Tagovi

Za politiku i još više za polis, ideje i ideologije su bitne, jer bez njih nema vizije i strategije

Čitam svoje stare tekstova i promišljam, što meni samom nešto znači i govori i danas, ili možda nešto može značiti i drugima. Ovo je drugi dio jednog članka, objavljenog na osobnom blogu 19. veljače 2011.. Osim ispravki tipfelera, samo jedan dodatak [u uglatoj zagradi].

theory betweenIdeja su važne. Dnevni pragmatizam ima svoje prednosti, ali stvara probleme ("eksterne troškove"), koji se na dulji rok gomilaju. I birači od stranaka traže, da imaju ideje - iako možda ni sami toga nisu svjesni.

Politička stranka mora nuditi i kretati od nekog sustava ideja, ideologije, idejnog jezgra, da bi na dulji rok napredovala.

Ne mora naravno ideologija biti kruta, dogmatična, totalitarna. Uvijek je moramo u praksi propitivati. Svaki skup ideja oslikava svijet manje ili više osiromašeno, pa ga se u svakodnevlju ne treba držati "kao pijan plota".

Ali tvoj sustav političkih ideja je također sidro, da se sagledavaju vizije, a da one ne budu puko eskapističko maštanje. Uže, koje povezuje ono što jest i predodžbu o onome, što treba biti.

Ja sam u ideologiji zadrt, ali sam u politici fleksibilan. Nema recepta, gdje je granica između toga da se razumno prilagodiš, i toga da se prodaš. Niti između toga da zadovoljiš svoju taštinu, i da sve podrediš svojoj ambiciji. Zato politika i jest posebna vještina, nesvodljiva na teoriju.

Ljudi su proturječni. Neki ljudi, unatoč svemu, iako su tašti i ambiciozni, ipak istovremeno nešto rade i za ideale, za opće dobro, za pomoć drugima.

Kad su kretale političke stranke u Hrvatskoj, godine 1989., govorilo se o idejnim konceptima liberalizma, socijalne demokracije, demokršćanstva, nacionalizma. Ubrzo se s tom gnjavažom prestalo. Sve stranke postale su eklektične u idejama, posve uronjene u dnevno političarenje. Ideologije su proglašene staromodnim. Svi su prihvatili onu kombinaciju ideja, koja je tog trenutka u svijetu vladala (neoliberalizam u ekonomiji, protektivna a ne razvojna demokracija, kombinacija individualističkog liberalizma i umjerenog konzervativizma).

[Sad bih još tu samo dodao važnost socijalne strukture s onu stranu političke nadgradnje: žilavost kronističko-patronsko-klijentelističkog sustava. Taj sustav nastao je u godinama nakon 2SR i održava se usprkos promjeni političkog režima i državnog okvira. "Politika" se svodi na borbu posebnih interesa. Velika većina birača nije zainteresirana da se ta politikantska igra transcendira prema općim interesima i dugoročnoj viziji; sve taktika, ništa strategija. Rezultat? Mladi bježe.]

Već dvadeset godina, kad spomenem tu svoju sklonost idejama i usustavljanju ideja (ideologijama), objašnjavaju mi, uz ironičan smješak, kako je to prazno laprdanje, jer politika nije i ne treba biti ništa drugo, nego dnevno laviranje, pragmatizam i demagogija, a stranački programi su niz šupljih fraza i dobrih želja - nitko to ozbiljno ne shvaća.

Imamo "zelene" koji ne bi znali reći koja su četiri "stupa" zelene politike, "liberale" koji su zapravo čisti konzervativci, "socijaldemokrate" koji se ne usude izustiti riječ "radnik", "pravaše", koji se preneraze kad im kažeš kako je Ante Starčević slavio Veliku Francesku Revoluciju i mrzio popove.

Oni pak, koji na seminarima i okruglim stolovima o idejama, konceptima i vizijama mudruju, uvelike rezignirano prihvaćaju, da ih "oni gore" neće slušati. Odnosi moći i trenutni kratkoročni interesi moćnih uvijek će presuditi.

Duchampa nad Eve BabitzGdje smo sada svi zajedno, nakon dvadeset godina "razboritog pragmatizma"? Koliko birači vjeruju svim strankama zajedno, svim političarima zajedno? Na kratke staze - funkcinira. Na dulji rok - nazaduju stranke, nazaduje politika, gubi se legitimitet, nazaduje država, nakupljaju se frustracije.

Govorim o razlici između taktike i strategije. Kao šahist, koristim tu metaforu borbi. Šahist amater, koji ima iskustva i dobro računa poteze ali nema obrazovanja o načelima igre, uvijek se pita koji je najbolji slijedeći potez. I možda nijednom neće napraviti očitu grešku, ali će nakon 20 poteza protiv majstora najednom shvatiti da je izgubljen. Jer, majstor uvijek osmišljava dugoročnu strategiju.

Nakon dvadeset godina slijepog posrtanja, pod vodstvom dobrih taktičara a bez ikakve strategije (prvih deset godina imali smo na čelu anakronog ideologa, čije su ideje bile samo maska za hapanje), okruženi smo ruševinama nekadašnjih nada. "Nismo se za ovo borili": slušao sam to kao mladić, slušaju to opet mladići od moje generacije.

Loša vijest jest, da smo na dnu. Dobra vijest glasi da se s poda ne može pasti.

Komentari

Kakv treba biti odnos ideologije i prava u konkurentnim državama

Koliko je u ustavu i zakonima zastupljeno neke ideologije vladajućih?

Je su li u zakonima stvarno načela i pravila elemenata ideologije o kojima vlastodršci pričaju u medijima?

Ili vlastodršci pričaju jedno, a u zakonima se nalazi drugo?

Analiza ustava će najbolje pokazati kakav pravni sustav imamo i koji se pravni koncept provode, naravno i koji se ideološki koncepti ne provode.

rodjen

Tko je glasao

@rodjen:

Ovaj tekst je o odnosu ideologije i dnevnog pragmatizma u djelovanju političkih stranaka, a ne o odnosu ideologije i prava.

U našim ustavima danas su ugrađene ponajviše ideje francuskih prosvjetitelja 18. stoljeća. Naš Ustav je pisan direktno po ugledu na francuski. Zastupnici tih ideja u Francuskoj na prelazu iz 18. u 19. st. sebe su nazvali "ideolozima", a Napoelon je tom terminu dao posprdni značaj (a kasnije ponajviše Marx).

Ovdje koristim pojam neutralno, kao što je uobičajeno u politologiji, gdje se naprosto analiziraju razni sustavi ideja - nacionalizam, liberalizam, feminizam itd. - u načelu bez vrednovanja.

[Antropolozi koriste pojam još šire, pa i ja u svojim bilješkama "Uzorna filozofija", naime da svako ljdusko društvo, uključujući plemena lovaca-sakupljača, ima neki sustav ideja, bitan za održavanje zajednice (svjetonazor, religija, "društvena konstrukcija zbilje"...) ]

Tko je glasao

Niste mi odgovorili na pitanje, novo pitanje

Moje pitanje je bilo:
Kakv treba biti odnos ideologije i prava u konkurentnim državama

Vi ste odgovorili:
Ovaj tekst je o odnosu ideologije i dnevnog pragmatizma u djelovanju političkih stranaka, a ne o odnosu ideologije i prava.

Ja Vas nisam pitao o čemu je Vaš tekst. Stoga molim odgovor na prvo pitanje.

Molim još jedan odgovor.
Koje svrhe ima ideologija i kojoj ciljnoj grupi se obraća s kojom svrhom?

Hvala i lijep pozdrav

rodjen

Tko je glasao

@rodjen: Pardonček, ali za što mene smatraš? :-)

Za univerzalnog mudraca koji može odgovoriti na svako pitanje? Ma daj... :-)

Ja Vas nisam pitao o čemu je Vaš tekst. Stoga molim odgovor na prvo pitanje.
O odnosu ideologije i pragmatizma u djelovanju poltiičkih stranaka napisao sam nekoliko teza, jer temu poznam i iz literature, i iz promatranja i iz vlastitih iskustava. A o pravu znam puno manje. Dodao sam samo nešto o osnovama današnjih ustava.

Koje svrhe ima ideologija i kojoj ciljnoj grupi se obraća s kojom svrhom?
Ideologija je povezivanje raznih ideja u jedan sustav ("logos"). Ima svrhu davanja koherentne i cjelovite (možda ne potpune, ali dostatne) slike svijeta, te uputstva za akciju (odgovoaranje na pitanje što jest - kako je svijet ustrojen, koje su bitne vrednote, načela, sile, protusile...) i što treba činiti.

Svaka se ideologija u načelu obraća svima. Ne mora ju prihvatiti svatko, ali može bilo tko. Svatko može prigrliti recimo vjerski fundamentalizam. Liberalna ideologija usmjerena je na interese građanstva, ali ju mogu prigrliti i pristaše drugih staleže koji se na neki način poveću s građanstvom ili žele postati njegov dio. Socijalističke ideologije obraćaju se proletarijatu, ali njihovi zatgovornici često dolaze i iz privilegiranih staleža/klasa. Seljačke ideologije seljaštvu, ali isto vrijedi kao za socijalističke. Feminizam ženama, ali ga prihvaćaju i zastupaju i neki uškarci (osim toga on nije prvenstveno politička ideologija, nego i osnova istraživačkih programa ženskih i rodnih studija). Scijentizam (koji kao takav nije politička ideologija, nego filozofska) osnova je za tehnokraciju ili ekspertokraciju, dakako da će ga prihvaćati "eksperti", ili oni koji to žude postati. Itd.

Tko je glasao

Poštovani Zorane ...

Ja sam samo pitao. Ja ne ocjenjujem osobe niti ih smatram.
Mogli ste jednostavno odgovoriti -time se ne bavim ili to ne ne interesira. Ili Treće.
Vjerujem da treba raspravljati samo o temi a ne o osobama-kominikaciji.

Hvala na iscrpnom odgovoru. Nisam Vas želio zamarat i opteretiti s onim što sam znam ili sam mogu naći na WWW.

Očito sam bio neprecizan u pitanju jer sam pretpostavljao da se pitanje odnosi i na kontekst prakse u nas.

Moje pitanje/a su se odnosila na ideologiju stranake koje je na vlasti i čija se ideje manifestiraju u pravu-zakonima ili se ne menifestiraju već su pravila zakona u suprotnosti s onim za što se stranka u ideologiji "zalaže".

Lijep pozdrav

rodjen

Tko je glasao

Možda se ne bi smel mešat u

Možda se ne bi smel mešat u raspravu u kojoj nisam prozvan ... ali ovo je otvoren forum pa ću se usuditi ...

Moje pitanje/a su se odnosila na ideologiju stranake koje je na vlasti i čija se ideje manifestiraju u pravu-zakonima ili se ne menifestiraju već su pravila zakona u suprotnosti s onim za što se stranka u ideologiji "zalaže".

Mislim da je teško jednoznačno i jednostavno odgovoriti jer zakoni po svojoj naravi mogu biti više ili manje vezani uz ideologiju ili svjetonazor, a ponekad ih uvjetuju objektivne okolnosti.

Npr, tipični zakoni koji su bili uvjetovani svjetonazorom ili ideologijom (ja inače u ovoj vrsti rasprava preferiram pojam "svjetonazor" jer se pri spomenu "ideologije" pale alarmi za rasprave "ustaše - partizani"):
Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji: HDZ ga je donio sukladno svome konzervativno - katoličkom ili desnom svjetonazoru, a SDP ga je odmah po dolasku na vlast preuredio po svome, lijevom, svjetonazoru.
HDZ-u nije padalo na pamet donijeti zakon o životnom partnerstvu i podržavao je homofobni referendum; SDP ga je donio. (Tu je inače jedna apsurdna situacija jer se u desnim krugovima SDP percipira kao komunistička stranka, a komunisti su kažnjavali homoseksualnost :-))

Malo je složenija ili na prvi pogled teže prepoznatljiva priča kada je u pitanju Zakon o radu. SDP-u se od strane radništva (sindikata) spočitavalo da je premalo socijaldemokratski tj. ljevičarski orijentiran, a SDP se branio kako mora uvažavati okolnosti i trendove u okruženju.

Bio on u legislativi manje ili više zastupljen, poanta je da nema politike bez svjetonazora. Na auktualnom primjeru Mosta čiji čelnik i dalje uporno ponavlja kako se ne priklanja ni lijevo ni desno može se vidjeti da on ili ne shvaća ili ne želi shvatiti da ne postoji svjetonazorska neutralnost:
Mostovo prijedlog novog načina oporezivanja kojim bi se regulirala distribucija bogatstva jako naginje na lijevu stranu dok bi protivljenje porezu na nakretnine bilo naginjanje u desno (jer bi to pogodovalo bogatijem sloju).

Ako Most nastavi prodavati maglu o neideologiziranosti tj. o tome da nemaju svjetonazor, onda nemaju što raditi u saboru jer će 99% vremena provesti šuteći ili se neizjašnjavajući.

Tko je glasao

odgovor rupertu

Hvala.

Pitanja svjetlonazora su pitanja prvenstveno vezana s osobnim izborima pojedinaca i samo su dio ideologije koja se implementira u zakonima.

Moja pitanja su išla za tim da se u odgovorima spomene važni dijelovi ideologije koji utječu na život građana direktno bogateći ih ili ih siromašeći i koja su implementirana u zakonima te koja su suprotna načelima "deklarirane ideologije" vlasti.

Ideologija koja živi kao laž u "deklarativnom" i ne potvrđuje se u pravu je laž, a ne ideologija.
Takova ideologija uništava državu i građane.

rodjen

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci