Tagovi

Zakon

NACRT ZAKONA O KONTROLI EFIKASNOSTI ADMINISTRACIJE I VLASTI

prethodno obrazloženje zakona

Nema društva koje bi moglo opstati bez administracije, odnosno upravnog aparata, jer administracija je stožer ili "nervni sistem" razvijenog društva. To su već odavno ustanovili Durkheim, Spencer, Comte, Hegel, Weber i drugi sociolozi i mislioci.

No, s druge strane, treba istaknuti da nema niti takvog društva koje bi moglo opstati kad ga počne pljačkati njegova vlastita administracija, a ne može se stvoriti niti toliko visoko razvijena proizvodna tehnologija koja bi mogla zajaziti apetite prekomjerno nabujale i otuđene administracije.

Baš je administracija pokopala mnoge velike civilizacije prošlosti. Malom je broju lucidnih i dalekovidnih pripadnika tih civilizacija bilo sasvim jasno da ih uništava vlastita administracija, ali nisu znali način, kako da ju zauzdaju i prinude na to da bude produktivan element društva, pa su isto kao i mnogi današnji ljudi, s razdirućim osjećajem nemoći, morali gledati opće propadanje.

Takav, tragičan završetak mogao bi se dogoditi i današnjoj, svjetskoj civilizaciji. Visoko razvijena tehnologija nije nikakva garancija civiliziranog opstanka. Dapače, to može biti i podlogom neviđenog barbarstva i uzrokom velike bijede.

Evo jednog paradoksalnog primjera iz suvremenog svijeta.

Tehnološki najrazvijenija i najbogatija zemlja na svijetu, USA, razvila je u sebi, pored ostalog i detonator vlastite propasti, kojeg ekonomisti zovu unutrašnjim državnim dugom. On se sada primiče brojci od trideset tisuća milijardi dolara. Toliko su, naime, današnji, živući Amerikanci dužni svojim potomcima, i to je dug kojeg im ni sam Bog ne može otpisati ili oprostiti. Ovaj dug napravila je američka administracija - pomoću inflacije, deficitarnog financiranja državnog budgeta i sličnih metoda.

Naročito nezgodna osobina ovog duga jest to što se novac koji je tim postupcima «posuđen» od budućnosti, tj. od budućih generacija ne može vratiti pravim vlasnicima ili korisnicima. Zbog toga danas u USA ima cca 16 milijuna nezaposlenih i cca 12 milijuna beskućnika. Ovi su siromasi, naime, postali takvima zato što im njihovi preci nisu vratili novac, koji su već odavno, posredstvom spomenutih administrativnih postupaka, “posudili” od njih. No to je tek stidljivi početak pokazivanja posljedica unutrašnjeg duga što ga je napravila administracija - zato jer voli lagodno živjeti na račun budućnosti. Ovo je problem međugeneracisjkih ekonomskih odnosa, ali o tome imate više u mojoj knjizi u Suma ekonomije.

God. 1989. napisao sam da sličan proces i slična sudbina uskoro čeka i buduću EU i druga administrativna carstva, ukoliko u vlastite temelje ne ugrade neki ovakav zakon. A u knjizi "Apokalipsa" pokazao sam da nije nimalo presmiono tvrditi da se bez nekog takvog zakona neće moći održati niti nekakva "normalna", tj. zdrava ili produktivna civilna civilizacija na ovom planetu.

Ovdje sam, opet u formi zakona, pokušao predstaviti instrument «obuzdavanja» administracije, ili vlasti, ako već hoćete, jer vrhovi administracije su onaj sloj ili dio naroda ili društva koji ima moć -vlast. Kasnije ću pokazati da je to «obuzdavanje» administracije, ustvari njeno oslobađanje.

ZAKON:

Član 1.
Članovi vlade, županijske ili lokalne (komunalne) uprave, tj. sve osobe koje obavljaju upravne funkcije, odnosno vladaju na temelju zakona, u institucijama državne, odnosno, društvene vlasti, biraju se putem zakonitih demokratskih izbora.

Član 2.
Osobe koje putem zakonitih izbora dobiju vlast u nekoj administrativnoj jedinici (komuni, nacionalnoj državi ili uniji) imaju isključivo pravo odlučivanja o organizaciji upravljanja tom administrativnom jedinicom, poslovanju, te primanju i otpuštanju službenika itd.

Član 3.
Mjerilo kompetentnosti za obavljanje administrativne djelatnosti, odnosno vršenje vlasti, mjerilo kojim se ujedno određuje granica legitimnosti vlasti osoba i timova koji su putem izbora došli na vlast, jest visina kvocijenta efikasnosti administrativne djelatnosti - QEAD-a.

Član 4.
QEAD se dobije tako da se ukupna ušteđevina građana zbroji s ukupnim profitom kojeg stvaraju poduzeća na teritoriju na kojem važi neka vlast, i podijeli s troškovima funkcioniranja administracije, odnosno vlasti ili upravnog aparata koji vlada tim teritorijem.

ukupna ušteđevina građana + ukupni profit
QEAD = ------------------------------------------------------
troškovi funkcioniranja administracije

Obrazloženje
Ova odredba sačinjena je na osnovu pretpostavke da se opća ljudska proizvodnja dijeli na dvije velike grane: proizvodnju materijalnih dobara i proizvodnju humanog života, koju sam u ekonomskim radovima nazivao »proizvodnjom radne snage«. Ona prva odvija se u tvorničkim pogonima, a ova druga u domaćinstvima. Materijalna dobra proizvode se kroz «potrošnju radne snage», a «radna se snaga proizvodi» potrošnjom materijalnih dobara. Obje ove vrste proizvodnje odbacuju višak vrijednosti. Onaj višak koji se ostvari u tvorničkim pogonima zove se profit, a onaj koji nastane u domaćinstvima, obiteljskom ušteđevinom.

QEAD - kvocijent efikasnosti administrativne djelatnosti je brojka koja pokazuje kolikog dohotka stvaranje omogućuje administracija produktivnim društvenim subjektima za svaku novčanu jedinicu koja se troši na njeno održavanje i funkcioniranje. QEAD se može shvatiti i kao index koji pokazuje kolika je stopa proizvodnje nacionalnog dohotka.

Član 5.
Osobe koje su na vlast došle putem legalnih demokratskih izbora imaju neosporivo pravo na vršenje vlasti, u skladu sa zakonom, sve dok visina QEAD-a nije manja od npr. 2. Ako visina QEAD-a padne ispod te razine, vlade ili osobe koje su odgovorne za taj pad visine QEAD-a, dužne su automatski dati ostavku na svoje položaje.

Član 6.
Svako produžavanje mandata, nakon što je visina QEAD-a pala ispod najniže dozvoljene razine (npr. 2) smatra se krivičnim djelom uzurpacije vlasti, koje će se kazniti zatvorom. Ovo kazneno djelo nije podložno zastari.

Član 7.
Prikrivanje istinitih i davanje neistinitih podataka o visini QEAD-a smatra se krivičnim djelom obmane, koje će se kazniti zatvorom. Ovo kazneno djelo nije podložno zastari.

Član 8.

Dohodak osoba zaposlenih u državnoj administraciji određuje se na osnovu cjenika radnih sati, kojeg u obliku slijedeće tablice ispostavlja nadležni državni organ.

Vrijednosti na tablici i njihovi odnosi samo su pojednostavljeni primjer.

Vidi tablicu. 2.

https://petarbosnicpetrus.files.wordpress.com/2014/06/tablica-2-hr.jpg

Kratice NKV, KV i VKV označavaju stupanj kvalificiranosti, a MN 1, MN 2 i MN 3 označavaju managerovu hijerarhijsku visinu.

Član 9
Cijena radnog sata osobe zaposlene u administraciji ovisi o kvalifikaciji ili rangu zaposlene osobe, te o visini QEAD-a koji je postignut u administrativnoj jedinici u kojoj je ta osoba zaposlena, a ukupni sedmični, mjesečni, ili godišnji dohodak ovisi o cijeni radnog sata, broju odrađenih radnih sati i efikasnosti njenog osobnog rada.

Član 10.
Povećavanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinoj administrativnoj jedinici dozvoljeno je isključivo na osnovu prethodno povećanog ili smanjenog QEAD-a, odnosno na osnovu povećane ili smanjene efikasnosti. Svako drukčije povećavanje ili smanjivanje cijene radnog sata je protuzakonito, kazneno djelo.

Član 11.
Svaka administrativna jedinica dužna je na kraju obračunskog razdoblja javno iskazati troškove svog funkcioniranja, kao i visinu, QEAD-a. Također je dužna pokazati da li je sav živi rad kojeg je zapošljavala platila točno toliko koliko propisuje tablica.

Član 12.
Za zapošljavanje u administrativnoj službi, onih osoba koje se ne zapošljavaju na osnovu izbora, nego na osnovu proste potražnje za radnom snagom, potrebna je suglasnost obiju stranki - vršioca vlasti (managera) i (budućeg) službenika - a za raskidanje radnog odnosa dovoljna je odluka samo jedne stranke; ili poslodavca (vršioca vlasti - managera), ili službenika.

Član 13
Ukoliko nije bilo nekakvih prirodnih katastrofa, izvanrednog stanja ili nečeg sličnog, manager ili managerski tim koji upravlja državom ili nekom njenom administrativnom jedinicom mora, najkasnije za 120 dana od dana preuzimanja upravljačke funkcije ostvariti dovoljno visok QEAD i ostale zakonske pretpostavke za nastavak svog rada - pretpostavke propisane ovim zakonom. U slučaju kršenja ove odredbe učinit će kazneno djelo uzurpacije prava na vlast i upravljanje. Ni ovo kazneno djelo nije podložno zastarjevanju.

Posljedice primjene ovog zakona

Visina QEAD-a ovisi o tome koliko su efikasne one dvije vrste proizvodnje (proizvodnja radne snage i proizvodnja raznih roba, usluga etc.), jer o njihovoj efikasnosti ovisi veličina brojnika one formule (ukupna ušteda + ukupni profit), a što je veći taj brojnik veći je i QEAD.

Budući da je najprirodniji i glavni interes administracije što veći QEAD, tj. što veći dohodak administracija će nesumnjivo stalno htjeti biti na usluzi onim dvjema vrstama proizvodnje i donositi će takve propise koji će im omogućiti što veću korisnost ili profitabilnost.

Dalje. Ako bi dužina mandata administracije, njena moć i ugled ovisili o visini QEAD-a, onda bi ona uvijek nastojala smanjiti troškove svog funkcioniranja (koje namiruje porezima, prirezima, carinama itd.) do one granice, nakon koje bi svako daljnje snižavanje troškova smanjivalo njenu efikasnost. Posljedica te težnje za smanjivanjem troškova vlastitog funkcioniranja bilo bi permanentno pojavljivanje novih rješenja, racionalizacija i inovacija koje bi sve više snižavale troškove funkcioniranja administracije. Time bi se konačno i administracija, iz društvenog subjekta koji troši nacionalni dohodak, pretvorila u subjekta koji sudjeluje u njegovom stvaranju.

Naime, kad se administracija svede na najmanju moguću mjeru (pod uvjetom da ostane efikasna), onda izdaci za njeno funkcioniranje društvu donose korist, dobit.

Ovisnost o visini QEAD-a prinudila bi administraciju da se ograniči samo na bavljenje onim djelatnostima koje mu povećavaju visinu. Bavljenje ostalim djelatnostima ne bi joj se isplatilo, niti bi ona mogla imati interesa za njih. Administracija bi se, dakle, koncentrirala isključivo na ekonomsku politiku i što funkcionalnije uredjivanje društva. To bi, s jedne strane, omogućilo veću specijaliziranost i stručnost administracije, pa stoga i veću efikasnost, a s druge strane, to bi dalo više slobode ostalim privrednim i ne-privrednim subjektima u društvu.
............
Onome ko pažljivo pročita ovu raspravu biti će sasvim jasno da je već i današnjem društvu potreban neki zakon koji bi omogućio pouzdanu kontrolu vlasti i tako osigurao produktivno funkcioniranje društva i, u krajnjoj liniji, normalan razvoj civilizacije. Ali to uvjerenje, u politici, znači vrlo malo, pa makar ga dijelio i vrlo velik broj ljudi, jer to uvjerenje neće automatski rezultirati i etabliranjem tog zakona. Njegovo etabliranje ovisi o tome da li u društvu postoje, ili bi se mogle izdiferencirati i formirati dovoljno velike interesne grupe, tj. takve skupine ljudi kojima bi bilo u neposrednom interesu da se on primjeni. Ovdje ćemo ogledati postoje li takve grupe, odnosno: da li se one mogu formirati.
To možemo vidjeti iz ove formule :

ukupne ušteđevine + ukupni profiti
--------------------------------------------------- = Q E A D
troškovi funkcioniranja administracije

Brojnik formule ukazuje na dvije velike grupe. Faktor “ukupne ušteđevine” reprezentira potrošače, grupirane u obitelji, a i one izvan nje, a «ukupni profiti“ sve vlasnike kapitala i sve zaposlene (izvan administracije). Faktor “troškovi funkcioniranja administracije” reprezentira sve zaposlene u administraciji.
Za primjenu zakona zalagali bi se vlasnici kapitala, poduzetnici i gotovo svi zaposleni koje predstavlja faktor “ukupni profiti” i to zbog toga što bi povećao njihove dohotke, smanjio poreze i ostale takse, a i zato što bi se, na razini cijelog društva rad pravednije plaćao, a samo zaposlenje bilo bi sigurnije.
Među zainteresirane spadaju i “ukupne ušteđevine”, tj. potrošači: žene koje vode domaćinstva zaposlenici i umirovljenici, te nezaposleno stanovništvo. Oni bi bili zainteresirani zbog toga što bi taj zakon pogodovao povećavanju ušteđevine i životnog standarda općenito, i to prvenstveno snižavanjem troškova održavanja života, tj. putem snižavanja cijena namirnica i svega ostalog bez čega se ne može živjeti.
Posebna grupa zainteresiranih bili bi znanstvenici svih profila, jer bi primjena onog zakona znatno povećala njihov dohodak i društveni ugled. Ova grupa ne bi dala velik broj glasova za primjenu zakona, ali ona je vrlo utjecajna, pa bi znatan broj ljudi, zbog njihovog snažnog utjecaja glasao za njegovu primjenu.

Na prvi pogled - što je nekada bilo čak i moje mišljenje.- protiv etabliranja ovog zakona glasali bi gotovo svi oni koje predstavlja nazivnik, “troškovi funkcioniranja administracije”.- zaposlenici u administraciji - i to zbog mogućeg straha da bi zakon utjecao na smanjenje njihovog dohotka i na povećanje efikasnosti rada. No ovaj strah nije bio opravdan, jer bi primjena našeg zakona, učinila smislenijim i lakšim rad administracije, povećala dohotke administratora, njihov ugled, društvenu moć, i poštovanje naroda.

Kako?

Jednostavno.

Najveći i najprirodniji interes administracije bio bi povećavanje svog dohotka, a on se može povećati samo povećavanjem QEAD-a. Da bi ga povećala, mora smanjivati troškove svog funkcioniranja, što znači da mora smanjivati broj zgrada i prostorija u kojima radi, strojni park, potrošni materijal i ono najvažnije: broj zaposlenih, i povećavati efikasnost i uslužnost onih koji ostanu u igri.

Administrativni aparat je instrument pomoću kojeg se vlada društvom, tj. državom. Administracija je kičma i nervni sustav društvenog sistema ili države, a njen vrh, političari, su i mozak sistema. No i pored ovako važnog položaja golem broj administratora dosta je loše plaćen, a plaća im je jednako mala i jadna radili oni dobro ili loše, pa su nužno i sasvim logično motivirani da rade što lošije i manje, jer manje rada i manje muke razmjenjuju za istu sumu novca.

Ima još nešto važno. Kad se bolje promotri, vidi se da je ekonomski status suvremene administracije, u osnovnim crtama isti kao i ekonomski status kakvog su imali kasnoantički državni robovi, kako oni koji su obavljali baš administrativne poslove, tako i oni koji su radili obične fizičke poslove na latifundijama ili u rudnicima. Razlika je samo u tome što se suvremeni plaćaju gotovinom, dok su oni antički bili plaćani u naturi: smještajem, hranom, odjećom, kontubernijem, pekulijarnim stvarima itd. Stanovita razlika je i u tome što su se antičke države brinule o svojim robovima, a današnje ne.

Drugo, posao administratora je takav da socjalni psiholozi i sociolozi uglavnom smatraju da nema posla koji više i gore devastira ljudski duh od ovog, administrativnog. Zbog lošeg rada, profesionalnih, duševnih i karakternih deformacija, administratori u narodu imaju jako loš ugled. Često ih zovu «kancelarijskim štakorima».

Administrativna vrhuška, tj. oni tzv. političari nimalo ne suosjećaju s ovim položajem administracije i stalno su (premda s pravom), nezadovoljni njome. Građani također, a najnezadovoljnija je upravo sama administracija.

Bilo je dosta pokušaja da se administracija pretvori u zadovoljavajuće poslušan i efikasan državni i društveni aparat. Najpoznatiji pokušaji su onaj Weberov, Lenjinov, Rooseveltov, Maov, nekoliko pokušaja Kanadskih i Britanskih vlada.... Svi su ti pokušaji bili neuspješni, jer su se zasnivali na prostom nasilju nad administracijom: «rezanju»: njihovih dohodaka, «privilegija», prava, devastiranju i ometanju njenog posla itd. Cilj je bio iscijediti iz administracije što bolji rad i što više rada za što manje novca.

Uzvišen cilj, nema što!!!???

Daj Bože zdravlja!!!

Iako će to u većini glava ružno zazvučati, treba ipak reći kako je vrlo dobro da je administracija elegantno izigrala i ismijala sve te pokušaje, jer da nije, stvari bi se znatno pogoršale. S druge strane, kako sam već rekao, administracija nikako ne uspijeva popraviti svoj položaj pomoću masovnih štrajkova kojima pribjegava niti opstruiranjem svog posla, tako da ove stvari miruju u mrtvoj točki. No, ne miruje društvo, nego polako...nazaduje.

Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije promijenio bi ove stvari bez ikakvog nasilja. Nakon što bi taj ili neki takav zakon stupio na snagu, administracija bi sama, radi ostvarivanja svojih interesa (što višeg QEADA I ŠTO VEĆEG VLASTITOG DOHOTKA), povećavala svoju efikasnost i uslužnost. Smanjila bi broj zaposlenih, a podigla im dohotke i ugled na razinu onakvih subjekata koji dobro upravljaju društvom i brinu se o dobrobiti građana, radnika, poduzetnika, poduzeća i drugih društvenih subjekata.

Vjerujem da bi nakon etabliranja nekakvog ovakvog zakona posao administratora postao takav da bi ga službenici sa zadovoljstvom i čak sa strašću obavljali, jer bi neposredno vidjeli rezultate svog rada, kako u svom novčaniku tako i u napretku svoje okoline i cijelog društva. Veliko je, naime, to zadovoljstvo i sreća kad čovjek vidi da je uspio stvoriti ili izgraditi neko veliko ili značajno javno dobro. To je motiv kojeg ne treba potcjenjivati, jer, možda, spada u red onih najsnažnijih ljudskih motiva. Nije nimalo rijedak slučaj da ljudi daju i svoj život radi toga da bi postigli nešto takvo.

Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije, pretvorio bi, dakle, ove demotivirane, omrznute i prezrene «robove» u osobe i institucije dostojne velikog poštovanja. To sam čak i uživo imao prilike vidjeti, premda rijetko i, nažalost, samo nakratko. Naime, na ovom zgarištu, nekad propulzivne civilizacije, zna se katkad pojaviti i poneki plamićak svjetla i dobra, ali se, nažalost, brzo ugasi.

Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije, zapravo je zakon o oslobađanju administracije, jer on bi administraciji dao slobodu i autonomiju, slično, ali u puno većoj mjeri nego što su je radnicima dali zakoni kojima je ukinuto ropstvo i kmetstvo. To bi bilo dobro, jer bi administratori - koji bi tada bili motivirani na rad - bili neusporedivo efikasniji i produktivniji nego sada kad imaju neformalni status robova koji su prinuđeni na rad. Pored toga, autonomija, koju joj daje ovaj zakon, omogućila bi administraciji da se sama organizira onako kako bi njoj najviše odgovaralo, u svrhu postizanja što je moguće višeg QEAD-a, od čega bi, i ona, i društvo imali koristi.

Ovdje ima još nešto važno, nešto što se odnosi na administrativne vrhuške, tj. tzv. političare.
Ako bi dužina njihovog mandata i visina dohotka ovisila o visini postignutog QEAD-a, a ne o volji biračkog tijela, koja se često pretvara u samovoljnu tiraniju kroz koju biračko tijelo - ne misleći nimalo na sutrašnjicu - traži da mu se odmah sada dade još i «kruha s'vrh pogače» i koješta drugo, ako bi, dakle, dužina mandata političara ovisila o visini QEAD-a, a ne o ovima: ...da nobis hodie... – daj nam danas - politička aktivnost mogla bi biti puno uspješnija i produktivnija.

Tiranija narodne (biračke) razmaženosti onemogućuje političare u realizaciji velikih poduhvata, kojima bi znatno unaprijedili ne samo svoj ugled, i životni standard naroda, nego i razinu razvijenosti civilizacije. Čini se da političari strahuju od izvođenja pravih, velikih poduhvata, i klone ih se baš iz straha od te razmaženosti, samovolje ili histerije biračkog tijela. Neki takav zakon kakav je Zakon o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti, garantirao bi političarima da će, umjesto permanentnog «primjenjivanja vatrogasnih mjera» slobodno i bez straha moći izvoditi i one značajnije, i za društvo važnije poduhvate, programe, reforme itd.

Uostalom, već sam u pređašnjim radovima često isticao da bi ovakav zakon čuvao dobre narode od loših vlada, a dobre vlade od loših, ili loše raspoloženih naroda.

Popravljeni tekst:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2015/02/15/reforma-drzavne-uprave/

Komentari

Bolje

Tko je glasao

Zamjena

Tek sad vidim da sa svoju repliku adresirao krivo, Acinumu, umjesto Zaphodu.

Isprika.

Tko je glasao

Zapravo

Ako malko pažljivije razmisliš uočit ćeš da ove ideje zapravo tek traže svoga Hamurabija, Mojsija ili barem Napoleona.

Njega spominjem zato što je njegov najveći uspjeh bio proširivanje građanskog zakonika (Code Civile-a) po teritoriju cijele Zapadne civilizacije, Europa, Amerika, a donekle čak i Rusija. Ovaj zakonik postigao je neusporedivo veći i trajniji uspjeh nego njegove uistinu veličanstvene vojne ekspedicije.

Što se tiče diktatora, poželjan bi bio samo onakav kakav je bio Chromwell - Lord protector - Zaštitnik Parlamenta - tj. točnije. pravnih i političkih načela na kojima se zasnivalo građansko društvo i demokracija.

I Napoleon je zapravo bio diktator. Potpunu faktičnu vlast imao je već od 1799. u svojstvu Prvog konzula, prije nego se okrunio za cara. A doista nije bio okrunjen, nego se sam okrunio, uzevši carski dijadem iz ruku papinog legata i stavio si ga na glavu. Tipično diktatorski.

Diktator, samo čovjek koji će shvatiti da najviše može postići etabliranjem i zaštitom nekakvih propulzivnih zakona.

Tko je glasao

Acinum

I ja razmišljam o tome, a i o nekome kome bi se one svidjele u u ovakvom obliku.

Ako imaš kakvu ideju, nabaci ju sa par riječi.

Tko je glasao

Prije nekoliko godina kada

Prije nekoliko godina kada sam vidio prvi put ovaj i druge tvoje zakone bio sam vrlo skeptičan i kritičan prema njima jer iskreno govoreći nisam niti obraćao pažnju na tu tematiku i nisam imao dovoljno podataka.
Međutim vremenom sam malo obratio pažnju što oni koji obnašaju vlast ili to žele postati pišu i govore o ovoj temi i došao sam do zaključka da si ti ipak daleko ispred svih u promišljanju i ideji kako riješiti taj problem.

Ako izuzemo ove prepametne iz HDZ-a , SDP-a , HNS-a , HSS-a mislim da bi ostale stranke mogle biti zainteresirane za tu tematiku uz male kozmetičke dopune ovog tvog zakona ili bolje rečeno uz malu dopunu teksta koji bi sadržavao i ovaj tvoj zakon a predložio bi se tim strankama.

Većina stranaka lupeta o mogućim velikim uštedama drugačijom organizacijom rada lokalne samouprave ne razmišljajući da su ukupne plaće svi službenika u bruto iznosu cca 20% od izvornih prihoda jedinica lokalne samouprave a što je cca 1 milijarda kuna tj. mogućna je ušteda cca 100.000.000,00 kuna uz dodatne troškove na izmjenama dokumenta , programa , strategija i svega drugog što je mnogo skuplje i zahtjeva mnogo vremena , rasprava a efekat beznačajan.
Zbog toga bi tekst koji bi u sebi sadržavao i ovaj tvoj zakon kao rješenje efikasnosti rada državne i lokalne samouprave trebao sadržavati i analizu postojećeg stanja administracije državne i lokalne kroz djelokrug rada i udio u ukupnim prihodima te da bi se paralelno s provođenjem tvog zakona o efikasnosti rada administracije on prvo primjenio na administraciju lokalne samouprave ( mislim da ga je mogućno progurati kroz Pravilnik o plaćama i nagrađivanju ) uz paralelno povećanje ovlasti , odgovornosti povećao i udio u prihodima od poreza jer sadašnjim ustrojstvom lokalna samouprava dobiva samo 7-8% od ukupno ubranih poreza.

Tako postavljen tekst bio bi prihvatljiv svim strankama i udruženjima koja se zalažu za regionalizam i svoju priliku na izborima traže u manjim jedinicama.

Mislim da bi takav dopunjeni tekst imalo smisla poslati Čačiću i njegovim Reformistima , Laburistima , HSLS-u , HSP-u , HDSSB-u, Živom Zidu , Novom Valu Ljube Jurčića , ORAHU od MIrele Holy jer mislim da kod njih ima manje oholosti a više potrebe za novim idejama kojih sami nemaju a za ovaj problem boljeg riješenja od tvog , po mom skromnom mišljenju jer nisam stručnjak po tim pitanjima , nema.

U nekim od navedenih stranaka poznam neke ljude koji imaju uticaj na politike koje promoviraju te stranke i mogao bih im dostaviti tvoj Zakon i eventualno ti organizirati da održiš predavanje njihovim rukovodstvima. Kako nisam član niti jedne stranke ne mogu ti pomoći da to baš neka stranka uzme kao dio programa ali da će dobro razmisliti sasvim sigurno hoće.

Tko je glasao

Acinum

Slažem se da bi dobro došla jedna analiza efikasnosti i troškova funkcioniranja državne i lokalne administracije u postojećem stanju stvari. Pokušati ću naći vjerodostojne i sažete izvore podataka.

Mislim da bi bilo dobro istaknuti i to da bi ovako strukturirana administracija jednako dobro funkcionirala u centraliziranom i decentraliziranom sistemu, i da bi joj se stoga mogla dopustiti prilično velika autonomija i udio u općim državnim prihodima.

Što se tiče manjih stranaka i udruga, da. I sam se bavim idejom o seriji predavanja. Svaka pomoć je dobrodošla.

Hvala na trudu.

Tko je glasao

Još nešto

Mislim da ni u politici nije zgorega katkada baciti pogled i pred sebe, a nesumnjivo je loše stalno gledati unatrag.

Tko je glasao

Evo

Nečeg sam se sjetio.

Idem ja tako jednom i zapazim lijep komad kako mi dolazi ususret. Kako je bio iznimno lijep, ja ga nastavim s uživanjem švenkati dok smo se mimoilazili i opalim glavom u željezni stup od ulične rasvjete. Otada više ne gledam oko sebe, nego pred sebe.

Tko je glasao

Hoćeš reć, gledaš samo svoja

Hoćeš reć, gledaš samo svoja posla !? - :(

Takvima kao Ti to nije dopušteno ! Moraš nositi svoj križ ...

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Demokracija je zajebana

diktature su efikasnije..

Ne misliš li Bosniću da bi nama u RH dobrodošla jedna lakša, ne preoštra...diktatura.

Onda bi bar znali kome da potiho u sebi psujemo oca i majku. Hehe.

sve dobro...

Tko je glasao

Drvosjek

Možda stvarno ne bi bilo loše, ako diktator ne bi nama radio ono što mi njemu psujemo.

Tko je glasao

E da nam je

neki strog a pravedan, nešto između Djeda Božićnjaka i profesora tjelesnog.

Odmah bi glasao za njega............joj zajebo sam se ..u diktaturi se ne glasa

sve dobro...

Tko je glasao

Prijetnja

Javit ću se opet kasnije, ako mi što padne na pamet.

Tko je glasao

Pitanje

Vidi li itko svijetlo na kraju tunela?

Tko je glasao

Penny ? kuc kuc kuc Penny ?

Penny ? kuc kuc kuc Penny ? kuc kuc kuc Penny ? kuc kuc kuc ...

Aimyy ? kuc kuc kuc Aimy ? kuc kuc kuc Aimy ? kuc kuc kuc ...

Ray ? kuc kuc kuc Ray ? kuc kuc kuc Ray ? kuc kuc kuc ...

Sve x 3 !

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Gledamokosebe

Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...Švenkam.

Tko je glasao

Pitanje

Tko je glasao

Pitanje

Tko je glasao

postao si humorist u

postao si humorist u komentaru dolje tražiš pluseve pa sam sebi opališ minus.

Nismo li ovaj Zakon uz još nekoliko drugih koji su također potrebni imali prije nekoliko godina?

Tko je glasao

Acinum

Istina je. Motaju se po mojim tekstovima već od 1989. Uporno pokušavam skrenuti pažnju na njih, ali bez uspjeha i stalno se pitam: je li greška u Zakonima ili je problem u ukusu suvremene publike i biračkog tijela.

Primjena gornjeg zakona rezultirala bi reformom državne uprave. Takvu reformu suprotstavljam onima kakve se obično poduzimaju.

Evo primjera jedne takve reforme.

Neka država sastoji se, npr. od 300 općina. Dođe nova vlada i obeća da će reformirati državnu upravu, učiniti ju efikasnijom i smanjiti troškove njenog funkcioniranja.

„Tristo općina svesti ćemo na sto“- kažu.

Reformator, pri tome zaboravlja da će „reorganizirana“ uprava morati opsluživati isti broj stanovnika i pravnih osoba kao i prije, obavljati isti posao kao i prije, te da će joj za to biti potreban isti broj službenika i jednaki troškovi kao i prije.

Kako kaže ona izreka, takva je reforma „prelijevanje šupljeg u prazno“ Jedini rezultati su nepotrebni troškovi, pogoršano stanje društva, pojačana birokratska tiranija.

U odnosu na takve reforme državne uprave, ovo za što se ja zalažem, je promjena načela njenog rada. To je zapravo jedna mala revolucija.

Tko je glasao

da bi tvoji prijedlozi došli

da bi tvoji prijedlozi došli do onih koji nešto mogu učiniti morati ćeš promjeniti način promocije ideja.

Tko je glasao

prijedlozi...

... sažeti, preformulirati, ilustrirati, istaknuti glavne misli, naglasiti bitno.

Onda bi moglo imati dobru prođu...

Tko je glasao

da tako nekako jer u

da tako nekako jer u sadašnjoj formi moraš se dobro potruditi da razumiješ bit stvari a to se ovim našim nazovi političarima jednostavno neda.

Tko je glasao

izgovoreno...

... evo, izgovorit ću (onda je čovjek nekako obavezan)

Pokušat ću recimo ovaj dnevnik sažeti na prihvatljiviju formu, pa da vidimo ima li smisla uopće...

p.s. Nekidan se na svemrežju pojavio tekst gdje čovjek analizira cijeli proces dobivanja potvrde o nekažnjavanju (uz prikaz totalnog besmisla te potvrde te rupa u zakonu) - ali se koncentrirao na sam proces - i otkrio načine kako dva obrasca zamijeniti jednim, pomnožio to s potrebnim utrošenim vremenom administracije i klijenata i došao do začudnih brojaka...

Tko je glasao

acinum

Više nego vrlo zanimljivo. Baš me zanima kakav će biti rezultat, tim više što sam i sam često radio analizu nekih, čak i vrlo uglednih tekstova i otkrio iznenađujuće stvari.

Samo naprijed.

Tko je glasao

Acinum

Istina je. Motaju se po mojim tekstovima već od 1989. Uporno pokušavam skrenuti pažnju na njih, ali bez uspjeha i stalno se pitam: je li greška u Zakonima ili je problem u ukusu suvremene publike i biračkog tijela.

Tko je glasao

Indian

Hvala, I.

Tko je glasao

Petre,

ne da mi se rukom prepisivati, ali greškom dolje pod dnevnikom @rođena, imaš jednu diplomatsku notu...Tebi upućenu

Tko je glasao

Put

U najboljem se pravcu zaputi onaj ko se zaputi u besputicu, jer on otvara ili stvara novi put. A ko ide već poznatim putevima, vrti se u krug.

Slažete li se s tim?

Tko je glasao

petre

ti si hrvatski Hamurabi.

Tko je glasao

Lignja

petre

ti si hrvatski Hamurabi.

Kakav krasan kompliment od mog omiljelog jela!

Hvala Lignjo.

Inače, nisam bas sam Bog, ali sam još uvijek bog bogova.

Tko je glasao
Tko je glasao

Vaše mišljenje

Nego, ja sam taj zakon objavio da čujem: da li vi mislite da bi on bio funkcionalan.

Ovdje se uglavnom govori da "ovo nevalja", "ono nevalja", "ništa ne valja"", "sve je sranje" (osim pišanja) i td.

Svako po nečemu pljuje.

Sada možete govoriti: "pa ovo je izvrsno", "super". Petrus je zakon itd.

A ako i po ovome budete pljuvali, barem ćete, za promjenu pljuvati po nečem dobrom.

No najbolje bi od svega bilo da se misao na ovom blogu usmjeri u nekakav kritički i kreativan pravac, traženje nekog stvarnog, konkretnog izlaza iz situacije u kojoj su se našla današnja građanska društva, uključujući i naše.

To bi bilo istinsko političko mišljenje.

A...? Što kažete?

Tko je glasao

Plus

Zamislite, nehotično sam samome sebi dodijelio plus. Jasno, to sam odmah korigirao.

Da sam barem sam sebi nehotično dodijelio koji milijun kuna, ne bih se žalio niti korigirao taj lapsus.

Tko je glasao

Oprosti Petar u

Ljudske zakone se ne razumijen.
Ali za humor i procitane recenice, lijepo napisane
+

Tko je glasao

Žuja

Jeste li zaboravili kako se piše plus?

Tko je glasao

Plusevi

Vidim da je netko pogrešno dao minus. Davajte samo pluseve, pluseve, pluseve.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci