Tagovi

Zašto će Bologna propasti - insider story (2)

Preuzeo sam od kolege Zvone naslov ovog posta jer se radi o sličnoj tematici - Bologni - opet iz perspektive osobe zaposlene na jednom visokom učilištu.
Na mom fakultetu princip Bologne još nekako i šljaka, povuci-potegni, prilagodi i obrni, ali nekako ide, čak se vide i neki pozitivni pomaci u pristupu nastavi, studentima, načinu predavanja, međunarodnoj suradnji... No, naravno nije sve idilično, daleko od toga. Problema ima, najviše praktične prirode, ali oni su već pobrojani i prema mom mišljenju, nisu krucijalni i vremenom će se riješiti. Najveći problem je - kako to često biva - u ljudima.
Povod ovom tekstu je nedavna prezentacija ISVU sustava na mom fakultetu kojim bi se čitav posao oko studenata (upisi, ispiti, ocjene i svi ostali podaci) informatizirao, tj. obavljao preko dosta jednostavnih aplikacija koje su, mislim, izradili na FER-u. Rekoh, mašala, ne znate vi kako je kad treba potpisati oko 300 indeksa koji su se valjda koristili još u vrijeme Marije Terezije. Sustav bi ujedno i onemogućio razna muljanja s odjavam,prijavama, vraćanjem prijavnica, izbjegavanjem polaganja po sistemu 3+1 itd... Uglavnom, po meni, jako dobrodošla mjera za učinkovitiji rad svih na Fakultetima.
Međutim, na prezentaciju projekta uz većinu mladih asistenata, djelatnica referade i tajnica koji sad snose ogroman posao administracije i koji su ogromnom većinom jedva dočekali takav projekt, došlo je i nekoliko "uvaženih" profesora. Kako je prezentacija napredovala "uvaženi" profesori su postajali sve uznemireniji zato, da prostite, kurtza nisu kužili. Zašto? Pa zato jer "uvaženi" profesori u svom radu, 2007. godine gospodnje ne koriste računalo. Ali su bez srama došli na tu prezentaciju da bi iskazali svoje negodovanje na te - citiram - "gluposti".
I sad, kad se takav kadar naziva uvaženim profesorima - meni je jasno da će Bologna otić kvragu prije nego što zaživi, osim ako ovi relikti ne odu što prije u penziju, samo se ne daju i svi redom traže produženje rada do 70. godine života što im Zakon dopušta uz suglasnost Dekana. Kod nas, nažalost, još dobrim dijelom žive feudalni odnosi hijerarhije na Fakultetima. "Uvaženi" profesor ne zna ni upaliti računalo, godinama crpi fondove za nebulozne projekte koje ionako odrađuje netko drugi i zaštićen je ko lički medvjed. Na mlađe ljude, asistente, novake se gleda kao na jeftinu radnu snagu, a njihova inicijativa ikakvog znanstvenog rada se zatupljuje formalnostima, jer bilo kakav projekt mora ići preko uvaženih profesora.
Imam sreću da radim s profesorom koji stvarno je uvažen i koji mi daje potpunu autonomiju u radu i nimalo mi ne smeta, dapače, pomaže kako god može. Na europskim projektima, pak, preferiraju mlade ljude i asistenti su dobrodošli i poštovani sugovornici čije ideje se uvažavaju i prihvaćaju. Jedino u našem sustavu još uvijek imamo okamine koje glume profesore, znanje im je užasno zastarjelo kao i metode rada, opiru se svakom napretku i modernizaciji i u konačnici koče cijeli sustav znanosti. Prema tome, cijeli sustav treba mijenjati ako želimo da Bologna uspije jer ovako mi se Bologna čini kao novi krov na straćari.
P.S. Svjestan sam da ne treba generalizirati i nadam se da su ovakve pojavnosti u manjini. Ali treba ih uočiti i ispravljati, inače se pozdravimo s Hrvatskom kao društvom znanja.

Komentari

A što je to društvo

A što je to društvo znanja? Mislim da smo, kao jedna od nasljednica Jugoslavije, nslijedili i pojam općeg znanja ili opće kulture. Mene oduvijek zanima što bi to bilo. Moje mi iskustvo govori da to ne postoji niti u jednoj ozbiljnoj zemlji koja želi i u konačnici napreduje. Zašto? Zato što to znači da o svemu znamo po malo, ali o ničemu ne znamo ništa. Na razini naših kolega sa Zapada ili Istoka ili s bilo koje strane svijeta gdje su se usredotočili na spacijalizacije.

Mislim da je nabolji pokazatelj za to činjenica da, unatoč samo 78 posto više i visoko obrazovanih, nacionalna je fama da smo jedan od najpametnijih naroda na svijetu. Samozavaravanje je opaka boleština i nema lijeka. Istovremeno, govorim na osnovu iskustva, velika većina naših ljudi uopće ne čita uputstva za uporabu. Bilo čega. Od automobila do mobilnih telefona preko računala, svi znaju kako se što koristi i što će nam, uopće, knjižica u kojoj se objašnjava kako možemo bolje i učinkovitije iskoristiti neku napravicu koju posjedujemo.

U skladu s tim, nije čudno da imamo profesore na fakultetima koji u 21. stolječu ne koriste računala, zadnji su znanstveni rad objavili kada su bili asistenti i ne dopuštaju mladima da rašire krila. Ne opravdavam, samo konstatiram stanje stvari. A ono, uopće, nije dobro. I ma koliko se trudili napraviti pomake, oni nisu mogući jer nema sustava. Ne samo na razini sveučilišta, nego općenito.

Hrvatskoj zemlji u razvoju i tranziciji trebaju ciljevi prema kojima stremi. U skladu s tim treba usmjeriti obrazovanje, barem od srednje škole i početi proizvodnju potrebnih nam kadrova. Upisne kvote na našim fakultetima su, ako se ne varam, ostale na razini iz Jugoslavije, a neke su se stvari u ekonomiji bitno promijenile. U skladu s tim, mislim da je društvo znanja, u najmanju ruku, nikada dostižna floskula koja lijepo zvuči.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Iz tvog posta dosljedno

Iz tvog posta dosljedno ispada obrnuti zaključak i naslov - da Bologna nezadrživo mijenja hrvatsko visoko obrazovanje te da će promjene uspjeti iznad očekivanja.
Pri tome i računalo vara. Na nekim fakultetima su takvi profesori već 1977. bili upućeni računalni fanovi (SRCE), i od tada su uvijek prvi u svijetu u korištenju najnovijih softvera i računala, pa ipak su grobari bilo kakvih promjena i praćenja svijeta, više nego ovi tvoji. Njima to služi kao argument bez pravog pokrića a ovi tvoji bar nemaju takvog argumenta. S takvima nitko od boljih nije ni htio nastaviti surađivati, a od onih rijetkih nitko nije izdržao.

Sada Bologna očigledano nagriza taj armirani beton. Kad se uzme u obzir šira zbilja, onda možeš očekivati znatnije promjene i prije nego što će ti odgovarati. Za možda manje od dvije godine ćeš možda s tim svojim profesorom morati organizirati i provoditi sasvim drukčije studije odnose sa svijetom izvan studija. To se već radi. Vrlo lako te to može zateći nespremnog pa razmisli malo o tome.

U mom području, u jednom širokom segmentu naš stari profesor (75 godina) mora sam s neakademskim akterima prekrivati područje za koje država preskupo plaća više od 100 visokorangiranih profesora i znanstvenika, čiji domet ne dohvaća ni najosnovniju orjentaciju nad zbivanjima u Evropi i svijetu i koju uz to izazivaju kaos u velikim državnim investicijskim projektima, onima od milijardi troška. To je već neodrživo i brzo će morati dobiti organizacijski minimum.

U svojstvu roditelja smo razni iskreno iznenađeni kako se naši kao studenti 1. godine na različitim fakultetima nose puno bolje nego mi u sličnim uvjetima. Naravno da su im ključni oslonac rjeđi pojedinci, solidni asistenti s kojima lako uspostavljaju zajednički jezik i neki iznimniji docenti i profesori, oni koji ne lupetaju i ne drže gard bez pokrića. Zato je veoma važno da vi rjeđi takvi, koje to stvarno zanima, izdržite još malo i nađete neki put u promjenama koje su sada, za razliku od desetljeća prije, nezadržive. Očigledno imate i svjesnije studente nego prije a iz vanjske zbilje će naići podrška i više nego što možete očekivati, samo to je proces jakog puzenja u kojem je država više smetnja nego podrška.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci