srba i prošli. Srbi (uključujući tu i oca Ljubomira i sina Borisa Tadića) i dalje razmišljaju velikosrpski, dok je velikohrvatska razmišljanja imala vrlo mala manjina Hrvata. Pa samo bi nam još trebao dio teritorija BiH s onakvim stanovništvom, ne, hvala.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

ja sam heroj ,,,a za druge

ja sam heroj ,,,a za druge me nije briga..

dobro večer komunjare,,,jel vam muka???

Tko je glasao

Heroja domovinskog rata nema

Heroja domovinskog rata nema vjerojatno zato jer se vodio jedan rat koji se bez nacionalisticke propagande na obje strane mogao izbjeci. Pod vodstvom dva diktatora sumnjivih ideoloskih ideja. U takvom ratu ne moze biti heroja, iako su to neki po hrabrosti nesumnjivo bili - samo gubitnika. Zato i "gorak okus"...

Tko je glasao

malo si pobrkao

malo si pobrkao stvarnost,,miloševič srpsko smeče je zločinac a Tuđman je otac domovine.

Tko je glasao

kako bi HDZ i nikada

kako bi HDZ i nikada prežaljeni, najmlađi general u JNA, F.T., mogli prepustiti bilo kome zasluge za stvaranje hrvatske države?! nije valjda da si zaboravio da je HDZ, kako oni tvrde, stvorio i obranio Hrvatsku?! to će ti reći čak i naš Ivo Sanader koji je početkom 1990.tih bio na izmještenom položaju. osnivao je HDZ u austrijskom Tirolu. zato Vladimir Šeks, često, ima problema kada se prisjeća prvih dana HDZa i u njih pokušava ugurati našega Ivu.

u obranu Hrvatske smo, mi koji smo živjeli i ginuli u njoj, stali listo, bez poziva i nagovaranja. i obranili smo ju, bez stranačke pripadnosti. ali s vremenom smo se, barem neki od nas, otresli patriotske i domoljubne zaslijepljenosti i shvatili da mi sami moramo urediti državu u kojoj želimo živjeti. i da moramo raščistiti repove koji se vuku i na koje nitko ne može biti ponosan. ne može ratni heroj biti Mirko Norac, čovjek koji je pokrivao naopaka događanja u Gospiću i koji je, između ostaloga, ubio nenaoružanu babu. ne može heroj biti razjarena gomila koju su pokrenuli, moguće, ubačeni provokatori i koja je ubila nedužnog Makedonca. ne mogu heroji biti oni koji su nakon Oluje spalili Krajinu. pa nije Krajina planula od sreće jer je došla Hrvatska vojska da ju oslobodi!

da smo, svi mi, ali vladajuća politika prije svega jer je na njoj najveća odgovornost, na vrijeme, vodili računa o lošim stvarima koje su se događale i da smo ih sankcionirali, po ratnom zakonu, siguran sam da bi okus koji svaki rat ostavlja iza sebe bio manje gorak. osim toga, morali smo primjerom pokzati da smo drugačiji od onih koji su nas napali. nije lako, nije jednostavno, ali smo se morali izdići iznad smrti, krvi, rata i zločina i pokazati da smo, ako su oni crni, mi bijeli.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Zahvaljujem svima koji i

Zahvaljujem svima koji i dalje iznose frazeraške tekstove kakvih smo se načitali po hrvatskom tisku ovih godina. Teze su toliko predvidljive, toliko puta ponovljene da su postale neupitne istine iako veze sa stvarnošću nemaju. Koliko god to bilo elegantno i lako, krivnja za ovo o čemu ja pričam nije samo tako lako pripisati Tuđmanu i HDZ-u, dapače.

I koliko god bilo nepopularno i politički nekorektno, glavna tema domovinskog rata nisu spaljene kuće nakon Oluje niti ubijena nenaoružana baba. To su kao glavnu temu nametnuli mediji, vođeni niskim političkim pobudama, što se vidi i iz komenatara na ovaj tekst. Zato nemamo konsenzusa oko stvaranja hrvatske države, jer se na taj proces gleda politički. A naša država je stvorena uz puno, puno manje žrtve nego neke druge. Po ovoj vašoj logici, George Washington bi danas sjedio u Haagu zbog prekomjerne paljbe po engleskim trupama, a niz generala bi također odgovarao zbog ubijanja engleskih vojnika. Da ne govorim o Harry Trumanu koji je bacio atomske bombe na dva grada u Japanu.

A što se tiče "razjarene gomile", ne znam jesi li čitao tekst ili uopće ramišljao prije pisanja. Ta razjarena gomila se sastojala od radnika koji su se bunili protiv okupacije zemlje, protiv protjerivanja ljudi i snajperista po Splitu. A danas ih ti i novinari nazivate razjarenom gomilom. Tu je stvarno komentar suvišan.

Tko je glasao

idemo razjasniti neke

idemo razjasniti neke stvari. da ne bi bilo zabuna i nedoumica. kao i većina ljudi koja sudjeluje u stvaranju ovog virtualnog mjesta političkoga sučeljavanja, Domovinski rat, kako ga volimo zvati, iako mi nije jasno zašto jer bi mu puno bolji opis bio hrvatski obrambeni rat ili rat za obranu Republike Hrvatske. vodeći se logikom Domovinskog rata, i pobunjeni hrvatski Srbi su vodili domovinski rat. jer su branili svoje domove.

rođen sam i odrastao u drugom po veličini gradu u Slavoniji. u njemu je tijekom našeg obrambenog rata djelovala najveća ratna bolnica u Hrvatskoj. to je jedno do rijetkih priznanja koje je moj grad na obali save dobio od države čiji smo dio, koju volimo i za koju smo, na razne načine, trpili i stradavali. moje je grad punih 6 mjeseci bio meta raznih JNA, četničkih i ne znam kakvih sve ne postrojbi, prije svega, iz Bosanske Posavine. u kojoj su ginuli naši dečki i zbog koje je moj grad, grad s najviše poginule maloljetne djece u Domovinskom ratu. to nam priznanje nisu odali, riječ je o okrutnoj statistici.

na samom početku sranja koja su nam se svima dogodila, u mom su se gradu radnici usprotivili izlasku završenih tenkova iz kruga "Đure Đaković". isto su tako bili bijesni, ogorčeni, razočarani, ljuti i tko zna što sve ne, ali nisu ubili nikoga. i na to mogu biti ponosni kao i svi mi građani toga grada.

punih 6 mjeseci živjeli smo i ginuli za Domovinu, branili ju, preko Save, svim sredstvima, čak i unatoč te usprkos zahtjevima da se to ne radi. ali ponosni Slavonci i svi drugi koji su se svrstali u redove 108. brigade Zbora narodne garde, osnovane 28. lipnja 1991., ali i druge vojne postrojbe, nisu mogli dopustiti da Bosanska Posavina padne. a pala je šutke, nakon dogovora političara i ostala u rukama Republike Srpske, u rukama Srba čija nikada prije, u povijsti, nije bila.

grad heroj iz kojega dolazim zove se Slavonski Brod. i u njemu sam proživio slavne i krvave dane njegove novije povijesti. iako sam bio premlad da se izravno uključim u obranu Hrvatske, počesto sam se našao u prvim redovima kada je trebalo blokirati brodku kasarnu JNA, prvi vojni objekat o čijem su padu u naše ruke izvjestili srbijanski mediji. tako da mi ne pričaš o tome da pišem floskule. i da nisam, na vlastitoj koži, iskusio što je to rat.

za razliku od tebe, ja mogu sam sebi, ali i drugima priznati da su čelni ljudi Hrvatske, tijekom obrane Domovine, povukli pogrešne poteze ili na neke stvari nisu reagirali kako je trebalo, kako su morali. ako smo u ratu, a na žalost nismo bili u ratu jer nikada nije bio proglašen, tako da su se razni mešetari i muljatori izvukli, zna se što kaže ratno pravo. kršenje ili neizvršavanje zapovjedi znači streljački vod. iracionalna ubojstva koja nemaju veze s obranom vlastitoga života, također streljački vod. mučenje zatvorenika/zarobljenika, zatvor. i rat, koliko god bio krvav i okrutan, ima pravila. koja smo, neovisno o tome što nam radili i koliko nas silili da se spustimo na razinu životinja, morali poštovati. da bi smo pokazali da smo dugačiji od onih koji su nas napali.

i zbog toga što vidim da nismo čisti i da moramo urediti dvorište/dom u kojem ćemo živjeti, ništa manje ne volim Domovinu od onih koji se busaju u prsa, drže desnicu na srcu, a ljevica im grabi sve što može dograbiti.

možemo i zaslužujemo bolje, a u ratu smo morali/trebali pokazati da smo drugačiji od "njih".

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Svaka cast za

Svaka cast za konstataciju.
Ulica moje roditeljske kuce se zove po covjeku koji je poginuo u DR, ali to nije nikoga briga.
Posve je uzvjesno da je puno zesca dikatatura koja namece "da heroja nema", nego diktatura kojoj se time prigovara.

Visnja S. je jednom u nekakvom studiju sa vrlim uspuhanim novinarima (mislim da su bili Raseta i/ili Malic i Pusic) prekrasno mrtvo hladno rekla i malo potkrijepila kako u modernim sukobima nema onih klasicnih heroja kako je to bilo prije. Ovi su ostali bez teksta.
Ja bih dodao da, ne samo da nema heroja, vec u onom klasicnom smislu nema ni porazenih ni i pobjednika, nema gotovo nicega od onoga sto bi uobicajeno ocekivli. Postoji samo sukob koji se prenosi dijelom i na oruzani nacin, dijelom na razni drugi. U tom procesu nema se vremena ni za pobjede slavit, a pobjeda je samo nesto veca sansa da u sljedecem okrsaju steknes bolju pocetnu poziciju, a poraz poticaj da se opametis.

Tko je glasao

Pa dobro, ajmo o onome što

Pa dobro, ajmo o onome što ne piše po novinama. Svatko tko je bio u okruženom Topuskom duže od 24 sata i branio ga s oružjem u ruci je junak. Zašto dakle nikad nije ustanovljena medalja za Topusko i nije dodijeljena svima koji su bili u obrani Topuskog (isto vrijedi i za Sunju, Kostajnicu itd.itd. pa sve do Vukovara, Dubrovnika). Kako je moguće da je cijeli niz ljudi koji su bili u rovovima već u srpnju i kolovozu 1991. ostao bez ikakva priznanja? Tko je za to odgovoran? Pa ne valjda mi mjesni zapovjednici?!

Tko je glasao

Ja sam rekao svoje

Ja sam rekao svoje mišljenje tko je odgovoran za to. U jednoj mjeri jesu krivi i Tuđman i HDZ sa svojim neselektivnim odlikovanjima svih i svakoga čime samo odlikovanje gubi smisao. Ali u puno većoj mjeri su krivi kreatori javnog mišljenja, novinari i mediji koji od toliko razrade i najmanjeg incidenta u Oluji nikad nisu imali vremena napisati par redaka i o herojima obrane Topuskog, Vukovara, Dubrovnika... Na svakom od tih mjesta bilo je materijala za tisuće herojskih priča, ali eto... Nije se imalo vremena jer je trebalo razraditi teorije o "bijesnim gomilama" i naricati nad svakim razbijenim prozorom u krajini. Kao da se oslobađanje trećine teritorija moglo obaviti bez žrtava i bez incidenata, koji su, opet ističem, zanemarivo mali u odnosu na ono što je Hrvatska pretrpila od 1991-1995. Klasična zamjena teza, rekao bi Šeks.

Tko je glasao

Kao da se oslobađanje

Kao da se oslobađanje trećine teritorija moglo obaviti bez žrtava i bez incidenata, koji su, opet ističem, zanemarivo mali u odnosu na ono što je Hrvatska pretrpila od 1991-1995.

Da li usporedba broja žrtava i stradanja za vrijeme Oluje s brojem žrtava i stradanja prije nje treba pokazati kako je ovo prvo manje bitno ili sramotno od ovog drugog? Ne razumijem isticanje tog kvantitativnog aspekta osim ako se njime ne želi relativizirati stradanje koje je podjednako na razini individualne žrtve kojoj je život uništen.

Usput, oslobađanje teritorija se ne može obaviti bez (vojnih i kolateralnih civilnih) žrtava, ali se sigurno može obaviti bez ubijanja staraca danima nakon što su borbe prestale, masovne i sistematske paleži kuća (čiju obnovu danas mi plaćamo) i pljačke 50 godina starih frižidera i stoke.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

ubijanja staraca danima

ubijanja staraca danima nakon što su borbe prestale
ako ćemo cjepidlačit, ne danima nego tjednima i mjesecima.

Tko je glasao

Nepostojanje heroja

Nepostojanje heroja domovinskog rata nema veze sa zločinima koji su se događali. Svaki rat ljude pretvara u zvijeri, i malo po malo, kriteriji im se spuštaju i čine stvari, koje u prethodnom životu nebi nikad učinili. To nije sporno. Sporno je što je upotpunisti izostala pravovremena reakcije pravosudnog sustava.
Koliko mi je poznato, u RH nije nikad ni uvedeno odlikovanje za herojske podhvate u ratu. Milsim da je g.Cerovac dobro rekao, svaki heroji bi zasjenio njihove veličanstvene liove.
Naprosto razočarava pogled na liste odlikovanih. Za početaka, Zagorac, pa onda Rojs, i tako redom. Primjeri zapravo pokazuju koje osobine su bile osobito na cijeni, poltronstvo, ne osobita inteligencije i izostanak bilo kakvog morala. A ljudi s ovim osobinama nisu bili bili na bojišnici. Oni koji su, pak bili na bojišnici, nezadovoljavoju ove osobine, i neravno, ne mogu dobiti odlikovanje.
S druge strane, Spomenice Domovinskog rata su se dijelile za preiod 1991-1992, pa su je tako dobili i ljudi koji su 1991 bili još u JNA i aktivno se borili protiv zenga, da bi zadnjim lekom promjenili stranu, i stranku i dobili naravno spomenicu. Ukupne polotika je vodila uprosječivanju. Svako isticanje se htjelo uvući u HDZ, a ukoliko ne bi uspjelo, ljudi su eliminirani, bilo micanjem s pozicije, ili fizičko, ukoliko su pružali otpor.
Mediji su jako doprinjeli ovakvom razvoju stvari, jer nijednom listu, TV kući ili sl. , nije palo napamet objaviti nešto što je odstupalo od ovakve sheme.

Tko je glasao

vipera, volio bih da ti mogu

vipera, volio bih da ti mogu dati više od četvorke, ali, nažalost, to nije moguće. Uistinu si pogodio samu bit problema. Ma gdje bi spodobe poput Rojsa i njemu sličnih mogle biti generali, političar ili bilo što slično? Samo u Letećem cirkusu Montyja Pythona ili u Crnoj guji i, naravno, u Hrvatskoj.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Zahvaljujem, ali zbog

Zahvaljujem, ali zbog sujete, ja sam, eventualno, pogodila. :)

Tko je glasao

Isprika od zemlje do neba,

Isprika od zemlje do neba, gujice:). Znam da je vipera ženskog roda, ali...

Peregrine Falcon

Tko je glasao

službeni heroji su u

službeni heroji su u zatvorima ili na najboljem putu za isti neslužbeni (pravi) heroji se nisu imali vremena baviti svojim herojskim statusom
Tko je glasao

Odgovorit ću tebi iako ide

Odgovorit ću tebi iako ide na račun većine komentara... Sasvim ste fino opisali ono što i je poanta teksta. Ja pričam o pravim herojima i ljudima koji su nas sve zadužili svojom hrabrošću, a vi o Tuđmanu, Šušku i Zagorcu. Uvjetovani refleks na sam spomen domovinskog rata nije ponos na obranu i uspjeh u istoj, nego nekakve rubne (i to političke) pojave na kojima se inzistira do boli i u stvari potkrepljuje teza o "zločinačkom pothvatu". Sad je li to iz neznanja ili zle namjere, sasvim svejedno.

A i sama činjenica da su "službeni heroji u zatvorima ili na najboljem putu za isti" je posebno porazna, znajući da su primjerice neki krvnici iz Vukovara danas slobodni ljudi. I to je žalostan rezultat te "pometimo ispred svog praga" politike koja nije ništa drugo nego zamagljivanje i revizija povijesti.

No, eto, na jedno tako važno pitanje odgovor je video-klipić s pjesmom i dvije rečenice... a takav je i službeni stav SDP-a, vjerojatno...

Tko je glasao

Domovinski rat nije i nikako

Domovinski rat nije i nikako ne može biti zločinački pothvat. Ali kako sam već rekla, u ratu se ljudi pretvaraju u zvjeri i rade stvari koje inače ne bi. Zato je tu bila država, vojska i pravosudni sustav, da kazni jedan oblik ponašanja, a promovira drugi. Osjećaj pravednosti kod nas, običnih građane gradi očekivanja, da se ljudi, obični borci na liniji nagrade odlikovanje za svoja herojska i požrtvovna djela. Država je propustila to učiniti.
S druge strane, sve zločine i ostala neprimjerena djela očekuje se da budu kažnjena. I ovdje je država, kao sustav, propustila učiniti.
Dogodilo se da ljudi koji su činili, neću reći zločine, ali neprimjerena djela su nagrađeni, što odlikovanjima, što novcem, što položajma. Time je zapravo promoviran takav oblik ponašanja. I tako smo dobili to što imamo. Uprosječenje. Svi mi u prosjeku imamo nekoliko herojstava i nešto kriminala, da ne kažem zločina po glavi stanovnika. Da se sve od početka imenovalo, imali bi jasnu situaciju. Imali bi heroje, imali bi zločince. Ovako, nemamo ništa osim pola milijuna branitelja, u koje svi sumnjamo, jer znamo da toliko branitelja nije bilo. Sumnjamo u one koji su zaista bili na bojištu i iskreno se borili, kao i u one koji su u nekom ured dogovarali milijunske transkacije i isporuke JNA tenkova iz Đure Đakovića(koji su prije toga povučeni iz Vukovara) u Kuvajt. Da li i za te treba tražiti odgovornost za Vukovar?
Po pitanju kažnjavanja onih koji su počinili zločine nad Hrvatima, što u Vukovaru, što u Kninu, i drugdje, što je naše pravosuđe napravilo, koliko dokazanog materijala je ustupljeno Hagu. Kako su pratili suđenje, što vlast, što mediji? Živim u uvjerenju ne da nisu napravili nešto, nego da nisu napravili ništa po tom pitanju.
Ne mogu za sve drugi biti krivi. Mogu za nešto, ali ne za sve. Moramo vidjeti za što smo mi krivi, što smo krivo napravili. Kad to spoznamo, znaćemo što da popravimo, da grešku ne ponovimo. Bacanjem krivnje i odgovrnosti isključivo na druge, osuđuje nas na ponavljanje greešaka.
Zašto je sama činjenica da su "službeni heroji u zatvorima ili na najboljem putu za isti" je posebno porazna? Zato što su u zatvoru, što znači da su lažno optuženi, a neki i osuđeni, ili zato što su krivi ljudi proglašeni herojima.

Tko je glasao

Što se toga tiče, problem

Što se toga tiče, problem i jesti u tome da su se kojekakve časti, povlastice, položaji i činovi dali krivim ljudima i oni su razlog što pravi junaci ovog rata ne mogu doći do izražaja. Pravi junaci ovog rata su pripadnici ovog naroda, a ne političkih ili inih elita, bez obzira na to jesu li izravno sudjelovali u obrani ove zemlje kao pripadnici Oružanih snaga ili su pridonosili tome na neki drugi način u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima. Jasno je da pripadnicima OS moramo dati veću težinu, a osobito onima koji su vrijeme provodili na terenu, a ne u pozadini. Međutim kao pripadnik OS (ZNGRH i HV) od 1991-1996. tvrdim da je pogrešna filozofija da treba ubiti glasnika koji donosi loše vijesti, nego se treba pozabaviti lošim vijestima. Što znači da treba marginalizirati one koji predstavljaju loš primjer i o njima isto tako puno pistati neka se zna tko su i što su, a ne da se šepure okolo kao paunovi, a da običan narod doista misle kako oni predstavljaju braniteljsku populaciju. Braneći takve diskreditira se Domovinski rat i mi ostali, pošteni pripadnici braniteljske populacije, a prozivati one koji prozivaju takve mutne tipove koji blate Domovinski rat i branitelje već samim svojim postojanjem, a kamo li pojavljivanjem u javnosti u svojstvu branitelja, generala i slično, je potpuno krivo i to je izjednačavanje njihovih mutnih poslova s plemenitim ciljevima Domovinskog rata.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ali kako da ne spomenem

Ali kako da ne spomenem Tuđmana, Šuška i Zagorca kad njih smatram glavnim krivcima za situaciju koja je nastala oko rata. Na jednoj strani heroje nemamo, na drugoj strani zločince imamo. To je posljedica hadezeovske politike. I ne mogu ih ne spomenuti i još ću ih dugo(nadam se) spominjati.

Tko je glasao

Ivek, kod Nebojana je bila

Ivek, kod Nebojana je bila prva crta i sve kuče su od naših opljačkane. Znam iz prve ruke. Ko je tam zapovjedal? Ko je kriv za pogiblje izvjesni broj naših dečki, koji su poginuli kod prelaza (mislim kanala Kupa-Kupa).

Tko je glasao

ja sam puno puta ponovio (i

ja sam puno puta ponovio (i nisam osobito popularan zbog toga) da upravo nedostatk snage da se suočimo sa zločinima koji su nastali u našim redovima direktno umanjuje vrijednost borbe koja se događala

no ono što je najgore, nedostatkom snage da to odradimo, otvaramo prostor da se u idućim desetljećima uporno umanjuje postignuće i ispravnost borbe

totalno ista priča kao i nakon drugog svjetskog rata kada se također nisu raščistili zločini, pa mi 60 godina nakon prebrajamo tko je gdje stradao i zašto, tko je zbog toga kriv i na kojoj strani saborskih klupa se nalazi koji od potomaka ili sljednika onih krvnika iz 1941-1945

ne vidim da će biti imalo drugačije s domovinskim ratom

čini se da ništa nismo naučili

Tko je glasao

Mrak, možeš okretat i

Mrak, možeš okretat i pisat kaj hočeš, jedno je istina: Sva prepucavanja se događaju zbog spominjanja krivnje samo na našoj strani. O drugoj se pronalaziju kojekakve isprike i kad se to spomene onda se spominjeWWII i tak dalje. Zločini su se događali na obadve strane i to je istina. Istina je i ta da je kod nas nastradalo više ljudi nego kod njih. To nije bilo u izravnoj borbi nego je velka večina Hrvata stradala kad su bili u nemilosti Srbijancih.

Tko je glasao

ja samo kažem da mi moramo

ja samo kažem da mi moramo biti čisti sa sobom što smo mi radili tijekom rata i da je to daleko važnije o onoga što su oni radili nama

no može biti da sam ja u krivu, moja orijentacija je na budućnost i prošlost me i ne zanima više nego što bi morala

Tko je glasao

Neraščišćena prošlost

Neraščišćena prošlost će te progoniti, koliko god ona tebe ne zanimala, sam si to rekao. Ovo su temeljne teme hrvatske države, jer dok neki još nisu na čisto je li država utemeljena na zločinu i da li se po Hrvatskoj moglo rušiti gradove i ubijati nekažnjeno, onda nema velikog smisla pričati o vanjskom dugu i je li bolji Jurčić ili Čačić.

Vidim da se od ovih tema bježi (ni meni samom nisu preugodne, ali moramo se suočiti, zar ne?) pa se sve baca na politiku i krivnju političara... Kažete politika nije odradila posao oko tuženja, sudstvo i policija nisu progonili... Istina, ali tko ih je na to tjerao? Dok jedne nije bilo briga i to ih ne zanima, drugi koji jesu prosvjedovali su ismijavani, nazivani kestenjarima i fašistima, brojalo se ustaške kape i visinu podignute ruke, a smisao prosvjeda je svima promaknuo. Danas, kad je i najvećem naivcu jasno da je Haag politički sud, kasno je sad žaliti se.

Tko je glasao

ja nemam dvojbi oko toga da

ja nemam dvojbi oko toga da li je zemlja utemeljena na zločinu ili ne, ja samo kažem da moramo održati čisti obraz zato da bi slijedećoj generaciji mogli mirne duše predati sve to u naslijeđe i reći da smo učinili sve što smo mogli da se posao odradi na najbolji mogući način

u ovome času nisam siguran da je takva situacija i nadam se da nije kasno da se propusti prošlog desetljeća isprave

Tko je glasao

Nu, da se ne vrtimo u krug,

Nu, da se ne vrtimo u krug, jasno je meni što ti govoriš. Samo što se nikako ne slažem s tim jer mislim da smo mi mogli i 95-te i danas predati sve to s čistim obrazom. Općenito na ovoj temi očito ja pričam o jednom, a većina mi vraća mislima koje sam mogao tisuće puta čitati u tisku. Mi moramo ovo, mi moramo ono, kriv je Tuđman i HDZ...
Ali ja o tome ne pričam. Ja govorim o nama, o ljudima, o medijima i stvorenoj percepciji da je ubojstvo nekoliko civila u Osijeku važnije pitanje od toga tko je razorio Vukovar. O tome da je jedna (1) žrtva Lore važnija od stotina mrtvih u Dubrovniku. O medijskom tretmanu tih tema, o Ademiju i Norcu slušamo svaki dan u dnevniku, za vukovarsku trojku nismo ni znali kako ide suđenje dok nije donešena ova presuda. I opet ne govorim o politici, nego o općoj ravnodušnosti, par dana smo vikali i palili svijeće za Ovčaru, pa se opet vratili suočavanju. Pa ako mi ne razriješimo te stvari, vjeruj mi, sljedeća generacija će morati, nadam se ne opet na bojištima.

Osim toga, kad kažeš da ti je važnije šta smo radili mi, a ne oni, upitam se gdje je nestala ona stara "zločin je zločin je zločin"?

Tko je glasao

meni su, u ovakvim

meni su, u ovakvim raspravama, uvijek problematični oni koji važu zločine. kao što si sam napisao na kraju zločin je zločin je zločin, ne želim se dovesti u situaciju da je bilo tko, u moje ime, kao građanina Republike Hrvatske počinio zločin i ostao nekažnjen. to mi je, jednostavno, neprihvatljivo. i ne mogu prihvatiti izgovor: što su oni nama napravili. neka se "oni" s time nose. mi se moramo nositi s onim što smo mi napravili. jer smo moraju/jesmo drugačiji od "njih". pa i u tome kako smo se nosili s ratom koji se događao oko nas.

osim toga, nije mi jasna ta teza da je hrvatska nastala na zločinu. tu tezu, u prvi plan, izbacuju oni koji, navodno, uvijek znaju što su nacionalni interesi i oni kojima je, navodno, hrvatska uvijek ispod desnice na srcu. za mene je stvar puno jednostavnija, građani Republike Hrvatske, izražavajući svoje prirodno pravo na samoopredjeljenje, odlučili su utemeljiti svoju državu i izboriti se za njeno postojanje te međunarodno priznanje. i to nam je pošlo za rukom. evo, prije neki dan smo izabrani za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UNa, a na godinu ćemo, vjerojatno, u NATO. i tu nema spora i nitko nam, nikada to ne može oduzeto. no, tijekom tog procesa, napravili smo neke stvari na koje ne možemo/ne smijemo gledati kao da su dobre i opravdavati ih na bilo koji način. i te stvari moramo iznjeti na čistac i sami sebi pokazati da smo za to sposobni.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Mrak je rekao da ga više

Mrak je rekao da ga više zanimaju "naši" zločini. U medijima su jako očito zastupljeniji "naši" zločini. Većina komentara ovdje ide za tim da se suočimo s "našim" zločinima. Tko važe, ti zaključi.
A to da je onih protiv Hrvatske bilo puno više je matematička i provjerljiva činjenica.

Lijepo je biti optimist i ja to 99% vremena i jesam, do granice naivnosti, i svaki me uspjeh Hrvatske veseli. Ali nisam ni toliko slijep da ne vidim da stvarno postoje opasne relativizacije povijesti i da na kraju krajeva u haškim presudama i optužnicama stoje stvari koje nikome u Hrvatskoj ne bi trebale biti prihvatljive.

Tko je glasao

Rezlog zbog kojeg se pažnja

Rezlog zbog kojeg se pažnja često usmjerava na "naše" zločine je vrlo jednostavan - odgovornost. Za "njihove" zločine mi nismo odgovorni, ali za "naše" jesmo.

Ukazivanje na druge zločine kako bi se skrenula pozornost s "naših" je školski primjer red herring-a. Također, obveza nečinjenja zločina ne ovisi o tome je li netko drugi tu obvezu prekršio - ona se ne duguje drugoj strani, nego svima.

Ali nisam ni toliko slijep da ne vidim da stvarno postoje opasne relativizacije povijesti i da na kraju krajeva u haškim presudama i optužnicama stoje stvari koje nikome u Hrvatskoj ne bi trebale biti prihvatljive.

Presude se temelje na dokazima. Budi dobar pa nam objasni zašto bi ikome bio "neprihvatljiv" zaključak temeljen na dokazima i ako ti nije teško, volio bi čuti nekoliko primjera toga što je u presudama "neprihvatljivo". Kako spominješ "stvari u presudama" siguran sam da ćeš ih lako locirati i citirati. Hvala.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Sud u Den Haag-u koji se

Sud u Den Haag-u koji se bavi ratnim zločinima je čisti politički sud i pokušava zamuljati istinu o umješanosti nekih država u podpomaganju zločina i to svojom pasivnošču i okretanju glave. Čak su i neki strani novinari imali problema s objavama istine. Sudstvo i pravnike su izmislili ljudi koji su imali potrebu za nekaj takvog radi rješavanja sporova i na početku su birali moralne ljude koji su mirili ili donašali odluke u korist pravde. Ljudi i danas imaju osječaj pravde, ali su se vremena promjenila i ide se čak i godinama studirat pravo jel su se potrebe za pravdom povečale. Onda se uguraju kojekakvi u te studije i o njihovom moralu se ne treba puno razglabat, jel ga jednostavno nemaju. Ljudi gledaju na dodjelu pravde još uvjek emocionalno i reagiraju osjetljivo na ne pravdu. Pravnici i suci to sve okrečeju i samo u slučajevima gdje se nemra muljat donašaju kolko tolko korektne odluke. Primjer sin od sudkinje ubija s autom nekog i do sad se nije niš dogodilo a ima več dosta kaznenih prijava zbog vožnje alkoholom i saobračajnih prekršaja. Odugovlačenje procesa u korist lopova i puno drugih stvari. Da ste svi skupa sposobni i složni u tome kaj ste studirali bi bilo drukčije. Kolko osječaja imate svi skupa za pravdu i morala se odrazuje u vašim honorarima. Ak Ti ne spadaš u tu grupaciju pravnika onda se to ne odnosi na tebe.

Tko je glasao

Sud u Den Haag-u koji se

Sud u Den Haag-u koji se bavi ratnim zločinima je čisti politički sud i pokušava zamuljati istinu o umješanosti nekih država u podpomaganju zločina i to svojom pasivnošču i okretanju glave.

Haški tribunal se direktno ne bavi umiješanošću država nego zločinima i eventualnom umiješanosti pojedinaca. Eventualna pasivnost i okretanje glave tužiteljstva ne može se imputirati cijelom sudu i ne čini sud nego eventualno tužiteljstvo politiziranim ili politikom ograničenim/opterećenim, a ne političkim organom.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Haški tribunal se direktno

Haški tribunal se direktno ne bavi umiješanošću država nego zločinima i eventualnom umiješanosti pojedinaca. Eventualna pasivnost i okretanje glave tužiteljstva ne može se imputirati cijelom sudu i ne čini sud nego eventualno tužiteljstvo politiziranim ili politikom ograničenim/opterećenim, a ne političkim organom.
Taj sud tolerira te stvari i manipulacije bez puno prigovora. Neke dokaze koji se posle osude pokažeju ko ne istiniti i uz dokaze da su upitni, jednostavno prihvača. Na drugoj strani ne prihvača dokaze koji su očigledni.
To sve ih karakterizira ko ne korektnima. Sad buš ti počel o tome kak ja trebam tebi dokazat to argumentima. Trebal si pratit rat, i štampu, ne samo domaču nego i stranu. Ne samo ljevu nego i desnu a bogme i neutralnu. Ima i takvih ak nisi vjeroval.
Zbog čega je tolko stranih izvjestitelja izgubilo glavu na okupiranom području, a tam su bili mirotvorci. Pa gde vi to živite, na najgorjim ratištima svjeta nije procentualno tolko izvjestitelja poginulo ko tam do tog vremena. Sad su i drugi naučili od Srbijancih i masovno se gine.

Tko je glasao

Bez namjere da vrijeđam,

Bez namjere da vrijeđam, dopustit ću si da prije vjerujem procjeni međunarodnih sudaca s preko 10 godina profesionalne karijere glede toga koji dokaz je "očigledan" nego tebi. Ono što laiku izgleda "očigledno" nema nužno takvu vrijednost u sudskom postupku.

Dokaze te neću tražiti jer znam da ih ne možeš ponuditi.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

čim spomeneš matematičku

čim spomeneš matematičku uspredivost količine zločina, koja preteže na stranu "onih", završili smo svaku ozbiljnu raspravu.

zamisli da živiš u Zagrebu. da tvoja obitelj spada u viši srednji sloj društva. otac ti je privatni poduzetnik, pristojno skrbi za svoju obitelj i tebe. kao i on, nastojiš se ne petljati u uzavrele strasti koje bujaju oko tebe. i koje zbog svojih 12 godina uopće ne razumiješ. činjenica je da si nedavno doznala da pripadaš manjinskoj narodnosnoj skupini koja, u drugim krajevime zamlje u kojoj živiš i u kojoj planiraš nastaviti živjeti, organizira oružanu pobunu. no, to te ne opterećuje previše jer kao i svaka druga zagrebačka curica, uživaš u početku puberteta. tvoj jedini problem je što se zoveš Aleksandra Zec. i što će te, iz grada u kojem, prije toga, nije bilo ozbiljnih ratnih djelovanja, odvesti na Sljeme, na koje si toliko puta išla obitelji i kolegicama i kolegama iz razreda. razlika je u tome što se, ovaj put, nećeš vratiti. jer te ubio netko od "naših".

eee, ja ne želim biti svrstavan u stu skupinu s tim "našima"!

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Na području Knina je u

Na području Knina je u svojoj domovini živjela jedna djevojčica koja je nevino živjela i igrala se sa svojim susjedima. Nije vodila o tome računa ko je ko jel je bila tolko mlada da bi ju to zanimalo. Plus toga je bila bolesna i to umno. Onda su došli ti sugrađani koji su mislili da ih ona ko Hrvatica ugrožava, odvode je i siluju a posle ak se ne varam i ubijaju. Sad se Vi fino uživite u to i razmisli te si to je vaša kči ili neko iz obitelji. Nisu je svi mogli ubit, i sad se s vama voziju negdje u vlaku ili su došli u Zagreb i s vama u tramvaju udišeju isti zrak.

Tko je glasao

Sad nađi jednu priču iz

Sad nađi jednu priču iz domovinskog rata koja je i približno toliko medijski eksponirana kao ova i da je svi možemo tako fino reproducirati, onda ćeš shvatiti što govorim o različitom medijskom tretmanu. Jel se sjećaš kako se zove ona uplakana djevojčica iz Vukovara čija je slika obišla svijet? (bez guglanja, molim) Ili onaj starac kojeg četnici izvode iz Vukovara? Govorim o medijskom prikazu događaja, a ne o tome da li je ubojstvo djevojčice zločin, mislim da to ne treba pisati među normalnim sugovornicima.

Tko je glasao

@skviki možemo li prestati

@skviki možemo li prestati s općim mjestima i preći na konkretno?! ako imate ime kojim se može mjeriti zločin nad obitelji Zec, slobodno ga dajte. samo, istovremeno, uzmite u obzir da Zagreb, u vrijeme kada je ubijena Aleksandra i njeni roditelji, nije bio okupiran, u njemu nije bilo vojnih akcija, vlast je bila demokratski izabrana, država mađunarodno priznata. znam, uopće vam nije lako odvagnuti težinu okolnosti i razloge tog suludog ubojstva.

@Whatever koliko uspjevam pročitati iz tvojih napisa, imaš argumentaciju jednaku srpskim radikalima, samo je predznak drugačiji. i oni srpske zločine pokušavaju opravdati zločinima koji su počinjeni nad pripadnicima srpskoga naroda. čak i nije važno kad su se ti zločini dogodili. i na taj način pokušavaju opravdati Srebrenicu.

ne, ne znam kako se zove djevojčica koja uplakana izlazi iz Vukovara ili starac kojega četnici vode. ali oni su izašli iz Vukovara. Aleksandra Zec se nije vratila sa Sljemena.

i na koncu, kada smo počeli s pitanjima, evo jedno lagano. za obojicu. znate li u kojem je gradu u Republici Hrvatskoj poginulo najviše djece tijekom našeg obrambenog rata? i koliko je djece u tom gradu poginulo? budući da ste rat, koji su nam nametnuli, promatrali na razini kvalitetnih i provjerljivih informacija, siguran sam da će te to znati i bez googla. siguran sam da niste rat doživjeli iz svojih udobnih naslonjača i da svoj odnos prema ratu ne temeljite na znakova i fenomena kojima su, tih godina, mediji, neselektivno, "trovali" građane Republike Hrvatske.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Vi još niste shvatili da ja

Vi još niste shvatili da ja ne branim ni jedan zločin, čak ih sve i osuđujem. Stalno samo gurate ono kaj se je dogodilo srbijanskoj manjini. Ni jednom riječi niste do sad spomenuli zločine koji su se događali na području hrvatske i vršeni su nad Hrvatima.
Kaj se tiče Googl-ea se nemojte sekirat, nikad do sad nisam otvoril te stranice. Moje informacije dolaziju iz pouzdanih izvora jel sam kontaktirs pogođenim ljudima. Slavonija, Kijevo, Petrinja, Karlovac a bogme i ljudi koji su bili na ratištu i to na prvoj liniji. Kak sam aktivno sudjeloval u socijalnoj pomoči na razne naćine, skupljanje ljekova ( s rokom trajanja najmanje 6 mjeseci) odječa, novce za dječju hranu, sve s Njemcima i slala se je hrana iz Njemačke, ne novci. Daval sam i osobnu novčanu pomoč i imam zahvalnice doma od ministra. Dobival sam i čestitke za Bođić i druge praznike i to mi je ponos i imala buju moja djeca jedan dan uvid u to.
Nemreju svi biti na prvoj liniji a pogotovo ne oni koji imaju izvjesna godine i uništena koljena.

Tko je glasao

ha, što vam napišem osim

ha, što vam napišem osim da sam ja rat osobno živio. od oružanih straža Narodne zaštite do rušenja mosta koji je spajao dva Broda, Slavonski i Bosanski. a nisu me zaobišli ni Bljesak, ni Oluja. nisam osobno sudjelovao u borbenim akcijama, ali sam bio u neposrednoj blizini. prije svega, zbog posla kojim se bavim.

ako ste pažljivije pročitali moje intervencije, prilično vam je jasno da nisam umanjivao stradanja građana Hrvatske tijekom našeg obrambenog rata. čak sam vam naveo i konkretan primjer. Slavonski Brod, moj grad, je u 1992. godini, kada su ratna djelovanja prestala na najvećem dijelu RH, izgubio 29 djevojćica i dječaka. jedan cijeli razred. ako se uzme u obzir da je u cijelo Hrvatskoj stradalo 306 djevojčica i dječaka, samo u Brodu ih je poginulo gotovo 10 %. i to je prestrašno!

ali njihove žrtve ne umanjuju zločine koji su počinjeni, navodno, u ime Hrvatske. to znači da su počinjeni u vaše i moje ime. a ja se s tim, nikako, ne mogu pomiriti. i smatram da se nitko u Hrvatskoj ne smije pomiriti s tim da su u naše ime, gledam na nas kao nacionalni kolektiv, iako nastojim izbjegavati generalizacije jer netko je čovjek ili nije čovjek, neovisno kojem narodu/naciji pripada, i za domovinu koju volimo, u kojoj živimo i kojoj plaćamo poreze i gradimo svoju budućnost, činjeni monstruozni zločini.

ponovit ću, ni sam više ne znam koji put, morali smo pokazati da smo "mi" drugačiji od "njih".

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Znam dobro kolko je taj dio

Znam dobro kolko je taj dio Hrvatske stradal i kolko se je preko Save dan i noč raketiralo. Ja ne moram nikom dokazivat da sam ovakav ili onakav. Stvar suda je te stvari rješavat a ne moja. Kolko je Zagreb izgubil mladih života u borbama i kolki su invalidi, a nije se nalazil na prvoj liniji. Zločini nisu počinjeni u ime Hrvatske jel kriminalac ostaje kriminalac. S vašim porezom ste več malo i pretjerali, i kriminalci živiju u Hrvatskoj i plačaju porez, direktno ili indirektno i vi s tim kriminalcima gradite svoju budučnost. Znam da je ovo zadnje bilo s moje strane ne korektno i nadam se da nebute doslovno razmeli. Stvar je samo u igri rječi koje su istinite.

Tko je glasao

što vam mogu napisat osim

što vam mogu napisat osim da sam na sreću, u Hrvatskoj, proživjeo stvaranje Republike Hrvatske. i cijelo joj vrijeme uredno plaćao porez. a vi kažete da oko mene žive kriminalci koji, također, plaćaju porez. vjerovali ili ne, nikada nisam vidio da je Ivo Sanader platio porez na svoju kolekciju satova. ili na 800.000,00 njemačkih maraka koje mu je isplatio Miroslav Kutle, vlasnik Glopus grupe.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Boli mene đon jel je

Boli mene đon jel je Sanader platil ili nije. Ak je kriv, imamo sudstvo i pravnike. Nek ga oni koji imaju dokaze tužiju. Plus toga je Sanader u Zagrebu a vi u SB. Kaj nema kod vas ratnih profitera za koje znate da jesu i imate dokaze. Ak znate onda i s njima živite i svaki dan ih susrečete. Nisam ni ja vas videl da plačate porez.
Joj kak to vodi.
Vi još niste shvatili da se možemo prepucavat danima i ispadamo smješni i jedan i drugi.
Ja bum od sad bez prigovora poštival vaše osobno mišljenje i zaobilazil vas na daleko.

Tko je glasao

Ne pokušavam ja ništa

Ne pokušavam ja ništa opravdati. Svoju nesposobnost da pratiš temu i da uopće shvatiš što je tema, molim te ne projiciraj na druge. Hvala na razumijevanju i doviđenja.

Tko je glasao

dopustit ću ti da mi

dopustit ću ti da mi svašta kažeš/napišeš, ali ne mogu, ni tebi, ni bilo kome, dopustiti da me naziva glupim. što samo govori o tvojoj razini shvaćanja argumentirane rasprave. posebno kada se nađeš u poziciji da nemaš kontraargumenata. ako nisi sposoban/umješan igrati se s velikim dečkima, odaberi one s kojima se možeš igrati.

vjerovao ili ne, rat nije zajebancija. i ne može se ocjenjivati na osnovu televizijskih uradaka kojima su dirigirali Obrad Kosovac, Tonči Vrdoljak, Marija Nemčić, Densi Latin i ne znam koji sve televizijski korifeji. da ne zaboravim Olgu Ramljak, Alexu Crnjaković, Dunju Ujević, Nenada Ivankovića, Josipa Jovića i njima slične. zanimljivo je kako si njihov utjecaj na medije u vrijeme Domovinskog rata u potpunosti preskočio.

što imaš više informacija, bit će ti lakše donostiti zaključke. ma koliko se oni ne uklapali u idealnu sliku koju si stvorio o nekim stvarima.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Ma gledaj, ljubica, nemoj se

Ma gledaj, ljubica, nemoj se srditi, nego pročitaj ponovo tekst pa onda reci kakve veze tvoja opće-humanistička komentiranja i ratne pričice imaju veze s onim o čemu tekst govori.

Ja sam dijelom isto kriv jer sam se dopustio uvući u raspravu koja veze s temom nema. Govorim ti o medijskom praćenju pojedinih stvari i posebno bolesnom načinu da se tragedija jednog pjevača koristi da bi se po tisućiti put potakle teme o tome kako su Hrvati početkom rata i nakon Oluje bili bijesna gomila koja je iz čistog mira ubijala male Makedonce. Pričam o tome kako svi znamo za Aleksandru Zec i Saška Gešovskog a ne znamo ni jednom ime poginulog djeteta iz tvog Slavonskog Broda. Dakle, pričamo o medijskom praćenju takvih tema i nesrazmjeru u davanju pažnje jednima i drugima. Ako su Olga Ramljak, Nenad Ivanković, Josip Jović i slični krojili javno mišljenje tada, danas to na isti pristran način rade Dežulovići, Pilići i slični i o tome možemo pričat. Isti su samo s različitim predznakom.

A vi se uhvatili meni objašnjavati kako nije u redu ubiti 12-godišnju curicu i kako to mora sudstvo riješiti. Ma dajte... nemojte se zajebavat i ako nemate što reć na zadanu temu, onda opće moralno-ljudske vrijednosti promičite negdje drugdje jer to ovdje nije tema razgovora.

Tko je glasao

idemo polako. da možda

idemo polako. da možda lakše shvatiš stvari. počet ću s laganim pitanjima.

koliko dnevnih novina čitaš svaki dan?
koji ti je glavni izvor informacija televizija, radio, novine ili internet?
jesi li gledao program HTVa u vrijeme dok je Obrad Kosovac bio glavni urednik?
kako bi se odnosio prema zločinima koje je počinila hrvatska strana tijekom našeg obrambenog rata?

i mogao bih ti, u nedogled, nizati pitanja na koja ćeš mi dati razne odgovore, ali unaprijed znam, iako nisam čitač misli, da stvari promatraš na fenomenološkoj razini. bez ulaženja u dubinu. i zbog toga ti ne može biti jasno da se o Aleksandri Zec i Sašku Gešovskom mora govoriti. čak i više nego o žrtvama koje je hrvatska dala kako bi izborila samostalnost, neovisnost i međunarodno priznanje. zašto?! zato što si nikada ne smijemo dopustiti da se ponove loše stvari koje smo, kao nacionalni kolektiv, učinili. to ne znači da se moramo nametati osjećaj krivnje kao što rade oni koji se pitaju hoće li svijet misliti da je Hrvatska utemeljena na zločinu, kao i oni koji govore o međunarodnim zavjerama i mogućnosti da netko pokuša, na bilo koji način, osporiti opstojnost Hrvatske. Republika Hrvatska je međunarodno priznata, od slijedeće godine bit će pod punim kišabranom NATOa i nitko joj neće moći ništa. osim ako nas ne pogodi neki meteor.

eee, sada je na redu da sami raščistimo s onim lošim što se radilo u naše ime, u ime naše domovine. i zato je potrebno da se o tome piše, govori i raspravlja. zato je važno da se ne zaboravi.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Nažalost, moram napraviti

Nažalost, moram napraviti malu digresiju jer ne znam je li kišobran NATO-a spomenut ironično ili ozbiljno. Ako je ozbiljno, onda se radi o neupućenosti. Članstvo u NATO-u ne garantira da će nam NATO priskočiti u pomoć čak niti onda ako nas napadne zemlja nečlanica, kao kad je Irak - zemlja nečlanica, raketirao Tursku - zemlju članicu, pa je NATO odlučio da se to ne tretira kao napad na NATO što je prema statutu te organizacije morao učiniti. Da bi ironija bila još veća, Turska koja pripada istom kulturnom okružju kojem pripada Irak, je bila napadnuta jer je, kao članica NATO-a pružila izravnu pomoć u napadu na Irak i to na više načina (dajući da se iz njihovih baza napada Irak, da se leti preko njihovog ozemlja i još je zatvorila naftovod kojim je, preko njenog teritorija Irak otpremao naftu u Sredozemlje kako bi na njoj zarađivao.

Nedavne izjave NOrveškog generala kako ih NATO neće štititi u slučaju ruskog napada je dodatna informacija. Vjerojatno ima još sličnih situacija za koje ne znam.

Ako bi nas pak napala zemlja članica NATO-a, taj bi se savez pravio lud kao u slučaju sukoba dviju svojih članica, Turske i Grčke oko Cipra.

Tek toliko.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci