Tagovi

Ubojstvo Thomasa Sankare I Porijeklo Afri?kog Duga

Izvor: Crom Alternativne Vijesti

Thomas Sankara je bio bivši predsjednik države Burkina Faso, nekadašnje francuske kolonije i jedne od najsiromašnijih afri?kih zemalja.

Sankara je poduzeo konkretne inicijative za poboljšanje poljoprivrede, obrazovanja i ženskih prava.

U kratkom razdoblju njegovog predsjedovanja od 1983 do 1987 godine, Sankara je proveo uspješan oporavak Burkine Faso potla?ene konstantnim jadom, bijedom i gla?u kroz iskorištavanje limitiranih resursa koje je ta siromašna zemlja mogla ponuditi.

U svom famoznom govoru ispred Organizacije Afri?kog Jedinstva u Srpnju 1987 godine o povijesnom porijeklu afri?kog duga, on se snažno suprotstavio isplati afri?kog duga i kamata što i danas, još uvijek deprimiraju slobodu i razvoj afri?kog kontinenta.

Thomas Sankara je jasno prepoznao nekadašnje afri?ke kolonizatore u današnjim porobljiva?ima Afrike kroz kredite i dugove.

Koja je cijena prijateljstva?

Sloboda govora ima svoju cijenu i posljedice, njegov govor ga je koštao neprijateljstva i mržnje Francuske i Sjedinjenih Ameri?kih Država.

"Ako Burkina Faso ostane sama u odbijanju ispla?ivanja duga, ne?u živ do?ekati sljede?u Konferenciju". 15 Listopada 1987 godine, manje od tri mjeseca od njegovog govora, nakon odlu?ne konfrontacije s francuskim predsjednikom François Mitterrand-om, Thomas Sankara je ubijen.

Razlog? Zbog njegove borbe protiv socijalnog, financijskog, ekonomskog i politi?kog izrabljivanja, on je shvatio da mehanizmi stvaranja duga i isplate duga i kamata dovode u pitanje samu suverenost zaduženih zemalja, znao je da uslovi na koje obvezuju internacionalni "kreditori" šaljivim novcem imaju katastrofalne posljedice za ekonomiju Afrike. "Dug se ne može isplatiti. Ako ne isplatimo dug, naši kreditori ne?e umrijeti, u to možemo biti sigurni. S druge strane, ako platimo dug, mi ?emo umrijeti, u to možemo biti isto tako sigurni".

Thomas Sankara, ?ovjek koji je razumio da je dug temeljna prepreka za razvoj afri?kog kontinenta, bivši predsjednik Burkine Faso, ubijen je kad je imao 38 godina, iza sebe je ostavio suprugu, djecu i zemlju koja je ubrzo opet potonula u glad, siromaštvo i bol.

Povijest je dokazala da je imao pravo u inzistiranju da Afrika ne treba platiti svoj dug.

Aktualna globalna financijska kriza je pokazala svijetu pravo lice našeg monetarnog sustava i bankarske prakse djelomi?nih rezervi.

Stvaranje novca baziranog na dugu, iz ni?ega i u neograni?enim koli?inama kroz sistem centralnih banaka u vlasništvu privatnog kartela sa svrhom dominiranja nad svijetom, bio je glavni razlog Thomasove borbe za bolji svijet.

Današnja sramotna spašavanja banaka su otvorila o?i ljudima svijeta isto onako kao što je i upotreba duga kao instrumenta za nove na?ine kolonizacije otvorila o?i ubijenom Predsjedniku Države Burkina Faso, u prošlosti.

"Dug je i rezultat konfrontacije. Kad su nam pri?ali o gospodarskoj krizi, nitko nije spomeno da se ova kriza nije pojavila iznenada. Kriza je uvijek postojala i bila tu, ali se pogoršavala svaki put kad su narodne mase postajale sve svjesnije i svjesnije svojih prava protiv eksploatatora". Thomas Sankara, Adis Adebba, Srpanj 1987.

Za video, kliknite ovdje!

Dio govora Thomasa Sankare ispred "Organisation of African Unity":

"Mi mislimo da dug treba posmatrati sa stajališta njegovog porijekla. Porijeklo duga dolazi iz podrijetla kolonijalizma. Oni koji nam posu?uju novac su isti oni koji su nas prije kolonizirani. Oni su ti koji se njime koriste za upravljanje našim državama i ekonomijama.

Kolonizatori su ti koji su zadužili Afriku kroz njihovu bra?u i ro?ake zajmodavce. Mi nismo povezani s ovim dugom. Stoga ne možemo niti pla?ati za taj dug. Dug je neokolonijalizam u kojem su se kolonizatori pretvorili u tehni?ke asistente. Prikladnije bi ih bilo zvati tehni?ki ubojice.

Predstavili su nam se s financiranjem i s financijskom potporom u pozadini. Kao da ne?ija pozadina može stvoriti razvoj. Savjetovali su nas da idemo k tim kreditorima. Predložili su nam lijepe financijske namještaljke. Zaduženi smo ve? pedeset, šezdeset godina i još više. To zna?i da su nas vodili prema kompromitaciji naših naroda duže od pedeset godina.

U svom sadašnjem obliku, to je imperijalisti?ka kontrola, dug je pametno rješenje za ponovno osvajanje Afrike, namjera je pokoriti afri?ki rast i razvoj pravilima stranih sila.

Time svatko od nas postaje financijski rob što zna?i pravi istinski rob onima koji su bili dovoljno podmukli da stave novac u naše zemlje s obvezama za njegovo vra?anje. Rekli su nam da dugove pla?amo, ali to nije pitanje morala. Tu se ne radi o takozvanoj ?asti vra?anja dugova ili ne.

Gospodine Predsjedni?e, slušali smo i aplaudirali Norveškoj Premijerki kada je govorila upravo ovdje. Ona je Europljanka, ali je rekla da se cijeli dug ne može vratiti. Dug se ne može isplatiti, prvo zato jer ako ga ne isplatimo, vjerovnici ne?e umrijeti. To je sto posto sigurno. Ali ako platimo dug mi ?emo umrijeti, to je isto tako sto posto sigurno.

Oni koji su nas zadužili su se nama kockali kao u kasinou. Dok su dobijali nije bilo nikakvih rasprava. Ali sada kada trpe gubitke, oni zahtijevaju otplatu. A mi govorimo o krizi. Ne, gospodine predsjedni?e, oni su igrali, oni su izgubili, to su pravila igre i život te?e dalje. Mi ne možemo otpla?ivati jer za to ne postoji nikakav na?in. Mi ne možemo platiti jer nismo odgovorni za taj dug. Mi ne možemo vratiti, ali drugi nas posjeduju što ni najve?e bogatstvo nikada ne bi moglo platiti, to je krvavi dug. Naša krv je tekla.

?uli smo za Marshallov plan koji obnovio europsko gospodarstvo. Ali nikada nismo ?uli za afri?ki plan koji je omogu?io Europi suo?avanje s Hitlerovim hordama kada su njihove ekonomije i njihova stabilnost bili u pitanju.

Tko je spasio Europu? Afrika. To se rijetko spominje, do te mjere da ne možemo biti sau?esnici te nezahvalne tišine. Ako nam drugi ne mogu zahvaliti, barem mi moramo re?i da naši o?evi bili hrabri ljudi i da su naši vojnici spasili Europu i oslobodili svijet od nacizma.

Dug je i rezultat konfrontacije. Kad su nam pri?ali o gospodarskoj krizi, nitko nije spomeno da se ova kriza nije pojavila iznenada. Kriza je uvijek postojala i bila tu, ali se pogoršavala svaki put kad su narodne mase postajale sve svjesnije i svjesnije svojih prava protiv eksploatatora.

Mi smo danas u krizi jer su mase odbile koncentriranje bogatstva u rukama par pojedinaca. Mi smo danas u krizi jer neki ljudi spremaju ogromne koli?ine novaca na stranim bankovnim ra?unima koje bi bilo dovoljne za razvoj Afrike. Mi smo danas u krizi jer smo suo?eni s ovim privatnim bogatstvom koje ne možemo niti imenovati.

Narodne mase ne žele živjeti u getoima i sirotinjskim ?etvrtima. Mi smo u krizi jer ljudi svugdje odbijaju ponavljanje problema Soweto-a i Johannesburga.

U borbi smo, a poja?avanje njene žestine zabrinjava financijske mo?nike. Sada smo zamoljeni da sudjelujemo u uravnoteženju. Ovakva ravnoteža pogoduje financijskim mo?nicima. Uravnoteženje protiv narodnih masa.

Ne! Mi ne možemo biti sau?esnici. Ne! Mi ne možemo i?i ruku pod ruku s onima koji sišu krv naših naroda i živjeti na znoju naših ljudi. Mi ne možemo ssudjelovati u njihovim ubojitim metodama.

Gospodine Predsjedni?e, slušamo o klubovima, Rimski Klub, Pariški Klub, klubovi posvuda. ?uli smo za Grupu Od Pet, Skupinu Od Sedam, Grupu Od Deset i možda za Grupu Od Sto.

I što još? Bilo bi normalno da i mi imamo svoj klub i našu vlastitu grupu. Neka Addis Adeba postane od danas centar pomo?u kojeg ?emo lakše disati. Klub Addis Adeba.

Naša je dužnost stvoriti ujedinjeni Adis Adeba front protiv duga. To je jedini na?in za dokazivanje da odbijanje isplate duga nije agresivan potez s naše strane, ve? bratski pokret slobode govora i istine.

Nadalje, narodne mase u Europi nisu protivnici narodnih masa u Africi. Oni koji žele izrabljivati Afriku su isti oni koji žele izrabljivati i Europu tako?er.

Imamo zajedni?kog neprijatelja. Tako ?e naš klub Addis Adeba svima i svakome morati objasniti da se dug ne treba isplatiti. I govore?i tako, mi nismo protiv morala, protiv dostojanstva i protiv održanja svoje rije?i. Mi mislimo da naš moral nije isti kao i moral ostalih ... ".

?i?a, mi?a, gotova je pri?a!

"Ili ?emo se oduprijeti kolektivno i kategori?ki odbiti isplatiti dug, ili ako to nismo u stanju u?initi, jedan po jedan, izolirani, umirat ?emo pate?i", upozorio je Thomas Sankara.

Komentari

Moj je život završio a ja

Moj je život završio a ja još nisam umro..

Pozdrav..Zanimljiva tema..pročitaj "Stoljeće rata" F.William Engdahla ako nisi već do sada, bavi se dosta temom dužničkog ropstva i strategije vječitog dužništva samim time i ovisnosti o kapitalu Wall streeta i Londonskog City-a..Dobar tekst..pozdrav

Tko je glasao

Ne događa li se nama

Ne događa li se nama ostvarenje istog scenarija?
Mi sada otplaćujemo dug koji je pripao Hrvatskoj osamostaljivanjem,a iznosi oko 15 milijardi e, što ukupno sa kamatama prelazi 20 milijardi eura.
Zašto smo morali preuzeti dug propale države?
Gdje je to u svijetu zabilježeno da propala država daje u nasljeđe dugove?
Ne živi li "Juga" kroz nasljeđene dugove?
Je li netko izračunao eventualne štete zbog eventualnog neplaćanja dugova koje smo nasljedili?
Mišljenja sam da nije problem u ekonomiji i gospodarstvu, nego u katastrofalno lošoj gospodarskoj politici.
Skladišta su puna robe, u trgovinama nemaju mjesta za slaganje dospjelih artikala na police, pa je nejasno zbog čega se umjetno stvara privid kako smo u nekakvoj tobožnjoj krizi.
Največa je kriza u glavama nesposobnih i nezasitnih ljudi.
Zbog umjetno stvorene krize naša bogatstva će pasti u ruke svjetskih moćnika: http://novapolitika.blog.hr/

Tko je glasao

pozdrav blade777, za tvoju

pozdrav blade777,

za tvoju informaciju, bivša država nije propala nego je srušena.

Ovdje možeš naći detaljne informacije:

Analiza : Zašto i kako je srušena Jugoslavija

Nasljedio si samo vrijednosti koje su ti poslije oduzete, a oslobođenjem i neovisnošću, i to po zakonu, stvaras samo dug, trenutno je skoro 4 puta veći od dana osamostaljenja i zaudara na 100% BDP-a.

Osamostaljenje ostvareno domovinskim ratom u kojemu je poginula masa ljudi, u prijevodu znači da bez tvoje dozvole nitko ne smije ni prdnuti, a kamoli voditi državu onako kako mu se to sviđa, danas trijezno, jučer pijano, sutra izdrogirano...

Tko je glasao

za tvoju informaciju, bivša

za tvoju informaciju, bivša država nije propala nego je srušena.

Ma kako bilo, mnogima je to bio dan oslobođenja od terora, pljačke i izolacije od ostatka svijeta.

Ovdje možeš naći detaljne informacije:
Analiza : Zašto i kako je srušena Jugoslavija

Ja nisam našla nikakve informacije, doli hrpu propagande za komunizam.

Nasljedio si samo vrijednosti koje su ti poslije oduzete, a oslobođenjem i neovisnošću, i to po zakonu, stvaras samo dug, trenutno je skoro 4 puta veći od dana osamostaljenja i zaudara na 100% BDP-a.

Nasljedili smo mi sve najgore iz jugoslavije, od nerada i grabanja, do političkih manipulacija, neslobode i prodavanja laži, pod istinu. Da nam je barem to nasljeđe oduzeto, bilo bi to super, ali nije.

A što je radio tito? Nego konstantno stvarao dug i kupovao sebi vrijeme, uz "malu!" pomoć špijuniranja za CIA-u, komunista. Kako to da ga je Amerika financirala i podržavala, svojedobno, zato što je bio šarmer? :))

Osamostaljenje ostvareno domovinskim ratom u kojemu je poginula masa ljudi, u prijevodu znači da bez tvoje dozvole nitko ne smije ni prdnuti, a kamoli voditi državu onako kako mu se to sviđa, danas trijezno, jučer pijano, sutra izdrogirano...

Nije se ukazao Mesija, kad smo izborili svoju slobodu od omražene diktatorske jugoslavije, nego je zbog demokratskog ustroja, na kojem je inzistirao i Tuđman i velika većina branitelja, zakonima zaštićeno pravo da budeš ono što jesi i država te represalijama ne smije, kao što je tito radio, natjerati da misliš onako kako je to poželjno.

Zato danas imamo i cijeli niz neokomunista, jer njihovu ideologiju zla i masovne pljačke, nitko nije osudio, a oni se spretno služe demokracijom i ljudskim pravima, kako bi nastavili zagovarati nedemokraciju i zločine koje su počinili, a vjerovatno bi opet.

Tko je glasao

Za tvoju informaciju

Za tvoju informaciju prijatelju, "Juga" je propala prije raspada, samo su je održavali na životu nepovratne donacije izvana i milost napredne SAD.
http://www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=316&ClanakID=8787&Stranica=2.
Da nije bilo tog nikada priznatog bankrota, ni rata ne bi bilo.

Tko je glasao

taj link više ne radi

taj link više ne radi (možda zbog ponovljene povijesti ali teško ko uči od nje), pa evo malo iz tog intervieva s Kirom Gligorovim:
U pitanju je, znači, evolucija?
- Da. Ušli smo u ekonomsku situaciju koja je bila vrlo nepovoljna. Prvo, Jugoslavija se neprekidno zaduživala. Zaduživanje je počelo kad je donesena odluka da se grade veliki kapaciteti: npr. Smederevska željezara, hidrocentrala Đerdap na Dunavu... Vidite, mi smo neko vrijeme doista imali fantastičan rast industrijske proizvodnje, i do 26 posto godišnje. Ali zašto? Zato što su Amerikanci, nakon rata, donijeli poseban zakon koji se zvao PL 480, a po kojem Sjedinjene Države – na temelju diskrecijskog prava svog predsjednika – mogu iz svojih državnih rezervi pomagati prijateljske zemlje. Jugoslavija je bila primjer takve prijateljske zemlje, zato što se 1948. posvađala sa Staljinom. I tako su nam Amerikanci počeli liferovati razne sirovine. Svaki dan njihovi su nam brodovi dopremali žito, suncokret, pamuk... Naše su tvornice radile u tri smjene.
Kolika je bila ta pomoć ukupno?
- Mislim, oko 9 milijardi dolara, tadašnjih. I to od 1947. do 1953. No, 1953. Tito je na jednom sastanku rekao: “Pa dobro, dokle ćemo mi ovo dobivati od Amerikanaca? To nije u redu, neka se naši malo pomuče pa neka te sirovine kupuju! Bogamu, dosta je bilo s time!” I tako je ta pomoć prestala. A njezinim nestankom stopa industrijskog rasta u Jugoslaviji počela je padati. Jer, nema sirovina. Lako ti je pustiti strojeve da rade 24 sata ako ih imaš čime hraniti. Ali ako nemaš... Bilo je tvornica gdje su na poslu ostali samo inženjeri koji su popravljali strojeve. Nema radnika. I to je stvorilo mučnu atmosferu u zemlji: idemo natrag, pokazat će se da je Staljin imao pravo!
“SFRJ nazaduje!”
..... Naime, one ogromne pare koje smo dobivali od Amerikanaca, a kojih se Tito u jednom trenutku odrekao, mogle su se nadoknaditi samo skupim kreditima. Zbog toga se Jugoslavija počela zaduživati na sve strane. Ali, došlo je vrijeme da se to vraća. I tu su nastale prave teškoće. Deviza nema, a nitko neće da mu platiš dinarima! Zato što dinar nije konvertibilna valuta. Tako smo ušli u zatvoren krug.
Koliko je iznosio ukupan vanjski dug SFRJ uoči reforme?
- Oko 9,5 milijarde dolara.
.......Kažem: “Drugarice i drugovi, došao je trenutak istine! Jugoslavija ne napreduje nego nazaduje!”

Tko je glasao

Zasigurno orjunašima ne

Zasigurno orjunašima ne odgovara istina o tome što je njihova voljena država bila. Uvijek će govoriti kako je sve bilo bajno i krasno, zaboravljajući na desetak miliona nezadovoljnika i desetak miliona siromašnih koji se nisu ni usudili izraziti nezadovoljstvo. Ostatak je bio povezan sa državnim aparatom, a njima je uglavnom bilo dobro.
I to je onda bila neka država. Prije će biti da se radilo o tamnici naroda.

Tko je glasao

krediti su stvorili iluziju

krediti su stvorili iluziju socijalizma, krediti su stvorili iluziju slobodne hrvatske.
Glupost je na pola puta - uništiti umjesto iskoristiti ono što se u tom socijalizmu ipak uspjelo stvoriti (jer i tamo nije sve bilo jednoumlje, uspjele su se svjetski izgraditi pliva, podravka, kraš, đuro đaković....) a umjesto toga naslijediti ono što je onu državu pokopalo a to je upravo iluzija bogatstva i napretka. Zgodna i laka ekonomija prehandlavanja love a ne stvarnog razvoja se razgranala ali nije držala vodu. Onda je vladajuća oligarhija našla spas u krvoločnom ratu s nabrijanim do daske nacionalizmima pa se to uzgaja u te svrhe stalno, nek se nađe da sa "prijateljskim" zemljama imamo osiguranu dogovornu ekonomiju. Dug, deseterostruko veći i narastao, baš zadnjih godina govori o dvije mogućnosti: paničnom zgrtanju jer neće biti više prilike kada se uđe u eu ili namjernom razj... koje ide u korist krupnom kapitalu o kojem je u ovom dnevniku riječ.
kako god kvaka je u naslijeđenoj svijesti da nešto dobiješ ili mazneš a ne zaradiš ili razviješ. Predugu svijest jedino ova kriza okreće. Zbilja ovo nije loša skockana dama nego zemlja dna ovisničkog ludila. Nije jasno kako li je to uopće funkcioniralo do sad.

Tko je glasao

ako zelis osamostaljenje

ako zelis osamostaljenje preuzimas i prava i obveze.

Dug preuzet iz juge je cca. 5% danasnjeg duga hrvatske.

to je inace uzus u medjunarodnoj politici.

danasnji dug hrvatske, za razliku od onoga sto je sanader tvrdio 2003. i za razliku duga tomasa sankare, je vecinom PRIVATNI A NE JAVNI ODNOSNO DRZAVNI DUG!

dakle narod se ravno grlom u jagode zaduzivao!

Upravo to je posljedica ekonomske politike, to ste lijepo zakljucili!

Hrvatska nema bogatstava, ona je i povijesno i prirodno siromasna.

kada na to dodas pohlepne, gramzive i nesposobne balkance dobijes to sto imamo.

Tko je glasao

U kojoj ti to Hrvatskoj

U kojoj ti to Hrvatskoj živiš, a koja je prirodno siromašna?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

ajde reci sta ima ta bogata

ajde reci sta ima ta bogata hrvatska?

more i kameno masljedje koje ne znamo koristi jer smo siromasni i umom i duhom

Tko je glasao

a bogati smo prirodno? u

a bogati smo prirodno? u odnosu na koga? jedini značajniji prirodni resurs koji ima tržišnu vrijednost, i to prilično ograničenu je hrvatska obala. sve ostalo, ništa posebno, čak bih rekao slabo.

Tko je glasao

stvarno, što reći na

stvarno, što reći na ovakav izljev genijalnosti.

konstatacija kako nam je jedini resurs obala je slična konstataciji nekoga tko se žali kako od automobila ima samo mercedes slk. uz to imamo bazen u kojem puštamo druge da se besplatno kupaju (Jadran). Poljoprivrednog zemljišta u odnosu na broj stanovnika dovoljno za proizvodnju barem 3x puta više od vlastitih potreba, i to uz 40% površine pod šumama. Čiste vode po stanovniku više nego većina država svijeta. puno sunca, puno kiše. ruda i nemamo mnogo, no nije baš da nam mnogo treba. nismo neumjereno bogati, no uz ovakvu gustoću naseljenosti i više nego dovoljno. oni koji ne vide vrijednost u Hrvatskoj više govore o sebi, svojoj poduzetnosti, znanju i sposobnosti.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

obala je ogranicena. da je

obala je ogranicena. da je ides betonirati, kako to i radimo, smanjujes joj vrijednost.

ljudima naplacivati kupanje? pa u tome i je problem sto ne naplacujemo. a istini za volju nemamo sto ni naplatiti, odnosno nema sadrzaja.

velicina zemljista je nebitna ako preskupo proizvodimo.

ciste vode? kao oni jadni ljudi u zagrebu? ne budi smijesan, kanalizacije su nam stare 50 godina.

Tko je glasao

ako si malo sporiji, nije

ako si malo sporiji, nije grijeh dvaput pročitati a onda si i uzeti vremena i razmisliti o pročitanom. pa probaj! naime poljoprivredna zemljišta, šume i vode su drek na šibici od prirodnog bogatstva. velike rezerve nafte, bakra, plina e to su prava prirodna bogatstva na kojima se može zaraditi. hrvatska zemlja u komparaciji samo sa vojvodinom i mađarskom je manje plodna i kvalitetna. nema tu ništa specijalno i posebno vrijednog kao što se tvrdi. voda? navedi mi državu koja živi od izvoza pitke vode kao što to radi čile sa bakrom, australija sa hrpom ruda ili kuvajt sa naftom? ne budi smiješan. 40% površine pod šumama jednako tako nije neko veliko bogatstvo kad usporedimo sa slovenskih 62%, finskih 74% i tako dalje.
što se obale tiče ona je ograničeni resurs iz razloga što lijepa obala sama po sebi nije dovoljna. za naftu, bakar i slično takvih problema nema. oni su dobri takvi kakvi jesu. no prirodne ljepote ima i nikaragva, ima i kongo ali da bi se zaradilo na turizmu potrebno je i nešto drugo. las vegas je u bezveznoj jednoličnoj pustinji pa živi od turizma, pariz je djelo ljudskih ruku, rim također i više para zarade nego cijela hrvatska obala.
dakle sve u svemu, ne da nismo neumjereno bogati prirodnim resursima kako se popularno tvrdi, nego nismo uopće bogati resursima. čak bih rekao da smo što se tiče onih tržišno bitnih siromašni.

Tko je glasao

Dug preuzet iz juge je cca.

Dug preuzet iz juge je cca. 5%
Ali 95% smo naslijedili navike u „granicama“ napretka

Hrvatska nema bogatstava, ona je i povijesno i prirodno siromasna
A da ipak malo razmisliš o ovoj tvrdnji.
Osiromašuje se po diktatima kako po ovima koje proizlaze iz dnevnika tako, odnosno još više, po diktatu harmoničnog orkestra vlade i oporbe – zdrava zemlja u klimatski povoljnom pojasu polako ali sigurno se prepušta, čista (još uvijek) voda je jako ugrožena hipotekarnim navalama i lokalnim nezajažljivim ekipama, plin smo već prepustili, riba, slavonski hrast, turizam – ali ne ovaj kojeg imamo sada, na desetke kvalitetnih firmi nastalih još u „mraku“ već su se raz.... i pratimo raspad poslijednih. To sve nestaje po diktatu „sposobnosti“, pa jedni drugima razotkrivaju afere, pa učesnici afera odgovaraju na način da su premješteni na drugo mjesto - nitko prave odgovornosti nema za pljačku i uništavanje prostora - u tome je virtuoznost orkestra.
Da je suprotno od ovog diktata sigurno da bi mogli preuzimati i prava i dužnosti (istina tu smo okačili kamen oko vrata-ali da ima volje izvukli bi smo se, a volja bi se slijedom krize koja prepljavljuje mogla uskoro šire pojaviti)
Povijesno smo prebogati (takvo živahno područje) – ali to što spomenici kulture služe (isto po gore navedenoj naslijednoj navici) pranju love a ne obnavljanju i gospodarenju njima, to što u sklopu toga povijesne jezgre gradova su jako ugrožene, više govori o siromaštvu duhom ljudi koji bi se svojom stručnošću trebali nametnuti – ali na žalost većina „stručnjaka“ koja je na vodećoj sceni zaštite dolazi po barba luki ili po interesu lokalne vladajuće partije na to mjesto i isprmreženost je jaka – pa u tom pogledu potencijalno si u pravu, odnosno ako nastavi stvarno će se postati povijesno siromašan.
Što se nekretnina tiče – tu smo prebogati. Ljudi srednje klase iz švedske ili danske kada dođu tu ne shvaćaju o čemu mi pričamo u smislu jadanja – tolike kuće (privatne) ili pak „stambene vile“ u svojim zemljama vidjeli nisu .
Izgleda da je bogatstvo/siromaštvo stvarno više stvar duha nego materije

Tko je glasao

Evo ti malo aktualniji

Evo ti malo aktualniji pogled na Afriku iz afričke perspektive.
Andrew Mwenda takes a new look at Africa
(Ima i titlovi na razumljivom ;) jeziku.)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci