Tagovi

Vuk dlaku mijenja a ćud nikada, a Vučić ni dlaku ni ćud

NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.

Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.

Prije svega treba poći od realne pretpostavke da posjet Aleksandra Vučića nije proizašao iz realne potrebe istočnog susjeda da se odnosi s Hrvatskom poprave. Prije bi se moglo pretpostaviti da, kao što je to bio slučaj sa sporazumom koji je pod pritiskom Europske unije sklopljen između Srbije i Kosova, poticaj da se odlede odnosi Srbije s Hrvatskom došao iz Bruxellesa. S jedne strane Europskoj uniji je potrebno da djeluje pozitivno na području bivše Jugoslavije koja je u novoj verziji Bruxellesa postala projekt Zapadnog Balkana, ali od te konstrukcije se u posljednje vrijeme odustaje pa se na ovaj prostor više gleda američkim očima kao Jugoistočnoj Europi. Bruxelles jednostavno ne želi otpisati Srbiju koja se taktički okrenula Rusiji sklapajući sporazum o promatračkom statusu u njezinom vojnom savezu sastavljenom od nekoliko bivših sovjetskih republika. S druge strane Srbija ulaskom Hrvatske u Europsku uniju na području bivše Jugoslavije dobiva zapadnu šengensku granicu i bez obzira na bratske pravoslavne odnose s majkom Rusijom mora voditi računa da je htjela ne htjela njezina budućnost u ujedinjenoj Europi, pa ma kakva ona bila. Zato je sređivanje odnosa s Hrvatskom samo po sebi imperativni cilj.

Naravno ključno je pitanje za Srbiju i Hrvatsku kako pragmatično riješiti naslijeđene probleme iz Domovinskog rata. Njegov karakter se potpuno različito shvaća u Hrvatskoj i Srbiji, a potenciran je odnosom prema vojnoredarstvenoj operaciji Oluja kojom je Hrvatske vratila svoj okupirani prostor tzv Krajine. To je istaknuo i sam Aleksandar Vučić, izjavljujući da se u Hrvatskoj Oluja smatra „izvanrednom fenomenalnom akcijom“, a u Srbiji sve suprotno od toga, jer dok se u Hrvatskoj time ponosite „mi zbog toga tugujemo“.Međutim, zaključio je Aleksandar Vučić „različiti pogledi na prošlost ne smiju nas razdvajati u budućnosti“.

Ako je o prošlosti riječ, onda bi Aleksandra Vučića trebalo podsjetiti na niz izjava koje tada kao Šešeljev radikal dao o Hrvatskoj, braneći liniju Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica kao granicu srpske zemalja, tvrdeći da Glina nikad ne će biti hrvatska, jer u njoj žive Srbi. Uostalom posizanje za tuđim teritorijem nije kod nove srbijanske vladajuće garniture nikakva novost, jer je prije nego što je postao predsjednik države Tomislav Nikolić izjavio kako je Vukovar srpski grad. Prema tome službena srbijanska politika, a još više neslužbena ne namjerava priznati realnost postojanja Republike Hrvatske u granicama koje joj je potvrdila Badinterova komisija i ustrajava na mitovima iz Garašaninova doba. To je međutim problem srpske političke i intelektualne elite koja i nakon četiri izgubljena rata, pa čak i dijela teritorija gubitkom Kosova i dalje ostaje na pozicijama imperijalističkog velikosrpstva, doduše u novim okolnostima prilagođenog nametnutim uvjetima. Zato nema nikakve dvojbe da će i ove godine prilikom obilježavanja Oluje kao što je to učinio i tobože uglađeni Nikoilićev prethodnik Boris Tadić neki od visokih srbijanskih dužnosnika opet upozoriti kako je oslobađanje tzv. Krajine bio „zločin koji se ne smije zaboraviti“. Dok su drugi tobože pomirljivi srbijanski političari samo za javnost mijenjali dlaku, Aleksandar Vučić je iskreno usred Zagreba iskazao da ne želi mijenjati ni dlaku ni ćud.
Drugo je pitanje kako će se prema tome postaviti hrvatska politika, koja je dosad i s bivšom garniturom u Beogradu igrala popustljivu politiku. U tome je osobito prednjačio predsjednik Republike Ivo Josipović u svojim partnerskim odnosima s bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. U ovim razgovorima s Aleksandrom Vučićem posljednja crta obrane hrvatskog državnog i nacionalnog interesa je rješenje pitanje nestalih branitelja i civila. Radi se o oko 1000 nestalih s hrvatske strane i navodno 800 nestalih hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Kad su u pitanju brojevi sa srpske strane uvijek treba biti oprezan vodeći računa o iskustvu o žrtvama Jasenovca gdje je prema srpskim navodima bilo stradalo 700.000 ljudi. Iako je za Hrvatsku to najvažnije pitanje, a Srbija ga nije mogla riješiti ni u ovih 18 godina nakon završetka rata, pa je upitno postoji li u njih iskrena namjera da se to riješi, postoje i druga neriješena pitanje preko kojih Zagreb olako prelazi.

Prije svega to je pitanje tužbe protiv Srbije za genocid koju je prihvatio Međunarodni sud pravde u Haagu, na što je Srbija odgovorila protutužbom. Ministraica vanjskih poslova Vesna Pusić koja se uporno pokušava ponašati kao ministrioca vanjskih poslova tzv. Zapadnog Balkana izjavila je da su „po prvi put su napravljeni ozbiljni koraci i pred nama su očito ozbiljni pomaci što otvara prostor za razgovor o mogućem povlačenju tužbi za genocid. Kad vidimo da se u pitanjima nestalih bitno pomičemo s mjesta i približavamo se rješenju toga pitanja, onda smo i blizu toga da možemo razgovarati o povlačenju tužbi“. Osim Vučićeve izjave da će Srbija surađivati s Hrvatskom u rješavanju pitanje nestalih osoba logično se upitati gdje je to hrvatska ministrica vidjela da se „bitno pomičemo s mjesta i približavamo se rješenju toga pitanja“, što bi trebao biti povod za povlačenju tužbe za genocid. Osim toga, što je s drugim zaostalim problemima koje Srbija odbija rješavati, kao što je povrat opljačkanog umjetničkog i arhivskog blaga, rješenja graničnih pitanja, statusa ratnih zarobljenika u Srbiji, a da se uopće ne spominje plaćanje ratne odštete koju je Državna komisija 1999. godine procijenila na ondašnjih, 37,2 milijarde dolara. Sve u svemu Hrvatska i njezini vodeći političari nastavljaju voditi popustljivu politiku prema Beogradu, s kojim je naravno potrebno unaprijediti međudržavne odnose, ali ne po cijenu ustupaka koji graniče s veleizdajom.

Komentari

Za"Vjerovali ili ne"

Da neki masovni ubojica, roditeljima, rodbini i prijateljima otkrije gdje je odbacio leševe svojih žrtava, izgleda da bi roditeljizločinca trebali nagraditi povlačenbjem tužbe za ubojstva jer je, eto, kooperativan, spreman na suradnju!?
Valjda su to ogromne zasluge koje roditelji moraju nagraditi, jer inače ne bi doznali gdje im leže kosti njihova djeteta!?
A tek da umjesto roditelja, ubojice nagrađuje, povlačenjem optužbi za ubojstva (genocid) netko drugi u njihovo ime, je stvarno morbidno!

Uopće i najavljivanje povlačenje optužbe za genocid,dok predstavnici zločinaca koji su i sami aktivno sudjelovali u agresiji na RH i koji prozivaju obranu naše zemlje zločinom, je nevjerojatan čin omalovažavanja prreživjelih i ubijenih, silovanih, protjerivanih i osakaćenih ljudi, za emisiju "Vjerovali ili ne?".

Nagraditi povlačenjem optužbi za genocid, one koji upravo otkrivanjem grobišta žrtava toga genocida, dokazujući pravovaljanost te optužbe, je djelo protiv razuma, djelo protiv tih otkrivenih žrtava i njihovih obitelji, sugrađana i državljana.

A tu dvojicu još pozivati na uveličavanje proslave ulaska RH u EU, je simboličan čin jedne nakaradne i nemoralne politike.

http://www.youtube.com/watch?v=UGqv9CJbd3U

http://www.youtube.com/watch?v=Mhq5VVEUVeM

http://www.youtube.com/watch?v=-m0kMkHnpwQ

http://www.youtube.com/watch?v=m-lK8qk5o8Q

http://www.youtube.com/watch?v=nGwmRH-8vsw

http://www.youtube.com/watch?v=leDin91-C08

http://www.youtube.com/watch?v=OJ5Z_75hrPo

http://www.youtube.com/watch?v=BJJaaVkCKO8

http://www.youtube.com/watch?v=6a354sqVhYQ

http://www.youtube.com/watch?v=UfMijGa1GNs

http://www.youtube.com/watch?v=eNZEclITgpw

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci