Sav sadržaj ovih web stranica 2009.- je vlasništvo individualnih autora i zaštićen Creative Commons Attribution 3.0 licencom.
Uvjeti korištenja | Anonimne dojave | Oglasite se na Pollitika.Com | Udruga Vjetrenjača
U Njemačkoj je danas državni praznik. Praznik ujedinjenja. Kad sam 1972.god. kao jadni izbjeglica dospio u Njemačku, smjestili smo se supruga i ja prvo u Frankfurtu. Mislili smo da tu imamo barem neka poznanstva pa da će nam netko pomoći, barem savjetom. Naša očekivanja su bila dakako veća od spremnosti drugih da nam pomognu, pa čak i običnom informacijom.
Ujedinjenje Njemačke gledano iz perspektive 1972.god. bilo je jednako nevjerojatno kao i raspad Jugoslavije i stvaranje Republike Hrvatske. S jedne strane je tu bio Sovjetski savez koji je čvrsto u svojim kandžama držao Istočnu Njemačku a s druge strane Titov režim u Jugoslaviji kao da je bio na vrhuncu moći.
Jedno od mojih poznanstava bio je i urednik a kasnije i jedan od pet izdavača „Frankfurter Allgemeine Zeitung“-a dr. Johann Georg Reissmueller. Njega sam upoznao nekoliko godina prije u Beogradu a pomogao sam mu negdje 1970. da se u Zagrebu susretne s vodećim ljudima Maspoka.
Reissmueller je prema nama postupio više nego prijateljski. Shvaćao je našu tešku situaciju pa nas je za naš prvi emigrantski Božić 1972.god. pozvao u svoju kuću na ručak. No još prije toga pozvao me je jednom u uredništvo FAZ-a. Tu sam s njim i nekoliko drugih urednika raspravljao o tome što se upravo dogodilo u Jugoslaviji (slom Maspoka u Hrvatskoj, smjene liberalnih partijskih vođa u drugim republikama itd.).
Iz današnje perspektive opet, bilo je frapantno kako su gospodin Reissmueller i njegovi kolege imali jasnu predodžbu o tome u kojoj situaciji može doći do pada komunizma a onda u tom času i do ujedinjenja Njemačke, raspada Jugoslavije i utemeljenja Republike Hrvatske.
Dakle, već 1972.god. urednici FAZ-a su bili sigurni da SSSR nije u stanju na duži rok izdržati utrku u naoružanju koju je nametala Amerika. To će, gotovo proročanski, dovesti kad-tad na vlast jednu liberalnu struju u sovjetskom CK koja će prekinuti monopol KP-a, uvesti parcijalnu demokraciju što će dovesti do raspada sovjetskog carstva. U tom trenutku, tako novinari, mora u Njemačkoj na vlasti biti kancelar koji će biti sposoban provesti ujedinjenje Njemačke. Koliko sam shvatio (tada još nisam dobro poznavao njemačku političku scenu) njihov kandidat je bio Reiner Barzel a nikako ne Helmut Kohl. O Jugoslaviji nisu trošili puno riječi. Mislim da me nisu htjeli obeshrabriti ili povrijediti u mojim nadama u povratak u slobodnu hrvatsku državu.
Dogodilo se gotovo sve kako su predvidjeli. Došao je Gorbatschow, propalo je komunističko carstvo, i zahvaljujući upornosti i tvrdoglavosti kancelara Helmuta Kohla (a ne Barzela) Njemačka se ponovo ujedinila. Onog trena kad sam vidio kako se ruši berlinski zid znao sam da se sprema i moj povratak kući. Tako je sudbina povezala političku budućnost Njemačke s onom Hrvatske.
I zato i ja danas barem malo slavim.
Sve što je nametnuto i što
Sve što je nametnuto i što treba braniti oružjem neprirodno je i mora pasti. Polako ali sigurno miću se granice, smanjuju se vojske svijet se kroji prema porebama čovjeka.
Je da smo mi još daleko od toga i da se trenutno udaljavamo od cilja ali i to je evolucija.
Njemaćka mi se sviđa, uređena je i dosta daje obićnom čovjeku. U njoj je strašno puno stranaca našlo posao i utućište.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao