Tagovi

Užasno nestručne izjave stručnjaka

Loša sadašnjost i još lošija budućnost
Pojam stručnjak u ovom tekstu se koristi za osobe s visokom formalnom kvalifikacijom obrazovanja, osobe u radnoj ulozi koja se nalazi visoko u hijerarhiji organizacije ili osobe koju su mediji proglasili stručnjakom
Ako se loše misli – analizira sadašnjost, sredstva za ostvarivanje ciljeva će izostati ili će biti loša pa će i budućnost biti loša za građane.

Nekoliko užasno pogrešnih izjava
Domaći javni sektor ima dva problema: visoku ispolitiziranost i neefikasnost. Preplaćenost i prekobrojnost nisu problemi.

Preplaćenost-u odnosu na što? Ako je riječ o životnom standardu plaće su premale.
Ako je riječ o odnosu plaća i učinkovitosti i kvaliteti rada plaće su preplaćene i to više desetaka postotaka.
Prva rečenica da su zaposlenici neefikasni opovrgava drugu rečenici da zaposlenici nisu preplaćeni?

Prekobrojnost - u odnosu na što? Ako je riječ o tome je li broj zaposlenika u javnom sektoru određen prema tehnici i prema znanju koje se nalazi na evropskom tržištu, najmanje jedna petina zaposlenika u javnom sektoru je prekobrojna.
Ako je riječ o tome da koliko zaposlenika treba biti zaposleno za rad koji se obavi, onda ima mnogo prekobrojnih.
Ako se broj zaposlenika određuju prema tome koliko treba povećati kvalitetu rada, smanjiti rokove i uvesti nove poslove broj zaposlenika (bez razvoja institucija) broj zaposlenika u javnom sektoru treba povećati za više desetaka postotaka.

Ispolitiziranost. Čudne li riječi koja uključuje nezakonitosti, nasilje volje vlasti nad stručnošću, nemoral,….uništavanje države.

Plaće se trebaju određivati i isplaćivati prema složenosti poslova, odgovornosti i radnim učincima.
Usred «kapitalizma» zaboravljeno je da se plaće određuju i prema cijeni rada na tržištu?
Ukupan iznos plaća u javnom sektoru je prevelik zbog previše rukovoditelja i «savjetnika», previše zaposlenih s visokom stručnom spremom, prevelikog broja organizacija, izostanka normativa rada, izostanka sankcija zbog neostvarivanja rezultata…..
Problem je što se plaće u javnom sektoru određuju prema pravilima, subjektivnom voljom vlasti, a ne uz tržišni korektiv.
Kada bi građani mogli ponuditi državi da će raditi za manje novaca ili učiniti više ili kvalitetnije javne usluge od zaposlenih plaće bi u javnom sektoru bile desetak do dvadesetak posto manje nego što su sada.

Problem je samo - u državi radi nedovoljno ljudi.
To zasigurno nije problem. Problem je da vlast upravlja s državom tako da:
je jedan dio građana prisiljen otići iz zemlje
se dijelu ljudi ne isplati raditi za malu plaću
da se poduzetnici obeshrabruju jer im javni sektor radnu okolini čine skupom i rizičnom (previsoki porezi, predugi rokovi, …..pa zato ne zapošljavaju
korupcija, pogodovanje u javnim nabavama,……

Oko trideset posto zaposlenika u javnom sektoru ima visoku stručnu spremu i očekivano je da je prosječna plaća tamo viša.
Očekivano bi bilo da je plaća u javnom sektoru manja. Sigurnost zaposlenja, bolji radni uvjeti, manja potrošnja osobne energije, više beneficija uz rad vrijede barem desetak posto manje plaće nego u privatnom sektoru.
Broj zaposlenika s visokom stručnom spremom je nepotrebno prevelik, u nekim organizacijama i više desetaka postotaka.
Prosječna plaća u javnom sektoru bi bila bitno manja kad bi se ugasila nepotrebna radna mjesta rukovoditelja i savjetnika te nepotrebna radna mjesta s visokom stručnom spremom.

Deklarativno zalaganje za promjene ponekad znači zalaganje za zaostajanje
Ponavljanje starih misli, pogotovo o javnom sektoru, postaje temelj za zadržavanje postojećih nekonkurentnih odnosa u državi i povećanje siromaštva građana.
Stručnjaci koji se deklarativno zalažu za promjene (uvijek apstraktno) ne razumiju zapravo što se dešava i zbog toga pomažu zadržavanju postojećeg lošeg stanja.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci