Tagovi

Vice Vukojević i silovanje

Mislim da od svih koji pišu blogove najbolje poznajem Vicu Vukojevića. Upoznao sam ga kad sam došao kao mladi student u Beč na studij dirigiranja. Vice je bio već u Beču i pokušavao dobiti neku austrijsku stipendiju za nastavak pravnog studija kojeg je započeo u Zagrebu. U vrijeme kad sam ga upoznao 1965/66. učio je njemački. Bio je izvanredno simpatičan i dobroćudan mladić. Doduše 10 godina stariji od mene (rođen 1936) ali to je bilo lako objasniti njegovim boravcima u zatvorima zbog politike.

Nakon izvjesnog vremena Vice Vukojević se preselio u Pariz jer mu se tamo otvarala prilika za studij na jednoj elitnoj pravnoj školi.

Do tada je Vice imao impresivnu biografiju protujugoslavenskog i protukomunističkog borca. Uz izbacivanje iz gimnazije, uz kaznu zatvora na Grguru bio je jednom na cesti otet (otela ga je udba) i strahovito mučen u jednom od udbinih tajnih zatvora mislim u potkrovlju današnjeg ministarstva kulture. Zbog te otmice Vice je podnio tužbu sudu, i nekoliko godina kasnije, uspio ju dobiti parnicu te čak dobiti odštetu koju smo onda potrošili na proslavu u Vinodolu 1970/71. Kad sam 1970 god. putovao u Pariz u društvu Šime Đodana i Danila Pejovića odsjeo sam u studentskoj sobi Vice Vukojevića u potkrovlju neke zgrade u studentskoj četvrti. Vice je bio dobar domaćin i slikao me je na svakom koraku. Te snimke su se pojavile kao dokaz protiv mene u famoznom filmu o Bruni Bušiću 1992.god. Moram napomenuti da Vice nije nikad u životu bio politički emigrant kao što se to često navodi. Uvijek je putovao s jugoslavenskom putovnicom.

Tijekom 1971. Vice je još studirao u Parizu ali se pred kraj godine odlučio na put u USA. Ponovo se pojavio na vratima našeg stana u Zagrebu nekoliko dana nakon Karađorđeva. Nije imao gdje odsjesti i pitao je da li bi mogao odsjesti kod nas. Mogao je. Ali, na aerodromu su mu kod ulaska u zemlju zaplijenili neke filmove koje je snimao tamo gdje je bio, pa ga je udba pozvala da tog dana poslije podne dođe k njima da zajedno pogledaju te filmove. Otišao je uz napomenu da će doći navečer. Nije došao jer je uhapšen i odsjedio , mislim, dvije godine.

Nisam ga vidio 18 godina, jer sam ja koji mjesec kasnije otišao u emigraciju. No negdje 1973. javila se moja mama. Opet je bio Vice na našim vratima, opet nije imao kamo nakon izlaska iz zatvora i opet je molio da ga mama primi na stan. Uz moj pristanak mama ga je primila. Uskoro mu se u tom istom stanu pridružio i Bruno Bušić jer ni on nije imao kamo otići nakon izlaska iz zatvora. Mama ih je hranila, kako je to ona nazivala, brinula se da frižider bude uvijek pun. No kako su kod Vice i Brune odsjedali mnogi bivši zatvorenici, to je prešlo mamine financijske mogućnosti. Tako smo moja supruga i ja u Muenchenu počeli navečer čistiti urede kako bi se domogli dodatnih prihoda pa da možemo slati u Zagreb za troškove svih poznatih i nepoznatih koji su odsjedali u našem stanu.

Stanujući kod nas, Vice je uspio završiti pravo, oženiti se i dobiti četiri sina. Sva četiri su mu se rodila dok su stanovali kod nas. Bruno je već 1975. otišao u emigraciju a mama se preselila svojim sestrama pa su Vukojevići imali cijeli stan na raspolaganju. (Pa su se doselile i Vicine šogorice jer ni one nisu imale kamo).

Moja mama je bila jednom kod nas i pričala nam je kako Vice teško živi i da se prehranjuje prodajući slike koje je sam navlačio nekom meni nepoznatom tehnikom na drvenu podlogu. Meni je palo na pamet da iskoristimo obitelj(što je uvijek u takvim situacijama najbolje). Moj tetak Branko Požega bio je direktor zajedničkih poslova INA-. I dobio je zadatak da nađe posao Vici. Nije ga mogao zaposliti u INA-i ali je napravio deal s Zlatkom Tomčićem. Tomčić je zaposlio Vicu u (mislim) Stanogradnji a moj tetak je zaposlio Tomčićevu ženu u INA-i. Ubrzo je Vice dobio stan, a kako smo imali mnoštvo veza, ne samo preko moje mame, doznao sam da je sagradio i vikendicu na Pašmanu da ima pred vikendicom i malu brodicu.

Kad sam se 1990.god. nakon 18 godina izbivanja za prve demokratske izbore vratio na tjedan dana u Hrvatsku, prvo sam otišao na grob moje mame, zatim na grob kardinala Stepinca te mojoj obitelji.

U tijeku godina Vice je s mojom obitelji stvorio prijateljske veze te je i on došao na veselje koje je vladalo kod mojih. No to nije bio isti Vice kojeg sam poznavao do 1971.

Bio je sada zagriženi hadezeovac. Njegovi sinovi su provodili slobodno vrijeme slušajući snimke predizbornih govora dr.Franje Tuđmana. Bio sam kod Vice na ručku na sam dan izbora. Za vrijeme ručka naišao je brat Vicine žene Mijo Jukić, koji je bio na listi Koalicije. Izbacili su ga iz stana. (Danas je Mijo Jukić isto tako zagriženi hadezeovac na visokom položaju u Privrednoj banci)

Vicu više nisam poznavao i naši susreti su bili sve rjeđi. No dogovarao sam s njim, kao pomoćnikom ministra unutarnjih poslova, moj odlazak na bojište.

Sve to, i stanovanje kod mene, i moju obitelj i moj odlazak na bojište Vice će kasnije prikazivati drugačije, doslovce popljuvati, uvijek tako da me što više ocrni u javnosti. Kako je došlo do toga?

Kad sam preuzeo zapovjedništvo u Topuskom uvidio sam strašnu istinu. Za rat ništa nije bilo pripremljeno. Nikakve linije opskrbe. pa ni najnužnijim namirnicama. Nije bila organizirana ni zdravstvena ni bilo kakva druga zaštita. Sve je bilo prepušteno zapovjednicima na terenu i njihovoj snalažljivosti. Ogorčen time dao sam krajem kolovoza 1991. Nedjeljnoj Dalmaciji intervju u kojem sam opisao stanje i rekao da HDZ treba što prije skinuti s vlasti.

Tu je bilo gotovo između Vice i mene. Nismo više progovorili ni riječi. Ali je zato Vice postao predsjednikom Saborske Komisije za žrtve rata. To mu je otvorilo mogućnosti osvete.

Dao je jednoj grupi klevetnika i štetnika da snime tobože film o Bruni Bušiću, ali zapravo da u filmu prikaže mene kao doušnika udbe koji nije ništa drugo radio neko cinkario najbolje prijatelje. I to, kako je tada tvrdio Tonči Vrdoljak, od moje 14 godine. Skrpili su neku dokumentaciju koja u stvari pokazuje da su špijunirali mene, a ne ja nekog drugog, no to nije i tako bilo važno. Ni korumpiranom pravosuđu.

Pobunili su Filharmoniju protiv mene. Pojedinci su od HDZ-a brifirani što trebaju reći protiv mene i ostao sam bez posla. Vice se pobrinuo da nigdje, baš nigdje u Hrvatskoj ne mogu dobiti posla a hrvatska diplomacija je to učinila u inozemstvu.

Dakle Vice je mene 1992. u stvari moralno ubio, živog me zakopao.

Često se zaboravlja da je Vice Vukojević natjerao na ostavku i prvog ministra kulture u Republici Hrvatskoj akademika Vlatka Pavletića pokazujući u Saboru jedan udžbenik koji već davno nije bio u uporabi. Samo to Pavletić nije tog časa znao.

Ostale svinjarije Vice Vukojevića su poznate. Mnogi su me nagovarali da ga tužim sada kad je bez imuniteta (svih ovih godina od 1992. štitio ga je neki imunitet). No kako moje tužbe zbog kleveta iznesenih u filmu o Bruni Bušiću emitiranom na HTV-u 16.10.1992.god. do danas nisu riješene, nije mi ni na kraj pameti da ga sad tužim i provedem idućih 15 do 20 godinama povlačeći se po sudovima.

Dakle, svo pravničko iskustvo Vice Vukojevića koji je diplomirao pravo u 40.-toj godini života sastoji se iz iskustva koje je stekao u Stanogradnji.

Iskreno govoreći ne vjerujem u optužbe o silovanju. Ali mi predstavlja zadovoljstvo što znam da Vicina žena u to vjeruje. (Malo zadovoljstva mora ostati i za mene)

Komentari

Oko ovog slucaja oglasio se

Oko ovog slucaja oglasio se i predsjednik drzave:
Predsjednik RH Stjepan Mesić jučer je izazvao zgražanje svojim komentarom na ovih dana aktualizirane optužbe za silovanje u ratnim vremenima u BiH protiv donedavnog suca Ustavnog suda RH Vice Vukojevića. U popularnoj radijskoj emisiji “Intervju tjedna” Radija 101 Mesić je, komentirajući optužbe za silovanje protiv Vukojevića, izjavio kako vjeruje “da se to moglo dogoditi jer tko bi s njime htio dobrovoljno u krevet”.

Tko je glasao

degutantna izjava pa makar

degutantna izjava pa makar bila i o vukojeviću

Tko je glasao

Treba to gledati i s druge

Treba to gledati i s druge veselije strane.

Mesić ima smisla za viceve, i ovaj je više nego dobar.

Problem je jedno da Predsjednik priča viceve (ali i to je dio folklora).

Tko je glasao

Tek sam danas konačno

Tek sam danas konačno smjestio Vaš lik i djelo. Cijelo vrijeme mi je osjećaj da Vas poznajem od nekud ili kao da sam za vas negdje čuo i nikako da se sjetim. Malo me zbunilo ono o doktoratu iz političkih znanosti. I danas se sve poklopilo. Ne poznajem vas osobno. U to doba kad je bio taj "dokumentarni film" bio sam mlad i neke druge stvari su mi bile prve na pameti, ali se sjećam da sam registrirao da nešto smrdi u toj cijeloj situaciji, samo je nedostajalo informacija. Zastrašuje šta se može napraviti nekome, a da se dobije kriva slika i da nitko ne mrdne prstom. Strašno.

Šta te ne ubije, ojača te.

Tko je glasao

Ja moje doktorate inače

Ja moje doktorate inače nigdje ne spominjem. Pisao na ovim stranicama zašto. Ali, budući da neke upravo smeta kad ih spomenem, onda, da ih podsjetim, spomenem ih od vremena na vreme. Inače, nisam od onih koji cijene ljude po obrazovanju ili položaju nego po poštenju i onome što mi katolici zovemo "ljubav prema bližnjemu".

Tko je glasao

Ma, nekako me ovaj post

Ma, nekako me ovaj post kolege Cerovca potaknuo na razmišljanje, ne radi njegovog sadržaja, nego drugih dimenzija koje takav pristup problemima hrvatskog društa otvara.

Gosp. Cerovac je iznenađen s količinom čitanja i ocjenjivanja. Moram priznati da ni ja nisam doživio da se jedan moj komentar na post ocjenjuje s ovoliko zvjezdica ( a nisam do sada uopće primjetio da se takvo što dogodilo).

Ta činjenica otkriva da je ovim postom i ukupnim komentarima ustvari dotaknut, u našem društvu, jedan kod običnih ljudi vrlo prisutan problem (kojeg dramatično teško proživljavamo, a koji se s razina vlasti i visoke politike stalno prigušiva i prikriva), a to je ahresivno prisustvo dobro prikrivenog i kriptiranog kontinuiteta određenog mentaliteta i prakse iz prošlosti, kojem nikako ne bi više smjelo biti mjesta u sadašnjosti - jer to ometa jasniji, precizniji, korektniji i produktivniji odnos prema budućnosti.

Ovo što ću sada reći uzmite više simbolično (iako je i stvarno). Gosp. Cerovac i recimo ja, imali smo posve različite obiteljske i životne putove, koji su jednoga gurnuli u svijet (gdje je lutao kao "ukleti holandez"), a drugi ostao tu u Hrvatskoj (i živio svoj korektni i produktivni hrvatski život u nekorektnim vremenima). Kad je došlo vrijeme da se Hrvatskoj dade sve što joj je trebalo, , svaki smo na svoj način dali svoj puni doprinos, i vratili Hrvatskoj što joj je povijest dugovala. To je bila masovna pojava, to isto sam doživio u ona kritična vremena Domovinskog rata, kad smo prema spornim stvarima iz prošlosti imali vrlo otvoren i realan odnos, a podjele nisu ni postojala. Pogotovo sam se trudio, i bio ponosan da sam bio u prilici, da takav stav i spoznaje prenosim na mlade ljude koji nisu imali dovoljno znanja a nisu ni mogli imati, o onome šro je bilo i što je nasreću prošlo.

Ali to je trajalo samo dok smo bili necionalno i životno ugroženi. Jer brzo, radi raznih razloga aveti prošlosti su se počele vraćati i opterećivati ljude i odnose, no u prvom redu radi onih koji su se mimikrirali u novim uvjetima, i koji su bili spremni sve učiniti da prikriju svoje negdašnje uloge, ako treba i pod cijenu novih starih podjela (a kojima nema, ne treba i ne smije biti više mjesta u svakodnevnom životu). Do sada su uspiijevali samo zato što su koristili svoja visoko pozicionirana mjesta u društvu da bi blokirali spoznaje o prošlosti, i njihovim osobnim ulogama u njima.

U golemom interesu za pravim spoznavanjem stanja stvari, koju gosp. Cerovac nije prvi puta ovdje spomenuo (a koje sam i sam nekoliko puta doticao) upravo svjedoči toj potrebi hrvatskih ljudi - da se zaista spozna istina, i da joj se prida prava mjera i važnost, ali da se okrenemo budućnosti. u kojoj bi konačno prestanle podjele na male i velike Hrvate - nego da svi postanemo građani hrvatske budućnosti. Jer baš u ime tzv. "velikog hrvatstva" su opet počinjeni zločini prema hrvatskim ljudima u sadašnosti i Hrvatskoj u budućnosti.

Tko je glasao

Nažalost vam ne mogu dati

Nažalost vam ne mogu dati više od jednog boda i reći vam hvala!.

Tko je glasao

Mi smo jedna od rijetkih

Mi smo jedna od rijetkih tranzicijskih država koje nisu otvorile tajne arhive SLUŽBA (OZNE, UDBE, SDB). Nikada se nije smijelo doznati tko su bili suradnici. Možda bi pantenon političkih mučenika izgledao malo drugačije kada bi se znalo tko je tko. Samo oni koji su zabranili objavljivanje imena suradnika i egzekutora SDB-a su veoma dobro znali da su uvijek postojala tri kartona: jedan je vodio rezident suradnika, drugi se nalazio u centrali u Zagrebu, a treći u Beogradu. Prva dva su mogla nestati, a treći je, moguće, bio razlog kooperativnosti hrvatske politike u mnogim situacijama.

Tko je glasao

HDZ je zadržao najveći

HDZ je zadržao najveći broj starih udbaša u svojoj službi nakon 1990.god. Pa ih je morao štititi. Pa su stari udbaši nakon 1990. odlučivali o tome koga će uništiti a koga ne.

Tko je glasao

Evo dijela teksta Davorke

Evo dijela teksta Davorke Blažević iz Slobodne Dalmacije:
(...)
Država je u svojim prvim godinama legitimirala kriminal kao sredstvo koje opravdava cilj. Tako smo dobili seriju kriminaliziranih tajkuna i političara koji su kroz šumu svojih kontroverznih (ne)djela jezdili naprijed. Vice Vukojević, HDZ-ova perjanica iz 90-ih, na krilima “domoljubnog patosa” stiže do suca Ustavnog suda.
Unatoč optužbama za silovanje (1993. g.), tada 22-godišnje Bošnjakinje, u logoru HVO-a Vojno kod Mostara. Osam godina poslije, lišen imuniteta, možebitno će stati pred lice pravde i silovane mlade žene. Tek “isluženi” Vukojević može biti i - kriv. Poput Glavaša, koji tek nakon razlaza s HDZ-om postaje “lovina”.
U društvu gdje je novac (makar i prljavi) vrhunaravni dokaz moći, a druženje s kriminalnim “jet-setom” znak uspjeha, baviti se HTV-ovim novinarima zbog družbovanja (i ljubovanja) s “mafijaškim” pročelnicima ima smisla samo ako se pozabavimo i razotkrivanjem mafije u institucijama sustava. Dok s mafijom liježu političari, njihove priležnice su drugorazredno pitanje, ma koliko se nametalo kao prvorazredno.

Tko je glasao

Čisti katolik i Hrvat, taj

Čisti katolik i Hrvat, taj naš Vice Vukojević. Ja vjerojatno ne bih tako mirno reagirao, pogotovo stoga što mu je bilo u mladosti pruženo. Zbilja, čitajući ovakve tekstove, čovjek se zapita što još radi u Hrvatskoj. Imamo Hrvatsku. Imamo Drek.

Tko je glasao

silovanje jedne žene je

silovanje jedne žene je strašno ;
a silovanje prava i pravnog sustava države u nastajanju kroz osam godina sa pozicije ustavnog suca je još strašnije, jezivo !

Tko je glasao

Strašno je ovo sve skupa.

Strašno je ovo sve skupa. Koliko smo kao bića različiti i na što sve netko može spasti. Bio dobar ili loš (a nema crno-bijelo), čovjek druge ljude mjeri prema sebi, pa onda tako prema njima i postupa. To mi donekle pomaže u sagledavanju opisanih osoba i njihovih odnosa, a nadam se da će i Vama, maestro!

ragusa

Tko je glasao

Ivek, bio je jednom na cesti

Ivek,
bio je jednom na cesti otet (otela ga je udba) i strahovito mučen u jednom od udbinih tajnih zatvora mislim u potkrovlju današnjeg ministarstva kulture. 1963 sam bil isto ulovljen na cesti i provel tri dana i tri noči u Đorđiševoj na najgornjem katu.
Po noči su upadali panduri u sobu gdje smo spavali na daskama i imali jednu deku.
Tak su tukli da nije bilo za vjerovat. Ja sam imal sreču jel je jedan stariji čovjek meni rekel: Mali ti se legni tu uz zid, i kad te ja gurnem izmađu zida i tih krevetih koji su bili u komadu ti samo šuti i ne javljaj se.Kak sam bil naj tanji sam i jedini nutra pasal. Drugi dan su brisali krv po podu.
Zatvoren sam bil samo zbog toga jel sam dobil razglednicu iz Trsta od prijatelja koji je pobegel. Tri dana niko nije znal gde sam a bil sam još po zakonu maloljetan.
To je bil komunizam.

Tko je glasao

Marijane moj, neke je udba

Marijane moj, neke je udba slomila batinjanjem, druge pridobila uza se poktupljivanjem, a koje nije ni prvim ni drugim nacinom, njih je dotukla hrvatska demokracija. A Mijo Jukic? S njim se politika poigrala pa od covjeka napravila necovjeka.

Tko je glasao

Ali Pavle Opet ostaje jedan

Ali Pavle

Opet ostaje jedan zadnji kamen međaš pa ću ga ponoviti: nije bilo nimalo lako u tim vremenima, a prisilna kolaboracija je bila kazna poslije svih kazni, i to treba cijeniti upravio tako, ljudski - osim ako nije toliko popustio pa prouzročio grijeh prema bližnjima.

Razumiješ zašto sam volio moje prijatelje MC i VLL (umrli su i neželim im imena povlačiti po blogovima ili bilo gdje).

Tko je glasao

Pavle, Zna to marijan dobro,

Pavle,
Zna to marijan dobro, i svjestan sam toga da mladi danas nemreju tak nekaj zamislit i još uvijek padaju na pojedine trikove.
Pozdrav u tuđini.

Tko je glasao

jebate, skviki, sad ovo

jebate, skviki, sad ovo čitam i nemrem belivat (mislim, ne poznajem te, ali te pratim ovdje, i kuži se da si ok. lik)....sva sam se naježila, dobro da mi nisi opisival kak su ih tukli, jer to ne bih mogla čitat..

CC

Tko je glasao

CC, U tim godinama prošlog

CC,
U tim godinama prošlog stolječa je bilo u Zagrebu interesantno.
Lovili su Zagrepčane po u nočno doba po cesti. Niko se jedno vrijeme nije usudil od nas dečkih iti sam.
Marica je stala naglo pokraj tebe, zleteli su van, s tobom u prvi haustor, šošanje na nulu (samo jedna crta na glavi) i obrađivanje s pendrekom.

Tko je glasao

Skviki, znam za više takvih

Skviki, znam za više takvih slučajeva. Žao mi je što si to prošao. Ali si ostao pošten a to je bitno u životu. Nisi svoja stradavanja uzeo kao izliku da uništavaš druge.

Tko je glasao

Pa ni na jedan komentar

Pa ni na jedan komentar nisam do sada dobio toliko bodova. Kaj je vama. Kaj je to zbog Božića? Pokloni unaprijed? Pa hvala! Odužit ću se na Božić jednom zgodnom "Božićnom pričom".

Tko je glasao

Ivek, Ivek, Pa to je öista

Ivek, Ivek,
Pa to je öista korupcija,sad ih pokušavaš podmitit da ti drugi put daju opet puno zvijezdica. :-))))

Tko je glasao

Skviki polako učim.

Skviki polako učim.

Tko je glasao

Vidiš Ivane, ja mislim da

Vidiš Ivane, ja mislim da se još uvijek jako varaš glede VV-a, jer takav moralni profil nema nimalo zadrški, mada smatram da u cijeloj toj priča o sliovanju ustvari sporeda, nevažan detalj.

Više puta sam aludirao glede njega, Bušića i još nekh okolo njih da postoji i neka druga nama više ili manje nepoznata istina. Podsjetit ću te na moj post: Nekoliko teza za razmišljanje i raspravu ili O dobrom hrvatskom geniju od 28.05.2007 u kojem sam spomenuo moje prijatelje sad već pokojne prijatelje M.C. i V.L.L. (koji su oba bili na Bleiburgu i preživjeli križne putove - pročitaj da se podsjetiš). Ovaj drugi (VLL) je bio objavio dobro prodavanu knjigu sjećanja na ta olovn vremena. Kad je V. V. imenovan voditeljem te famozne komisije, samo je lutao je po arhivama i Hrvatskom s vrlo određenim ciljemi.

Tako sam jedno jutro sreo mog prijatelja M.C. sa spomenutom knjigom pod rukom, negdje žuri. Kako je on uvijek imao vremena za mene, a i ja za njega, sjeli smo popiti kavu, i on mi je ispričao da je u naš Grad došao famozni V.V. (mi Grad uvijek pišemo velikim slovom) i sazvao sastanak, na kojem je jedna od tema bila anliza knjige drugog mog prijatelja VLL-a - jer navodno u njoj ima rupa, nečeg prešućenog.

Ja sam već knjigu pročitao (pisac VLL me je među prvima potražio da mi ju dade s posvetom) i ja sam također znao da u svemu zaista ima nečeg prešućenog , ali za moje tolerantno poimanje nije bilo značajno (što ću objasniti poslije).

Ja sam onda upitao tog prijatelja MC-a (koji mi je i sam davao svoje pisane zapise - ali nije imao literarnog smisla), da li ima štogod što je i on prešutio, pa ako ima neka se to uzme u obzir, jer baš u dobre namjere V.V- u ne treba vjerovati (spomenuo sam mu onu Isusovu " tko nema grijeha neka prvi baci kamen"). Zamislio se , ali nakon nekog vremena mi je, na drugoj kavi, priznao da sam imao pravo.

O čemu se radi: U rukama policije, UDB-e ili SDB ili kako se već ne zovu) nisu mogli proći oni labilniji i moralno neotporniji, a da ih svemoć tajnih službi i državne prisile nisu uvlačili u svoje igre. No za mene je to bila najstrašnija kazna poslije kazne.

Razlika između mojih prijatelja VLL i MC u odnosu na VV je u tome da oni nisu nanijeli zlo nikome bližnjemu, da su umrli mirnom smrću, i da imaju potomke koji se ne stide svojih očeva., budući da su imali izraženu moralnu otpornost, snagu moralnog duha.

Sve ovo što si ispričao, a naročito slikovito izraženi nemoralni lik VV-a, sve me više učvršćuje u uvjerenju da je taj tip imao burnu prošlost koja je jako daleko od hrvatskog mučenika (značaja kojeg je sebi stalno želio pridavati). Znam da je to teško povjerovati, ali budimo realni. Ona komisija i onaj film su imali određenu svrhu, koji je bio daleko ot toga da se tebe ili druge ocrni (vi ste bili kolateralne žrtve), jer je razna dokumentacija skupljena tom prilikom imala svoje zadnje namjere, koje su ga lansirale do Ustavnog suca Hrvtske, što je dno dna nove hrvatske politike.

Žao mi je da sam morao spomenuti ovu bolnu temu! A i ja mislim da s njemu neće suditi, ne tako lako.

Tko je glasao

Vow, koliko sam glasova

Vow, koliko sam glasova ovdje skupio, nikada mi se to nije dogodilo!!

Tko je glasao

vuković i vukojević, lolek

vuković i vukojević, lolek i bolek ustavnog suda. u nekim odlukama jedino su njih dvojica bili kontra; uvijek neka druga struja. nema veze, ljepota je u raznolikosti. ali ako postoji sumnja da je počinio zločin, neka mu se sudi.
iskreno, meni više ni za koga nije nezamislivo da je nekoga silovao. ljudska ličnost je prekompleksna.
kad sam čula da je dokumentacija o tom silovanju došla hrvatskoj već 2 dana nakon što je ostao bez imuniteta, prvi put u životu bilo me sram što sam hrvatica.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

strašno, gosn Cerovac, ako

strašno, gosn Cerovac, ako je sve tako bilo kako pričate, onda fakat....ma, nema se tu što reći.

ali kako je mogao postati sudac Ustavnog suda ako je bio običan pravnik "ćato", to mi je nevjerovatno?

btw. ne kuži ovo zadnje: njegova žena, mislite, vjeruje da je to istina, vi ne...? hoću reć', čovjek koji izdaje svoje prijatelje, itd. dakle, nema morala, itd. vrlo lako može postati kriminalac bilo koje sorte, pa onda i silovatelj, right?

CC

Tko je glasao

Kad me je Vice lažno

Kad me je Vice lažno optužio da sam bio doušnik udbe, tražio sam od zajedničkih prijatelja da vjeruju dokazima a ne tračevima. Nisu me poslušali pa više gotovo uopće da nemam prijatelja. Konsekventno tome dok se stvar ne dokaže na sudu ne vjerujem u optužbe. Jer znam kako su ljudi lako i čak radosno povjerovali optužbama protiv mene. A ovo s Vicinom ženom to je moja zlobna (neka mi Bog prosti) pretpostavka.

Tko je glasao

Ja sam osobbno bila nazočna

Ja sam osobbno bila nazočna kad je gđa Vukojević čula za članak koji je objavio Nacional, radile smo u istom odjelu, slučajno. Blago rečeno bila je u šoku, dok je čitala. Poslije je nošenje Nacionala pokraj nje bila provokacija, što smo i radili, redovito. A uvijek je poslije provjeravala, jel još nešto piše o njenom jebaču, što je od nje bila teška psovka, jer ona nikad nije koristila prostote i psovke u svom govoru.
Ja mislim da je on bio sposoban izvršiti navedeni zločin. Osobito u društvu ekipe koja je bila u tim mjestima. A s druge strane, on je bio duboko involviran u Herceg Bosnu, i imao je prste u osnivanju tih logora.
Inače, ja ne vjerujem das je Vice bio disident, osobito ne iz 1971. Jer je dobio posao, preko veze, a veza nije stradala. Zašto, g. Cerovac ta veza nije zaposlila vas. Pa zato što naprosto nije mogla. Vi jeste bili disident.
Vice je dobio fin stan, koji je poslije zamjenio još finijim. On je oduvijek bio čovjek vlasti, i još pokvaren, da druge navlači na belaj, odnosno probleme.
A koliko se trudi oko prikaza života i smrti Brune Bušića, skora da se pere od toga. Pomišljam da on imapuno veće veze s tim ubojstvom, nego želi sam sebi priznati.

Tko je glasao

Jer znam kako su ljudi lako

Jer znam kako su ljudi lako i čak radosno povjerovali optužbama protiv mene.

Negdje u istom paketu je efikasno zahvaćen pokojni demokršćanski političar profesor Cesar. U mirnom skromnom kvartu njegova supruga nije više mogla kupovati u ishisteriziranoj lokalnoj samoposluzi ni kretati se po kvartu, gdje su se čuli glasovi da ga treba likvidirati.

Na sličan način se je u raznim prigodama na raznim pozicijama povremeno moglo čuti da Budišu treba konačno zatući.

Pod takvim se prijetnjama uobičajeno profesionalno radi u raznim značajnim poslovima. Očigledno je da taj interesno-udbaški softver pokušava raditi na isti način desetljećima, što mu je ujedno glavan slabost, jer po iskustvu lako bježi kad ga se nagazi a hrani ga preekskluzivna prilično masovna elita kojoj to pruža šanse za lagodni zimski san i grickanje (evanđelje po Krleži, tehnomenadžerima i raznima).

Tko je glasao

Namjerno nisam spomenuo

Namjerno nisam spomenuo prof. Ivana Cesara. A točno je da je i on bio žrtva. Vrlo brzo ga je svladala opaka bolest koja se razmahala nakon što je i njemu uništen život. Tako da se nije mogao dalje boriti protiv kleveta što ja još danas činim. Nisam ga poznavao ali kako su naše kaznene tužbe bile spojene (kazneni postupak je kasnije otišao u zastaru) slušao sam njegov iskaz na sudu. I gle, ipak smo imali nešto zajedničkog. I njemu i meni PARTIZANI SU UBILI OCA!!!

Tko je glasao

A ocrnili su i Tomu Sedlu.

A ocrnili su i Tomu Sedlu. Prema mojim infoima Sedlo je pred koju godinu pretučen i od tada gotovo i da ne ostvaruje nikakvu vezu s Hrvatskom. Zadnji put se s Paragom čuo pred godinu dana. Ima tajni broj...

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Nu, ko je postavio

Nu, ko je postavio Vukojevica na funkciju suca? Ima li SDP kakve veze sa time?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci