Tagovi

Zašto je propala demokracija (socijalizam)

Kad spominjem demokraciju, mislim isključivo na postojeću pravno-kulturološku formu gdje građani glasaju svakih X godina, a u međuvremenu aktivno ne sudjeluju u političkom procesu.

Zašto je u zagradi socijalizam? Zato što je pogon prosperiteta i nama poznatog socijalizma i nama poznate demokracije isti.
Doprinosiš za opće dobro, za uzvrat ništa ne očekuješ, niti ti išta pripada. Tražiti nešto za uzvrat je nemoralno, pa čak i odvratno.
Znači, u politici možeš isključivo davati svoj doprinos za društvo, nikako osobno direktno prosperirati, jer to je nemoralno.

Socijalizam je šljakao na isti način. Radiš radi svakoga, za sve. Koliko možeš. Izrazito je nemoralno da radiš zato što češ ti direktno prosperirati iz toga. I zato i ne postoje poticaji zbog kojih bi bio više motiviran da daješ svoj doprinos.

Posljedično, socijalizam kao model utemeljen na doprinosu, bez da dobiješ nešto razmjerno tom doprinosu za uzvrat je propao.
Ljudima je prilično jasno to da onaj tko radi više, zaslužuje više, tko radi bolje, zaslužuje bolje, da se rad i trud moraju vrednovati, jer u suprotnom će modalitet lijenčina prevladati.

Ali začudo. Ljudima nije jasno da je potpuno isti model i u politici. Ako radiš, a za uzvrat ne dobiješ ništa ili krajnje nerazmjerno svome angažmanu, nakon nekog vremena češ izgubiti motivaciju.

Razlog je i u tome što je psihološka poruka okolice da se tvoj rad ne cijeni i da samim time niti nema objektivnog smisla da daješ svoj doprinos. Ne postoji motivacija, baš kao što ne postoji motivacija niti u socijalizmu da budeš najbolji.

OK, ima uvijek par luđaka koji će prkositi svim pravilima, ali par luđaka je par luđaka, a struktura procesa je struktura procesa u kojoj iznimke niti ne igraju ulogu. Jer ne može gospodarstvo nositi par luđaka (ala Alija Sirotanović), baš kao što niti
politički proces ne može nositi par luđaka.

Zato danas imamo i u politici par luđaka, ali daleko više onih koji su samo korumpirani, pa onda iskorištavaju svoju poziciju moći na nelojalan način i tako direktno prosperiraju.

Zaključak - demokracija kakvu danas vidimo je na samrti jer funkcionira na ideji nerazmjernog doprinosa, gdje se trud, angažman i posvećenost ne vrednuju, tako da ne postoji niti razvijeno političko tržište koje bi osiguralo bolju političku uslugu.

Kao što je socijalizam propao, tako je i ovaj socijalistički model političkog procesa na rubu propasti. Alternativa tom procesu je uspostaviti proces gdje će biti legitimno direktno prosperirati kroz doprinos političkom procesu, kroz legitimaciju danas koruptivnih djela ili kroz preuzimanje modela gdje će se na danas legitimnom osnovu osigurati povoljna politička klima za ulazak novih interesenata u politički proces poradi razmjernog zadovoljenja vlastitih interesa.

Izlaz iz postojećeg gliba demokracije kakvu danas vidimo jeste stroga profesionalizacija političkog procesa, stvaranje poduzetničkog ozračja, gdje će ljudima biti privlačno ulagati u politički proces iz direktnog interesa ili pak sudjelovati u samom procesu.

Da napomenem. Jedna odluka Vesne Pusić je koštala RH moguće milijardu dolara. Zamislite koliko nas zapravo košta postojeća politička kasta sa svojim neradom ili vrlo štetnim radom? Radi se moguće i o desecima milijardi dolara po mandatu.

Koliko smo mogli spasiti da smo se samo pogledali u ogledalo i na isti način odlučili pogledati i sve ostale koje su spremni dati svoj doprinosit za bolje sutra?

Komentari

E moj narode...

Meni se čini da nisu propali ni demokracija ni socijalizam.

Upravo ono što u mnogima izaziva najveći prezir, a to je činjenica da imamo folklor smjene vlasti svake četiri godine je zapravo izvrsna stvar. Do ne tako davno do smjene vlasti je moglo doći samo kakvim državnim udarom, a prijelaz moći iz ruke u ruku bila je krajnje opasna situacija. Danas se smjena vlasti događa mirno. Osobno sam vrlo sretan zbog toga.

Ni socijalizam se loše ne osjeća, dapače. Preraspodjela financijskih sredstava političkim kanalima je sve veća - proračun konstantno raste, porezi su sve veći i veći, država duguje sve više i više, financijska represija države je u porastu, birokracija je u porastu, politička kontrola ekonomije je u porastu... socijalizmu ide odlično.

To što neki nisu zadovoljni preraspodjelom i to što politička kontrola ubija ekonomiju, drugi je par rukava.

Možda je došlo vrijeme da ti neki koji nisu zadovoljni shvate da se rješenje ove ružne situacije u kojoj se nalazimo ne nalazi u finom podešavanju političkog sustava niti u manjim izmjenama politike preraspodjele. Naprotiv, rješenje se nalazi u korjenitim društvenim promjenama i potpunoj redefiniciji uloge države. Umjesto socijalizma trebali bismo prigrliti ideje kapitalizma, slobodnog tržišta i privatnog vlasništva...

Što nećemo, naravno, jer za to nismo dovoljno zreli kao društvo, pa će tako ovaj cirkus još potrajati neko vrijeme, do konačnog financijskog i ekonomskog raspada.

Tko je glasao

Privatno vlasnistvno,

Privatno vlasnistvno, kapitalizam, jada, jada, jada. Kvaliteta drzave se danas ne gleda prema tim apstrakcijama, vec prema zrelosti politickog sustava da kreira konsenzus (koji moze bilo kakav, ali u interesu javnosti) i da isti bude sproveden, a ne inkriminiran koruptivnim kanalima. Sve ove druge price su natezanje na ideoloske patke koje nikoga nisu usrecile.

Tko je glasao

Gale, sama činjenica da do

Gale, sama činjenica da do nikakvog društvenog konsenzusa ne dolazi govori sama za sebe.

Stvarno mi nije jasno kakvog konsenzusa može biti između onih koji koji sustav iskorištavaju i oni koji sustav financiraju naivno očekujući od države kvalitetnu protuuslugu uzaludno zazivajući javni interes. Bez obzira na trenutnu modu u pogledima na kvalitetu države.

Jedino stvarno mjerilo kvalitete su osobne i ekonomske slobode i stupanj zaštite privatnog vlasništva, a tu Hrvatska tradicionalno loše stoji.

U svakom slučaju puno sreće u potrazi za društvenim konsenzusom. :-D

P.S. Politika i ideologija su međusobno neraskidive, pa nije baš jasno kako bi se politička diskusija mogla voditi bez ideologije, ali nema veze.

Tko je glasao

Kad stvar srezes na

Kad stvar srezes na jednostavnu logiku tipa hoces li da ti djeca budu gladna, postrane jasno vise manje svima da mjesta za ideologiju mozda i nema.

Tko je glasao

Ako djecu misliš nahraniti

Ako djecu misliš nahraniti traženjem političkog konsenzusa onda si i te kako zaglibio u ideološki teren jer se sve ideologije i bave pitanjem vlasništva, sloboda i društvene preraspodjele bogatstva i moći. A upravo su to pitanja koja se postavljaju i oko kojih se taj konsenzus uzaludno i traži.

Ako želiš nahraniti djecu bez uključenja ideologije onda se nemoj baviti političkim aktivizmom već se bavi biznisom ili se, kao mnogi, nastoj dobro uhljebiti unutar postojećih struktura socijalne države.

Tko je glasao

u rh najnitornije stvari ne

u rh najnitornije stvari ne sljakaju. recimo pravosudje. koja je to ideologija potrebna da bi se tu postavio konsenzus oko uspostave pracne dezave?

Tko je glasao

Pravosuđe je upravo odličan

Pravosuđe je upravo odličan primjer. Možemo li biti pravna država bez pravog poštivanja privatnog vlasništva? Treba li pojedinac biti zaštićen od samovolje državnog aparata ili je pojedinac samo resurs u službi Države. Sve su to ključna ideološka pitanja i ne daju se podvesti pod "tehnička" pa da o njima raspravljamo lišeni ideoloških utjecaja. A odgovori na njih definirat će ne samo prirodu pravosuđa već i čitavog društva.

Tko je glasao

lib, neka se postuju

lib, neka se postuju postojeci zakoni, pa smo vec daleko dogurali. ideoliske patke raznih religijskih i inih fundamentalista bitne su ipak samo njima, dok drzave primjeri funkcioniraju u drugom okviru.

Tko je glasao

Moram priznati da nisam od

Moram priznati da nisam od onih koji smatraju da su postojeći zakoni dobri samo ih treba primjenjivati. Dapače. Smatram da su postojeći zakoni užasno loši, počevši od ustava pa nadolje, smatram ih nedorečenima, rijetki su objedinjeni tekstovi pa se za jedan zakon mora loviti i više desetaka objavljenih amandmana, a najgore od svega što su prepuni socijalističke ideologije.

Mislim Gale da oko ove teme nećemo postići konsenzus (već i zbog naših ideoloških razlika). A pazi: čak nisu ni pare u pitanju. Zamisli kako bi tek postizali konsenzus da je u igri nekakav stvrni financijski interes, recimo 1.5 milion kuna ... mission impossible! :-D

Tko je glasao

stoji. kada govorimo o

stoji. kada govorimo o politickom konsenzusu fakticki govorimo o sirokoj podrsci koja se moze smatrati novom drustvenom normom. bez obzira na cinjenicu da doslovno uvijek postoje oni protiv.

Tko je glasao

Ah, sad bih mogao biti

Ah, sad bih mogao biti zločest pa upitati što je to široka podrška ... većina? Apsolutna većina? Dvotrećinska većina? Ili je dovoljno da su jači? Nadglasavanje i preglasavanje kao i obično. Dobro, neću biti zločest pa ne moraš odgovarati na ovo.

Ionako ne vidim nikakvu novu paradigmu koja bi, kako ti kažeš, mogla postati nova društvena norma. Dapače, čak su i nezadovoljnici zapravo zadovoljni postojećom paradigmom (ono, zakoni su dobri samo...) i samo misle da nam trebaju novi/kvalitetniji/pošteniji ljudi. Koji opet nikako da se pojave :-D

Ne treba zaboraviti raznorazne moćnike i interesne skupine koji su si organizirali zakonom zajamčene poslove i proračunske prihode i koji sigurno neće dozvoliti promjenu postojećeg stanja i koji u postojećoj društvenoj paradigmi plivaju kao riba u vodi. Iako su oni u cijeloj priči vjerojatno najmanji problem.

Ok, možda ti vidiš neku novu paradigmu...

Tko je glasao

Libzard, ja sam ti ko sto

Libzard, ja sam ti ko sto znas JOTovac. Ovo sto se danas zove demokracija, bez jota je samo surogat iste. A demokracija s druge strane nije puko preglasavanje, vec upravo usuglasavanje kroz logiku demokratskog relativizma (niko nema pravo sebe staviti na pijedestal boga). Ali, nije imo toliko do paradigmi u ovoj prici, koliko je slijedjenju jednostavnih logika i priznavanja konteksta. Sto se tice manjine i vecine, sustina se svodi na to da kada je dovoljna snaga iza necega, to jednotavno postaje fizika. Znas da nema smisla micati, muvati nesto, vec to prihvacas kao nesto s toliko jakim uporistem da nema smisla pokusavati tako nesto obarati. Ruso inace spominje 7/8, Djukanovic je koristio 55%, ali bitna je logika stvari , ne toliko sama brojka.

Tko je glasao

naš problem

Hrvatski problem kao i problem gotovo sveukupnog zapadnog svijeta su banke koje ne prozvode nikakvu novu vrijednost nego sve uništavaju kako bi iscijedile i posljednju lipu.

Praktički svi u Hrvatskoj viču da političari kradu. S druge strane također gotovo svi tvrde da oni ne bi krali, da se njih ne može kupiti, da bi oni radili na dobrobit Hrvatske. Moja poruka svima koji kažu da ih se ne može kupiti je da ste Vi najjeftiniji na tržištu. Svako od nas ima svoju cijenu.

Možda je vrijeme da se vratim natrag na priču o političarima....
Također svi osuđujemo zapošljavanje rodbine, prijatelja i sličnog, ali ljudi moji to se svugdje radi i o tome se praktički javno priča na zapadu na televiziji. Nemojmo se glupirati.

Ako je netko nekome pomogao da postane direktor onda je normalno da on mora vratiti tu uslugu ili ......

Problem Hrvatske je da ona nema nikakve gospodarske ili političke planove za budućnost. To je naš osnovni problem još od kada je završio rat,a drugi problem su banke koje nas "ubijaju".

Sada da se vratim na početak ovog mog komentara samo da bi dokazao poantu o ispranog mozgu putem PR-a i bankama. Službeno prihvaćena priča o Sanaderovoj ostavci glasi:
Sanader je podnio ostavku zbog korupcije nakon ultimatuma Europske unije

Druga priča koju je pokušao progurati sam Sanader (i HDZ prvih mjeseci) glasi:
Sanader je podnio ostavku jer nije htio prihvatiti ultimatum Slovenije za Piran

Treća priča koju sigurno niste nikada čuli jer je "ubijena" od strane medija bi glasila:
Sanader je najavio ukidanje obveznih mirovinskih fondova (oko 45 milijardi kuna) u 11.2. pa su ga banke prisilile na ostavku 1.7.

Nemojmo nikada zaboraviti da su banke imale oko 45 milijardi motiva da smjene tog našeg "lopova". Nitko nije imao veći motiv od njih.

Toliko o moći banaka i našoj demokraciji.

Tko je glasao

Banke deru jer mogu. A mogu

Banke deru jer mogu. A mogu jer predsravnici naroda daju. A daju jer narod nema utjecaja. A narod nema utjecaja jer im ni na koji nacin nihe dao strukturu. I narod nece imat utjecaja dokle god misli da ce politicar po definiciji radit za njega, a ne zato sto bi u suprotnom mogao najebat. Recimo ostat bez strukture koju je narod postavio. Da ti kobkretno placas politicare, politicari bi morali pazit, ovako ih boli k. Ibolit ce ih dok se be pojace strukture ovisne o narodu. Ko placa taj i diktira. Vrlo jednostavno.

Tko je glasao

Uglavnom, usporediti cu

Uglavnom, usporediti cu stupanj licemjerja prema politici i prema lijecnicima.

Kada se kaze da se politikom treba baviti iz opceg dobra i da je mozda najbolja garanacija to da covjek ne bude placen za svoj rad ( a da ne pricamo o pokrivanju cijelog pogona). Povudimo paralelu sa lijecnikom. I lijecnik treba raditi iz opceg dobra. Jeli dobra ideja da ukinemo lijecnicima place? Ili im uvedemo neke minimalne naknade? Tipa 1600 kuna? Sto cemo time dobiti? Bolju uslugu gdje ce samaritanci da se bave nama? Ili mozda kolaps zdravstevnog sustava gdje tih 20 samaritanaca igrom slucaja ne mogu osigurati ustroj zdravstvenog sustava?

Jeli to suvisla logika? Ako jeste, ajmo je prebaciti i na ucitelje i na suce i na vozace i tako dalje i tako dalje. Ne stima? A ocekujete da stvar stima u politici.

Tko je glasao

Jedno je ono što

"treba", a drugo je ono što "jest"..... Mi svi živimo s mnogo "trebanja" u glavi, ali imamo sve manje i manje alata da to što "treba" pretvorimo u "to jest".....

Od neke prijelomne točke u povijesti - imamo ih više na izbor: prijelaz iz Srednjeg u Novi vijek, ili Francuska revolucija, industrijska revolucija, ili od početka 20. stoljeća, ili ako nam se sviđa od izuma pluga i kotača - naše paradigme, kak se to pametno kaže, ili naš okoliš, naši uvjeti života, promijenili su se dramatičnom brzinom..... A mi u svojim glavama, sa svojim vrijednosnim sustavima i svojim "trebanjima" uvijek kaskamo za tim, kasnimo za onim što zaista činimo samima sebi....

Odatle i bespomoćnost..... Vidimo da se nešto što nam "pripada", što cijenimo i što nam "treba", survava u provaliju, ali nemamo moći da to survavanje zaustavimo..... A nemamo moći zato jer smo prekasno uvidjeli da će se to survati. Jer smo alate za zaustavljanje izgubili još onda dok je ta "stvar" bila na vrhu i nije još ni krenula nizbrdo.....

Čim jednom krene nizbrdo - kasno je da se kajemo..... Kao što je netko rekao: sve loše što se može dogoditi - kad-tad će se i dogoditi.....

Što bi danas više "trebao" biti sport, na primjer? Mi smo s tim počeli, vjerojatno, iz urođenog poriva za igrom, i urođenog poriva za takmičenjem..... Osmislili smo i primjerenu filozofiju za taj svoj poriv: "zdrav duh u zdravom tijelu".....

Danas u ime te "filozofije" ulupavamo milijarde dolara u stadione, sportske dvorane, olimpijska naselja, itd. - koji nakon završetka spektakla otužno trunu (poput naših Arena, poput Olimpijskog sela u Ateni i tko zna gdje još)..... A za te milijarde su gomile ljudi mogli dobiti kanalizaciju - da se imaju gdje na ljudski način posrati i popišati, i tako možda spriječiti svakojake zaraze, bolesti, umiranje..... A olimpijski sport je takozvani "amaterski" sport - što uopće reći o onom "profesionalnom"?

Kako smo proćerdali onaj duboki smisao i vrijednost sporta, tako smo nekako proćerdali i duboki smisao politike kao "djelatnosti za opće dobro"......

Tko je glasao

Drzave se dijele na narode

Drzave se dijele na narode koji su emancipirani i oni po volji jasu i na one koji su neemancipirani, a to su oni koje se po volji jase. Vrlo je pak jednostavno i utvrditi koji je koji narod. Pitas ekipu osjeca li se odgovornom za ono sto se dogadja u drzavi. Ako vecina kaze da ne, onda govorimo o koloniji. Hrvatska je kolonija.

Tko je glasao

indikativno

"Posljedično, socijalizam kao model utemeljen na doprinosu, bez da dobiješ nešto razmjerno tom doprinosu za uzvrat je propao."

"Ljudima je prilično jasno to da onaj tko radi više, zaslužuje više, tko radi bolje, zaslužuje bolje, da se rad i trud moraju vrednovati, jer u suprotnom će modalitet lijenčina prevladati. "

Ovo je nemoguće, nikad u državi nitko ne može dobiti razmjerno svom doprinosu. Na primjer, netko zarađuje i uplaćuje doprinos za zdravstveno osiguranje. Umirovljenik ne radi i ne uplaćuje doprinos, zapravo država mu isplaćuje mirovinu. No obojica očekuju isti standard zdravstvene usluge.

Ako vam se čini da je ovo specifično za hrvatske uvjete, razmislite: bogati čovjek s velikom kućom plaća veći porez nego siromašni s malim stanom. No obojica očekuju da će policija doći kad ih pozovu (ili vatrogasci i hitna).

Želite li STVARNO da stvari koje dobivate od države budu proporcionalne onom što plaćate državi?

Sama ideja života u zajednici je ideja dijeljenja i redistribucije, da onaj tko ima više da onom tko ima manje, da onaj kome je OK pomaže onom čija je kuća uništena u nekoj katastrofi itd

Ovo je vjerojatno jedan od uzroka naših problema — uopće ne shvaćamo čemu služi država. Dakako, osim kad nam treba posao ili bilo što drugo, onda zahtijevamo od države da nam ga osigura, da nam isplaćuje dječji doplatak itd

Tko je glasao

OK. Imamo poreze imamo ovo,

OK. Imamo poreze imamo ovo, imamo ono. Ali ako se nije postavio sustav motivacije onda stvari ne sljakaju. U politici u RH taj sustav nije postavljen, a gori nam pod nogama, jer nemamo alternativu, a alternativu nemamo jer se ljudima ne da , jer nisu motivirani, unatoc prilicno jasnim pokazateljima da nam alternativ treba itekako.

Tko je glasao

komu, ili čemu?

Ovo je vjerojatno jedan od uzroka naših problema — uopće ne shvaćamo čemu služi država.
Pravo pitanje treba glasiti: komu (a ne čemu) služi država?
Ispravan odgovor je uvijek:građanima.
Zato je pitanje o profesionalizaciji političke funkcije na mjestu, jer uključuje i pitanje kriterija za izbor na političke funkcije, precizno definira odgovornost za obavljanje političke funkcije i konsekvence za neobavljanje, ili neodgovarajuće obavljanje političke funkcije.
Isto tako, profesionalizacija političke funkcije uklučuje i odgovor na pitanje da li su nositelji političkih funkcija kruhoborci, koji se bore za saborsku mirovinu, potkradaju državu, stanuju u stanovima u neatraktivnim kvartovima i imaju skromne plaće, ili su elita, adekvatno nagrađena za neosporni i vidljivi rezultat u vođenju države.

Tko je glasao

Političke funkcije već jesu

profesionalizirane. U čemu je i dalje problem?

Političke stranke se, takmičeći se za glasove birača, ujedno takmiče i za novac iz državnog budžeta. Kad dobiju novac iz budžeta, i još s drugih strana, onda taj novac raspoređuju unutar sebe. Raspoređuju ga tako da neke svoje članove - one koji se uspiju dočepati visokih stranačkih funkcija - učine plaćenim profesionalcima. To jest, ljudima koji više ništa drugo ne moraju raditi, nego se samo baviti politikom, te time zarađuju za život..... Sljedeća stepenica je: da se iz stranačke profesionalne strukture presele u državnu profesionalnu strukturu, i da se tu, naravno, zadrže što dulje, po mogućnosti doživotno..... A i oni koji se unutar stranačke strukture ne dočepaju najviših, to jest, formalno profesionalnih funkcja, nego malo nižih, ali im je to ipak glavna ili i jedina preokupacija - i za njih postoje neki modusi: oni ne primaju formalnu plaću, ali primaju nekakve "naknade".....

U čemu je problem?

U tome što se tih profesionaliziranih pozicija u demokratskom sustavu (čitaj: sustavu koji prioritetno vodi brigu o zbroju glasova i ni o čemu drugome) - može teoretski dočepati svatko! Pa tako i svaka budala!

I to je činjenica.

Što bi zahtijevala daljnja, ili potpuna profesionalizacija političkog rada? Prije svega, stvaranje jedne nove, posebne, elitne KASTE! Kako bi nastala ta kasta? Tako što bi za profesionalce trebala najprije postojati ŠKOLA, to jest FAKULTET, to jest SVEUČILIŠTE, pa se slijedom toga za političke funkcije ne bi mogao takmičiti nitko tko nije stekao DIPLOMU tog učilišta!

Logično, zar ne? Ako je nešto PROFESIJA, ZVANJE, onda se treba imati dokaz da se to je to legitimnim načinom steklo! Moraš imati potvrdu da si "profesionalni političar", i tek se onda možeš takmičiti za "radno mjesto predsjednika Sabora"!

A to nas onda vodi u kastinski svijet Platona, gdje se točno zna tko može, a tko ne može biti "političar"..... što se, dakako, jako kosi s našim uvjerenjima o demokratskom sustavu....

Tko je glasao

Danas si ekipa angazman

Danas si ekipa angazman naplati ispod zita. Sinekurama, unosnim poslovima, pogodovanjima za bliznje, mitom, raznim utjecajima. Naknade za neko vijecnicko mjesto i slicno, su u toj prici mizerija.

Kada se sve ovo povuce, onda dobijemo stvarnu vrijednost nekog posla.

BTW, prica mi jedan partijas. Tvrdi za sebe da je posten. Trazio ga kolega da mu sredi nesto u ministarstvu. Ovaj kaze ne moze. Kolega se jako naljutio i reko da je to bez problema rjesavo dok je bio HDZ na vlasti. E, taj partijas. Zamislimo da je istina sto govori. Koja ce njegova pozicija biti u sljedecem mandatu kada nije iskoristio sada svoju poziciju da zaduzi ekipu naokolo? Tko ce biti u boljoj poziciji, on ili netko tko je radio standardno i pogodovao naokolo i ljude zaduzivao?

Poanta price je da valja proniknuti u sustav i vidjeti zasto je tako kako jeste. Jer nije bez razloga. I ponuditi rijesenja koja ce rijesiti probleme.

Danas. Moras biti dobar sefu stranke, sef stranke mora biti dobar sa Pavicem, sa nekim bankarom, sa nekim udbasem, sa nekim veleposlanikom. Ne i sa narodom. Netko tu mora izvisiti. Pavic i mediji ce ga pokriti koliko ide, sluzbe namjestiti skandal ili sto vec izbaciti mu konkrenciju iz igre i ovaj ima novi mandat.

Suverenost građana u toj prici? Ovisi o mehanizmima koje kontroliraju. Jesu li to mediji? Nisu. Sto je? Glas. A za koga ce glasati? Za onoga tko je u tim istim medijima da mu glas ne propadne. Mali perpetuumobile gdje na kraju izvisi onaj tko realno nikad nije niti bio u racunici osim kao ovca za sisanje.

Nije sala, nije zajebancija, ako se ovaj detalj ne sagleda iz svih perspetivva, mi buducnost nemamo.

Tko je glasao

"Ne i sa narodom" -

ma, možeš čak biti dobar i s narodom, pa da ni to ne bude garancija ni za što, da i to ide u p.m.!

Dokaz?

Milan Bandić!

Ne trebamo ni mi laskati sebi! Mislim: narod!

Što smo to mi, narod, danas?

"Elektroničko stado" - to smo!

Kojih i kakvih vrijednosti smo mi - narod - mjerilo????

To je pitanje svih pitanje! Prije svega: pitanje smisla demokracije!

Tko je glasao

Bandic je objektivno vrlo

Bandic je objektivno vrlo kvalitetan izbor. Iliti, ko je to bolji?

Tko je glasao

profesionalizacija politike?

profesionalizacija politike? nedostatak toga ti je problem? ... mora biti da si bas ono razmislio o rezultatima koje imamo, mi kao drzava, lokalna zajednica a i sire kao zapadni svijet.. i dobio jedini moguci zakljucak kaoticnog i izgubljenog covjeka iz tog svijeta... koji vise niti vidi niti je sposoban razmisljati realno, na koncu koji je i sebe izgubio kao covjeka u toj silnoj imaginaciji koja nam se predstavlja kao realni zivot..

izvrtanje zakljucaka i proizvodnja imaginarnih proizvoda.. imaginarnih profesija.. redefinicija pojmova.. sve to je problem koji vodi disfunkcionalnosti drustva.. i upravo onaj razlog koji vodi to drustvo u propast..

da nije tako ne bi valjda ni tebi palo na pamet od "profesije" "zaposlenja" naziva "POLITICAR" ili "POLITIKA" raditi konstrukciju koja bi odgovarala pojmu privatni poduzetnik ili vec nesto slicno tome gdje ulazes svoje, rad i kapital te na temelju ulozenog, ali i preuzetog rizika ostvarujes financijsku korist..

teza koju postavljas suprotna je pojmu "zaposlenje" i suprotna je pojmu "politicar" ... dakle stvar je jednostavna, politika je postala profesija u trenutku kad se za taj posao pocela dobivati placa, mjesecna placa i ostali pripadajuci benefiti.. napredak u karijeri je moguc na nacin da budes ponovo izabran, postavljen i da dodes na vise upravljacko mjesto u nekom vremenskom periodu.. sto zakljucno kaze da nije problem u nenapretku karijere "zaposlenika" vec u nedostatku odgovornosti za ucinjeno na poslu.. odnosno u odvojenosti dobrog obavljanja posla i skoka na stepenici "polozaja"

slijedece sto ti je promaklo, no to je opca pojava... jest sto se postavljas prema zaposleniku naroda kao da je on privatni poduzetnik tj. kao da on ulaze svoju imovinu pod punim rizikom u poslovne poduhvate ... otprilike kao da neki zaposlenik poduzeca (koji radi za placu) ulazuci tude ima pravo na raspodjelu dobiti iz kapitala koje uopce nije njegovo, no ne i posljedici gubitka.. na zalost to nije nedostatno u danasnjem svijetu vec upravo razlog zbog kojeg nas politika i politicari vode u propast.. oni naime ulazu (prodaju, iznajmljuju, investiraju, dijele) tude tj. nase i iz toga izvlace veliku korist u materijalnom smislu (kroz velike place, pogodnosti, polozaj ili posredne "dividende") te napreduju u karijeri bez imalo vlastitog rizika..

no sve to ne bi bilo najgore da kao tezu osnovnog upravljanja demokratskog drustva tj. profesije politicar ne postavljas "feuda" na mjesto "politicara" sto je samo po sebi suprotno... i sto sve ovo sto si natrabunjao o "karijeri" politicara-feuda unutar demokracije cini potpuno besmislenim i nadsve suprotnim od onog sto bi donjelo ista dobrog

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Repetitio est mater studiorum

Tko je nemaran s istinom u malim stvarima ne može biti pouzdan s važnim pitanjima.
Albert Einstein
...nije samo hrvatsko društvo opterećeno nepotizmom i klijentelizmom,...svako koje je državno plansko a nominalno tržišno ima isti problem.
...svaka vladajuća kasta koja ima mogućnost održavanja u sedlu po osnovi zaduživanja budućih generacija si može dozvoliti izmišljanje "radnih" mjesta bez ekonomske logike, a oni koji popunjuju ta mjesta su i te kako svjesni suvišnosti istih i u interesu samoodržanja preuzimaju ulogu pazdarana sustava od kojeg su ovisni.
Ostaje samo dvojbeno od društva do društva je li prijeđena statistička granica nepovratnosti procesa pretvaranja tržišnog sustava u kvazitržišni kao fazu na putu ka lobističkom sustavu. Odokativno, procjenjujem da je prijelaskom nad 30% arbitrarno stvorenih radnih mjesta nemoguće išta učiniti da se zaustavi proces pretvaranja demokratskog društva u lobističko...
Mnoga zapadna postindustrijska društva su izabrala taj put i teško da će tako primamljivi način života biti napušten samo zbog poziva na razum i upozorenja o ekonomskoj neodrživosti cijelog koncepta.
I nema tog zakona koji može dovesti u red nešto što je izabrano kao društveno poželjno a u samoj biti je duboko nemoralno, tu mislim na tako olako zaduživanje i potrošnju na račun budućih generacija. Bez toga ne bi bile moguće razbacivati se sredstvima kao da su neograničeni resurs.
Ta sredstva stvaraju problem o kojem pišemo.
....i sve će se to tako odvijati, izvrtati, ignorirati, preparirati po skupštinama, saborima, birtijama i korporativnim medijima... dok god ima ikakvih novaca od bilo kud´ da pokriju dnevne troškove...
...simptomi disfunkcionalnosti institucija će biti trivijalizirani do besvjesti, javnost će se baviti imenima, politika će danas jednu "nepravilnost" pokriti nekom "zabrinutošću", drugu sutra podignutim prijetećim kažiprstom, sljedeću osnivanjem komisije, onu poslije s "nismo znali ali provjerit ćemo.."...a jedino institucije za to plaćene će sjediti i čekati da na njih dođe red da nešto kažu ili se aktiviraju.
...to je sila statusa quo, nigdar ni tak´ bilo da ni nekak´ bilo, na koju mogu računati svi koji su dobro uklopljeni u mainstream pa, jasno, i ne vide problem u njemu...oni sami su sila statusa quo.
...ja si mislim da bi bio već ogroman uspjeh da se politika ostavi čisto tehničkih procedura ozakonjenih za potrebe institucija države...da oslobodi, ili ako hoćeš, potakne, inicijativu državnih službi i nadgleda njihovu efikasnost. Posao politike je dogovor i ozakonjenje dogovora, nije sprovođenje...ako će se nastaviti s odlučivanjima od slučaja do slučaja, pribavljanje alibija za svaku budalaštinu samo zbog održanja Potemkinovog imagea.
Nema šanse da se oni uključeni negativnom selekcijom u bilo koju sferu upravljanja osjete ugroženima...
...za budućnost bitno jest da ono što je nasljeđeno bude prisiljeno da se ponaša po novim pravilima,... i taj kadar koji možda i nije optimalan da dobije motiv, prisilu, neka to nazovu šansom....da profesiju odrade profesionalno, bez mogućnosti opravdanja da to od njih politika nije zahtjevala.
Politička procedura ima svoja pravila a ona ne uključuju materijalnu odgovornost...pa to mješanje zakonskih i političkih procedura i dovodi do paralize institucija...pojednostavljeno.
Ne mješaju zakonsku i političku proceduru samo političari, interes je to svih koji imaju ambiciju nečime upravljati.
Trebaju to stanje u kojem se svatko tko pokaže takvu ambiciju može prikazivati omnipotentnim. Trebaju da to bude normalno...
...svi koji se osjećaju pozvanima i pismenima se tako izmotavaju u okviru već naučenih trikova,...pristaju na zadate mantinele igara bez granica koje su im omogućile da zasjednu na mjesta elitnih divizija,...svi znaju sve raditi, svi su kompetentni za sve,..novinar Übermensch, političar Übermensch, NGOovac Übermensch, CEO Übermensch, biskup Übermensch, člannadzornogodbora Übermensch, bloger Übermensch.... i svima zajedničko: bez materijalne odgovornosti Übermensch.
(zgodno bi bilo vidjeti, kako bi Über to sve zajedno izgledalo s materijalnom odgovornošću?)
...e, i kad´ ili ako se desi da se u tom zidu bezmaterijalneodgovornosti pojavi pukotina, ondak tu uskaču u zaštitu statusa quo medijalni rokoko ukrasi na zadanu temu izrađeni po narudžbi mecena bez materijalne odgovornosti...

Tko je glasao

OK, moram malo podebljati

OK, moram malo podebljati tezu, mozda je i predefinirati.

Ono na cemu inzistiram jeste da POLITIKA KOSTA, da je POLITIKA PODUZETNISTVO, da ako nisi spreman ULOZITI U POLITIKU, zauzvrat neces dobiti nista.

Dalje. Ocekivanje da ce netko zato sto je politicar, po definiciji raditi dobro je djetinjasta, da je ocekivanje da je dati glas dovoljno da netko predstavlja TVOJE INTERESE jednako tako djetinjasto, da je nuzan znatno visi stupanj participacije da bi se moglo i pomisliti da politika donosi odluke koje idu u korist osobe koja participira.

Ocekivati od politicara samo zato sto je politicar da radi se opce dobro je nonsens, jer politicar kao niti bilo koja druga PROFESIJA nije nebesko bice, nije iz oblaka vec je iz drustvenog konteksta gdje se zna kome mora biti dobar. Onome tko ga slobodno financira i politicki pokriva. A to definitivno nije covjek koji ne zna niti da ga ta usluga kao i svaka druga usluga po definiciji kosta.

Jeste. Moze se reci da dobije placu iz proracuna, ali i KC dobije placu iz proracuna i braniteljske udruge i zdravstvo, pa igrom slucaja svatko i dalje gura SVOJ INTERES, a ne interes građana.

http://pollitika.com/o-difuziji-odgovornosti-i-trik-pitanje

Gore je link. Gdje podsjecam. Nema para, nema muzike. I pitam, ako pare nisu bitan faktor (a jesu, jer prakticki nema covjeka koji radi za nesto drugo, a da mu primat nisu pare). zasto ti luno nisi ulozila 5 sati tjedno (od profija se ocekuje dnevno da radi i vise - pa usporedi efikasnost) sa svojih 1000 slicnomisljenika pa nam ponudila politicku opciju? Ne da ti se? Uzme puno vremena, para, angazmana, muke isusove, putovanja, kontakta i sa onima koji nam nisu toliko mili i tako dalje i tako dalje? Ono, naporna stvar koju eto Luna nece raditi, jer nije motivirana.

E Luno. Zasto bi bilo tko drugi to radio? Mislis li da se nekom drugome to da raditi za badava?

Poanta ostaje POlitika je izrazito zahtjevan posao koji trazi puno ulaganja, puno vremena, puno talenta, puno svega. DA postanes neko, nesto siroko prepoznat, ti trebas vec ulotziti stotine tisuca u proces. A ko ce uloziti? Danas ce uloziti evenutalno Zubak ili ce Todoric nekoga platiti ili Tedeschi ili bilo tko kome ta investicija nije velika, a dobit ce svoga covjeka u vlasti.

Posten covjek? Zasto bi posten covjek bio u politiici, kada mu nitko ne zeli isplatiti niti lovu za osnovnu radnu infrastrukturu? I da jeste, niko ga ne placa i on ne postoji.

I onda imamo to sto imamo. Ekipu koja je SVJESNA sto je to politika i ekipu koja zivi u bajkama i brije da joj pripada nesto samo zato sto je popularno mantrati fraze bez ikakvog uporista.

Probudite se ljudi, pobogu.

Tko je glasao

"ja" vs. "mi"

Po meni najveća mana demokracije - koja se pokazala tek nakon duljeg vremena jest - ljudi bez ideja.

Da pokušam pojasniti. Svaka demokratska država bi trebala osigurati da funkcionira i bez ideja. Znam da ovo sada zvuči glupo, ali sva ministarstva (osim ministara i par pomoćnika) i sva državna tijela bi trebala besprijekorno funkcionirati i u situaciji kada bi vlak s kompletnom vladom i saborom pao u rijeku i neisplivao.

Dobro uređena demokratska država bi funkcionirala non-stop kao da ima tehničku vladu. A idejnu vladu bi dobivala samo onda ako neka ideja dobije većinu glasova. To bi bio u jednom i građanski referendum + mandat za provođenje tog referenduma.

Ovo što sam ja do sada u RH vidio od demokracije vodi u totalno iscrpljivanje. Svaka "idejna vlada" ispočetka pokreće sve započeto od prošle "idejne vlade". Ako jedna inzistira na "škola u svakom mjestu, čak i za jedno dijete" (bez ikakve računice), onda će sljedeća "idejna vlada" (bez ikakve računice) htjeti dijametralno suprotno. Ako će jedna "idejna vlada" htjeti "Njavrine stanove", "Čačićeve stanove" - druga će ih htjeti ukinuti.

Dobivanje mandata na temelju tako malog broja glasova (i još manjeg broja glasova koji unutar njih glasaju za tebe) postaje potpuno besmisleno u tom scenariju. A budući nema nikakve "bodovne granice" koju treba prijeći - svaka mečka igra - poput fakulteta koji prima 500 studenata, a javi ih se 150.

Dakle - dok se društvena svijest ne digne do dovoljno visoke razine, pa da shvatimo da je često ono "mi" bitnije od "ja", treba nam vječna tehnička vlada koju "idejna vlada" smije zamijeniti jedino onda ako svojim idejama osvoji određeni postotak glasača. Nešto kao auto-pilot i pilot. Naravno da smjernice trebaju postojati - ali većina njih je zapisana u Ustavu (a ogroman ostatak je samo zdrava logika i poznavanje matematike). Ali davanje punog mandata, pravo da četiri godine provodiš nešto potpuno nesuvislo, bez plana i bez ikakve kontrole, na temelju zanemarivog broja glasova mi postaje sve više suluda.

p.s. Uspoređivanje sa socijalizmom, barem s ovih prostora nije baš sretno rješenje - budući je Yu-socijalizam uveo nešto što se zove "Nagrađivanje prema radu" i koristile su ga skoro sve ustanove. Također su u načelima bila ugrađena prilično čvrsta pravila o tome što se dobija za društveni doprinos - školstvo, zdravstvo, poticana stanogradnja i tsl.

Tko je glasao

No, ta "tehnicka vlada" po

No, ta "tehnicka vlada" po definiciji i dalje jeste politicka vlada, jer se mora nositi sa politickim potrebama. Koliko kome isplatiti, sto dozvoliti, sto ne dozvoliti, sve. Ono na sto ti pretpostavljam pucas jeste vlada koja bi se bavila temama od nekog sirokog konsenzusa. I tu je opet problem, jer to bi bila neka nacionalna politika, koju mi nemamo, a koju moramo imati ako hocemo biti suvisla drzava.

E da. Stranci isto tako nisu rjesenje. Jer stranci kada dodju i vise kako tu kod nas stvari stimaju, narastu im zubi. Eno stranaca u Africi, da vidis sta im rade. A nama prodaju robu srot kvalitete po istim cijenama. Zasto? Zato sto mogu.

Tko je glasao

tehnička vlada...

... ne, "tehnička vlada", "auto-pilot" ne bi smio imati političke potrebe - ona bi bila zadužena za vrlo jednostavne stvari.

Recimo - svi znamo da se plaće i doprinosi moraju plaćati (inače utiremo put nefer tržišnoj utakmici, ovom i onom). Dakle, jedna "tehnička vlada" bi se bavila uvođenjem potpuno automatskih mehanizama koji funkcioniraju UVIJEK, bez obzira na sve - recimo da ako moja tvrtkica ne plati doprinose 60 dana - da se upali crvena lampica, a tako i da se upali kad ih ne plati jedno Kamensko.

E sad, hoće li pobijediti (s recimo 50% glasova) neka stranka koja tvrdi "mali poduzetnici su sol ove zemlje, nemojmo biti strogi prema njima" ili druga koja tvrdi "Da, ali Kamensko smo stvarali stoljećima..." - to su već ideje. Ljudi imaju pravo na ideje i ako je većina građana za ideju da izdvajamo 5% od plaće za izgradnju svemirskog broda - molim lijepo - priklonim se većini ili plačem u kutu (ili oboje).

Ali dok nema ideje - stvari bi morale funkcionirati - to sam želio naglasiti. A kod nas to nije slučaj i to ubija.

Sve više cijenim ljude koji su, čak i revolucijom i prevratima, pučevima (dakle - potpuno nedemokratski) dolazili na vlast i pokušali sprovesti neku ideju. To su ipak bili ljudi s imenom i prezimenom - znao si koja ćeš "vješati" ako stvar pođe po krivom.

A danas? Pa da ih vežeš na stolice, od 99% njih ne bi uopće mogao shvatiti ideju za koju se zalažu, a o odgovornosti da niti ne pričamo. To je postao "biznis", poput top-managementa u firmama u vlasništvu fondova.

Jednog Forda si nekad mogao "vješati". Pa i jednog Jobsa. Danas možeš pisati mail na prituzba@stranka.hr ili prituzba@tvrtka.com i dobiti odgovor od nekoga tko ne zna niti gdje radi. I to je to. Posao.

Tko je glasao

Prica ide da je Ljilja Vokic

Prica ide da je Ljilja Vokic stopirala internetizaciju skola sto bi je kostalo prakticki nula kuna (cijela infrastruktura je bila vec postavljena na akademiji) iz ciste obijesti. Ili mozda iz logike da ako nema love za nju da se podmaze, da nema niti projekta.

E, to je realnost. Znaci, politicka volja je potrebna doslovno i za ovo sto ti opisujes. I oni koji ce artiklirati i provesti tu politicku volju.

Jeste, ljudi se bave marginalnim temama U/P i ino, dok ne postoji konsenzus niti po ovome pitanju, ali boze moj. Takva smo drzava, ljudi jos nisu naucili baviti se politikom.

Uglavnom, koliko god djelovalo suvislo to sto pricas i jeste suvislo to sto pricas, opet ti ponavljam treba politicka volja da se tako nesto sprovede. A to opet trazi angazman i sve pratece.

Tko je glasao

Eh, ta tvoja djeca - jadna im majka

Interesantno da kolega gale do danas nije napisao ni jedan dnevnik o farmakologiji čiji kruh godinama mijesi i jede i kojeg vjerojatno dobro poznaje.
Nasuprot tome uporno komentira političke procese koje niti poznaje niti razumije, od kuda ljudima takvi porivi...na koji znanstveni model političke ekonomije se ti referiraš kroz ovaj dnevnik?

Posljedično, socijalizam kao model utemeljen na doprinosu, bez da dobiješ nešto razmjerno tom doprinosu za uzvrat je propao.
Ljudima je prilično jasno to da onaj tko radi više, zaslužuje više, tko radi bolje, zaslužuje bolje, da se rad i trud moraju vrednovati, jer u suprotnom će modalitet lijenčina prevladati.

85 ljudi posjeduje 1/2 zemaljske kugle, po tvojoj logici zato jer su puno radili i zato bili zauzvrat primjereno nagrađeni. Ako u tom duhu odgajaš i svoju djecu - "jadna im majka"!

http://www.forbes.com/sites/laurashin/2014/01/23/the-85-richest-people-i...

http://www.latimes.com/business/la-fi-mo-oxfam-world-economic-forum-inco...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci