Tagovi

Zagovornici "privatizacije" laprdači

Da ne bi nastala sumnja čak ni indicija na diktaturu, postoje i protivnici privatizacije laprdači.
Naravno, postoje i oni koji misle i o svakom pojedinom slučaju promjene vlasnika donose odluke, za ili protiv.

Prvo, je li riječ o privatizaciji ili smanjenju državnog vlasništva?
Obmanjivači vole govoriti o " aktiviranju imovine za smanjenje javnog duga". Oni nastoje dobar naziv procesa zamijeniti pogrešnim.
Upravljački gledano riječ je o procesu u kojem država prodaje poslovanje drugima zbog vlastite nesposobnosti upravljanja i državom i poduzećemili korupciji prilikom prodaje.

Drugo, zašto se ne priča o poboljšanju upravljanja u poduzećima u kojima država ima vlasništvo?
Zašto ne postoji burza upravljača državnim poduzećima, a uprava postaje onaj ponuđač koji ponudi najbolji razvoj i rezultat u poduzeću te sudjeluje u riziku upravljanja? Zato jer vlastodršci rade za sebe i svoje nego državu i građane.

Treće, koliki su troškovi "privatizacije" koju plaća država/društvo/građani nakon što država dobije novac od kupca?
Poznato komunikacijsko poduzeće je nakon privatizacije otpustilo mnoge radnike, dio je završio u preranoj mirovini, dio nezaposlen, a dio otišao na lošija radna mjesta. Dio je otišao u privatnike koji rade za manje novaca uslugu poduzeću (outsourcing).
Stupanj sposobnosti izvršenja privatizacije države je bio toliko "velik" da dio infrastrukture umjesto da ostane državi "otišao" "privatniku"?

Četvrto, nikad nisam čuo da je država nešto jako dobro prodala što se tiče cijene. Uglavnom isplivavaju podatci o niskim cijenama koji se pravdaju "tržišnom cijenom" kao da je o trenutku prodaje i stanju prodanog odlučivao neko treći, a ne država.

Peto, "Kada prodamo banke imat ćemo niske kamete i mogućnost dobijanja puno kredita ." govorili su zagovornici privatizacije laprdači u devedesetima. Do danas nismo imali male kamate, a objašnjenje tome je "veliki rizik kojeg imaju banke". Kao da se to nije prije znalo?
Zbog prevelikih zahtjeva banaka u pogledu garantiranja poduzetnika za kredite i velikih kamata poduzetnici imaju ograničen pristup kreditima.
Da su banke u državnom vlasništvu podigle kamate, nastavile automatizaciju bile bi približno uspješne i ne bi nastala Afera Franak, a novac odlazio u inozemstvo.

Govorili su i "Kada dođu strani lanci imat ćemo obilje raznovrsne, kvalitetne i jeftine robe." Povećao se broj artikala višestruko, kvaliteta samo za previsoke cijene, cijene još uvijek bitno veće nego drugdje. I dalje se odlazi po hranu u Sloveniju, Mađarsku, Srbiju i BIH, a za ostalo čak i dalje.

Šesto, gluparenje laprdača o financijskim učincima i posljedicama privatizacije ili neprivatizacije u kojima se "objašnjava" uzročno- posljedične veze činjenja i nečinjenja u vezi privatizacije iskaz je maloumnosti.
Primjerice: Ako se ne privatizira, proračun će ostati bez prihoda, javni dug se neće smanjiti već će se povećati, kreditni rejting se neće poboljšati, porez se neće smanjiti, konkurentnost će se smanjiti,
nastavit će se iseljavanje mladih,.....

Istina je da prodaja imovine, prije i sada, u okolnostima lošeg javnog sektora, služi samo da vlast ima privremenu likvidnost te da ne treba restrukturirati sebe i one koje protežira, dakle da se nastavi propadanje.
Davati više novca upravljačima (vlasti) koji novac rasipaju i ne znaju upravljati je glupost.

Laprdači su zaboravili da su: niska konkurentnost dijela poduzetnika posebno u državnom vlasništvu, preveliki porezi, nelegalno tržište koje se tolerira, loše upravljanje državom koje rezultira lošom administracijom i nedovoljnim sustavima podrške poduzetnicima, lošim pravosuđem, kriminalom i korupcijom te lošim sveučilištima najveći uzročnici nastajanja i povećanja i zadržavanja duga, a ne višak imovine države posebno s gospodarskom djelatnošću.

Zaključak
Da bi prodaja imovine države bila uspješna, prvo je potreban dobar ugovor o prodaji koji regulira prijelazno razdoblje poslovanja od desetak godina, a do sada nisam vidio ni jedan dobar. Pogotovo su loše odredbe o zaštiti javnog interesa. Novac dobiven od prodaje se mora uložiti u nove projekte za smanjenje troškova javnog sektora, povećanje prihoda ili povećanje kvalitete javne usluge građanima i poduzetnicima. To dosadašnji vlastodršci nisu činili.

Drugo, prodavanje poduzeća koja nisu dovedena na najvišu moguću razinu poslovne sposobnosti znači gubiti pri prodaji imovine/poslovanja.

Treće, u državi koja nema dobru zaštitu od monopola i povezivanja, dampinga, poreznog izbjegavanja, "privatizacija" donosi nevolje poduzetnicima koje se istiskuje s tržišta, kupcima kroz kasnije povećannje cijena, državi kroz manje porezne prihode.

Jedna banka je uvela uslugu plaćanja on-line i početna naknada je bila 50 lipa po transakciji.
Nešto kasnije usluga je skočila na jednu i dvije kune. I nitko nije pokrenuo ni pitanje dampinga ni pitanje prevelike cijene usluge? A samo 100 i 300 posto povećanje? To nema veze sa slobodom poslovanja ni tržištem.
Bilo bi dobro vidjeti koliko "privatizirani" plaćaju "ukupno poreza po jedinici prihoda" u odnosu na domaće autohtone poduzetnike ili prije "privatizacije".

Četvrto, poduzeća koja obavljaju usluge od javne koristi za građane morala bi imati "plafon cijena" prema dugoročnoj formuli koja omogućava fer dobit poduzetniku i to bi trebao biti preduvjet za dobivanje koncesija.

Peto, poduzeće koje se privatizira, pravno ostaje poduzeće, ali se ono upravljački i organizacijski sužava, dio funkcija se seli u inozemstvo, a dio funkcija sluša upute iz inozemstva, uključujući mijenjanje izvora nabave od domaćih prema inozemnim.
Dakle, osim što privatizacija inozemnih vlasnika, čak i građana Hrvatske koji imaju poduzeća u drugim državama smanjuje broj radnih mjesta, gube se stručna radna mjesta s velikim i srednjim plaćama. I to smanjuje srednju klasu i ugrožava moć države.

Prilikom odlučivanja o "privatizaciji", da bi ona bila uspješna, treba uzeti u obzir mnoge okolnosti i interne karakteristike i u planiranju i u izvođenju. Nažalost niska sposobnost upravljanja i pojedinih struka u središnjoj državnoj upravi to ne dozvoljava.

Komentari

Bilo je bilo

Bilo je i solidnih ugovora o prodaji državne imovine, ali kada je država nekoga kaznila ili povratila vlasništvo jer kupac nije poštovao ugovor o kupovini neke tvrtke.

NIKADA

Tko je glasao

privatizacija mora biti brza

privatizacija mora biti brza i nepravedna, rekao je jedan mudar čovjek.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci