Tagovi

Utopija ili imperativ? - Dr. Vandana Shiva

Indijska fizi?arka i stru?njakinja za pitanja o?uvanja okoliša i života na Zemlji

Dr. Vandana Shiva,

u studenom je prošle godine osvojila Sydney nagradu za mir za svoje zalaganje za socijalnu pravdu. Pedesetsedmogodišnja filozofkinja i aktivistica svjetski je priznata zbog svog rada na osnaživanju žena u zemljama u razvoju, zagovaranju ljudskih prava malih poljoprivrednih zajednica, te na znanstvenoj analizi održivosti okoliša.

Razlog zašto vas želim upoznati sa ovom briljantnom ženom jest što sam u svojim pokušajima da shvatim smisao svih ovih diskursa ne samo na Pollitici, ve? i na ulici, razvila misao koja me kao pojedinku, još k tome i ženu(:-)), odvela tako daleko, možda do utopije o druga?ijem društvu. Društvu koje se ne?e temeljiti na ekonomiji i stvaranju profita kojemu je danas podre?en gotovo svaki trenutak našeg dragocjenog života (kad ne fizi?ki, onda u mislima jer stresa se teško osloba?amo), ve? društvu u kojemu ?e stvaranje i tehnološki napredak biti u službi ?ovjeka i ?ovje?nosti. Pitanje opstanka života na planeti, ljudske slobode (od nametnutog hijerarhijsko-korporacijskog, dakle predatorskog mentalnog sklopa u svrhu profita) i demokracije – temeljna su pitanja današnjice. Sve ostalo (Jaca, Drivo, Josipovi?, ustaše, partizani, DR, proEU, antiEU...) su promašene teme. A promašene su iz jednostavnog razloga što ne zadiru u srž problema, ve? do povra?anja grebu po površini stvaraju?i nesnošljiv zvuk pokvarene plo?e. DOSTA!!! Ja bih pitanje RH svela doslovce na jednu re?enicu: krvavo pla?eno podilaženje sistemu koji se po?eo urušavati. Kapitalizam više nema kud, ne nudi rješenja. Civilizacija je pred kolapsom. Da li je možda vrijeme da razmislimo o tome tko smo i kamo idemo?

Ja nemam puno vremena za surfanje po internetu. Tražila sam prijevod govora Dr. Vandana Shivae prilikom dodjele Sydney nagrade za mir. Pronašla sam skra?enu verziju i to na engleskom i odlu?ila ju prevesti (pa se unaprijed ispri?avam na nezgrapnosti u re?enicama). Mislim da je to diskurs na svjetskoj razini koji zadire u suštinu problema. A tada se ve? može govoriti i o rješenjima. Kompletan govor:

„Ako je trgovina zapo?ela s potkopavanjem održivosti života, tad trgovina mora prestati. Jer život se mora nastaviti."

Prijevod teksta „Time to End War Against Earth“ ?iji original možete pro?itati pod prvim hiperlinkom:

Vrijeme je da zaustavimo rat protiv Zemlje
Kada mislimo o ratovima današnjice, naše misli kre?u se u pravcu Iraka i Afganistana. No, najve?i rat današnjeg vremena je rat protiv planete. Korijeni toga rata nalaze se u ekonomiji koja ne poštuje ekološka i moralna ograni?enja – ograni?enja u nejednakosti, nepravdi, pohlepi, te ograni?enja u ekonomskoj koncentraciji.
Ša?ice korporacija i mo?nih zemalja nastoje kontrolirati zemaljske resurse pretvaraju?i planet u veletrgova?ki centar u kojemu je sve na prodaju. Oni žele prodavati naše vode, gene, stanice, organe, znanje, kulturu i budu?nost.
Ratovi koji se vode u Afganistanu, Iraku i drugdje nisu samo "krvoproli?a zbog nafte". Kako se budu razvijali, shvatit ?emo da se radi o krvoproli?ima za hranu, gene i biološku raznolikost, te vodu.
Da se radi o ratni?kom (agresorskom) mentalitetu kao podlozi vojno-industrijske poljoprivrede, vidljivo je iz imena herbicida tvrtke Monsanto - "Round-Up", "Machete", "Lasso". American Home Products, tvrtka koja se udružila s Monsantom, tako?er herbicide naziva sli?nim agresivnim imenima, uklju?uju?i"Pentagon" i "Squadron". To je jezik rata. Dok se održivost temelji isklju?ivo na miru sa Zemljom.
Rat protiv Zemlje zapo?inje u umu. Nasilne misli pretvaraju se u nasilna djela. Nasilne kategorije proizvode alate nasilja. I nigdje to nije tako oživotvoreno kao u metaforama i metodama na kojima se temelji industrijska, poljoprivredna i prehrambena proizvodnja. Tvornice koje su proizvodile otrove i eksplozive za ubijanje ljudi u ratu, pretvorene su u tvornice za poljoprivredno-kemijsku proizvodnju nakon rata.
Godina 1984. probudila me u vezi ?injenice da je nešto užasno pogrešno u na?inu proizvodnje hrane. Kroz nasilje spram prirode u Punjabu i katastrofe u Bhopalu, poljoprivreda je izgledala poput rata. Tada sam napisala „Nasilje zelene revolucije“ i to je razlog zašto sam pokrenula Navdanya-u, pokret za poljoprivredu bez otrova i toksina.
Pesticidi, korišteni kao kemikalije u ratu, nisu pogodni za kontrolu štetnih nametnika. Geneti?ki inženjering je trebao pružiti alternativu otrovnim kemikalijama. Umjesto toga, pove?ana je upotreba pesticida i herbicida što je potaknulo rat protiv seljaka.
Visoke cijene hrane i visoke cijene kemikalija uhvatile su poljoprivrednike u dužni?ku zamku – a dug ih je stjerao do samoubojstva. Prema službenim podacima, više od 200.000 indijskih seljaka je po?inilo samoubojstvo u Indiji od 1997.
Život u miru sa Zemljom uvijek je moralni i ekološki imperativ. No, sada je to postao imperativ opstanka naše vrste.
Nasilje nad tlom, nad biološkom raznolikoš?u, nad vodom, nad atmosferom, nad farmama i farmerima vrši ratoborni prehrambeni sustav koji nije u stanju nahraniti narod. Jedna milijarda ljudi gladuje. Dvije milijarde pate od bolesti povezanih s hranom - pretilost, dijabetes, hipertenzija i karcinom.
Postoje tri razine nasilja uklju?ene u neodrživi razvoj. Prva je nasilje nad Zemljom, što se odražava u obliku ekološke krize. Druga je nasilje protiv ljudi, što se odražava u obliku siromaštva, bijede i raseljavanja. Tre?a je nasilje rata i sukoba, kao i snažan hapa?ki poriv za sredstvima u posjedu drugih zajednica i zemalja, a u svrhu udovoljavanja svojim neograni?enim apetitima.
Kada je svaki aspekt života komercijaliziran, život postaje skuplji, a ljudi siromašniji, ?ak i ako zara?uju više od dolara dnevno. S druge strane, ljudi mogu prihoditi u materijalnom smislu, ?ak i u gospodarstvu bez novca, imaju li pristup obradivoj zemlji, posjeduju li plodna tla i ?iste rijeke, njeguju li svoje bogate kulture, te budu li nositelji tradicije u proizvodnji prekrasnih domova, odje?e i ukusne hrane, te ukoliko je prisutna socijalna kohezija, solidarnost i duh zajednice.
Podizanje domene tržišta, te novca kao ljudske tvorevine - kapitala, na najvišu poziciju po pitanju principa organizacije društava na planeti, odnosno kao jedinu mjeru našeg blagostanja, dovela je do potkopavanja procesa koji održavaju i podržavaju život u prirodi i društvu.
Što smo financijski bogatiji, to smo ekološki i kulturno siromašniji. Porast bogatstva, mjeren u novcu, doveo je do rasta siromaštva na materijalnoj, kulturnoj, ekološkoj i duhovnoj razini.
Stvarna valuta života je život sam po sebi, pa kapitalisti?kom pogledu na stvari postavljam slijede?a pitanja: kako mi sebe vidimo u ovom svijetu? ?emu služe ljudi? Jesmo li samo proizvo?a?i novca i izrabljiva?i prirodnih resursa? Ili možda imamo viši cilj, bolji kraj?
Vjerujem da nam pojam "zemaljske demokracije" omogu?uje stvaranje vizije o živim demokracijama koje se temelje na unutrašnjim vrijednostima svih vrsta, svih naroda, svih kultura - kao jednostavne i ravnopravne podjele vitalnih resursa Zemlje, kao i dijeljenje odluke o korištenju istih.
Zemaljska demokracija štiti ekološke procese koji održavaju život i temeljna ljudska prava me?u kojima osnovu ?ine pravo na život, uklju?uju?i i pravo na vodu, hranu, zdravlje, obrazovanje, radno mjesto i egzistenciju.
Mi se moramo odlu?iti. Ho?emo li poštivati zakone tržišta i korporacijske pohlepe ili Gaia zakone za održavanje ekosustava Zemlje i raznovrsnost njegova bi?a?
Ljudske potrebe za hranom i vodom mogu biti ispunjene samo ako je prirodna sposobnost pružanja hrane i vode zašti?ena. Mrtva tla i mrtve rijeke ne mogu dati hranu i vodu.
Stoga, brane?i prava Majke Zemlje, mi vodimo najvažniju bitku za ljudska prava i socijalnu pravdu. To je najširi mirovni pokret našeg vremena.

Komentari

kako se suprotstavljati sistemu? evo pokoja natuknica:

Tips on How to Oppose Corporate Rule
By Dr. Jane Kelsey
One of the strong critics of the corporate agenda is Dr. Jane Kelsey of the University of Auckland in New Zealand. Her work on �Economic Fundamentalism� describes the corporate takeover of New Zealand.
Dr. Kelsey has devised what she calls �A Manual for Counter-Technopols� -- suggestions and ideas for actions that challenge corporate rule.
The following is a list of some of her proposed tactics and strategies that could be adopted elsewhere.
* Be skeptical about fiscal and other �crises.� Examine the real nature of the problem, who defines it as a crisis, and who stands to gain. Demand to know the range of possible solutions, and the costs and benefits of each to whom. If the ansers are not forthcoming, burn the midnight oil to produce the answers for yourselves.
* Don�t cling to a political party that has been converted to neoconservatism. Fighting to prevent a social democratic party�s capture by right-wing zealots is important. But once the party has been taken over, maintaining solidarity on the outside while seeking change from within merely gives them more time. When the spirit of the party is dead, shed the old skin and create something new.
* Take economics seriously. Neo-liberal economic fundamentalism pervades everything. There is no boundary between economic, social, environmental or other policies. Those who focus on narrow sectoral concerns and ignore the pervasive economic agenda will lose their own battles and weaken the collective ability to resist. Leaving economics to economists is fatal.
* Expose the weaknesses of their theory. Neo-liberal theories are riddled with dubious assumptions and internal inconsistencies, and often lack empirical support. These right-wing theories need to be exposed as self-serving rationalizations which operate in the interests of the elites whom the policies empower.
* Challenge hypocrisy. Ask who is promoting a strategy as being in the �national interest,� and who stands to benefit most. Document cases where self-interest is disguised as public good.
* Expose the masterminds. Name the key corporate players behind the scenes, document their interlocking roles and allegiances, and expose the personal and corporate benefits they receive.
* Maximize every obstacle. Federal systems of government, written constitutions, legal requirements and regulations, supra-national institutions like the ILO and the UN, and strong local governments can provide barriers that slow down the pace of the corporate takeover.
* Work hard to maintain solidarity. Avoid the trap of divide and rule. Sectoral in-fighting is self-indulgent and everyone risks losing in the end.
* Do not compromise the labour movement. Build awareness of the corporate agenda at union local and workplace levels. Resist concessions that tend to deepen co-optation and weaken the unions� ability to fight back.
* Maintain the concept of an efficient public service. Resist attempts to discredit and dismantle the public sector by admitting deficiencies and promoting constructive models for change. Build support among client groups and the public which stresses the need for public services and the risks of cutting or privatizing them.
* Encourage community leaders to speak out. Public criticism from civic and church leaders, folk heroes and other prominent �names� makes corporate and political leaders uncomfortable. It also makes people think. Remind community leaders of their social obligations, and the need to preserve their own self-respect.
* Avoid anti-intellectualism. A pool of academics and other intellectuals who can document and expose the fallacies and failures of the corporate agenda, and develop viable alternatives in partnership with community and sectoral groups, is absolutely vital. They need to be supported when they come under attack, and challenged when they fail to speak out or are co-opted or seduced.
* Establish an alternative think-tank. If one already exists, make sure it is adequately funded. Neo-liberal and neoconservative think-tanks have shown how well-resourced institutes on the right can rationalize and legitimize the corporate agenda. The need is obvious for one or more equally well-supported think-tanks on the left. Uncoordinated research by isolated critics will not suffice.
* Invest in the future. Provide financial, human and moral support to sustain alternative analysis, publications, think-tanks, and people�s projects that are working actively to resist the corporate agenda and work for progressive change.
* Support those who speak out. The harassment and intimidation of critics of the corporate takeover works only if those targeted for attacks lack personal, popular and institutional support. Withdrawing from public debate leaves those who remain more exposed.
* Promote ethical investment. Support investors who genuinely respond to social and ecological concerns. Expose unethical investors who don�t. Boycotts have proved a powerful force in environmental, anti-nuclear and safe product campaigns. Companies that ignore social and environmental concerns can be embarrassed and called to account.
* Think global, act local. Develop an understanding of the global nature of economic power, and those forces which are driving current trends. Draw the links between these global forces and local events. Target local representatives, meetings and activities which feed into the global economic machine.
* Think local, act global. Actively support international strategies for change, such as people�s tribunals, non-governmental forums and codes of conduct, and action campaigns against unethical companies and corporate practices. Recognize that international action is essential to counter the collaboration of states and corporations, and to empower civil society to take back control.
* Develop alternative media outlets. Once mainstream media are captured by the right, it is difficult for critics to enter the debate, and impossible to lead it. Alternative media and innovative strategies must be put in place. Effective communication and exchange of information between sectoral groups and activists are essential, despite the time and resources involved.
* Raise the levels of popular economic literacy. Familiarize people with the basic themes, assumptions and goals of economic fundamentalism. Convince them that economic policy affects everyone, that everyone has a right to participate, and that alternatives to the corporate agenda do exist.
* Resist market-speak. Maintain control of the language, challenge its capture by the right, and refuse to convert your discourse to theirs. Insist on using hard specific terms that convey the hard realities of what is going on.
* Be realistic. Recognize that the world has changed, in some ways irreversibly, and that the past was far from perfect. Avoid being trapped solely into reacting and defending the status quo. Defending the past for its own sake adds credibility to the claims of the right and wastes opportunities to work for genuine change.
* Be pro-active. Start rethinking visions, strategies and models of development for the future. Show that there are workable, preferable alternatives from the start. This becomes progressively more difficult the longer you wait to respond to the corporate agenda.
* Challenge the TINA (�there is no alternative�) claim. Convince people--individually and collectively--that there are real and workable alternatives. Present options that combine realism with the prospect of meaningful change. Actively promote these alternatives and have them ready to be implemented when the corporate agenda fails.
* Promote participatory democracy. Build a constituency for change through alternative information networks and media. Use community, workplace, women�s, church, union, First Nations and other outlets to encourage people to take back control. Empower them with the knowledge they need to understand the right-wing forces affecting them and how they can fight back most effectively.
* Hold the line. The corporate takeover is not yet complete. Social programs have not yet been entirely dismantled. Unions have not yet been destroyed. Not all environmental protections have been eliminated. There is still time, through sustained and co-ordinated action, to hold the line.
From The CCPA Monitor [The Canadian Centre for Policy Alternatives]

Tko je glasao

Engleski bez prijevoda je spam

Minus zbog spama kojeg nisi popratila svojim komentarom!

Tko je glasao

Učenje ?

nauči engleski ili nauči upotrijebiti google-prevoditelj.

Aku se čovijek zatvori u svoju avliju, ne vidi što je na horizontu

Tko je glasao

:)))

sad pogotovo ne mogu popraviti kad si se ti tu prikeljio i oduzeo opciju. no dobro, škola za drugi put.

Tko je glasao

Henry Kissinger's 1974 Plan

Henry Kissinger's 1974 Plan for
Food Control Genocide
This article appeared as part of a feature in the December 8, 1995 issue of Executive Intelligence Review, and was circuclated extensively by the Schiller Insitute Food for Peace Movement. It is reprinted here as part of the package: "Who Is Responsible for the World Food Shortage?"
Kissinger's 1974 Plan for Food Control Genocide
by Joseph Brewda
Dec. 8, 1995
On Dec. 10, 1974, the U.S. National Security Council under Henry Kissinger completed a classified 200-page study, "National Security Study Memorandum 200: Implications of Worldwide Population Growth for U.S. Security and Overseas Interests." The study falsely claimed that population growth in the so-called Lesser Developed Countries (LDCs) was a grave threat to U.S. national security. Adopted as official policy in November 1975 by President Gerald Ford, NSSM 200 outlined a covert plan to reduce population growth in those countries through birth control, and also, implicitly, war and famine. Brent Scowcroft, who had by then replaced Kissinger as national security adviser (the same post Scowcroft was to hold in the Bush administration), was put in charge of implementing the plan. CIA Director George Bush was ordered to assist Scowcroft, as were the secretaries of state, treasury, defense, and agriculture.
The bogus arguments that Kissinger advanced were not original. One of his major sources was the Royal Commission on Population, which King George VI had created in 1944 "to consider what measures should be taken in the national interest to influence the future trend of population." The commission found that Britain was gravely threatened by population growth in its colonies, since "a populous country has decided advantages over a sparsely-populated one for industrial production." The combined effects of increasing population and industrialization in its colonies, it warned, "might be decisive in its effects on the prestige and influence of the West," especially effecting "military strength and security."
NSSM 200 similarly concluded that the United States was threatened by population growth in the former colonial sector. It paid special attention to 13 "key countries" in which the United States had a "special political and strategic interest": India, Bangladesh, Pakistan, Indonesia, Thailand, the Philippines, Turkey, Nigeria, Egypt, Ethiopia, Mexico, Brazil, and Colombia. It claimed that population growth in those states was especially worrisome, since it would quickly increase their relative political, economic, and military strength.
For example, Nigeria: "Already the most populous country on the continent, with an estimated 55 million people in 1970, Nigeria's population by the end of this century is projected to number 135 million. This suggests a growing political and strategic role for Nigeria, at least in Africa." Or Brazil: "Brazil clearly dominated the continent demographically." The study warned of a "growing power status for Brazil in Latin America and on the world scene over the next 25 years."
Food as a weapon
There were several measures that Kissinger advocated to deal with this alleged threat, most prominently, birth control and related population-reduction programs. He also warned that "population growth rates are likely to increase appreciably before they begin to decline," even if such measures were adopted.
A second measure was curtailing food supplies to targetted states, in part to force compliance with birth control policies: "There is also some established precedent for taking account of family planning performance in appraisal of assistance requirements by AID [U.S. Agency for International Development] and consultative groups. Since population growth is a major determinant of increases in food demand, allocation of scarce PL 480 resources should take account of what steps a country is taking in population control as well as food production. In these sensitive relations, however, it is important in style as well as substance to avoid the appearance of coercion."
"Mandatory programs may be needed and we should be considering these possibilities now," the document continued, adding, "Would food be considered an instrument of national power? ... Is the U.S. prepared to accept food rationing to help people who can't/won't control their population growth?"
Kissinger also predicted a return of famines that could make exclusive reliance on birth control programs unnecessary. "Rapid population growth and lagging food production in developing countries, together with the sharp deterioration in the global food situation in 1972 and 1973, have raised serious concerns about the ability of the world to feed itself adequately over the next quarter of century and beyond," he reported.
The cause of that coming food deficit was not natural, however, but was a result of western financial policy: "Capital investments for irrigation and infrastucture and the organization requirements for continuous improvements in agricultural yields may be beyond the financial and administrative capacity of many LDCs. For some of the areas under heaviest population pressure, there is little or no prospect for foreign exchange earnings to cover constantly increasingly imports of food."
"It is questionable," Kissinger gloated, "whether aid donor countries will be prepared to provide the sort of massive food aid called for by the import projections on a long-term continuing basis." Consequently, "large-scale famine of a kind not experienced for several decades—a kind the world thought had been permanently banished," was foreseeable—famine, which has indeed come to pass.

Tko je glasao

Politički nekorektan 8)

Biti ću ako ipak opet iznesem komentar ali ne mogu odolit 8).

ali Veli Jože većina ljudi voli trenutnu paradigmu (iskopaj,preradi potroši,baci,opet iskopaj) .

Banalni primjer

Ljudi vole kupiti novi IPhone (mada i stari mobitel radi ok a usput ni neznaju koristiti ga jer uputstva imaju valjda 400 str) pa onda sa perverznim uživanjem
sjesti na špicu, izvaditi ciglu iz posebne dizajnerske torbice za istu,naručiti kavicu (obično imaju za jednu ,a za počastit te fali im 5 kuna) te onda s uživanjem
promatrati zavist ostalih robota koji sline od zavisti

Većina funkcionira upravo tako,a zalažemo se za demokraciju ili da uvedemo neki oblik diktature 8).

Depopulacija će biti nužnost kada vatra dogori do noktiju (ili ne uspijemo kolonizirati neki novi planet),a jedino nakon toga ako bude dovoljno ljudi koji razmišljaju
kao gore citirana autorica moguće će biti promjeniti paradigmu.

Reanimator

Tko je glasao

povedi primjerom! napravi

povedi primjerom! napravi harakiri pa ćemo te nahraniti svinjama. ili bi ti rađe ubijao druge?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Depopulacija će biti nužnost

Depopulacija će biti nužnost kada vatra dogori do noktiju (ili ne uspijemo kolonizirati neki novi planet),a jedino nakon toga ako bude dovoljno ljudi koji razmišljaju
kao gore citirana autorica moguće će biti promjeniti paradigmu.

http://www.ted.com/talks/hans_rosling_shows_the_best_stats_you_ve_ever_s...

http://www.ted.com/talks/hans_rosling_at_state.html

U gledanju videa obratiti pažnju na tendencije

Promjena paradigme jednog čovjeka ne znači mnogo čovječanstvu, ali promjena paradigme mnogih nešto donosi ukupnoj paradigmi.

Strašenje apokaliptičnim predviđanjima i odustajanje od učenja i istraživanja zapravo je cementiranje postojeće paradigme.

Tko je glasao

Kapitalizam, kao i svako

Kapitalizam, kao i svako društvo u povijesti, uništava Majku Zemlju da bi čovjek zadovoljio pohlepom ono što je izgubio kad je "istjeran iz raja", ali danas je to uništavanje takvih razmjera da će sve biti uništeno vrlo brzo, dok je prije to uništavanje išlo polako.

Tko je glasao

kapitalizam nije društvo,

kapitalizam nije društvo, nego prilično difuzan društveni pojam. bilo je i bržih uništavanja, kako nam kažu znanstvenici, meteori, supervulkani od 200 megatona, pa i atmosfera se znala zapaliti i tako dalje

nego, kako to da komunizam nikad ne uništava majku zemlju?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Uništavači

nego, kako to da komunizam nikad ne uništava majku zemlju?
A ovaj, npr. prvi mi se našao "pod rukom": http://hr.wikipedia.org/wiki/Crveni_Kmeri

Tko je glasao

Sram ih bilo te crvene kmere

Sve bi ja njih na Kaptol pa nek se lijepo ispovjede za grijehe koje su počinili i eto ti globalnog blagostanja temeljenog na klerofašizmu !
p.s. znam jednog lika koji je hrvatsku zastavu nosio i prije kvazineovisnosti, jednom se napio, ali s dinamovim šalom oko vrata pa prebio čovjeka s hajdukovim šalom oko vrata
Nagradno pitanje za klerofašiste i sve koji se takvima ne osjećaju glasi ;
Dali su svi dinamovi navijači razbijači i koja je veza između hajdukovog navijača, Aristotela i Tuđmanovog ratnog zločina ukoliko Tito nije zločinac jer su pojedinci zlorabili okolnosti sustava i vremena pa počinili zločine, a pod uvjetom da je uopće zločin voliti boju ljubavi !?
Obožavam srpski Jelen !

Provinciopolis

Tko je glasao

to su oni provodili

to su oni provodili depopulaciju

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@jelene,

to su režimi nametnuti od ljudi koji nisu shvatili point. to takvog sistema ne možeš doći silom, nego evolucijom uma. prema tome, to su najobičnije diktature koje su bacile ljagu na ime socijalizma i komunizma.

tako da mi uopće nije jasno šta stalno pumpaš...

Tko je glasao

Utopija

tako da mi uopće nije jasno šta stalno pumpaš...
@Veli Jože, kada si postala utopist?
"evolucija uma"?
Ljudski um ide u bezumlje, i ne od jučer.
Za sve je kriv jedan blentavi učenik - Aristotel, makar je bio đak velikog učitelja.

Tko je glasao

nisam utopist, ali iz nekog

nisam utopist, ali iz nekog futura jesam (samo se ne sjećam) :)))) !

takva sam oduvijek (napomene u svjedodžbama), pa sam uvijek imala kompleks u odnosu na druge u razredu koji su bili, kao, normalni i realni (osim po ocjenama, naravno). sad sam to prelomila i kažem što mislim - nije tako strašno! :)))

Tko je glasao

Nerealna očekivanja dobrote u ljudi

@Veli Jože, eto smatram da si odlično obrazovana, načitana, nisi tipični fah-idiot (široko Ti je polje interesa) produkt aristotelovskih učilišta. Ta učilišta već skoro 800 godina (od Padove) proizvode "kloniranu znanost“, „GMO“ znanstvenike, žestoko modificiraju ljudski um a kulminacija te sulude rabote dolazi na naplatu.
Znam da si udata, da imaš djecu (nisi neuka balavica ni u kom segmentu života) i da ne živiš Ti i obitelj kako bi možda trebala (ili očekuješ) s obzirom na znanje, energiju i trud.
Poznato mi je da si u najboljim godinama života kada se i fizički i intelektualno vjerojatno najbolje izgleda i najviše moguće daje i obitelji i društvu.
Sve gore nabrojano je u određenoj "diskrepanci" između tvoje inteligencije i sposobnosti čitanja znakova vremena, stvarnih događaja i realnosti. Krajnjim naporom sam se suzdržao od komentiranja tvog dnevnika jer je suviše mladalački idealistički pogled na život, realan život i događaji oko nas su drugačiji.
Nisam u stanju shvatiti da ne uočavaš svoj nerealni idealizam u odnosu na ono što je realnost u našem društvu i daleko šire od ove male državice.
Dobro je imati ideale, pa čak i nedostižne; dobro je imati optimizma do krajnjih granica ali je u tom stanju teško dati rješenja a još teže naći sljedbenike.
Uostalom, znam jaaako dobro koja se cijena plaća za takva što.

Oprosti što sam govorio više o tebi nego li o tvom dnevniku. Znam da to nije fer ali je neoprostiva šteta da gubiš energiju na neostvarivo.

Ljudi će uvijek biti samo ljudi; - čovjek je rijetka i sve rjeđa pojava.
I sam znam da to znaš i zato Ti se i čudim.

P.S. Sutra je dan "Tri Mudraca"! :):):;):):)
Prepoznati "znakove vremena" i akceptirati ih ma koliko to bilo gorko te razočaravajuće za ljude poput tebe.

Tko je glasao

Karma mi ne da da ti dam

Karma mi ne da da ti dam plus, ali budem kasnije.

Da, mlada sam duhom, ali ne očekujem. Dovoljno mi je da kažem što mislim. A ima pomaka i u privatnom životu. S politikom na ovakvoj razini kakva je u svijetu - laži i manipulacije - ne želim se petljati. Stoga, ne tražim ni sljedbenike.

Volim biti ovdje i komunicirati s ljudima.

Hvala Ti na ovom komentaru.

Tko je glasao

Neugoda

Nemoj mi ništa zahvaljivati jer i sama znaš da i ja jaaako volim kazati što mislim a prečesto ne mislim kao Ti pa će biti "belaj".
Dozvoli, obzirom da Ti mogu biti otac (???) kolika je razlika u godinama, jedan savjet dinosaurusa slonovska pamćenja (http://www.gornja-jelenska.net/index.php?option=com_content&task=view&id...):
Uvijek traži sljedbenike! Dužna si to prema sebi, obitelji i Domovini činiti.
Nema puno sposobnih ljudi, uvjeravam Te.

Tko je glasao

Razumijem (što se tiče

Razumijem (što se tiče linka.to je ono što kod tebe najviše volim).

Internet nas prikazuje crno-bijelima, ali ljude se može itekako osjetiti.
Nema sa mnom belaja dok je ljudskost na djelu. Ostalo je manje bitno. Uostalom, bolje dobar "neprijatelj"(neistomišljenik), nego loš prijatelj(istomišljenik).

Tko je glasao

A kad je svijet vidio uopće

A kad je svijet vidio uopće socijalizma a kamoli komunizma? Takva društveno-ekonomska uređenja ne mogu nastati silom, jer silu ne poznaju. Ovise prvenstveno o svijesti kakva u kapitalizmu ne postoji. Kapitalizam se zasniva isključivo na hapanju i raubanju svega i većine u korist manjine.

A to što su neki čitali knjige, pa odlučili eksperimentirati na ljudima, gle, i Nietzschea su nacisti krivo interpretirali...

http://www.worldsocialism.org/canada/socmeans.htm

uostalom, Praaustralci su dokaz da je moguće živjeti u skladu sa sobom i prirodom, bez laži i imanja, samo na osnovu poštovanja i koristeći mentalne sposobnosti (telepatija) koje smo zaboravili. pa mi svi ti oblici, uobličavanja, limitiranja ljudi u kojekakve okvire već ide na živac. hebi ga, upala sam u krivu epohu! :)

Tko je glasao

Maaajko Zeeemljoooo...

... ima jedan refren, vrlo dobar, iz još bolje pjesme iz moje mladosti.

No, nemaš straha @mlenica, za Majku Zemlju!
Ona će opstati, ali ova blentava, bahata, hedonistička pasmina zvana čovjek opstati neće.

Ja to zovem efekat "mokar pas"! Naime, kada pas izađe iz vode odrješitim i snažnim otresanjem s tijela skine sve kapljice vode sa sebe sa nakanom sprečavanje moguće prehlade.
Upravo to će učiniti Majka Zemlja!
Otepst će nas i sebe zaštiti. I ne bi joj bilo prvi put.

Tko je glasao
Tko je glasao

Da, ovo je 26. ili 27. (ne

Da, ovo je 26. ili 27. (ne sjećam se točno s tribine) civilizacija po redu koja će se ugasiti. Ništa novo.

Tko je glasao

Dobar dnevnik

Dodao bi samo da je uz neposluh vlastima bitno i ignoriranje trgovačkih lanaca.

Revolutio

Tko je glasao

The Sun by Andrijan (Andrew)

The Sun

by Andrijan (Andrew) Jelovic

Tko je glasao

pjesma je odlična - hvala ti

The Sun
by Andrijan (Andrew) Jelovic
Mathematics can explain
How this holy light is our bane
But yet our lives depend on sunlight
For heat, for growth, for our sight.
This ball of fusion power
It makes the darkness cower
For every cycle it lies low
And we see the soft, gentle glow.
Deep in space our planet orbits
Carrying six billion misfits
All who have the chance to see
The light rays of this giant beaty.
In five hundred million years
The worst of humanites fears
Our world burned and humans gone
To never see another dawn.
O God our master
We beg to be faster
The light, my only wish for my race
So we can colonize outer space.

ps

zbog ovih cite-ova sam morala oduzeti prostor između strofa.
lijepi pozdrav Andrew-u!

pps

mogao bi Andrew napisati jedan dnevnik o tome kako mladi Kanađani doživljavaju sebe i svijet oko sebe. to je samo ideja, ali bilo bi zanimljivo.

Tko je glasao

Karl Marx???

A da ipak uzmemo u ruke zaboravljeni Kapital, K.Marxa., u tri dijela? Nije se bavio toliko ekologijom, ali bio je precizniji u dijagnosticiranju boljki čovječanstva od gđe dr. Shive. Svaka joj čast, ali to je Karl Marx, prilagođen malo 2l. stoljeću. A kome je "Kapital" težak, uzeti "Rane radove".
Uskoro bi mogli imati revival socijalističkih ideja. Ovaj liberalni kapitalizam jede ljude, naprosto je apsurdno gledati galop konzumerizma u ovim našim vukojebinama. A možda me i pregazilo vrijeme, u robnoj kući nisam bio najmanje pet godina..I nisam zamijetio da mi nedostaju ti trgovački hramovi nikli u nas kao gljive poslije kiše, shvaćeni kao "opijum za narod". A koliko se samo nepotrebnih i nekvalitetnih stvari fabricira i kupuje,dragi čovječe, da ti mozak stane.
"Kapital" i Marx su davno odgovorili ZAŠTO...
Živio Karl Marx, može i Friedrich Engels...A bogme i Trocki nije za odbaciti.

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

i Hitler je bio marxist.

i Hitler je bio marxist. Marx je bio Darwinist.

p.s. zašto ne i Solženjitcin (po Vuku), ili 1984.-a

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Debe

I Hitler je bio marxist?????

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

učiš dok si živ..

učiš dok si živ..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Ljubo,

pa to ti je to. ja nisam sposobna čitati Kapital, ali Manifest komunističke partije ukratko iznosi ono što se događa, ali je razvučeno kroz stoljeća.

Marxa po meni nitko nije uspio nadići.

Tko je glasao

@veli jože, vidim da širiš

@veli jože, vidim da širiš horizonte..mali prilog tome:

U.S. Bans Commercial (November 2010)

RED ALERT

Tko je glasao

USKI POGLED UHLJEBLJENIH

''Prema službenim podacima, više od 200.000 indijskih seljaka je počinilo samoubojstvo u Indiji od 1997.'' - i ovo je podatak koji mnogima ne znači baš ništa - jer što njima znače naše Selo i Seljaci = jednako tako ništa.
Ako se ne može drugačije okupirati svijet, može se preko sjemena i hrane. Tradicijsko (višekratno klijavo sjeme) se zatire i uvjetuje GMO sjemenom koje se MORA tretirati herbicidima iste tvrtke i onda se lijepo ZATVORI KRUG. Zabranjeno je sijanje bez plaćenog certifikata i tako to...
Dvjesto tisuća seljaka Indije-.. nebitno.. jer to je tamo negdje daleko (a za to tamo daleko baš nas briga..)

DuorPula@gmail.com
* homo sapiensu slijedi ili očovječavanje ili izumiranje

Tko je glasao

tipično neodređeno i

tipično neodređeno i kolektivno-demagoški i sa tom opće-prostituiranom riječi "nasilje". Zna to i Šeparovićka još i bolje kad nam pokazuje kako se nafta izljeva iz neke cjevčuge u VODU, ah vodu, trebamo zaštiti vodu, ah ah.. jedino, ja još nisam nigdje vidio da netko ima u dvorištu cijev iz koje curi nafta. da mi je znati tko su ti i tko im to omogućuje?

zaštita vode naravno svesti će se na zabranu privatnih bunara i skupljanja kišnice.

imamo tu i gejša, gaja, geia ili kako već religiju.

gmo nitko neće, pa se i dalje gura.. kakve to veze ima sa tržištem? nikakve.

Afganistan i Irak nemaju odveć veze s tržišnom potrebom za naftom koliko sa standardizacijom u "geia sustav" i očuvanjem resursa od tamošnjeg stanovništva.

po Americi i Kanadi ima nafte koliko hoćeš, samo su zavrnuli pipu još prije 2. svjetskog rata. Samo jedno polje na Aljasci ima više nafte nego u Saudijskoj Arabiji.

Taj porast bogatstva i uzdizanje tržišta je jako lijepa propagandna priča, nažalost slabo vidljiva u stvarnosti. opet kolektivizacija krivnje. kako čas imamo 98 % siromašnih i 2% bogatih, a kad zatreba onda smo svi odjedanput jako bogati i odveć silujemo zemlju?

Braneći "pravaZemlje", branimo prava kod "višeg autoriteta" da oni zemlju sačuvaju od nas. tojest, odričemo se vlastitih prava i predajemo zemljana i vodena prava... kome? pa upravo onima koji nad njima i vrše "nasilje".

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Nije u pitanju sudbina Planete, ...

... u pitanju je opstanak ljudskog roda, jer kako reče Stephen Hawing, valjda najpoznatiji teoretički fizičar današnjice, "Planeta je u svojoj dugoj povijesti uvijek za sebe nalazila izlaz, naći će ga i sada i to s ljudima ili bez njih".

Što Planeti znači GMO, što pesticidi, što požari, što poplave, što potresi, što kisele kiše, uragani, tsunamiji i druge nepogde?
Baš ništa! Sve pobrojano predstavlja opasnost tek za ljude, ne i za Planetu.

A to znači da mi moramo poštovati Planetu, mi smo njeni gosti, jer nam se može vrlo lako dogoditi da nam gostoprimac otkaže gostoprimstvo,
a to znači primjenu mjera iz "Alternative 3", kad preživljavaju i na opstank mogu računati samo odabrani.

Tko je glasao

Planet is fine, people are fucked

Dobro je rekao Hawking, ali meni je najbolja varijanta od nedavno umrlog komičara Georgea Carlina:

http://www.youtube.com/watch?v=ovbF0D2wySI

Tko je glasao

Bingo!!!!

Što Planeti znači GMO, što pesticidi, što požari, što poplave, što potresi, što kisele kiše, uragani, tsunamiji i druge nepogde?
Baš ništa! Sve pobrojano predstavlja opasnost tek za ljude, ne i za Planetu.

Ti si skroz normalan i vrlo inteligentan čovjek!
... samo da se ne baviš prečesto marginalnim pizdarijama koje su tako i tako nepromjenjive jer su prošlost.

Tko je glasao

GMO

Valerije Vrček
GMO između prisile i otpora
Pergamena, Zagreb, 2010., 179 str.
Genetski modificirani organizmi (GMO) u žarištu su
svakidašnjice, kako one znanstvene i stručne tako i narodne,
laičke. Drugim riječima, u centru su interesa onih koji ih proizvode
i distribuiraju te onih koji ih konzumiraju ili se tome jasno
opiru. Naime, organizmi podvrgnuti genetskom inženjeringu na
raskrižju su između biotehnološke izvedivosti, etičke upitnosti,
marketinške, industrijske i političke organizirane prisile i još
neorganiziranog, ali snažnog otpora.
Upravo je položaj GM-organizama, prije svega poljoprivrednih
usjeva, pitanje kojem je Valerije Vrček, ugledni profesor organske
kemije, posvetio ne samo ovu knjigu, već niz svojih radova koje je
objavljivao i sustavno obogaćivao, između ostalog, u katoličkom
tjedniku Glas Koncila.
GMO između prisile i otpora, zbirka je članaka i intervjua
objavljivanih u spomenutom tjedniku tijekom sedam godina
u rubrici (Pri)govori znanosti. Da bi izbjegao prigovore zbog
nedorečenosti i zastarjelosti ili, kako je sam rekao, da bi
sebe, odnosno čitatelje, zaštitio od vremenske erozije, profesor
Vrček, tada objavljene članke, u ovoj knjizi, obogaćuje novim
znanstvenim otkrićima i rezultatima, primjerima, naglascima,
prilozima (zakonskim odredbama, izjavama, saborskim zaključcima,
bioetičkim apelima, koalicijskim sporazumima), te
adekvatnom literaturom.
Autor se odmah u uvodu, a to će biti okosnica cijele
knjige, obračunava s biotehnološkom industrijom, točnije
njezinim subjektom, biolozima i genetičarima koji zbog profita
multinacionalnih kompanija u čijoj su službi, zauzimajući
autoritativan stav i zanemarujući etiku, tradiciju, povijest i
kulturu, apsolutiziraju i dogmatiziraju rezultate do kojih su došli
rekombiniranjem DNK. Tim je prvi otpor na koji nailazimo čitajući
prve stranice knjige, zapravo opiranje monopolu, diktaturi i
samouvjerenosti biotehnoloških znanosti u korist demokracije
znanosti i njene suradnje s drugim disciplinama poštujući sve
aspekte ljudskog života. Trenutak kada se u prehrambenoj
industriji više ulaže u marketing nego u istraživanje, u ambalažu
340
Valerije Vrček: GMO između prisile i otpora
više nego u sadržaj, vrijeme je za opreznost. Autorov cilj je voditi
se (nas) načelom opreznosti u ophođenju sa skladno postavljenim
stolom i tanjurom na kojem ne prepoznajemo servirano.
Načelo opreznosti koje donosi autor, a koje je zapravo
staro europsko načelo kada ima mjesta za sumnju, poziva na
odgovornost, na širenje horizonata, uvažavanje drugih mišljenja
i na samokritiku. Zaobilaženje toga spomenutoga načela jedan
je od četiriju ključnih prigovora koji se provlače kroz članke i
intervjue objavljene u knjizi. Ostali su fatalizam, ekonomska
nepismenost i neuspjeh GM-patenata. Navodeći te prigovore,
autor razbija šutnju medija i demitologizira sadržaj komercijalnih
medija koji diviniziraju znanstvenike, maskiraju GM-proizvode
te prešućuju negativne posljedice njihove uporabe.
Vrček u prvom članku i prvom intervjuu s Draškom
Šermanom iznosi na vidjelo najveću opasnost GM-usjeva,
narušavanje biodiverziteta, a slijede ga kontaminacija okoliša,
odnosno ekološka neravnoteža te poremećaji u hranidbenom
lancu. U daljnjem tekstu upozorava na nemogućnost koegzistencije
genetski modificiranih i tradicionalnih usjeva,
upitnu korisnost te nepredvidive i štetne posljedice epidemije
modificiranih gena za prirodu i za čovjeka.
Vrček, zajedno s intervjuiranim, dobro poznatim znanstvenicima
(Šermanom, Grgecom, Joštom, Shahom, Zdunićem,
Knezovićom, Čovićem) otkriva promašaje u pokušaju distribucije
GM- proizvoda na svjetsko tržište. Tim se potvrđuje da ono što
je tehnički izvedivo, ne samo da nije a priori, etički, dopustivo,
nego nam često nije ni potrebno. Ukoliko tržište ima pravo na
plasiranje novih proizvoda (gdje je naglasak uvijek na “novom”)
potrošači imaju pravo znati što kupuju pa Vrček potiče i na
odgovornu kupovinu.
Da bi opravdao svoje sumnje i teorije, da bi otpor prema GMO
dobio na težini i važnosti, autor potom donosi čitateljima niz
primjera iz EU nabrajajući iskustva pojedinih zemalja (Austrija,
Njemačka, Velika Britanija) u borbi protiv GMO (odnosno u
borbi protiv američkih biotehnoloških industrija) da bi posebnu
pozornost posvetio Hrvatskoj u odnosu na GMO koji bi joj
mogao uvjetovati ulazak u EU. Hrvatska se udaljila od idilično
usklađenoga bioetičkoga principa, gospodarskog programa i
turističkog slogana GMO-free zemlje jer na vodeća mjesta dolaze
pro-GMO ljudi. Da bi zaštitio Hrvatsku, ako ne direktno od GMO
proizvoda, autor je barem štiti od analfabetizma (moralnom,
341
bioetičkom, pravnom, zakonodavnom i industrijskom) kad su
u pitanju GM-proizvodi. U ovom dijelu autor donosi ilustrirane
plakate i letke, izjavu s Lošinjskih dana bioetike iz prošle godine
(2009.) , apel bioetičara za odbacivanje zakona o GMO-u,
zaključke Hrvatskog sabora o zaštiti naše zemlje od GMO,
primjer Sisačko-moslovačke županije te, intervjue s G. Grgecom
s kojim raspravlja o Zakonu o GMO-u i M. Joštom s kojim se
pita trebaju li uistinu Hrvatskoj GM-usjevi.
Hrvatska se ne nalazi pred alternativom “GMO ili glad”,
lažnom alternativom, geslom glasnogovornika proizvođača
genetski modificiranih organizama, koja je mnoge zavela i
navela da uvoze proizvode poput “zlatne riže”,“zlatne ribice”, ili
kukuruza LY038, niti u takvim projektima vidi rješenje gladi
u svijetu. Spomenuti proizvodi ne samo da ne rješavaju neke
od gorućih pitanja, već stvaraju nove probleme, proizvodnju i
uporabu agrokemijskih proizvoda, herbicida, poput glizofata
kojem autor posvećuje posebnu pozornost jer ugrožava ekosustav
i ljudsko zdravlje.
Pred sam kraj knjige, autor u intervju s A. Čovićem
odgovara na pitanje kakvu znanost treba Hrvatska, koji su
njeni prioriteti, koje pogrješke, a koje obveze u budućnosti. On
podsjeća još jednom na nužnost pluridisciplinarnog pristupa
(agro)genetičkom inženjeringu, urgentnost naobrazbe i odgoja
društva za odnos prema znanosti s ciljem suradnje znanstvenika
i javnosti što implicira korištenje znanja, iskustva, intuicije i
osjećaja u razumijevanju svijeta i života te nadasve pravo na
(točne) informacije o znanstvenim dostignućima, mogućnostima
i eventualnim rizicima. Tamo gdje se prostor otvara zdravom
razumu i nije rezerviran samo za stručnjake, nema zaključivanja,
stoga ne čudi da autor umjesto zaključka podsjeća i poziva
sve na suradnju, zajedničko istraživanje vođeno načelom
opreznosti.
Knjigom GMO između prisile i otpora Valerije Vrček upoznaje
nas s organiziranim sustavima (biotehnološkom industrijom
odnosno multinacionalnim agrobiotehnološkim kompanijama)
koji vrše prisilu namećući GM-proizvode te nas, s druge strane,
upoznaje s ustrajnošću i dinamičnošću spontanog otpora u borbi
protiv GM-hrane i sjemena. Sam autor pruža i podržava otpor
kojega izražavaju manji broj znanstvenika i političara, (bio)etičari
i velik dio javnosti koja sa svojim građanskim inicijativama,
akcijama i protestima upućenima pro-GMO ljudima, politikama
Služba Božja 50 (2010.), br. 3, str. 339 - 342
342
Valerije Vrček: GMO između prisile i otpora
i industrijama nastoji svoje nezadovoljstvo i otpor podignuti
na međunarodnu razinu formirajući zakon koji, kako je rekao
u intervjuu Grgec, “nije zakon za danas nego za sutra.” (71.
str.) Da ne bi upali u zamku GMO promotora, koji pod izlikom
pomaganja siromašnima a potpomognuti velikim financijskim
injekcijama američke vlade, i da ne bismo pokleknuli pred
njihovom znanstvenom i političkom prisilom, potrebna nam
je prije svega edukacija da zaštitimo naš ekosistem, bioetički
suverenitet, autohtone seoske proizvode, obiteljska gospodarstva
pa čak i našu tradicionalnu-mediteransku kuhinju. Kao izvor
svih potrebnih informacija i edukacijsko pomagalo može poslužiti
upravo ova, ažurirana, Vrčekova knjiga. Ona je sigurno
i svojevrsni doprinos anti-GMO institucijama, ljudima i
projektima u Međunarodnoj godini biološke raznovrsnosti, kojoj
je posvećena 2010. godina, jer na svoj način, između ostalog,
želi zaštiti čak 900 poljoprivrednih vrsta koji u skladu s našim
klimatskim uvjetima rastu na našoj hrvatskoj zemlji. Sve dok
promicatelji i zagovornici GMO-a igraju na kartu osjećaja služeći
se emocionalnim ucjenama i trikovima, šireći strah od bolesti,
terorizma i gladi (stavljajući nas pred alternativu “glad ili GMO”),
dotle mnogi ne ispituju rizik, sigurnost i nužnost genetski
modificiranih usjeva koji rastu na svjetskim poljima i zauzimaju
police u svjetskim trgovinama.
Dobro je zato što će ova Vrčekova knjiga naći mjesta na
policama knjižara da osvježi pamćenje čitatelja rubrike (Pri)
govori znanosti i da upozori sve zainteresirane na opasnost da
naša zemlja, mala, ali prirodno jako bogata, danas-sutra, može
postati laboratorij prehrambeno-bio-tehnoloških kompanija
ukoliko to dopustimo.
Ukratko, knjiga ide u prilog našoj autohtonoj životnoj
zajednici, našoj ekološkoj svijesti, moralnoj vertikali te kao
edukacijsko pomagalo o GMO ide prije svega u korist budućim
generacijama koje će žeti ono što mi posijemo.
Ana Jeličić

Tko je glasao

PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE SEATLLE BIJELOM ČOVJEKU

- Godine 1854. indijanski poglavica Seattle uputio je pismo američkom predsjedniku u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i tada obećao rezervat indijanskom narodu. -

- "Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta misao nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? -

- Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka. -

http://www.walpurga.bloger.hr/post/poruka-indijanskog-poglavice-seatlle-...

Tko je glasao

to je tekst iz jednog

to je tekst iz jednog kazališnog komada, a ne govor indijanskog poglavice

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Debe, zašto lupetaš bez veze o onome o čemu nemaš pojma?

Shvaćam da nešto proturječi tvom svjetonazoru, ali ipak bi trebalo naprosto neke osnovne činjenice znati. (Gore npr. lupetaš kako "SAD ima nafte koliko hoćeš", a ti, jel, imaš supertajne podatke iz Pentagona koje nitko ne zna). Oko ovog govora iz 1854. ima nekih kontroverzi oko točnih formulacija, ali oni koji su stvar proučavali, ne spore da je je nešto takvo poglavica zaista rekao. Stvar odgovara nizu drugih zapisa koje o doživljaju svijeta sjevernoameričkih indijanaca imamo. (Knjiga "indijanski darovatelji" prevedena je i na hrvatski, a na internetu ima puno toga o njihovoj etici, religiji itd.).

Tko je glasao

Cree Indijanci

Tek kad sasječete posljednje drvo,tek kad zatrujete posljednju rijeku,tek kad upecate posljednju ribu, tek tada ćete saznati da se novac ne može jesti.

bit će GMO-a, šta se sekiraš! prosječnu mamu u RH to ne brine jer ni ne zna što je to.

Tko je glasao

Jeftina mjuza teska cuga Uzas

Jeftina mjuza teska cuga
Uzas je moja furka ...

PS Kompletne baljezgarije, ali bas potpune!!!

Tko je glasao

da - baljezgaš

i gotovo!

Tko je glasao

Vrlo dobro

Dobra tema - dobra poanta, suštinska, iskonska i neprihvatljiva! Neprihvatljiva za paradigmu "imati" koja je okupirala one kaj u lakoći postojanja bleje u stabla i ne žele vidjeti šumu. Grubost prištekanih kablova ograničava im tjelesnu vitalnost i sasvim je lagodno uživati u holografu. Ti bi gasila holograf, ti bi oduzimala ugodu i zato si nedobrodošla u svijetu gdje je sve poznato po nećijem scenariju. A tražiš od ljudi dodatni napor - da pogledaju gore, ti bi talasala postojeći obrazac urušavanja hrvatskog bića kojemu je dovoljno da zna sa su za sva njegova stradanja krivi Srbi i partizani. I tako u idućih 99 godina...

Tko je glasao

informacije, informacije,informacije...

iskoristiti informacije

http://www.cultural-expressions.com/diaspora/yurugu.htm

About the latter book, one reviewer writes,
YURUGU removes the mask from the European facade and thereby reveals the inner working of global white [heterosexual male] supremacy: A system which functions to guarantee the control of Europe and [his] descendants (the few) over the majority of the world's peoples (the many)........Dr. Marimba Ani exposes the roles of both the academic and Christian establishment in proselytizing as "universal" that which is indeed culturally specific to Europe and which therefore functions in the interest of European dominance.

Tko je glasao

riječi, riječi, riječi - a kako djelovati?

oke - dobra teorija, dobra poanta - imperativ je - očigledno da zlostavljanje Zemlje ostavlja strahovite posljedice koje vode prema potpunom uništenju.
Utopija?
Ima načitanijih i nagledanijih kojekakvih ideja, teorija i uradaka po tom pitanju pa bi možda mogli bolje i odgovoriti na ovo pitanje.
Onako površno, povući ću paralelu s našom malom Hrvatskicom od 4 miljuna;
uglavnom nam je svima više manje jasno što se, zašto i kako događa u našoj domovini. Nikakva zavjera - skoro bi rekla da je većina odrađeno vrlo JOT.
Odakle smo počeli, kako smo nastavili, gdje nas je to do sad dovelo (a možemo zamisliti gdje će nas tek u budućnosti odvesti)
I, imali smo, i još uvijek imamo kakvu takvu moć utjecati na ta događanja. Jesmo li utjecali? Zašto?
Od 4 miljuna, koliko je zapravo tih NAS? Što bi Gale rekao - neovisnih i slobodnomislećih? I dan danas, mi čekamo. Kolikotoliko svjesni da se u svakoj sekundi tog čekanja naš dug neumoljivo povećava, i dalje mi čekamo.. Ma što čekamo? Aha, da Jaca napravi reda. Aha, oke.
Pa se vratimo na Zemlju. Zemlju kojom vlada jedna banka. Koja izaziva ratove, epidemije, ratove, pandemije, ratove, recesije, ratove, narkomaniju, ratove, ekološke katastrofe, ratove, boleštine, siromaštvo...
I jasno nam je, donekle, što se, kako i zašto događa. Imamo li ikakvu moć utjecati na ta događanja? (onu koju smo imali i još uvijek donekle imamo na "svojih" cca 57 odnosno 87 tisuća kvadrata ne koristimo)
Da je moći pauzirati život/svakodnevnicu - malo se pozabaviti globalnim problemima pa ako se što promijeni odlično, ako ne ništa - upaliti svoj život i nastaviti.
Ali u trenutku gdje jedan običan građanski "imati" služi uglavnom trošenju od 1. do 1. eventualno štednji za školovanje, zdravlje, starački dom ili život nakon zadnjeg otkaza, ne znam što bi pojedinac mogao/trebao učiniti...
http://pollitika.com/sto-nas-ceka-u-2011#comment-279455

Da, mogu ja gledati gore, mogu gledati šumu - i što onda? Zaplakati?
Kaže teta; Mi se moramo odlučiti???
Ma što da odlučim? Pa ja ne mogu odlučiti kad ću koristiti svoj godišnji odmor!
A ne nepoštivati zakone tržišta?!
Smišni su mi oni Amiši, činilo se žive u nekom svom svijetu, kad ono;
http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Svijet/Najuspjesniji-americki-poduz...
Sve stoji, svi smo mi ovce, živimo u holgrafu - kako to promijeniti?
Ne u teorijama, nego odakle početi sutra ujutro? Što učiniti?

Tko je glasao

ignorirati vlasti, kompletne

ignorirati vlasti, kompletne političke garniture treba IGNORIRATI. u svojim mikrosvjetovima ljudi se moraju međusobno povezivati i zajednički rješavati lokalne probleme - kako god mogu, oni će udruživanjem i razmjenom informacija doći do rješenja. tko si može priuštiti, internet je ključan alat.

ljudi moraju početi otkazivati poslušnost autoritetima - prvenstveno ovakvima kao što su naši i to na izborima. treba ih ostaviti na cjedilu, kao što su oni ostavili na cjedilu svoj narod, a ovi na globalnoj razini - milijarde gladnih i siromašnih ljudi.

naravno, zašto bi jedan mali pogranični potrčko kao RH bio prvo neposlušno dijete? neka to prvo naprave drugi, a mi ćemo, po dobrom starom običaju, i dalje kaskati za njima...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci