Tagovi

Uzmi ili ostavi

Kuda plovi hrvatska poljoprivreda, poljoprivrednici i selo? Upitna re?enica koja je bila tema mnogobrojnih rasprava kako me?u seljacima, tako u medijima i brojnim rasprava na stru?nim razinama.

Me?utim, odgovor se sam po sebi pomalo kristalizira. Postaje jasno da se kona?no razgrani?ava ruralni život naspram poljoprivrede kao zanimanja i privredne grana kojoj se više ne može prišiti epitet kao na?in života dijela stanovništva (te kao takva više ne može opstati).
U tom smislu je ?ak i dobro došlo iz politi?kih razloga osnivano Ministarstvo ruralnog razvitka, koje ?e tek imati posla u ruralnoj transformaciji i prilagodbi nadolaze?em vremenu.

Ipak, daleko je ve?a odgovornost na Ministarstvu poljoprivrede koje se mora uhvatiti u koštac sa daleko kompleksnijim problemima.
Pri tom MPŠVG i seljaci moraju postati ravnopravni partneri i po?eti djelovati puno konciznije. U prvom redu mislim na stratešku odluku o tome ho?emo li sa?uvati ili ne našu poljoprivredu. Ako je odgovor pozitivan, onda treba senzibilirati javnost, podi?i stupanj komunikacije i angažman promotivnosti na višlji i pametniji nivo.

Kad bih htio pisati o uzrocima stanja na selu i agrikulturi, mogao bih krenuti od Marije Terezije, pa i ranije, ali dovoljno je i od 1945. Tad se desio kona?ni disbalans zapadne razvijene (s kojom se mi danas uspore?ujemo i takmi?imo) poljoprivrede i nas.
Tko je tamo onda ima 25 ha zemlje, danas ima 250 ha, supermodernu mehanizaciju, uredne tržišne odnose..., a sve to zahvaljuju?i poticanju poduzetništva uz svesrdnu podršku financijskog i politi?kog sektora.
Na ovom blogu ne moram objašnjavati što se dešavalo u nas...

Od ove godine se oštro krenulo u izjedna?avanje prodajnih cijena selja?kih proizvoda (u mljekarstvu pogotovo) sa onim u globalnom okruženju.
Posljednjih desetak godina se i u nas krenilo stazama okrupnjavanja, modernizacija, profilacija...u poljoprivredi. Ali deset godina je premalo, zapravo nije dovoljno samo pouditi šaku riže u vidu poticaja, nego treba stvoriti poljoprivredne poduzetnike koji se znaju nositi sa milionskim
kreditima koje pak treba znati oploditi i vratiti. Neprilago?ene, nesposobne i starije ?e ve? riješiti ?obankovi?, ali one koji imaju potencijal i volje, valja obilato pomo?i.

Poticaji su mnogima najve?i trn u oku. Vremena je malo, strani lavovi vrebaju i pomalo bockaju svojim protekcionizmom i cijenovnoj mo?i, a nisu zanemarive ni ozljede koje nam nanose doma?e hijene (pekari, mlinari, prera?iva?i, trgovci, preprodava?i....).

Poljoprivreda je uz turizam, prometni i uslužni sektor, grana koja ima perspektivu i takva ocjena i odluke koje moraju slijediti, trebaju biti jasno istaknute. Tad tek prelazimo prag uzmi ili ostavi i trebaju slijediti godine obilate financijske, stru?ne i politi?ke podrške. Nema nam druge, uzmi ili ostavi...

Osnivanje poljoprivrednih burzi, sufinanciranje skladišnih kapaciteta u vlasništvu proizvo?a?a, sindikalna profesionalizacija, kratkotrajno odlaganje pristupa u EU su tek neke mjere koje mi padaju na pamet, ali to ve? ne spada u ovu temu...

Komentari

Ako ništa drugo

Ako ništa drugo poljoprivreda nikad ne bi morala propasti, kvragu, svi trebaju jesti, dakle nije problem tržište.

Sasvim je drugi par rukava koliko može netko zaraditi svojom proizvodnjom i tehmologijom i ograničenim resursima. Nije problem prodati, problem je što se ne može postići cijena koja se želi.

A problem je i što bi zbog naše bliskosti razvijenim zemljama naša poljoprivreda trebala doseći njihovu produktivnost "jučer".

Što se tiče "odustajanja", glavni resursi za ovu djelatnost su zemlja i znanje. Zemlju kakvu-takvu imamo, znanje se lako nauči, dakle i ako dođe do nekog posrtanja, lako se vratiti, ipak to nisu tolika ulaganja kao kada treba napraviti neku supersofisticiranu tvornicu.

Inače je poljoprivreda kao i sve drugo, ni više ni manje bitna od brodogradnje, turizma itd. Ali nadam se da je došao kraj sijanju pšenice i kukanju kako je cijena niska svake godine opet i opet.

A što se tiče malih posjeda, treba vidjeti koliko je zapravo ljudi živjelo na selu 1945, koliko je bilo obradive zemlje, koliko je to iznosilo po domaćinstvu. Znamo da je limit bio 10 ha za vrijeme komunizma (ili tako nekako). S tim se nije mogla napraviti nikakva ozbiljnija proizvodnja, osim možda vinograd, voćnjak i slično.

Tko je glasao

Stovani paor, Ceste sam se

Stovani paor,
Ceste sam se zapitkivao; Gdje Ti nestade, pa mi je sada drago sto si nam se vratio. Vec sam bio pomislio da si zauzet gradnjom hypodrooma na Beravi.
Primjecujem da pokusavas svojim dnevnikom skrenuti pozornost na propuste u polj. proizvodnji i upoznajes nas s mnostvom pogresnih reformi koje su doprinijele njenoj, rekao bih, destrukciji. Nedvojbeno je da je za konkurentnost na zapadnoeuropskom trzistu prijeko potrebno okrupnjavanje agrarnih povrsina kako bi se mogla primjeniti suvremena mehanizacija, odnosno kako bi se ona sto cjelovitije iskoristila.
Ti znas da su slavonski podzoli i degradirani cernozji teze obradiva tla koja zahtjevaju temeljitiju obradu, tj. sjetvenu pripremu, sa cime se povecava proizvodna cijena odredjene kulture. S druge strane, iz godine u godinu se biljezi sve veca nezainteresiranost ljudi za poljoprivrednom proizvodnjom. Isplativije je raditi za veci prihod u uredu nego li za manji na njivi.
I koliko god bi bilo pozeljno da se agropolitika cim prije dovede u red, ici ce jako tesko doklegod hrvatski uvoznici ostvaruju ogroman profit od uvoza, a politicari od njih pohvalnu proviziju. Upravo ce radi toga Tvoja Babina Greda jos zadugo pripadati nerazvijenim podrucjima. A njima, s rukom na srcu, nije pripadala ni za vrijeme Franza-Josepha. A sto se tice hrvatskih hijena, nemilosrdne su one i u Kanadi. Primjera radi, ovdje se vekna kruha u prodavaonicama prodaje za cca 0.80-1.00 euro, a poljoprivrednik za nju dobije 0.05 eura.

Tko je glasao

...kratkotrajno odlaganje

...kratkotrajno odlaganje pristupa u EU...

Za to su se već pobrinuli mnogi. Doduše, ne iz razloga koji bi, sudeći prema osnovnom tonu posta, tebi bili prihvatljivi. Nisam, međutim, sigurna da bi odlaganje donijelo bilo što pozitivno našoj poljoprivredi, da o poljoprivrednicima i ne govorim. Pogledaj samo kakvu su si vlast na lokalnoj razini izabrali građanke i građani! Odlaganje (iz ovih ili onih razloga) ide na ruku isključivo kriminalcima koji krčme i ovo malo što nam je još ostalo - obradivu zemlju.

Zar se već i iz aviona ne vidi da nismo bili sposobni za drugo nego za upropaštavanje praktički svih komparativnih prednosti koje smo kao zemlja imali. I nek nitko i ne pokušava za to kriviti bilo koga drugog, jer da smo znali i mogli, dosad bismo to već i napravili. Tek bi što skoriji ulazak u EU bio vjetar u leđa individualnim i udruženim proizvođačima hrane na jedinstvenom tržištu. Ako ništa drugo, barem bi preprodavačkoj mafiji bilo moguće malo potkresati krila.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Sto se tiče zemljišta,

Sto se tiče zemljišta, sistem funkcionira tako da lokalni vječnici na natječajima za zakup/prodaju poljoprivrednog zemljišta na koji su se i sami javili, odlučuju preko gradskog vijeća o dodjeli zemljišta. Tako da "mala" (bez politike) domaćinstva nemaju šansu za razvojem i okrupnjavanjem. Osobno sam prošao tu priču. Čestica u privatnom vlasništvu je okružena sa sve 4 strane sa državnim zemljištem i uvijek u zakonu postoje cake da zemlju dobije netko tko treba 200 ha a član je gradskog vijeća koje donosi odluku (ja sam se javio za puno manje). Još veći apsurd je da je programom raspolaganja ogranićeno po osobi max 100ha za prodaju, ali pošto zemljište već desetljećima nije "imovinski sređeno", tj. napravljen je još 90-ih geodetski elaborat (ogromna lova je potrošena) ali nije proveden u katastru, za zakup nema ogranićenja. Do sada je isto gradsko vijeće/službe svake godine donosilo po zakonskoj mogućnosti odluku o korištenju koja je dovoljna za poticaje ali zna se tko je može dobiti.
Zakup traje 10 godina, tako da su sada mirni sa sređivanjem "imovinskog stanja".
Ministarstvo je unatoć pismenoj žalbi dalo suglasnost, ali nije odgovorilo na žalbu već ju je proslijedilo gradskom vijeću koje ne vidi nikakve nepravilnosti ili sukob interesa. tako da su te priče o okrupnjavanju priče za budale. Možda mi opet rješenjem oduzmu ono što im treba, kao što su i djedu 50-te godine u bivšoj državi. Zgrada gradske uprave se nije mijenjala od tada. Stranka je ista - pobjednička. Bravo korupcija! Idemo u E-U.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci