Tagovi

Udruženi rad

Već stasala djeca udruženog rada su čitala iz odabrane žute štampe a pojavom mobitela počinju čitati sve i svašta, čak i ekonomske teme, što se u moćnoj snazi zbrke udruženog rada najednom nudi kao spasenje ali i otkriva kao slabost, blaga škripa. Ta, uglavnom razmažena derišta, su probala konsolidirati nadahnutu formulu "nije važno šta tko pije jer se plaća sa bjanko otvorenog zajedničkog računa" u formulu "podvucimo crtu" + mi jesmo, znamo i možemo + i dalje sa bjanko otvorenog zajedničkog računa ". Obzirom da se fizika ne može parolama pretvoriti u novo stanje, nakon tih neuspjelih diletantskih pokušaja ta već otrcana ali funkcionalna formula šljaka (radi) kao autogol, sada nepopravljiv. Takav udruženi rad nastavlja vožnju sa zadahom koji je osjetljive želuce, oči i uši već dugo upozoravao da nešto izaziva povremene glavobolje, kao prokuratora Judeje Poncija Pilata (Bulgakov - Majstor i Margarita, ilustracijski dio, atmosfera).

To nešto nije nešto nadnaravno, obična je pojava. Velike pažnje su odabrale sve velike teme, pa ipak je većina toga relativno. Brzina svjetlosti je pouzdana ali nije dovoljna, pa se u heraklitovski raspoloženom djelu svijeta stalno dešavaju i neke fizičke relativnosti, npr. ideš na zapad tako da sve više prodireš na istok, što osim naših rade i EU snage, pa smo se logično mi maoizirali, EU sve više balkanizira i maoizira a Kina europeizira. I još bitnije razno drugo, npr. netko nešto radi malo drukčije, i u udruženom radu i izvan udruženog rada, čak vidi i čuje drukčije i potom takav realizam kao nadrealizam nehotice unosi u zbilju udruženog rada. Tako se može govoriti da je ta fikcija djelomično nadrealistički inficirala zbilju udruženog rada. I obrnuto, nadrealizam udruženog rada je inficirao zbilju do te mjere da djeluje kao neupitna zbilja, nešto samo po sebi, s onu stranu svega. Zbroj takve zbrke je prvenstveno fizička pojava, nekakvo izvanredno stanja koje se po navici i tromosti održava i pokušava održati u fizičkoj zbilji, u kojoj su stvarne slike u nekakvoj pušionici a minimalizam je gleda. Pušionica je udruženi rad i djelo, dulje dozirana pijanka bez triježnjenja i bilo kakvog pregleda nad pojavom, nešto tako zgodno i naviknuto jer kao sigurni švedski stol stalno nudi zajedno razno, od redovne hrane do mračnih predmeta žudnje, nadrealnih uspjeha o kojima su Breton i društvo mogli samo sanjati.

Nakon što su u Sloveniji neki svježi događaji upozorili da ni tamo ne cvjetaju med i mlijeko (ni med cvjetjem ni pravice), i nad Hrvatskom lebde filozofska, nadfilozofska, književna, glazbena i druga pitanja. Jedno od pitanja je da li su naši odličnici tako neodoljivo sposobni kad škripi i neodoljivim slovenskim odličnicima, baš kada te neodoljive ekipe preuzimaju vodstvo EU? I ako nisu šta raditi? Odmah odgovor, ni slovenski ni naši nisu tako sposobni da im se može prepustiti vodstvo, i u Sloveniji i u Hrvatskoj se stalno zna da im ne možeš prepustiti ni vodstvo manje važnih i složenih stvari, kakav kokošinjac, pa se stalno radi tako da se nad takvim vodstvima vrše druga dodatna upravljanja. Sada je to tamo i ovdje još potrebnije i nužna su dodatna angažiranja oko toga, jer su ta vodstva ipak prekomjerno bila zapostavljena, derišta ostavljena na milost i nemilost napretka udruženog rada i svega (pop kulture, maoizma ...), na udaru raznog iz tih duljih pijanki, od izobilja preko religija do mračnih predmeta žudnje, tako da su blago prolupali, ili nikad nisu ni došli k sebi (ni Rupel koji budalaši dok ga supruga naganja radi novih bundi).

Jedna od ugrađenih greški je poznata. Većina te pušionice se stalno ostavlja na teret mladima, pa kad ih se tako prekrca onda logično dobivaš nastavak istog uz ceh koji raste i raste. Problem koji je izvjesni Leonard Cohen uočio već šezdesetih u samom štabu pop kulture, Chelsea hotelu u New Yorku, gdje ga Janis Joplin pred smrt izvještava da je ta pušionica već imperijalno leglo u kojem je on jedini stranac, nepotpuno savladan i u znak toga će mu popušiti da bi to saznanje mogao prenijeti dalje. Isto je kasno uočio John Lennon. Taj problem je stigao u naše krajeve i primio se na plodno tlo u kojem je već bujala takva vegetacija, u već razmahanu pijanku udruženog rada začinjenog maoističkim aromama, i logično ta smjesa nastavila svoj pohod. U Sloveniji je slovenska omladina sedamdesetih i početkom osamdesetih učila od Zagreba i zapada, nastavila se pripremati za promjene i kao liberali + Drnovšek preuzela vodeću ulogu devedesetih i dalje. Ali, ugrađeni djelovi pijanke su pokazali svoje. U Hrvatskoj, koja je za nijansu iskusnija, je slično. Samo što smo sada mi i oni prisiljeni na uloge predvodnika novih evropskih strujanja. Dok je na Sloveniji teret evropskog kardeljizma, Hrvatska je u povoljnijem položaju jer je Berlin, dio ni amo ni tamo, u kojem je jasno da duga liberalistička razdoblja kako se kome i šta digne moraju pristati na kakvu takvu igru ravnopravnosti ljudi, ideja, volje, područja, sadržaja, rasa, religija i interesa. Ali daleko najvažniji je minimalizam, cijela moćna područja i krila su prezrela i moraju kleknuti, predati značku i pištolje i podvrći se minimalizmu, dnu dna u fizici i kemiji stvari.

Dakle, pušionica udruženi rad i kardeljizam su prisiljeni na promjene u vožnji. Hrvatska na još više toga, što većini očigledno neće pasti teško, malo manje pijanke i naprezanja, moguće dobiti praktički bez rizika. Slovenske i hrvatske relacije nisu sukobljene, nego komplementarne, i stare veze i suradnje se obnavljaju.

Minimalizam ravnopravnosti i konkurencije je već sedamdesetih i osamdesetih činio čuda u utrobi stvari. To se nastavilo i dalje. Udruženi rad se je također pokazao moćan, ali samo na vjetrovima jačih ciklona i i anticiklona, koje snažno razbuđuju maoizam koji hrli u nove pobjede. Sada kada se magla maoizma razgrće i udruženi rad izlazi na čistinu, ta sladoledarska industrija prisiljena na sređivanje se ne snalazi (to je stara duga boljka, ruši se kada treba platiti taksene marke ili kakvo piće). Ni razne neofore ne mogu sakriti da se radi o jednom te istom, što dugo i predugo jaše da su probavne i razne smetnje od jahanja i više nego logične.

U središtu stvari su slike takve kakve su. Tvorba i interpretacija slika su prilično slobodne, nakon impresivnih razdoblja udruženog rada i popkulture sloboda raste a slika i interpretacija je sve manje. I mi i ja postaje upitno, i ono ja je nitima vezano za razno, sve i svašta. A mi, to više nije u modi, mi nismo nikad bili jedna smjesa, ni kada su lideri i kolone jahali glavnim putevima.

Nije bitno šta će i kako će. Razmažena hrvatska derišta i eu i ruski i drugi partneri koji tu igraju su već stvorila prezrela stanja i kombinacije, koje im ne možemo spasiti niti da se svi udružimo i guramo svim iskustvom i snagama. Nedostaje nam nekoliko stotina milijardi, nismo supermeni kao nekad a ni alata nemamo. A iskusni kakvi jesmo, nema sumnje da ćemo negdje nešto i nasapunati te nema sumnje u neke eu i druge podrške, razne do neočekivanih. Najpouzdanija karta je navodna fizička prošlost, koja je živa sadašnjost i veoma bitna budućnost. To su hrana, pitka voda, smetlišta, stanovi, putevi i fizički podaci, unosi i razdiobe, sve to je vulkan koji kuha. Po vulkanom mogu funkcionirati i zapušteni djelovi, samo slika mora biti održiva, mora se respektirati i mora se dodati malo glazbe, bez toga se izaziva vulkan. Udruženim radom proizvedeno je smeće, Jakuševec, bolnica Blato, otpadne vode, stadion i razno (to je samo simbolika, jako puno je toga). Onda je pod vodstvom Marine MD krenula sanacija, a nastavio udruženi rad. PUTO teče uspješno, napredak je u samoj završnoj fazi kada bačve pune raznih otrova kisnu, čeka se Brajanovo uskrsnuće. Bolnica Blato fantastično, pokrenula je cijelo Blato koje blista. Stadion još bolje. Pročistač kao bolnica Blato, sve oko njega cvijeta i na dulje vrijeme neće doći zagađene vode. I onda smeće Jakuševec, sami vulkan koji kuha, u podnožju koje treba biti suho rastu i u tlo se prelijevaju otrovne vode, sloj gline ispod će izdržati, jamče dugo ugledne snage napretka, dok gore kuha i sliježe 6-11 m i vode se prelijevaju.

Jadran kuha, kuhao je i osamdesetih, to je specifični vulkan. Kuha i u štabovima. Pored glavnih štabova sada i tisuće drugih. Kada nadrealizam pokušava podrijeti u zakučaste sfere realizma, velike objave se zamjenjuju tisućama malih, impresija zbrke raste. Pored toga minimalizam cvijeta kao gljive poslije kiše. Krenulo je i teče drugo poluvrijeme (novo novo novo vrijeme, drugo poluvrijeme - Marko Brecelj). Onda idu pretkvalifikacije, pa kvalifikacije, pa BBB uvode disciplinu, pa ...

Nad zapadnim Berlinom blago rominja spasonosna kiša. Užarene vulkanske smjese se hlade a plodna zemlja buja. Dani su sve kraći a noći dulje. Vrijeme je za male bajke.

Komentari

Zasto si pesimist?

Zasto si pesimist?

Tko je glasao

Kakav pesizimizam, i zadnji

Kakav pesizimizam, i zadnji tračci eventulanih smetnju u okusu, mirisu, aromi i probavi nestaju.

Samo malo čitam (šta Mojsije radi) za beskrajne defetističke snage - ukazujem im da su neizvjesna ali manje brutalna vrata otvorena pa da malo razmisle o povratku u egipatsko okrilje.

Tko je glasao

Već stasala djeca

Već stasala djeca udruženog rada su čitala iz odabrane žute štampe a pojavom mobitela počinju čitati sve i svašta, čak i ekonomske teme, što se u moćnoj snazi zbrke udruženog rada najednom nudi kao spasenje ali i otkriva kao slabost, blaga škripa. Ta, uglavnom razmažena derišta, su probala konsolidirati nadahnutu formulu "nije važno šta tko pije jer se plaća sa bjanko otvorenog zajedničkog računa" u formulu "podvucimo crtu" + mi jesmo, znamo i možemo + i dalje sa bjanko otvorenog zajedničkog računa ". Obzirom da se fizika ne može parolama pretvoriti u novo stanje, nakon tih neuspjelih diletantskih pokušaja ta već otrcana ali funkcionalna formula šljaka (radi) kao autogol, sada nepopravljiv. Takav udruženi rad nastavlja vožnju sa zadahom koji je osjetljive želuce, oči i uši već dugo upozoravao da nešto izaziva povremene glavobolje, kao prokuratora Judeje Poncija Pilata (Bulgakov - Majstor i Margarita, ilustracijski dio, atmosfera). u principu se slazem, medutim ipak ispustas iz vida vaznu cinjenicu da je to tako napisano mozda jos i puno vece robovanje istom jer ga se nikad ne dotice vec samo promatra, a nikad prozivi. Tko u to uroni stvarno, svojim zivotom, emocijama i svim ostalim moze to sve isto spoznati i onda napraviti puno bolji odmak, a ti sa ovim ostanes uvijek na istom, spremis svoj pogled na svijet, a nisi ni zakoracio, a netko obican mozda manje dostojan takorekuc deriste vec je korak dva ispred i "ide dalje". Toliko sam nofca potrosio na proucavanje vlastite pohlepe, gramzivosti, tupavosti, da je to sramota spominjati, a nakon nekog vremena uvidim da je to ustvari dragocjenije i puno korisnije utroseno od onoga sto je ostalo. Eto to je ta razlika, a ne zadah.

Tko je glasao

Obaladaleka, nije iz

Obaladaleka, nije iz promatračke pozicije nego iz pozicije koja je sigurno više i dulje brinula i brine o tim vozačima/igračima/glumcima napretka, da li kao mehaničar, razigravač, liječnik o "pacijentima", scenarist ... nije važno.

Nije suvišno niti preuranjeno niti kvari, više manjkavo, kasno i nedovoljno brižno (razno je bilo aktualno prije 30, 25 ... godina) a dodatno su u pitanju ciklone i anticiklone koje su zahvatile kontinente pa je to možda najvažnije - te naše snage smo zapustili i ostavili na milost i nemilost jakih oluja, vulkana koji kuhaju predugo.

Čačić, Jure Radić, Bandić, Marina MD, Đukan, Luka Bebić, Đapić, Linić, Todorić, Fižulić, Kuštrak ... su odavno i više nego pribijeni na križ sa kojeg ne mogu ni pasti niti uskrsnuti a nitko nema nikakvog sluha niti da to pogleda, dok ciklone i anticiklone i vulkani igraju svoje. I ona ovih dana teku brutalni dani, gdje se ne samo taj Friščić ponaša nonšalantno i svakim danom iznenađuju podaci, nego su sve brutalniji Jambo (kao Robin Hoood okreće narod k sebi), Kerum (podiže plaće i svi hrle k njemu) a nadasve su sve brutalniji vulkani koji kuhaju i vjetrovi koji pušu, ciklone i anticiklone.

Ono što je zaljuljalo neiskusne Njemačku, Francusku i Dansku te nešto iskusnije Italiju i Sloveniju, ušlo je i igra i višedesetljetnoj iskusnijoj strukturi i igri.

Tko je glasao

Apropo Marka Brecelja, tip

Apropo Marka Brecelja, tip je totalna legenda. Gostovao pred otprilike godinu dana u Rijeci, pa nam pušta projekcije svojih "meko terorističkih akcija". Uglavnom, jedna akcija je bila povodom nekakve biskupske konferencije u Kopru. Marko se sa svojom ekipicom popeo u zvonik crkve ili katedrale u kojoj se održavala koncelebracija, i na četri zvona obložio klatno s plahtama, tako da kad je trebalo počet zvonit -ništa! Izletili svi biskupi i mediji van iz crkve, a ovi vrište odozgora izvjesivši nekakve transparente protiv mješanja crkve u svjetovna pitanja. Druga je akcija bila povodom dolaska ogromnog američkog razarača u Kopar. Pozvao Brecelj delegaciju s broda da posjeti njegovu umjetničku galeriju kako bi im upriličili dobrodošlici povodom dolaska u luku. Došli Ameri, njih pet -šest, uvodi njih Brecelj unutra, mala zakuskica, a onda od jednom krene na zidu projekcija ubojstava iračkih civila i spusti se sa stropa veliko platno na kojem piše "We dont need your help!". Ekipa se kiselih faca u šutu pokupila na brod, a zapovjednik američkog broda zabranio daljnje izlaske u grad i uputio službenu notu Ljubljani. Ali to nije bilo Brecelju dovoljno, pa se sa svojom ekipom popeo na neku uzvisinu sa koje se dobro vidjela usidrena fregata, napunio velike bačve karabitom i započeo "meko teroristički" napad..Navodno su na brodu proglasili uzbunu kad su počele odjekivati detonacije ...hahahaha...Zakon!!

Ima toga još. Umro sam od smjeha kad je na nekoj svečanosti ljubljanskog sveučilišta počasni govor držao Dimitrije Rupel, a Brecelj u trećem redu, izvukao tanku dugačku cijev, smočio papirić u ustima i pogodio Dimitrija direktno u čelo, a ovaj samo sekundu zastao i nastavio dalje kao da se ništa nije desilo... Ma pre jebeno...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Oko doceka amerikanaca ja

Oko doceka amerikanaca ja sam procitao nesto drugaciju pricu no poanta je ista. Poznat je i kao predvodnik Stranke umjerenog napretka. Poznat je u javnosti i incident ispred skupstine Slovenije kad su ga valjda i uhitili te performans u Sarajevu.

Tko je glasao

To je to, Marko Brecelj se

To je to, Marko Brecelj se je obratio na minimalizam, došao k sebi i teče drugo poluvrijeme. Svi misle da se slovensko-hrvatski odnosi pogoršavaju tako da nas Slovenci ne šljive ni malo te da su udružene snage ex fašista, boljševika i nato disciplinirale Jadran a već sve teče obrnuto. Trebalo je dugo godina suzbijati defetizam, i kod slovenskih snaga, i sada se svi skupa vraćamo na kolosjeke kako se je vozilo nekad.

Tko je glasao

Postavlja se pitanje, među

Postavlja se pitanje, među inim, hoće li bandićeva piramida u Jakuševcu puknuti od srama ili od plina?
Nije li ta neuspješna sanacija smetlišta uzrok zagađenja voda po vodocrpilištima?

Tko je glasao

Prvo, to nije Bandićevo

Prvo, to nije Bandićevo djelo, on je samo nosi jednu dionicu štafete koja je davno počela, a sanacija davno pod vodstvom Marine MD. Čuvena je slika kada je iz HDZ-a neke snage pokušavaju smjeniti sa jedinstvene povjesne pozicije gradonačelnica i ministrica u resoru zaduženom za nadzor 90 % toga što radi Grad Zagreb - ona kao skriveni kabinetski komesar najednom grabi čizme i leti po smetlištu, kanalizacijama ... i prepusti samo ministarstvo i ostane jahati kao gradonačelnica. Onda se tu, kao i u Kupskoj i na raznim mijestima, odbacuje projekt (Elektroprojekt d.d.) i vrše "unaprjeđenja" sa novim projektom IGH d.d.. nadalje razno, u fazama, i onda jednog dana, nakon dugo Marina MD i neko vrijeme HNS, stiže Bandić, zajedno sa izvjesnim Žarko Maričić & Ljubičić nastavljaju sa IGH i unaprjeđenjima i poveznicamaa svi skupa, udruženo ...

Voda već dugo zagađuje jer nisu rješili da bude suho i odvodnju procjenih voda u odvodnju (do pročistača od 10 mlrd kuna, također začetog za Marina MD je to SF), tako da se prelijeva sa platoa i ulazu u tlo. Aktualan je požar, za kojeg su izvjesni ugledni stručnjaci (Kosović) izradili plan i ishodili suglasnost - početno se gasi sa nešto vatrogasnih aparata i zove vatrogasce (kao PUTO u vulkan). Aktualna su kuhanja i plinovi, do eksplozija - unaprjeđenja su dovela do nešto cijevi koje se lome od slijeganja 6-11 m. Aktualne su zaraze ...

Najaktualnije je, kao bolnica Blato (početo osamdesetih), stadion i pročistač (počet devedesetih) ... i razni projekti udruženog rada, uključujući stanove koje radi država i grad, da će trebati hitni minimalizam - cca 10 mlrd kuna, mali natječaj za spašavanje pitke vode, aukcija za uklanjanje neuporabljivih djelova ... vjerojatno otvaranje radnih logora za beskrajne divizije napretka koje to neće moći odraditi niti za 200 godina, ni Milka Planinc neće biti izuzeta ... Gadni minimalizam je na pomolu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci