Tagovi

Veliki nauk

 
Kung Fu Tse od jezuitskih misionara nazvan Confucius (Konfucije u našoj varijanti), bio je kineski filozof, rođen 551. g. pr. n. e. Od bogatog i učenog oca, radi njegove prerane smrti, živio je teško i siromašno, ali se se još za života uzdigao do velikih počasti. Svojim djelom se uzvisio do jednog od najpopularnijih filozofa svih vremena, Umro 479. g. pr.n.e. Ostavio je besmrtnu ostavštinu, a svježinu njegove misli se lijepo može doživjeti u maloj knjižici nazvanoj Veliki nauk. Kažem doživjeti, jer je teško doslovno prevoditi jedan tekst nastao prije dvije i pol tisuće godina u jednoj nama i danas dalekoj kulturi, Njegove misli su jezgrovite definicije kojima se ipak bez poteškoća premoštavaju vremenske i kulturne udaljenosti. Moj prijevod treba tretirati kao moj konfucijanski doživljaj; ne pretendiram da je savršen, a engleski tekst svatko može skinuti i ostvariti vlastitu konfucijansku avanturu. Kako je poznato je da su američki vojnici za II svjetskog rata njegove citate nosili kao moralnu potporu u najgorim trenucima ratne pogibelji, to bi mnogi i kod nas u Hrvatskoj trebali činiti. Tko više, tko manje, procijenite sami. Malo jest duže ali iz poštovanja prema autoru nisam imao hrabrosti skraćivati

- o -

Ono što Veliki nauk poučava jest unapređivanje najvrjednijih vrlina pomoću kojih bi se ljudi popravili i takvima ostali na najvišoj razini izvrsnosti.
Da bi spoznali put kojim trebaju krenuti tražeći smirenost najprije moraju odrediti cilj svojih težnji. Tek kad se taj cilj odredi možemo dosegnuti nepomućenu smirenost, u takvoj smirenosti možemo ostvariti svoj mir; u tom miru pronaći oslobođenje od briga, a samo takva sloboda se može  okruniti postizanjem poželjnog cilja.

Sve stvari imaju svoj korijen i svoje ogranke. Sva djela imaju svoj početak i svoj kraj. Da bismo spoznali što dolazi prije, a što poslije, trebamo se približiti onome što se naučava u "Velikom nauku".

Stari mudraci, kad su kao cilj poželjeli poboljšavanje najviših vrlina širom cijele države, najprije su određivali dobrobit vlastite države. U želji da postignu dobrobit vlastitoj državi, morali su prije toga srediti vlastitu obitelj. Kako bi sredili vlastitu obitelj, trebali su ponajprije kultivirati vlastitu osobu. Da bi njegovali vlastitu osobnost prije toga su morali popraviti svoje srce. Da bi popravili svoje srce najprije su morali potražiti iskrenost u svojim mislima. Da bi postigli iskrenost u svojim mislima su prije toga morali poboljšati svoje znanje do krajnosti.

Baš u proširivanju znanja leži bit spoznavanja stvari.

Da bi stvari bile istražene, znanje mora težiti savršenstvu. Da bi znanje bilo potpuno, čovjekove misli moraju biti iskrene. Da bi njegove misli bile iskrene mora popraviti svoje srce. Da bi popravio svoje srca, treba njegovati svoju osobnost. Da bi mu osobnost bila kultivirana mora srediti svoju obitelj. Tek onaj čovjek koji ima sređenu obitelj može pravilno upravljati državom. A kad se državom pravilno vlada, čitava država postaje mirna i sretna.

Sve od Nebeskog sina, pa dolje do narodnih masa mora se podrazumijevati i njegovati osobnost kao korijen svega ostaloga. Ako se korijen zanemari ne može biti osobnosti, niti bilo što može biti sređeno, ako proizlazi iz nesređenog stanja stvari. Nikada se nije dogodio slučaj, da je išta značajno doista stvoreno iz slabog njegovanja, niti je poznat slučaj da se pridavala prevelika briga ičemu beznačajnom.

- o -

U komentarima filozofa Tsanga u “Obavijesti Khangu” je rečeno: “On je bio sposoban da svoju vrlinu učini najvišom!”
U Tai Chia-u je rečeno: “On je razmišljao i proučavao najsjajnija Nebeska rješenja!”
U “Carskom zakonikucara Yao-a je rečeno: “ Svoje plemenite vrline je bio sposoban učiniti još boljima!”

Ovi navodi pokazuju kako su uzorni vladari nastojali sebe učiniti što plemenitijima.

Na T'ang-ovoj kupaćoj kadi su bile urezane ove riječi: “Ako se jednog dana možeš popraviti, čini to svaki dan. Učinimo da popravljanje bude svakodnevno!”
U “Obavijesti Khang-u” je rečeno: “Poticati nove ljude!”
U “Knjizi Poezije“ rečeno je : “Premda je Chau bio jedna stara država, zakoni koje su provodili bili su novi!”.

Dakle, plemenit čovjek u sve ulaže svoj najveći trud..

- o -

U “Knjizi Poezije” rečeno je:”Najbolja država je ona u kojoj ljudi žive u miru!”
U “Knjizi poezije” je rečeno: “Cvrkutava žuta ptičica se odmara na rubu nasipa!!.
Učitelj je rekao: "Kad se tako odmara, zna gdje se treba odmarati. Da li je moguće da čovjek bude sličan toj ptici?”
U “Knjizi poezije” također je rečeno: “Dubokouman je bio kralj Wan. S koliko je pameti i neprestanog osjećaja dubokog štovanja pazio na svoja mjesta za odmor!” Kao vladar je uvijek bio u dobroj volji, kao svećenik je ostajao u dubokoj pobožnosti, kao sin je bio u sinovskoj štovanju, kao otac je bio ljubazan, u obraćanju podanicima uvijek u punom povjerenju.
U “Knjizi Poezije” još je rečeno: “Pogledajte u niz vjetrovite obale Ch'i-a, s tako blistavim zelenim bambusima. Bambus je plemenit kao naš otmjeni i savršeni vladar! Kako ga mi režemo i brusimo, kako ga mi djelamo i mrvimo, tako se on i sam oplemenjuje".

Otmjeni i savršeni vladar nikada ne može biti zaboravljen.

Izraz: “kako ga mi režemo i brusimo” predstavlja čin učenja.
Izraz: “kako ga mi djelamo i mrvimo” označava samo-usavršavanje.
Izraz: “kako je samo uglađen i dostojanstven!” predstavlja osjećanje velike obazrivosti i dubokog štovanja.
Izraz: “kako je veličanstven i osobit!” označava samo-nadahnjujuće držanje.
Izraz: “otmjeni i savršeni princ nikada ne može biti zaboravljen” znači da ga, narod neće zaboraviti ako su mu vrline potpune i savršenost velika.
U “Knjizi poezije” također je rečeno: “Ah! Negdašnji vladari se ne zaboravljaju.”
Budući vladari će se procjenjivati po zaslugama, prema onome u čemu su zaista zaslužni, voljeti će ih se prema onome kako su oni voljeli.
Ljudska zajednica uživa u onome u čemu vladari uživaju, a koriste se onim što vladari za nju učine.
To objašnjava činjenicu da nisu zaboravljeni. neki vladari i nakon što su napustili svijet,

- o -

Učitelj je rekao: “U slušanju sporova, ja sam kao bilo tko drugi. Ono što treba učiniti jest da se ljudi ne spore?”

Oni koji su lišeni principa teško mogu iznositi svoje stavove.
To nazivamo poznavanjem korijena, to zovemo usavršavanjem znanja.

Što se mislilo pod: “učiniti misli iskrenima?" To znači ne dozvoliti samozavaravanje, to je kao kad mrzimo loš zadah, ili volimo nešto što je lijepo - to zovemo samozadovoljstvom.
Plemeniti čovjek mora biti iskren prema sebi i kad je sam sa sobom.

Nema zla koje običan čovjek, živeći povučeno, ne bi mogao nastaviti, ali kad vidi uzvišenog čovjeka i sam će u isti mah sebe pokušavati prikazivati plemenitijim; prikrivajući zlo prikazuje svoju dobru stranu, a drugi ga gledaju pitajući se: "Da li ovaj uopće zamjećuje svoje srce i ograničenja? Čemu služi takvo prerušavanje?"

Ovo je zgodna prilika da se upitamo: ”Što je istinski iznutra nas, a što se prikazuje prema vani.”
Zato plemeniti čovjek mora biti iskren prema sebi i kad je sam sa sobom.

Učenik Tsang je rekao: “Što deset očiju vidi, a deset ruku pokaže, vrijedno je poštovanja!” Bogataši obožavaju kuće, a plemeniti ljudi obožavaju ljude. Duh se širi, tijelo se odmara. Zato plemenit čovjek mora sve učiniti da njegove misli postanu iskrene.

To što se mislilo pod: “Njegovanje osobe ovisi o popravljanju duha” može se objasniti: Ako je čovjek pod utjecajem strasti ne može biti ispravan u svojim postupcima. Isti takav će biti ako je pod utjecajem terora, zaljubljensti, tuge ili bola. Kad razum nije prisutan, mi gledamo a ne vidimo, mi slušamo a ne čujemo, mi jedemo a ne osjećamo okus jela.

To objašnjava ono što se mislilo pod njegovanjem vlastite osobe u zavisnosti od popravljanja vlastitog uma.

- o -

A što se mislilo pod: “sređivanjem nečije obitelji u zavisnosti od njegovanja vlastite osobnosti?” Ljudi su pristrani kad osjećaju i vole, pristrani su kad preziru i ne vole; pristrani su kad stoje u strahu i dubokom poštovanju, pristrani su kad osjećaju tugu i suosjećanje, pristrani su kad su arogantni i surovi. Na svijetu je malo ljudi koji vole a da u isto vrijeme znaju loše strane objekta svoje ljubavi, ili onih koji mrze a da znaju izvrsne strane objekta svoje mržnje.

Otuda se u poslovici kaže:”Čovjek ne poznaje grješnost svoga sina, niti do kraja poznaje blagodat svog rastućeg žita.”
Eto što se mislilo tvrdnjom da “ukoliko mu osoba nije njegovana čovjek ne može srediti vlastitu obitelj”.

Što se mislilo pod: “Kako bi se pravilno vladalo državom potrebno ja najprije srediti obitelj.”? Nije moguće podučavati druge, dok ne možeš utjecati na vlastitu obitelj. Zato, onaj koji upravlja državom to treba činiti ne udaljavajući se daleko od vlastite obitelji. Tu leže dakle uzori sinovskog štovanja s kojom se vladar služi, tu leži bratska odanost s kojom se stariji i plemeniti služe, tu leži i ljubaznost s kojom se treba odnositi prema mnoštvu.

U “Obavijesti K’ang-u” rečeno je: “Postupaj kao da paziš na vlastito dijete”. Kad je majka stvarno zabrinuta radi djeteta, premda ne zna točno pogoditi njegove želje - to nije daleko od toga kako treba postupati. Nijednu djevojku ne treba podučavati da rodi, a vjenčati se može i poslije.

Primjenom obiteljske ljubavi cijela država može postati voljena; primjenom obiteljske uslužnosti cijela država može postati ljubazna.

Naprotiv kroz ambiciju i izopačenost jednog jedinog čovjeka cijela država može zapasti u nered i pobunu.

Sve to se potvrđuje u rečenom da “poslovi mogu propadati radi jedne jedine rečenice, a država može biti osnovana od samo jednog čovjeka”.

Yao i Shun su svoju državu vodili s dobronamjernošću i narod ih je slijedio. Chieh i Chau su svojom državom vladali silom, narod ih je slijedio, a kako su naredbe, koje su ovi izdavali, bile suprotne postupcima koju su voljeli, narod ih na kraju više nije slijedio. Iz ovog proizlazi da vladar mora sam posjedovati dobre osobine, da bi tek ih tražio u narodu. Vladar u sebi ne smije imati loših osobina, jer tek onda smije tražiti ono čega u narodu ne smije biti. Nikada nije bilo čovjeka koji je želio utjecati na druge ljude, bio sposoban uspješno ih podučavati, ako i sam u svom karakteru nije imao dobrih osobina.
Eto kako mi vidimo da problem upravljanja državom zavisi od sređivanja vlastite obitelji.

- o -

U “Knjizi poezije” je rečeno: “Breskvino drvo je tako nježno i ljupko! Kako je obilato njeno lišće! Djevojka odlazi u kuću svog muža da bi mu pravilno vodila kućanstvo.”
Učinite da vam domaćinstvo bude pravilno uređeno, pa ćete i ljude u državi moći podučavati.

U “Knjizi poezije” također je rečeno, “Oni se mogu rasteretiti svojih dužnosti prenoseći ih na stariju braću, oni se mogu rasteretiti svojih dužnosti prenoseći ih na mlađu braću.”
Treba omogućiti da se vladar rastereti svojih dužnosti njihovim prenošenjem na stariju i mlađu braću, jer će tada se moći posvetiti podučavanju naroda svoje države.

U “Knjizi poezije” isto tako je rečeno:, “U njegovom držanju nema ničega pogrešnog, on pozitivno utječe na sve ljude u svojoj državi.”
Doista, tek kad vladar služi kao model oca, ili sina, ili brata, narod ga može oponašati. Tu leži značenje onog kad se kaže: “Upravljanje državom ovisi o sređivanju obitelji!”

A kad se mislilo pod: “Postizanje mira i sreće u cijeloj državi ovisi o upravljanju državom!” znači slijedeće:
Kad se vladar ponaša u skladu sa svojim godinama, narod postaje odlučniji, kad se vladar odnosi dostojno prema starijima narod se uči bratskoj poslušnosti, kad vladar sa suosjećajnošću pristupa mlađima i bespomoćnima narod čini to isto. To znači da vladar ima principe, pomoću kojih, kao s mjernim četverokutom, može regulirati svoje vladanje. Ono što čovjek ne voli kod nadređenih, ne dozvolite da primjenjuje na vlastite podređene. Ne dozvolite mu da pri služenju nadređenih čini ono što je mrzio kod onih koji su bili ispred njega. Ne dozvolite mu da predvodi one koji su iza njega, ako pokazuje da išta mrzi u onima koji su iza njega. Ne dozvolite mu da daje lijevo ono što mrzi primati s lijeva, niti mu dozvolite da daje desno ono što mrzi primati s desna. Dakle to je ono što zovemo: “Princip s kojim se, kao s mjernim kvadratom, procjenjuje kakvoća nečijeg vladanja!”

U “Knjizi poezije” je rečeno: “Da bi nas se usrećilo dobro je znati koliko je neki vladar otac naroda!” Kad vladar voli što narod voli, i mrzi što narod mrzi, onda je to ono što se može nazivati ocem naroda.

U “Knjizi poezije” također je rečeno: “Visok je ovaj južni brežuljak , s njegovom hrapavom kamenom masom! Veličanstveno se ističeš ti, o Veliki Učitelju Yin, cijeli puk gleda u tebe." Oni koji upravljaju državom ne smiju zanemariti da sami budu brižljivi. Ako zastranjuju u sebičnost, postati će sramota svoje države.

U “Knjizi poezije” je isto tako rečeno: “Prije nego je vladar Yin dinastije izgubio srca svojih ljudi, mogao se postavljati ispred Boga. Uzmite upozorenje iz kuće Yin ozbiljnim. Velika obećanja nije lako održati”.

Ovo pokazuje da se zadobivanjem naroda, zadobiva država, a gubeći narod gubi se i država.

Vladar najprije treba nastojati voditi računa o vlastitim vrlinama. Posjedovanjem vrlina dobit će narod za sebe. Kad ima narod, imat će zemlju. Kad ima zemlju ostvaruje blagostanje. S blagostanjem se postižu sredstava za potrošnju.

Dakle, vrlina je korijen, a blagostanje je rezultat. Kad vladar od korijena napravi drugorazredni objekt, a rezultat mu postane primarni cilj, samo će se svađati sa svojim narodom, i - učiti ga grabežljivosti.

Otuda proizlazi da nagomilavanje blaga za sebe je put u rasturanje naroda, a raspodjela blaga u narodu je put koji vodi k okupljanju naroda.

Otuda proizlazi da će se vladareve riječi usmjerene protiv pravednosti njemu vratiti natrag na isti način, a bogatstvo stečeno na neprikladan način će nestati na isti način na koji je stvoreno.

- o -

U “Objavi K'angu” rečeno je: “Odlučivanje zaista ne smije uvijek ostati samo na nama!”. To znači da se dobrotom nalaze rješenja, nedostatkom dobrote ih se gubi.
U “Knjizi Ch'u-a” je rečeno: “Ch'u-ova država ne podrazumijeva da je dragocjena sama po sebi. Naprotiv, njena se vrijednost nalazi u njegovim dobrim ljudima.”
Fan, ujak vojskovođe Wana, je rekao , “Naši izgnanik ne računa na to da je dragocjen sam po sebi, dragocjen je njegov osjećaj dužnosti prema svojim roditeljima.”
U “ Izjavi vojskovođe Ch'in-a" je rečeno: “Dajte mi samo jednog Ministra, otvorenog i iskrenog, koji ne pretendira na velike sposobnosti ali posjeduje jednostavan i uspravan duh; da posjeduje plemenitost a u pogledu nadarenosti prema drugima samo ono što sam posjeduje; ako naiđe na dobro odgojene i oštroumne ljude neka ih voli u svom srcu više nego što jezikom može izraziti; da stvarno pokazuje sposobnost da ih podnosi,da ih zaposli – eto, takav Ministar će biti sposoban da brine o mojim sinovima i unucima, i crnokosim ljudima, i isto tako će biti pomoć svojoj državi koja od njega također može mnogo očekivati. Ali ako bi njegov karakter bio takav da, kad naiđe na sposobne ljude, bude ljubomoran, i mrzi ih; kad naiđe na dobro odgojene i oštroumne ljude im se suprotstavlja ne dozvoljavajući njihovo napredovanje, da se pokazuje nesposobnim podnositi ih, - takav ministar neće biti sposoban zaštititi moju djecu i unuke, niti narod. I može li se išta drugo nego proglasiti ga opasnim za svoju državu?”
Takvog čovjeka istinski kreposna osoba mora potjerati, prognati ga, izbaciti vani među okolna barbarska plemena, i ne dozvoliti mu da žive u istoj državi.

To se slaže s izjavom: “Istinski krepostan čovjek je jedino onaj koji može i smije voljeti ili mrziti druge.”

Vidjeti zaslužne ljude, a ne biti sposoban ih podići, ili ne učiniti to dovoljno brzo - to je nepristojnost. Vidjeti loše ljude na djelu a ne biti sposoban povući ih natrag, ili smijeniti ih ali ne dovoljno brzo i udaljiti dovoljno daleko - to je slabost.

Voljeti one koje ljudi mrze, ili mrziti one koje ljudi vole - to je uvreda prirodnih osjećaja ljudi. Propast neće propustiti da zadesi one koji tako postupaju.

Vladar ima veliku moć utjecanja. Da bi opravdao tu moć on mora pokazati potpunu samoodanost vrlinama i sigurnosti; s ohološću i ekstravagancijom će samo promašiti.

- o -

Velika moć vladarevog utjecaja je u proizvodnji dobara. Treba postići da bude mnogo proizvođača, a malo onih koji troše bogatstva. Vladar mora omogućiti što veću aktivnost u proizvodnji, a štedljivost u trošenju. Tek na taj način bogatstva može biti dovoljno.

I uz umjereno bogatstvo krepostan vladar može biti izvanredan, a postati grješan ako blago nagomilava samo za osobno uživanje.

Nikada nije bilo slučaja da su vladari voljeli dobronamjernost ako narod nije volio pravednost. I nikada nije bilo slučaja da poslovi vladara nisu bili uspješni ako je narod volio pravednost.

No također nikada nije bilo slučaja da se blago skupljalo u trezore i arsenale neke države, a da potom ne bi prešlo u posjed vladara.

Časnik Mang Hsien je rekao: “Onaj koji čuva konje i kočije ne obazire se na svinje i kokoši. Kuće koje čuvaju svoja skladišta leda ne bave se stokom i ovcama".

Kuća koja posjeduje stotine tovarnih kola ne bi smjela držati činovnike koji se osvrću za dodatnim nametima kako bi dodatno opteretili ljude pod svojom upravom, jer bi onda bilo bolje da su odmah umjesto takvog činovnika zaposlili lopova koji će opljačkati cijeli njen prihod.

Ovo se slaže s izjavom: “U državi se novčani dobitak ne smatra napretkom, pravi napredak države se može naći samo u pravednosti.”

Kad netko u obitelji vodi brigu isključivo o prihodima kao svom glavnom interesu, ponaša se kao mali, običan čovjek, kojeg bismo možda mogli smatrati dobrim. No kad takvu osobu zaposlimo u državnoj administraciji na ljude će se sručiti nebeska propast i ogromna šteta istovremeno. Pa kad poslije njega neki drugi stvarno dobar čovjek dođe zauzeti njegovo mjesto, neće lako naći lijek zlu koje ih je snašlo.

Ovaj opis ponovno potvrđuje izjavu: “Ne smatra se napretkom u državi novčani dobitak, nego se njen stvarni napredak može samo naći u pravednosti.”

Komentari

U zadarskoj gradskoj

U zadarskoj gradskoj knjižnici sam godinu i pol dana čekao da dođem na red da mogu pročitati "Umijeće ratovanja" od Kung Fu Tse-a. Ima nekoliko primjeraka, ali je masu ljudi rezerviralo posudbu. Kad sam je napokon dočekao, pročitao sam je u jednom dahu. Poslije sam je pročitao polako, riječ po riječ. Malo je reći da sam bio oduševljen.
Oni koji još nisu, obavezno pročitajte.
Za ovaj tekst imaš strelicu gore.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Mala greška: Art of War by

Mala greška: Art of War by SunTzu (http://www.chinapage.com/sunzi-e.html). To je drugi ali isto tako poznati autor, također lijepo nešto i poučno, i čitao sam na engleskom ali prevoditi je do zla boga zakučasto - možda jednom dovršim i njegov prijevod za vlastitu upotrebu.

U ovom prijevodu sam se morao ograditi i autorizirati prijevod. Naime jako je teško prevoditi nešto što je najprije s kineskog prevedeno na engleski, pa onda s engleskog na naš jezik, onda je to ipak dvije i pol tisuće godina udaljenosti, onda je to i druga kultura koja je nama manje više nepoznata, pa onda i današnja Kina je dosta drugačija od ondašnje Kine.

Ipak drago mi je da se ljudima sviđa, jer su njegove riječi ipak u cjelini autentične, i posve daleko i suprotno od Macchiavellija. Bila bi zgodna mala studija sukobljavanja argumenata između Macchiavellije i Konfucija, a sagledano kroz dominantno makjavelističku praksu suvremene Hrvatskoj. Možda i to jednog dana!

Popravio sam gore onu opasku koja je istinita: američki vojnici su u II svjetskom ratu dobijali Konfucijeve stihove kao moralnu orjentaciju, jer je to u ono vrijeme bilo aktualno i važno za motiviranje ljudi u obranu ljudske civilizaije koja je s fašizmom bila dovedena u pitanje. danas ne vjerujem da ih nose sa sobom jer njihove današnje ratove vode profesionlci i plaćenici.

Pozdrav Zadru iz Dubrovnika, mi koji živimo podno milenijskih zidina najbolje osjetimo da se čovjek ustvari malo mijenjao u ovih dvije i pol tisuće godine, varava je iluzija da tehnička i tehnološka revolucija znače i čovjekov napredak kao humanog bića. Prije je obrnuto. I to bi bila zgodna tema za obraditi - uvijek sam okolo sebe tumačio da bi jedan Seneka ili Ciceron , kad bi se probudili i umiješalu u današnju civilizaciju vrlo brzo se i lako služili kompjuterom!!!.

Svakako, ona Božićna pjesma ti je lijepa, prava kranjčevičanska atmosfera i zasluženo je pobrala pažnju.

Tko je glasao

Mala greška: Art of War by

Mala greška: Art of War by SunTzu
Velika greška. Tvoj post me podsjetio na Umijeće ratovanja pa sam podsvjesno napisao Konfucije. Hvala na ispravci.
Što se tiče Cicerona i Seneke, pa geekovi su oduvijek isti, samo se vrijeme mijenja. :-)
Hvala za Božićni komentar.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Krasan tekst. Dižem obje

Krasan tekst.

Dižem obje ruke za pravednost i poštenje.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci