Tagovi

Uvođenje discipline podržavanjem nediscipline

Kad je ono Ante Marković, istinaibog u uvjetima samoupravljanja, počeo raditi na provođenju gospodarske reforme u bivšoj državi, susreo se s neviđenom nedisciplinom u fiskalnom sektoru, neka poduzeća nisu i više godina plaćala poreze, a bilo je i onih koji carinu nisu plaćali i desetak godina.

Ne gubeći vrijeme na istraživnje tko je tome kriv i kako je to uopće bilo moguće, neplatiše su upozoreni da do roka tog i tog izvole podmiriti svoje obaveze prema saveznoj blagajni. I tada su počele kuknjave kako to nije moguće, nema se otkud, propast će se …

A Marković odgovara da se obaveze moraju podmiriti pa i u uvjetima prinudne uprave, pa i pokretanja stečaja, ako to ne da rezultate, jer poduzeća koja ne mogu podmirivati svoje obaveze, nikome i ne trebaju.

Iznenađujuće brzo poduzeća su počela podmirivati svoje obaveze prema državi što je onda dovelo do onog trijumfalnog proglašenja konvertibilnosti dinara. A potom i do drastičnog smanjenja vanjskog duga zemlje i povećanja deviznih rezervi.

Sam Marković će reći da je bio iznenađen kolike se rezerve u toj državi kriju i što se može postići uvođenjem discipline u fiskalni sektor.

Da je Marković nasjeo na kuknjavu i išao štiti neplatiše radi tobožnjeg očuvanja radnih mjesta, što su njegovi prethodnici radili, nikad ne bi bilo konvertibilnog dinara.

Ovaj uvod napisao sam ne radi veličanja Markovića, već radi toga da pokažem da se javašluk ne može suzbiti podržavanjem javašluka, niti se ikoji problem može riješiti na način kako je nastao.

Ne treba danas istraživati tko i što je dovelo do duga prema državi koji se procjenjuje na oko 42 milijarde kuna, znamo i tko je bio na vlasti i kojom je nepodnošljivom lakoćom vladao, kako plaćao svoje glasače itd., od čega je tek oko 26 milijardi naplativo, dok je 16 milijardi nepovratno izgubljeno i mora se otpisati.

I sad što vlast radi u smislu naplate potraživanja koja se još mogu naplatiti?

Sudeći prema saborskoj raspravi na tu temu, ništa pametno, jer se sve svodi na to kako neplatišama poreza olakšati neplaćanje, kroz reprogram obaveza i odricanjem države od interkalarnih kamata, sve navodno radi iočuvanja radnih mjesta, a ustvari radi očuvanja hrvatskih skorojevića, koji su u periodu kad nisu imali novca za plaćanje ne samo poreza i doprinosa, nego i neplaćanjem dobavljača i svim mogućim zakidanjem zaposlenih, stekli zavidan broj nekretnina i pokretnina, u svojem vlasništvu ili vlasništvu članova svoje obitelji, koristeći svoja poduzeća kao svojevrsnu samoposlugu.

I sad su se ti isti najednom sjetili očuvanja radnih mjesta, a vlast im je spremna progledati kroz prste tako da im olakša položaj, a ustvari samo produžava agoniju.

Zato što su ti “poduzetnici”, a ustvari hrvatski skorojevići, koji najviše duguju državi ujedno i najveći neplatiše svojih dobavljača za isporučene robe i usluge.

To za vlasti a pogotovo ove mlatimudane u Hrvatskom saboru, koji su u silnom strahu od gubitka radnih mjesta, a ne vide kolika su radna mjesta dosad zatvorena i kolika su poduzeća ti neplatiše otjerali u stečaj, nisu dva lica istog novčića.

Želi li uvesti reda u državne financije Vlada jednostavno mora disciplinirati poreske obveznike i pokrenuti postupak prisilne naplate potraživanja jednako obaveza prema državi ali i prema dobavljačima.

Porez je obaveza koja se izvršava, obveza o kojoj se ne raspravlja, obaveza čije neizvršavnje vodi direktno u zatvor.

Ne znam i neću se upuštati u izučavanje zakona koji rješavaju obaveze vlasnika poduzeća, ali znam da bi u našim uvjetima, gdje je “isisavanje” kapitala iz poduzeća, pa sve do onesposobljavanja poduzeća za normalni rad i poslovanje, pravilo a ne izuzetak, trebalo bi uvesti obvezu da vlasnici svojom imovinom jamče, kako za imovinu tako i za poslovanje poduzeća.

Pa, lijepo, “gazda” nema otkud platiti porez i prirez, ali ima jahtu od 25 metara, koju će Porezna uprava oduzeti i dati “na bubanj”, a ako nije dosta isto će učiniti i s vilom od 20 soba u sjevernom dijelu Zagreba ...

Brojni hrvatski poslodavci se bave “lošim” zakonima, kao da su oni partner državi na tom planu, a to mogu zato što ih država nije naučila da se zakoni ne komentiraju, već se provode u stavu “pozor”, a poznat je i proces kojim se pokreću inicijative za izmjene ili noveliranja pojedinih zakona kad se uoče manjkavosti.

Usudio bih se reći da je ova koalicija pobijedila na izborima i zato što je većina građana podržala najavljivane “promjene”, pa ima i mandat da te promjene provede ne bojeći se i ne strahujući od “rezova”, a ne tobožnjim promjenma koje će provoditi na način da ništa ne mijenja.

Nažalost, Vlada već i ovom nevoljkošću oko uvođenja reda u državne financije pokazuje da od promjena i “rezova” nema ništa. Problem je i to što su među neplatišama, ne znam smijemo li reći i utajivačima, poreza, za neke iznenađujuće brojni oni koji se ne libe busati u svoja braniteljska prsa ističući svoje zasluge za “stvaranje države”, koju eto oni i dalje brane rušeći je.

Mislim da će vlast ovim nepoduzimanjem pravih mjera za uvođenje reda u fiskalnom sektoru izgubiti na vjerodostojnosti više nego što gubi imenovanjem podobnika u NO i na neka sinekurna radna mjesta, ali ni to nije toliko bitno koliko je bitno da se tim nepovlaćenjem pravih poteza gospodarska i društvena kriza u RH samo produbljuje.

Tkođer mislim da su dobar dio kredibiliteta već uspjeli izgubiti, a nastave li ovako, uskoro će se moći reći da su sljedeće izbore već izgubili.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci