Tagovi

Zapovjedna odgovornost ili…što je tko znao ili je morao znati?

Otkako je ustrojen i počeo (s) radom haški sud, hrvatska javnost se po prvi puta susrela s pojmom zapovjedne odgovornosti.
Bit pravne kvalifikacije djela se zasniva na onom …znao ili je morao znati…. Zbog toga što se pojam zapovjedne odgovornosti proteže na svakoga čije su u hijerarhiji podređene osobe počinile ono što se smatra nedopuštenim ili kažnjivim djelom, danas mnoge osobe odgovaraju pred navedenim sudom bez šanse da se izvuku.

Nije mi namjera razglabati o haškom sudu, ratnim zločinima i postupcima koji se tamo vode. Čitajući i gledajući u medijima sve što se dešava oko narkoafere u MVPEI, a posebno današnju vijest o mjerama koje se poduzimaju nakon izvješća povjerenstva kojeg je formirala sama ministrica Kitarović, prvi mi je na pamet pao pojam zapovjedne odgovornosti. No, prvo o tome što je poduzeto (vijest s teleteksta HTV-a):

Izvješće Povjerenstva MVPEI-a o utvrđivanju činjenica i okolnosti u slučaju Barišić te pravilnosti postupanja nadležnih dostavljeno je ministrici Kolindi Grabar-Kitarović, predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću i premijeru Ivi Sanaderu, priopćilo je Povjerenstvo.

Pred službeničkim sudom MVPEI će pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti protiv generalne konzulice u Los Angelesu Sanje Bujas Jurage, koja je na dužnosti bila u vrijeme uhićenja Bernarda Barišića zbog droge. Barušićeva supruga Božica bit će povučena iz konzulata 31.prosinca. Postupak će biti pokrenut i protiv Gordana Bakote, koji je tada bio državni tajnik u MVPEI.

Povjerenstvo je očito zaključilo kako je počinjeno nešto nedopušteno ili kažnjivo, iscrtalo crtu hijerarhije i odredilo granicu odgovornosti.

Više je nego očito da se radi o “zapovjednoj" odgovornosti jer je nedopušteno ili kažnjivo djelo, u ovom slučaju, počinio jedino Bernard Barišić, a svi ostali su za počinjeno znali i navodno nisu poduzeli sve ono što su morali. Na prvi pogled je sve u redu, ali nije.

A nije zato što je povjerenstvo odgovorilo samo na pitanje tko je za djelo znao.

Povjerenstvo nije odgovorilo na drugi dio pitanja o tome tko je za djelo morao znati.

Ako se povjerenstvo ustrojeno od ministrice Kitarović i nije usudilo zapitati se tko je za to morao znati, sigurno postoji onaj tko se to zapitati usudi, a ja tvrdim i zapitati mora.

Dakle, predsjednik Vlade RH, se mora zapitati tko je morao znati sljedeće:

- da u MVPEI rade osobe koje konzumiraju i od uličnih dilera kupuju drogu
- da u MVPEI rade osobe koje inozemna policija uhićuje
- da u MVPEI rade osobe za koje zaposlenici MVPEI tvrde da u službenim automobilima prevoze (švercaju) veće količine droge
- i kako je moguće da se to uopće zbiva u elitnom ministarstvu

Ja se jesam zapitao i pronašao jedini mogući odgovor: ministrica Kolinda Grabar-Kitarović

I pitam čitatelje:

Zašto je crta „zapovjedne“ odgovornosti zaustavljena na tadašnjem državnom tajniku MVPEI?

Da li su državni tajnici postavljeni da, u ovom slučaju ministrica, ne bude odgovorna za stanje u ministarstvu kojem je na čelu?

Treba li hrvatska javnost tražiti da ministri i stvarno odgovaraju za stanje u ministarstvu kojem su na čelu?

Komentari

Zapovjedna odgovornost je

Zapovjedna odgovornost je odgovornost za kazneno djelo u kojoj nadređeni odgovara za ono što su učinili podređeni bez obzira je li osobno sudjelovao ili imao namjeru. Da bi se radilo o zapovjednoj odgovornosti moraju se ispuniti tri uvjeta:
1. mora postojati odnos podređeni-nadređeni (faktično, neovisno o formalnostima)
2. osoba je znala ili trebala znati da je podređeni počinio zločin ili to namjerava napraviti
3. osoba nije poduzela nužne i razumne mjere da spriječi ili kazni

"Morao" je znati onaj koji je imao informacije koje mu omogućavaju zaključak.

Ključno pitanje za tvoju hipotezu je dakle tko je imao informacije (primjerice da se koristi diplomatski auto za nabavku malo shita ili da je netko s diplomatskom putovnicom uhićen). Donekle se može pretpostavljati (ali može li se dokazati?) da je to znala i Grabar-Kitarović ili barem veleposlanik u USA jer je policija dužna izvjestiti veleposlanstvo kad uhiti stranog državljanina, ali praksa je takva da se to rijetko poštuje i International Court of Justice je imao nekoliko slučajeva u kojima je odlučivao o toj obvezi (USA ima posebno loš record u ispunjavanju te obveze, redovno "zaborave").

Zapovjedna odgovornost nije primjenjiva na ostale dijelove ovog slučaja jer je osoba koja je zapravo jedina počinila kazneno djelo (sve drugo su povrede dužnosti, a ne ponašanja inkriminirana kaznenim zakonom) potpuno izvan hijerarhijskog lanca. S obzirom da sva ostala ponašanja nisu kaznena djela, nema primjene zapovjedne odgovornosti.

Na nekoj metaforičkoj razini bi se pretpostavljam moglo razgovarati o "zapovjednoj odgovornosti ministrice", ali to bi se brzo pokazalo nesuvislim jer bi ministrica politički odgovarala zbog toga jer su pojedinci povrijedili dužnost, ali samo ako bi se moglo dokazati da je imala informacije koje joj omogućuju zaključak da netko krši dužnost. No s obzirom da je ona po saznanju osnovala povjerenstvo, poduzela je "nužne i razumne mjere" da kazni podređene pa ju je nemoguće sankcionirati zbog "failure to act", što zapovjedna odgovornost zapravo jest.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Naravno da znam definiciju i

Naravno da znam definiciju i pravnu pozadinu zapovjedne odgovornosti. I na što se ona odnosi.

Članak sam napisao, a pojam stavio u navodnike, zbog toga što nalazim sličnosti u iscrtavanju hijerarhijskog lanca i traženju odgovora na pitanje što je osoba na vrhu lanca morala znati.

Polazim od premise da čelnik ministarstva mora znati što se u ministarstvu događa. Stjecanje uvida u stanje svakog sustava, pa i jednog ministarstva, ne počiva samo na izvješćima u hijerarhiji nižih osoba. Pa onda trubiti "nisu me izvjestili, nisam znala i zato nisam odgovorna". Nemre tak.

Čelnik sustava, pa i ministrica, mora predvidjeti mogućnost da podređeni iz različitih razloga neće uvijek točno i pravovremeno izvijestiti.

Za tu eventualnost mora postojati sustav nadzora (kontrole), a ako on ne postoji mora se uspostaviti.

Ministrica je to bila dužna uspostaviti, i zato tvrdim da je morala znati.

Ako nije znala što se zbiva, znači da nije uspostavila sustav nadzora i kontrole, pa je opet odgovorna.

Naravno da je odgovorna politički, a ne kazneno.

B-52

Tko je glasao

Eh, al ako je odgovorna

Eh, al ako je odgovorna politički, a ne kazneno, onda analogija situacija pada u vodu i ne može se primjeniti zapovjedna odgovornost. Sličnost je daleko manja nego se čini na prvi pogled pa vladaju i drugi principi.

Ja se slažem da čelnik ministarstva mora znati što se događa, ali složit ćeš se da njegova objektivna mogućnost za posjedovanjem tog znanja ovisi o ljudima ispod njega. Preciznu točku odgovornosti na toj hijerarhiji nije uvijek lako locirati, a sustav nadzora ima smisla samo ako ga ne obavlja samo ministarstvo jer je sudac u vlastitoj stvari. To je onaj common sense koji je hrvatskoj politici često amputiran. Polazim od premise da čelnik ministarstva mora znati što se u ministarstvu događa. Stjecanje uvida u stanje svakog sustava, pa i jednog ministarstva, ne počiva samo na izvješćima u hijerarhiji nižih osoba. Pa onda trubiti "nisu me izvjestili, nisam znala i zato nisam odgovorna". Nemre tak.Ovo je točno kontroverzni stav iz slučaja Blaškić. I tamo je sudsko vijeće tvrdilo da vojni zapovjednik mora znati sve u svakom trenu ("što mu se događa") i da se ne može oslanjati samo na izvješće nego mora "aktivno tražiti informacije". Ali je li to realno? Na koji način može osoba na visokom hijerarhijskom položaju sa složenim sustavom ispod sebe stjecati informacije? Nisam upoznat s radom ministarstva pa ne znam koji su sve načini i može li se pronaći "rupa" za propust.

Odgovor na pitanje je li KGK na neki način odgovorna leži u odgovoru na pitanje jesu li djela i događaji koji su se prikrivali takve prirode da je mogla za njih saznati i iz nekih drugih izvora, prikrivanju usprkos. Jer ako doista nije imala informacije i nije ih nikako mogla pribaviti, imamo problem: tražimo akciju (odgovornost) od nekog tko nije ni svjestan da nešto treba napraviti.

Meni je tvoj argument jasan: ministrica je odgovorna jer, makar je uspostavila ex-post facto sustav nadzora (povjerenstvo), nije uspostavila sustav prevencije. Ali nisam siguran da se može tvrditi da je "morala znati" samo zato što nije učinila sve kako bi spriječila da ne zna jer se time dobiva jasna ali i zabrinjavajuća formula: "znao, ne znao - odgovoran si". ;-)

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Ne tvrdim da bilo koji

Ne tvrdim da bilo koji čelnik u svakom trenutku može znati baš sve što se u sustavu događa. Ali on mora uspostaviti sustav prikupljanja informacija iz više paralelnih i međusobno neovisnih izvora, a isti počiva na redovitom i izvanrednom izvješćivanju, ali i aktivnom traženju ciljanih informacija, odnosno povremenom provjeravanju informacija koje se dobiju.

Takav aktivan odnos obeshrabruje bilo koga u sustavu da nešto pokuša prikriti ili lažno izvjestiti. Evo kako bi to moglo izgledati u konkretnom slučaju.

...ministrica je odgovorna jer, makar je uspostavila ex-post facto sustav nadzora (povjerenstvo), nije uspostavila sustav prevencije. Ali nisam siguran da se može tvrditi da je "morala znati" samo zato što nije učinila sve kako bi spriječila da ne zna jer se time dobiva jasna ali i zabrinjavajuća formula: "znao, ne znao - odgovoran si". ;-)

Jedna izvješća idu od konzula (konzulice) preko veleposlanika Jurice koji je najodgovorniji za stanje naše diplomacije u SAD-u. Izvješća su tipizirana i obuhvaćaju pitanja na koja odgovori daju sliku o tome što se radi, koji su eventualno problemi, treba li kakva pomoć i sl. Jedno od njih može biti i kontakti s policijom ili organima pravosuđa odnosne zemlje. Takva izvješća idu ministrici, ovisno o sadržaju i "osjetljivosti" pojedinih pitanja, izravno ili putem nadležnog odjela ministarstva. Tu su prikrivanja moguća, pa u nekoj mjeri i vjerojatna.

No, ne treba zaboraviti famozni VII odjel koji nije zadužen samo za obavještajne nego i sigurnosne poslove, a u svom radu djeluje prema "vani", ali i prema "unutra", dakle prema zaposlenicima. Nimalo ne sumnjam da su oni i tek kako znali za sve slučajeve. Njihova izvješća idu linijom struke do središnje agencije u zemlji, ali i paralelno prema konzulici, veleposlaniku, ministrici, premijeru, a trebala bi i prema uredu predsjednika. Istom se odjelu, možda je bolje reći službi, u slučaju bilo kakve sumnje u nepravilnosti ili nezakonitosti, a mjesta sumnjama je trebalo biti već zbog povremenih napisa u medijima, može i mora dati nalog da upitnu ili sumnjivu stvar provjere.

Treći je izvor iz vlastitih saznanja koja se prikupljaju osobnim kontaktom s pojedinim diplomatima. To otprilike izgleda ovako: nešto loše se "čuje" ili sazna iz medija, nazove se konzula ili veleposlanika i pita što se zbiva, da li je određena stvar točna i sl. Upit može biti i u obliku pismena. Može se povremeno propitivati i kad se nema sumnji. To je dobro upravo zato jer se dokazuje aktivan odnos i želja da se zna pravo stanje, a upitane će osobe dobro paziti da ne lažu jer su u opasnosti biti optuženi za prikrivanje.

Na kraju dolazim do poante. Prva dva načina izvješćivanja obvezno ostavljaju pismeni trag i lako ga je provjeriti. Treći način može ostaviti, a dobri ga voditelji uvijek nastoje osigurati, pismeni trag.

I zaključno, ako su diplomati lažno izvješćivali (provjerljivo), ako je obavještajno-sigurnosna služba prikrila zbivanja (provjerljivo) i ako je na ministričine sumnje i tome sukladne upite odgovoreno negativno (ako nije tražila pismena očitovanja, moramo joj vjerovati na riječ), ministrica nije znala, potpuno je nevina, poduzela je sve što je mogla i morala, i naravno nije odgovorna.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci