Tagovi

Zašto Hrvatska nije trebala i smjela pristati na Haag?

Kad mislim na Haag, mislim dakako na Tribunal u Haagu. Oko Haaga se lome koplja. Spletkama politike oko Haaga hrvatska politika ili nije dorasla ili se postupalo selektivno zlonamjerno.

Hrvatska nije smjela potpisati utemeljenje Haaškog tribunala. Hrvatska nije smjela pristati da pobjedničkoj strani tamo bude suđeno. A kad je ipak na sve to pristala onda je svemu trebalo ozbiljnije pristupiti. Tuđman i Šušak su tu katastrofalno zakazali.

Zašto mislim da Hrvatska nije trebala pristati na suđenja pobjedničkoj strani? Mislite da je to glupo? Ne, ja branim svoju kožu. Jer prema prvim optužnicama bosanskim Hrvatima (Blaškić i drugi) gdje je glavnina optužbe počivala na zapovjednoj odgovornosti, mogao sam se i ja vrlo lako naći u Haagu i to u zatvoru. Jer ni ja nisam mogao u potpunosti kontrolirati zonu moje odgovornost. Da sam i znao za zločine ne bih počinioce mogao kazniti nego samo javiti višem zapovjedništvu. Pod pretpostavkom naravno, da sam uopće doznao za zločine.

I onda nekoliko godina poslije završetka rata, nema dokumenata, nekom si se zamjerio, netko te odabrao za žrtvu, pa hajde, brani se. Budi junak.

Rat se nije događao u laboratorijskim uvjetima. Nije se sve u svakom trenu moglo kontrolirati kao na nekom kemijskom školskom pokusu.

Uz najbolju volju i planiranje, samo nekoliko neodgovornih pojedinaca iz mojih jedinica, moglo je izazvati katastrofu ubijajući, paleći ili pljačkajući a da ja to nikad ne doznam. Ili da doznam kad mi haaški istražitelji pokucaju na vrata. Vojna policija je samo uvjetno mogla pomoći jer su svi bili naoružani, pa je, ići intervenirati protiv nekoga u nekoj jedinici moglo biti ravno samoubojstvu. I to je vrijedilo sve do iza Oluje, sviđalo se to kome ili ne, iako ja iz osobnog iskustva mogu govoriti samo o 1991./92.

Još jednom ponavljam: nikad se nije sudilo pobjedničkoj strani. A koliko znam, nikad se nije sudilo ni unatrag, dakle po propisima koji nisu vrijedili (recimo zapovjedna odgovornost) za vrijeme rata.

A da su još hrvatska politika i hrvatsko pravosuđe imali i malo volje da se pozabave onim što se događalo na terenu, onda bi i haaški pritisak bilo blaži (kad već Haag postoji). Politika je zakuhala kašu a vojnici neka ju sad kusaju.

To je nepravedno.

Komentari

Hrvatska nije smjela

Hrvatska nije smjela potpisati utemeljenje Haaškog tribunala.

Vidim da je došlo vrijeme da pomognem razbiti još jedan mit.

Hrvatska (osim Povelje UN-a pri učlanjenju) nije ništa potpisala i nije mogla birati hoće li ili ne Tribunal biti utemeljen. Tvrdnja da je i "Hrvatska osnivač tog suda" je samo djelomično točna utoliko što je Hrvatska bila član UN-a u trenutku kad je sud osnovan. Naime, Tribunal je osnovalo Vijeće sigurnosti (VS - glavni politički organ UN-a) svojom rezolucijom kao "mjeru po poglavlju VII Povelje UN-a". Što je sad, kvragu, "mjera po poglavlju VII"?

Povelja UN-a je temeljni dokument koji potpisuje svaka članica. Poglavlje VII definira ovlasti VS-a u očuvanju "mira i sigurnosti". Ako VS ustanovi da su ugroženi mir i sigurnost, ono može svojom odlukom (tj. rezolucijom koja je obvezujuća!) npr. poslati vojne trupe, upozoriti državu, nametnuti sankcije, poslati istražitelje, itd. U regiji poznati primjer mjere po Poglavlju VII su bile sankcije FRJ za vrijeme ratova u bivšoj YU (lista svih mjera je ovdje, PDF). Pravni umovi su se 1993. dosjetili zanimljivog rješenja: zašto jedna od "mjera za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti" ne bi bilo i osnivanje suda?

Kritičari suda i danas raspravljaju o toj širokoj interpretaciji i pitanju može li se osnivanje suda smatrati "mjerom" u smislu poglavlja VII. Austrijski profesor Hans Köchler te je kritike izložio u svom memorandumu. Tribunal je međutim o ovom pitanju raspravljao u predmetu Tadić i vrlo argumentirano objanio legalnost svog uspostavljanja.

Zaključno dakle Hrvatska nije "potpisala utemeljenje Tribunala". Ona je potpisala Povelju UN-a čime je pristala (unaprijed) na poštivanje i provođenje rezolucija VS-a. A VS je onda donio rezoluciju kojom osniva Tribunal i to kao mjeru za očuvanje mira i sigurnosti. Od tuda proizlazi ta famozna obveza suradnje sa sudom jer je nesuradnja kršenje rezolucije i međunarodni delikt. To je recimo i ključna razlika između tog Tribunala i novog stalnog Međunarodnog kaznenog suda (isto u Hagu!) jer ovaj poslijednji se temelji na međunarodnom ugovoru koji države slobodno potpisuju, dok je ovaj prvi prisilna mjera VS-a kojoj se države moraju pokoriti.

I još dvije napomene.

Kao prvo, tvrdnja da se "nikada nije sudilo pobjedničkoj strani" je argumentacijska pogreška ad antiquitatem: samo zato što se nešto nije ili je radilo prije, ne znači da to sada treba (ne) raditi.

Kao drugo, zapovjedna odgovornost postoji od 15. stoljeća kad je Charles VII odlučio kazniti zapovjednike za zločine koje čine njihovi podređeni. Suđenja nakon WWII su njome obilovala i potpuno je neutemeljena tvrdnja da ona nije postojala odnosno da nije bila dio međunarodnog prava. To što za nju većina u HR nije čula do prije par godina ne znači da ona nije postojala.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Ja se klanjam vašem pravnom

Ja se klanjam vašem pravnom znanju. Moram priznati da mi je to područje strano. Ja sam znao za Ženevske konvencije. A kad kažete da su nakon WWII suđenja obilovala zapovjednom odgovornošću, molim vas, tko je sudio partizanskim iili sovjetskim generalima (ili višim časnicima)? Tko je odgovarao, recimo, za strateški potpuno nevažni Drezden? Ovdje su, htjeli mi to ili ne, priznati, na djelu dvostruka mjerila. Politička. Zapovjednik onih bijednih Nizozemaca koji je predao Srebrenicu Mladiću dobio je odlikovanje a nije se našao pred ikakvim sudom. Dakle nije sve tu sasvim jasno i pravno čisto i bistro.

Tko je glasao

Tko je odgovarao, recimo, za

Tko je odgovarao, recimo, za strateški potpuno nevažni Drezden?

Nitko jer nakon WWII je vladala "pobjednička pravda" tj. sudilo se samo poraženima, što je - kao što i sami uočavate s primjerom Dresdena ili partizana - nepravedno pa je to jedna od najvećih kritika nurenberškim procesima. S druge strane, sami ste se na isti "argument" ("pobjednicima se nikad nije sudilo") pozvali u tekstu kao na validnu potporu. Uočavate li kontradikciju u svojim stavovima? Međunarodno pravo je od WWII napredovalo i više se načelno ne temelji na pobjedničkoj pravdi makar na praktičnoj razini moćne države i danas uspješno izbjegavaju kažnjivost za najteže povrede (npr. SAD). U tom dijelu se politika miješa u pravo, ali iluzorno je vjerovati da može postojati nešto što je "međunarodno", a da je istovremeno sterilno očišćeno od politike.

Zapovjednik onih bijednih Nizozemaca koji je predao Srebrenicu Mladiću dobio je odlikovanje a nije se našao pred ikakvim sudom.

Zapovjednik Nizozemaca ne može odgovarati po zapovjednoj odgovornosti jer trupe koje su počinile zločin nisu bile njegovi podređeni ni pravno ni faktički, što je (kao što ste vidjeli npr. u slučaju Ovčara) jedan od 3 preduvjeta za primjenu te odgovornosti. Genocid nisu počinili pripadnici nizozemskog bataljuna. Pravno je ta situacija vrlo čista i bistra.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Naravno da uviđam

Naravno da uviđam kontradikciju u mojim stavovima. Pa cijeli život mi je kontradikcija. Počeo sam s pet godina svirati violinu i posvetio se glazbi da pobjegnem što dalje od politike. I čime se cijeli život bavim. Politikom.

Tko je glasao

pitanje. znam da je teško

pitanje.
znam da je teško dokučiti logiku, ali kako te činjenice povezati s ovom peticijom koju organizira HSP? oni bi suspendirali ustavni zakon, ali da li je takvo nešto uopće moguće s obzirom na gore izneseno??
da se razumijemo, mislim da je peticija posve promašena i da ljudi koji ju potpisuju velikom većinom ne razumiju problematiku niti približno dovoljno da svoj potpis stavljaju na išta vezano uz haag, ali najave HSP-a su da će se raditi o 200 000 potpisa. brojka je vjerojatno nešto napuhana, ali pouzdano znam da se unatoč tome već radi o vrtoglavoj brojci, brojci koju se ne može tek tako zanemariti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

znam da je teško dokučiti

znam da je teško dokučiti logiku, ali kako te činjenice povezati s ovom peticijom koju organizira HSP? oni bi suspendirali ustavni zakon, ali da li je takvo nešto uopće moguće s obzirom na gore izneseno??

Moguće je suspendirati zakon ili donijeti drugi u Saboru (makar bi mu za to trebala dvotrećinska većina jer se radi o ustavnom, a ne običnom zakonu), ali unutarnji akti nemaju utjecaj na međunarodnu obvezu. Nesuradnja s ICTY je kršenje rezolucije VS-a i Đapić zapravo pokreće peticiju čiji je krajnji cilj da od Hrvatske učini državu koja krši međunarodne obveze. Tako eto plagijatori znanstvenih radova definira djelovanje "u interesu Hrvatske".

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Dugogodišnje vucaranje po

Dugogodišnje vucaranje po sudovima me ja naučilo da pravosuđe nije isto što i pravda. A i jedno i drugo nema veze s logikom

Tko je glasao

Ne znam puno o pravu, pa ni

Ne znam puno o pravu, pa ni međunarodnom, ali znadem onu "pacta sunt servanda".Pa tako nipošto ne mislim da bi sad trebalo prekinuti međunarodne obveze koje je Hrvatska preuzela i ozakonila ustavnim zakonom. Ja samo, skromno i nepravnički mislim, da nismo trebali uopće pristati na Haag.

Tko je glasao

Ja samo, skromno i

Ja samo, skromno i nepravnički mislim, da nismo trebali uopće pristati na Haag.

S obzirom na prirodu nastanka suda Hrvatska nije imala što pristajati ili ne pa ova tvrdnja zapravo znači da nismo trebali uopće postati članicom UN-a. Nažalost to je i laički i pravnički neodrživa tvrdnja.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

nije li ironično da upravo

nije li ironično da upravo hrvatska stranka prava inzistira na tako nečemu?

Tko je glasao

Negdje sam jednom pročitao

Negdje sam jednom pročitao da su hrvatske stranke najapsurdnije u regiji: nacionalistička stranka koja koalira s "neprijateljskom manjinom", socijaldemokrati koji donose neoliberalne radne zakone, narodnjaci koji su liberalniji od bilo kojih liberala, liberali poznati po konzervativizmu i stranke "prava" koje redovito pozivaju na rušenje pravnog poretka.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Ima jedna stvar koja smeta,

Ima jedna stvar koja smeta, a to je da su Srbi mogli teoretski okupirat cijelu Hrvatsku ne čineći ratne zločine po haaškim kriterijima. Mogli su pritom satrat sve gradove, jer očito nije nitko optužen za rušenje Vukovara, Karlovca, Gospića. (Napisao si jednom kako prisutnost vojske u gradu čini grad legitimnim vojnim ciljem).
Pljucanje haaškoga suda smatra se sportom za radikalnu desnicu, pa ipak te molim iznesi i neki primjer kad misliš kako su radili na našu štetu.

Tko je glasao

Tko su "oni" (koji su radili

Tko su "oni" (koji su radili na "našu štetu") i kako definiraš "štetu"?

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Oni, mislim na Haag, misliš

Oni, mislim na Haag, misliš li kako su bili nepravedni prema Hrvatskoj, Hrvatima,
prema tvom osjećaju za pravdu, oću čut kritiku Suda ne iz pozicije neke
političke krajnje desnice nego pravničku, argumentiranu.
Da si odvjetnik RH i trebaš oborit šta više toga što se dosudilo
ili se načelno radi u Haagu, što bi nabrojio, ukratko?

Tko je glasao

Oni, mislim na Haag, misliš

Oni, mislim na Haag, misliš li kako su bili nepravedni prema Hrvatskoj, HrvatimaAli tko na Tribunalu su "oni"? Je li to tužiteljstvo ? Jesu li to suci? Tajništvo? Pritvorska jedinica? To su naime različite stvari koje se prečesto poistovjećuju i zajedno trpaju pod termin "Hag".

Da si odvjetnik RH i trebaš oborit šta više toga što se dosudilo
ili se načelno radi u Haagu, što bi nabrojio, ukratko?

Ovo je ipak malo preopćenito pitanje da bi mogao dati suvisli odgovor. Ne očekuješ valjda da "ukratko" obrazložim argumente protiv "što više onoga što se dosudilo" na Tribunalu? Govorimo o preko 100 slučajeva, pri čemu svaka presuda ima između 300 i 500 stranica.

Što se načelnih kritika tiče, evo jedne usmjerene na tužiteljstvo: smatram pogrešnim optuživanje osoba, protiv kojih su dokazi nedostatni za standard "beyond reasonable doubt", zbog političkih pritisaka i nezavidne pozicije u kojoj se tužitelj nalazi.

Naime, tužiteljstvo se nalazi u delikatnoj situaciji. Da bi dobilo dokaze za svoje optužnice ona se mora osloniti na suradnju s državama. Ali onda država A, od koje tužitelj traži dokaze, istupi sa stavom "Dat ćemo vam dokumente ali dajte pogledajte i kako su ovi B-ovci činili ratne zločine". I pod takvim pritiskom krene istraga zločina B-ovaca. Usprkos malom broju dokaza tužitelj pod pritiskom diže optužnicu za zločine B-ovaca da bi udobrovoljio državu A da mu pruži dokaze da uspješno dovrši onaj prvi slučaj. To je po meni pogrešno jer nepotrebno troši novac, resurse i vrijeme makar se bojim da bi na mjestu tužitelja možda postupio isto zbog profesionalne obveze da osiguram osuđujuću presudu u prvom slučaju (dok bi drugi "odkockao").

Konkretni primjer ove situacije je slučaj Haradinaj koji se svakim danom sve više urušava.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Hvala, znam da te pilam, ali

Hvala, znam da te pilam, ali u vezi Hrvatske sam mislio, ovako, neobjektivno:
zamislimo da sam navijač, želim da oslobode sve Hrvate u Haagu i da svi ostali dobiju doživotnu.
Sutra iden na kavu sa glavnom tužiteljicom, ali nemam argumenata, ne pratim suđenja.
Sad te ja molim za brifing: šta ću joj reć, koju su nam nepravdu nanijeli,
budi odvjetnik a ne sudac.

Tko je glasao

Kao odvjetnik bi te u

Kao odvjetnik bi te u najboljoj namjeri savjetovao da odustaneš jer nemaš case zbog toga što se tamo ljudi ne osuđuju ili oslobađaju na temelju etniciteta nego dokaza. Jedino kako možeš uspjeti na kavi s tužiteljicom je ako imaš dokaze koji pokazuju krivnju svih drugih i neodgovornost Hrvata.

A to je iluzija jer dokazi ne ovise o nacionalnosti.

Usput, navijati bi trebalo za pravdu, a ne određenu naciju.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Kad smo dobili Italiju 2:1

Kad smo dobili Italiju 2:1 tebi je bilo žao što
nije ostalo 2:3 jer su im poništili dva čista gola?

Tko je glasao

Uopće se ne identificiram s

Uopće se ne identificiram s kolektivima i potpuno mi je svejedno tko je koga dobio ako je igra odigrana po pravilima. S obzirom da ova diskusija ide u nebitnom i osobnom smjeru, ovim prestaje moje sudjelovanje u njoj.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Naš Tito je bio svjetska

Naš Tito je bio svjetska faca za koju nisu vrijedila sva pravila koju su probali nametati velike sile, članice Vijeća sigurnosti.
Pokojni Tuđman je, uz razno, bio veliki autor partizanskog ratovanja i doktrine općenarodne obrane, a obradio je i teme kao velike ideje i mali narodi i razno. Za vrijeme prve velike vojne akcije NATO-a je priprjetio SAD-u i otišao u Moskvu.
I pokojni Krleža je po izvornom obrazovanju pohađao elitnu oficirsko-špijunsku školu u Pečuhu.
I sadašnji predsjednik države Mesić nije netko prosječan u međunarodnim realcijama, bio je na čelu nekoliko država, održavao je odnose s Gadafijem kad se nitko nije usudio, i sada je u stanju se sastati sa svima.
I drugi političari nisu šala, evo Sanader prijeti da će im očitati lekciju, VŠO drži lekcije njemu i svima, razni se javljaju.

Da li mi s takvim rejtingom i kapitalom ipak možemo računati na iznimnost, npr. kao Srbija, da to Vijeće sigurnosti malo stisnemo? Ako ne mogu ovi sada da ima sastavimo novi team - Bandić, Ivo Pukanić i njegov Mate Granić mirogojski, koji je brat Gorana koji je već priprjetio i koji može povući najjaču kariku Đapića, u rezervi Čačić koji sve zna i može i Nikica Valentić kojeg sam namjerava aktivirati, Mesić kao savjetnik a VŠO kao ministrica pravosuđa i sve što treba za brze reforme. Nekako je čudno da uz takve dream teamove ništa ne poduzimamo.

Tko je glasao

Dodatak - i gale sa novim

Dodatak - i gale sa novim snagama.

Tko je glasao

u tijeku ratnih zbivanja moj

u tijeku ratnih zbivanja moj mi je otac rekao: tko ti naredi da činiš ubojstva pucaj na njega, bio je za vrijeme drugog rata domobran

Tko je glasao

Hrvatska nije smjela

Hrvatska nije smjela pristati da pobjedničkoj strani tamo bude suđeno.
Mislim kako je Sud osnovan negdje 1993-94.
Pitanje pobjednika nije još bilo riješeno.

Tko je glasao

To se tako samo čini. Kad

To se tako samo čini. Kad nas nisu pregazili 1991/92. bilo je jasno već 1993/4. da gube rat, pitanje je bilo samo kada.

Tko je glasao

Budući je Hrvatska bila

Budući je Hrvatska bila jedan od inicijatora za osnivanje sada mnogima spornog suda, pogrešno je propitivati njen pristanak.

Suočena s onolikom količinom zločina počinjenih na našem terenu, Hrvatska je morala zatražiti pomoć i potporu ostatka svijeta u sklopu čega je osnivanje jednog takvog suda samo dio.

Problem je u činjenici da sud sudi svima koji čine zločine na području nadležnosti novoustrojenog suda. Otsustvo svijesti o tome je uzrokovalo mnogo toga u nastavku.
Da smo uspostavili drugačiji odnos i sankcionirali zločine s naše strane, siguran sam da bi tijek kasnijih događanja u vezi suda bio radikalno drugačiji.

Gdje su razlozi toga?

Vođenje države je profesija, zanat. I za to se mora biti sposoban. Čin sjedanja u određenu fotelju ne podrazumijeva pojavu sposobnosti da se uspješno obavlja predviđeni posao. A tko je zasjeo u fotelje?
Povjesničar radničkog pokreta, vlasnici ugostiteljskih objekata, književnici, režiseri, doktori, nešto odvjetnika i pokoji pripadnik službi sigurnosti.

Oni koji su znali kako se vodi država ako su i bili pri vrhu, morali su raditi po zamislima i naputcima spomenutih. Teško je nekome tko vjeruje da ga je sama Božja providnost dovela na čelo države da ostvari "tisućljetni san" poslušati kojekakvog "ostatka omrznutog srbo-komunističkog sustava". Oni ima da rade kako im se naredi i iskupljuju se time za "grijehe prošlog sustava".

Da malo skrenem od vođenja države na ekonomiju. Nasuprot politike, u ekonomiji su stvari rado prepustili onima koji znaju uz uvjet da namire potrebe naglo naraslog "novog aparata". Tehnomenadžeri su rado zadovoljili potrebe tih i nastavili po starom čega posljedice smo vidjeli i vidimo.

Da se vratim na temu. Voluntarizam u politici i ne manje, fantaziranje o mogućnosti da se promijene neke povijesne činjenice i uječe na preoblikovanje evropske i svjetske politike, dovelo je do toga da se ponašamo kao da smo jedini na svijetu i da će sve biti kako mi mislimo da bi trebalo. To je diletantizam prvoga reda.

Međunarodni odnosi to ne trpe a međunarodni sudovi još manje. Možemo mi sada pričati što hoćemo, pa i o međunarodnoj uroti, ali za najveći dio stvari smo si sami krivi.

Neki su u početnom zanosu mislili da mogu mijenjati svijet a pokazali su se nedoraslima za vrlo ozbiljan i zahtjevan posao vođenja države.

B-52

Tko je glasao

Uvijek je vrijeme za

Uvijek je vrijeme za preispitivanje. Ništa nije tako savršeno da ne bi moglo biti stavljeno na vagu, prije svega naših interesa.

Tko je glasao

Nedorasla? Drustvo kao

Nedorasla? Drustvo kao cjelina je nedoraslo i neizgradeno, ustvari radi se o tome da je drustvo zapusteno zbog poznatog drustvenog eksperimenta, politika je samo jedna od dimenzija. Cak je drugim zemljama bivseg bloka bilo utoliko lakse sto su nedvosmislenije rascistili sa iluzijama dok se kod nas one jos uvijek vracaju ili se s njima jos uvijek moze vitlati za politicke i druge potrebe jer su iluzije imale "ljudsko lice".

Ne dijelim misljenje da nije trebala pristati na Haag. Ustvari mislim da je posve pogresno postavljeno pitanje.
Nema tu pristanka. Haag je nastavak rata, bojisnice,.... tako da to i nije stvar pristajanja vec vrlo jasne prisile, koja se na koncu cijelo vrijeme nad nas nadvijala.
Mi sad mozemo pricati samo o tome kako u tom ratu Hrvatska stoji ili kako je prosla.
Pogubno je sto u tom smislu imamo ratnih Haaskih profitera po cijeloj vertikali drustva i sto su pitanja Haaga postala unutarpoliticka pitanja i nacini obracuna politickih grupa. Vidi se vrlo dobro iz najnovijih Granicevih pisama.

Jedna od velikih zabluda a koja se stalno ponavlja je:
A da su još hrvatska politika i hrvatsko pravosuđe imali i malo volje da se pozabave onim što se događalo na terenu, onda bi i haaški pritisak bilo blaži (kad već Haag postoji).
nista se ne bi promijenilo vec bi bilo jos i gore. Haag bi to ukomponirao u jos skladnije pakiranje.

U principu imamo problem sto se politicka razmimoilazenja mogu toliko rastegnuti da imaju razlicite nacine odnosa za ovu vrlo bitno i prevazno podrucje. U ekonomskom smislu ova razmimoilazenja su puno manja i bez obzira sta se pricalo ni jedna politika nije bitno skrenula od one pocetne, dok je kod ove stvari bilo vrlo velikih krivudanja.

Drustvo je tu zakazalo jer naprosto nema dovoljno prakse i iskustva da to u hodu pravilno usmjeri i neke skandalozne infatilnosti u startu eliminira.

To u neku ruku jeste nepravedno, ali je tako.
Nasa jedina utjeha je pobjeda u nekim od vaznih i prevaznih pocetnih ciljeva zbog kojih je rat i voden. Nadalje, Hrvatska je u sjeni Haaga ucinila jos bitnih iskoraka i nije gubila vrijeme. Te neke stvari ne vide se bas svaki dan i o njima se en prica (mi smo strahovito nezahvalni). Ja ne bih sad o njima.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci