Tagovi

Uništavaju li «političke odluke» državu?

"To je politička odluka."
Česti sadržaj koji pojedinaci iz vlasti iznose u brojnim varijantama. Niti u ustavu niti u zakonima nisam našao sintagmu "politička odluka" pa pretpostavljam da takova odluka nije pravno regulirana.

Politička odluka, ako nije pravno obrazložena u ustavu i zakonima može imati brojne interpretacije pa to vodi pravnoj nesigurnosti i mogućim velikim štetama za državu i građane.

Misli li oni pod "političkom odlukom" na to da:
1 su odlučili pravno nepoznati akteri "političari"
2 odluke nisu stručno i znanstveno utemeljene (štetne odluke)
3 su odluke s područja državnih poslova, za javni interes
4 su to odluke koje su dio mehanizama uzmimo jednom/jednima dajmo drugom/drugima, a što se u socijalizmu zvalo preraspodjela utemeljena na solidarnosti, a u kapitalizmu se izbjegava govoriti o tome kako se zove
5 je odluka element upravljanja povezan s vrijednostima – određivanje optimalnog trenutka, najbolje veličine, izbora između dvije opcije i drugo
6 su to odluke protivne konkurentnost javnog i privatnog sektora
7 da su to odluke koje su sukladne javnim politikama
8 da su to odluke koje državni dužnosnici mogu donositi samostalno bez pravnog sustava samo na temelju toga što si izabrani i bez bilo kakvog pravnog ili upravljačkog ograničenja.
9 kombinacija elemenata ili nešto ovdje propušteno.

Riječi, pojamovi, definicije i precizniji načini određenja države
Riječ politika je spomenuta u ustavu u sintagmi "vanjska politika" i "unutrašnja politika".
Sintagma "unutrašnja politika" je pogrešna iz dva razloga.
Prvo, riječ je o množini - politikama, a drugo određenje "unutrašnja" je pogrešno jer se stručni sadržaj odnosi na državne djelatnosti.
Ispravno je trebalo pisati javne politike.
Podjela na vanjsku i unutarnju politiku je loša zbog toga što međunarodni ugovori određuju zakone dakle riječ je o jedinstvenom procesu.

Moglo bi se tvrditi da je "politička odluka" odluka donesena na osnovi državne politike ili zbog provođenja državne politike, ali tada bi trebali dokazivati sukladnost odluke s državnom politikom.
To se ne može činiti jer su državne/javne politike (pogrešno nazvane strategije) pisane loše.

Čini se da je «politička odluka», odnosno odluke povezane sa vršnim procesima države izvan pravnog sustava te da većina vrsta odluka od 1 do 9 nije pravno regulirana niti sankcionirana pa upravljači u državi mogu raditi štetu građanima bez sankcija ili sa blagim sankcijama za ogromnu osobnu korist naspram velikog štetnog djelovanja za državu i građane.

Vršni procesi u državi
U državi se odvijaju slijedeći vršni procesi i to na pravnoj (zakonskoj) razini, izvan pravnoj (nezakonitoj) razini te na razini nereguliranog i zakonitog. Procesi su:
* borba za moć u stranci
* borba za moć u državi
* borba za vlast
* državne djelatnosti – stvaranje dodane vrijednosti i novih standarda + kontrola standardnog ponašanja
* utjecaj inozemnih aktera.

Dakle, za vršne procese postoje brojne vrste odluka i događanja koje, čini se većina građana, percipira kao jednu vrstu događanja- «politika».

Jedna odluka vlasti može biti funkcionalna za jedan vršni proces u državi, ali i za dva ili više procesa istovremeno.

Devijacije u odnosu na demokratski koncept, slobodno tržište i socijalnu državu izazivaju:
* ustavna nerazrađenost tih koncepata
* znatna podreguliranost vršnih procesa države.
I jedno i drugo omogućava loše upravljanje državom na način što je lošija regulacija država je siromašnija i razvojno više zaostala.

Svrha rečenice "To je politička odluka. "
Jedan od alata manipulatora je blokiranje slijedećeg pitanja sugovornika s namjerom da manipulator izbjegne odgovor koji bi sugovorniku, analitičarima i građanima ukazao da manipulator manipulira.
"To je politička odluka.", stavlja osobe nedovoljno uvježbane za raspravu prema načelima logike u nemoćnu poziciju. Konotativno značenje te rečenice je "Ja sam vrhunski autoritet, moja je zadnja pa ne možeš više pitati."

Kada kažu "politička odluka" manipulatori nastoje sakriti iz kojeg je vršnog procesa države odluka stvarno.

Izvor destrukcije države
Ako ustav i zakoni nedovoljno reguliraju:
* vršne procese u državi
* i vrste rada državnih upravljača
onda se demokracija i slobodno tržište ne mogu izgraditi.

Neznanje kvazi elite
Kada neki izgovaraju ili pišu "politička odluka" oni ne znaju što govore. Oni o realnosti "misle " koristeći predodžbe o realnosti (ne znanje) pa realnost ne mogu razumjeti.
Zaprepaštava koliko ljudi s visokom formalnom naobrazbom, kojima je to redovni posao, novinari, nastavnici na sveučilištima čak i znanstvenici iz društvenih znanosti pogrešno koristi riječi politika i politički.
I čine štetu građanima zbunjujući ih. I izbjegavaju biti konstruktivan i kontrolni utjecaj na vlast.

Političku odluku obožavaju "novinari", "znanstvenici" i "stručnjaci" jer o njoj mogu raspravljati i pisati koliko žele bez da išta stručno kažu te da odgovaraju za ono što govore.

Znanstvenici i stručnjaci iz akademske zajednice, pogotovo dijela koji se bavi upravom i pravom niti slučajno da se zabune i postave pitanja od interesa za građane odnosno pokrenu pravne mehanizme za "pravno uređenje države".
* Gdje završava pravno odlučivanje, a gdje počinje izvan pravno odlučivanje državnih upravljača? * Koje su propisane zadaće i ovlasti koje vlast mora činiti obavezno, uz koje sankcije?
* Kod kojih zadaća vlast ima mogućnost odlučivati o prioritetima prema preferencijama vlasti/ birača?

Pravna i nepravna sredstva vlasti i vladajućih
U svim vršnim procesima države se koriste stručna sredstva i ideološka sredstva, pravna i izvan pravna sredstva. Izvan pravna sredstva su, primjerice:
* prema načelu "probaj suprotno od zakona, možda će suprotna strana popustiti djelovati ili ćeš je proceduralno izigrati"
* i nasilna sredstva usmjerena protiv pojedinaca.
Ideologija je sredstvo za pridobivanje glasača + sredstvo u borbi za vlast.

Sredstva za borbe u stranci, državi, vlasti:
* Kome i koliko uzeti i kome i koliko dati (preferencije na načelima ideologije ili interesa suprotnim državnim),
* Na kome će se primjenjivati zakon koristeći proceduru zakona tako da se nanese što veća šteta "neprijatelju", a za koga neće uopće (preferencije na temeljima interesa suprotnim državnim.
* Koga će se hvaliti, a koga blatiti u medijima (ideološki alat).
* Koga će se istraživati, a koga neće ili protiv koga će se pokretati sudski postupci ili neće.
Tu se nalaze stotine sredstava pa spomenimo samo grupe, porezi, stimulacije, zapošljavanje, intenzitet kontrola i veličina sankcija.

Postoje samo dvije vrsti odluka državnih upravljača
To su konstruktivne (konkurentne) i destruktivne odluke.
Konstruktivne odluke povećavaju konkurentnost (dodanu vrijednost, kvalitetu, učinkovitost, smanjuju troškove) središnje državne uprave, javnog sektora, privrede, građana.

U konkurentne odluke spadaju i odluke "preraspodjele" – uzimanja i davanja sa svrhom da se uspostavi održiv razvoj države i zaštite one koje treba štititi.
Tu ne spadaju odluke koje omogućavaju bogatstvo pojedinaca na teret poreznih obveznika.

Komentari

maliciozni AgentProvocateur

...prije nego što političko odlučivanje kakvo poznajemo iz prakse uništi državu,
deformira društvo defetizmom među onima isključenima iz tog partitokratskog
političkog odlučivanja.
Političko odlučivanje o prioritetima preraspodjele blokira mehanizme zakonitosti
a defetizam s druge strane stvara defektno društvo iščekivanja neprivilegiranih
staleža da baš oni dođu na red biti privilegiranim staležom.
...a aktualna iskustva vele da se iz periferije društvenog interesa do centralnog
mjesta u društvenom mainstreamu momentalno najlakše dolazi ako se što
uspješnije predstaviš "žrtvom" društvenih procesa ili manjine bezrazložno i
nekorektno majorizirane od strane neke većine.
Tu, eto, uskače "javna politika" i odlučuje po trenutnim interesima.
...tako se dolazi do uvjetovanog refleksa interesnih skupina društva što čekaju
na svojih "15 minuta slave" što u lobističkom sustavu koji se voli nazivati "javnom
politikom" znači gotovo sigurnim ostvarenjem materijalnog interesa...
...tako da je taj defetizam općeprihvaćen kao krinka, maska za komotno izabranu
poziciju objekta, žrtve, poziciju što daje alibi za iščekivanje i neaktivnost, kao
samoopravdanje osobne nespremnosti pokrenuti se s mjesta.
Bitno da se čeka bezuslovno idealna situacija koja, naravno, nikako da nastupi
a idealne uvjete, naravno, trebaju osigurati Vlada, "big others", EU, mjesni odbor
nečeg, susjed s drugog kata...vrlo bitno je pred svojom obitelji i okolinom biti vrlo
zabrinut za opće stanje u društvu i svijetu, znati za svoja bogomdana prava koja
se listom krše, sve u svrhu opravdanja onog ispraznog zgubidanskog iščekivanja
trenutka pogodnog za pokrenuti se.
To gubljenje vremena shvaćeno kao dobivanje na vremenu treba racionalizirati,
za to trebaš odgovorne, one koji ti ne dopuštaju da se tvoja do sada sputana
kreativnost razmaše, one koji, eto, ne znaju stvoriti baš idealne uvjete da oni
potencijali što se navodno kriju u tebi pokažu u punom svjetlu.
Nema tu nevinih, svima je jasno da javna politika treba "ugrožene" skupine da ih
zastupa a društvenim skupinama treba na političkom stageu uspješno odigrana
uloga "žrtve" da izbjegne neugodna pitanja o privilegiranom statusu unutar
hipokrizije javnih politika i njihovih medijskih utjelovljenja...
I gore negdje se spominje pojam "kapitalizam"?
...koja definicija kapitalizma može vrijediti u vremenu kada smo nikad udaljeniji
od Smithove teorije o spontanom napretku? Ovo i nije kapitalizam već neki
neo bastard kao što neokeynesianci nisu keynesianci, neomarxisti nisu ni
marxisti, neoliberali jadno glume liberale...sve samo bijedno glumi izvornu
ideju. Koliko vrijedi danas Smithova da je prvi novac bio rad?
Koliko vrijedi ona J.P. Morgana: "gold is money, everything else is credit."
...što vrijede definicije u sistemu koji samo glumi svoje ime?
I demokracija? kada je svaki većinski nazor u medijskom i javnopolitičkom
diskursu per definitionem ksenofoban na neki način...

Tko je glasao

političari postoje, to nije

političari postoje, to nije sporno, nije sporno ni da političari donose odluke, sporno je da li je odgovornost za posljedice takvih odluka politička odgovornost, i šta je to, zapravo, politička odgovornost?

Tko je glasao

....mislim da je tu bitna

....mislim da je tu bitna razlika između onoga što bi po definiciji trebala biti bilo kakva "odgovornost" i toga što je kome u datom trenutku "odgovornost"
....riječi i definicije malo znače u odnosu na dnevne interese preživljavanja i onih biranih i onih koji biraju, i onih koji se osjećaju objektima i onih "subjekata"
Kurosawin "Rashomon" bi valjalo pogledati ponovo...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci