Tagovi

Ujedinjena Njemačka

U Njemačkoj je danas državni praznik. Praznik ujedinjenja. Kad sam 1972.god. kao jadni izbjeglica dospio u Njemačku, smjestili smo se supruga i ja prvo u Frankfurtu. Mislili smo da tu imamo barem neka poznanstva pa da će nam netko pomoći, barem savjetom. Naša očekivanja su bila dakako veća od spremnosti drugih da nam pomognu, pa čak i običnom informacijom.

Ujedinjenje Njemačke gledano iz perspektive 1972.god. bilo je jednako nevjerojatno kao i raspad Jugoslavije i stvaranje Republike Hrvatske. S jedne strane je tu bio Sovjetski savez koji je čvrsto u svojim kandžama držao Istočnu Njemačku a s druge strane Titov režim u Jugoslaviji kao da je bio na vrhuncu moći.

Jedno od mojih poznanstava bio je i urednik a kasnije i jedan od pet izdavača „Frankfurter Allgemeine Zeitung“-a dr. Johann Georg Reissmueller. Njega sam upoznao nekoliko godina prije u Beogradu a pomogao sam mu negdje 1970. da se u Zagrebu susretne s vodećim ljudima Maspoka.

Reissmueller je prema nama postupio više nego prijateljski. Shvaćao je našu tešku situaciju pa nas je za naš prvi emigrantski Božić 1972.god. pozvao u svoju kuću na ručak. No još prije toga pozvao me je jednom u uredništvo FAZ-a. Tu sam s njim i nekoliko drugih urednika raspravljao o tome što se upravo dogodilo u Jugoslaviji (slom Maspoka u Hrvatskoj, smjene liberalnih partijskih vođa u drugim republikama itd.).

Iz današnje perspektive opet, bilo je frapantno kako su gospodin Reissmueller i njegovi kolege imali jasnu predodžbu o tome u kojoj situaciji može doći do pada komunizma a onda u tom času i do ujedinjenja Njemačke, raspada Jugoslavije i utemeljenja Republike Hrvatske.

Dakle, već 1972.god. urednici FAZ-a su bili sigurni da SSSR nije u stanju na duži rok izdržati utrku u naoružanju koju je nametala Amerika. To će, gotovo proročanski, dovesti kad-tad na vlast jednu liberalnu struju u sovjetskom CK koja će prekinuti monopol KP-a, uvesti parcijalnu demokraciju što će dovesti do raspada sovjetskog carstva. U tom trenutku, tako novinari, mora u Njemačkoj na vlasti biti kancelar koji će biti sposoban provesti ujedinjenje Njemačke. Koliko sam shvatio (tada još nisam dobro poznavao njemačku političku scenu) njihov kandidat je bio Reiner Barzel a nikako ne Helmut Kohl. O Jugoslaviji nisu trošili puno riječi. Mislim da me nisu htjeli obeshrabriti ili povrijediti u mojim nadama u povratak u slobodnu hrvatsku državu.

Dogodilo se gotovo sve kako su predvidjeli. Došao je Gorbatschow, propalo je komunističko carstvo, i zahvaljujući upornosti i tvrdoglavosti kancelara Helmuta Kohla (a ne Barzela) Njemačka se ponovo ujedinila. Onog trena kad sam vidio kako se ruši berlinski zid znao sam da se sprema i moj povratak kući. Tako je sudbina povezala političku budućnost Njemačke s onom Hrvatske.

I zato i ja danas barem malo slavim.

Komentari

Sve što je nametnuto i što

Sve što je nametnuto i što treba braniti oružjem neprirodno je i mora pasti. Polako ali sigurno miću se granice, smanjuju se vojske svijet se kroji prema porebama čovjeka.
Je da smo mi još daleko od toga i da se trenutno udaljavamo od cilja ali i to je evolucija.
Njemaćka mi se sviđa, uređena je i dosta daje obićnom čovjeku. U njoj je strašno puno stranaca našlo posao i utućište.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci