Tagovi

U boj!

Naziv dokumenta je „Hrvatska izvozna ofenziva“. Predstavili su ga danas glavom i bradom dr. Ivo i njegovi uznici sa standardnim floskulama; ovo je novo poglavlje, mi znamo, mi možemo, vidjeti ćete rezultate vrlo uskoro! Valjda su zaboravili da je vremensko trajanje projekta definirano od 2007. do 2010.
Do samog dokumenta je relativno lako doći (našao ga na Izvoz.hr), što je samo po sebi već veliki plus. Ne znam zašto, ali na stranicama Ministarstva gospodarstva koje je inicijator strategije, dokumenta nije bilo. Bi'će, opet nema mjesta na disku.

Sam dokument je grafički ugodno opremljen, pdf dokument veličine 88 stranica, i vrlo je znaimljivo koncipiran, što, zapravo, znači da ima konture pravog pravcatog projektnog plana. Sam dokument predstavlja prvu fazu projekta ofenzive i on ima strateški oblik. Ova definicija kasnije će se pokazati važnom. Četiri njegova osnovna cilja su:
1. povećanje broja izvoznika,
2. promjena strukture izvoza,
3. osnivanje 6 izvoznih klastera,
4. povećanje konkurentnosti proizvodnje repromaterijala.

Tu već dolazimo do prve potencijalne gluposti u samom programu, a to je točka 4. Hrvatska je resursima slabo bogata zemlja pa sukladno tome jedini pravi resurs koji se može koristiti za proizvodnju repromaterijala je drvo. Druga glupost je pokušavanje povećanja konkurentnosti u proizvodnji repromaterijala; makroekonomski proizvodnja repromaterijala ima jako slabi udio novostvorene vrijednosti (a time i prodajne vrijednosti). Ne manje značajno, ali obično proizvodni proces kojim se od sirovine (prirodne ili umjetne) dobiva neki repromaterijal (a repromaterijal je nešto što se može koristiti za ugradnju u neki poluproizvod ili proizvod) ima značajke ekološki vrlo prljave proizvodnje pa je pitanje treba li nam to uopće.
Ova moja teorija pada u vodu jer, možda, autori projekta smatraju da je proizvodnja repromaterijala nešto sasvim drugo, ali bi onda bilo lijepo da u HIO pojmovniku (koji je sastavni dio dokumenta) to i objasne.
Pozitivna stvar je što se autori dokumenta već na početku ograđuju te dopuštaju da nisu popili pamet svijeta i da su promjene i odstupanja moguća:

Ovaj projekt je započeo definiranjem četiriju strateških ciljeva s kojima je najnužnije započeti provedbu u 2007., te nastaviti u razdoblju 2008. - 2010. Definirani strateški ciljevi su detaljno razrađeni, te je njihovo ostvarenje određeno podciljevima i aktivnostima s nositeljima i ciljnim skupinama. Ostvarenje svakog cilja će se mjeriti, te će se o rezultatima napretka projekta redovito izvješćivati javnost kako bi sam projekt bio maksimalno transparentan. Tijekom provedbe projekta nadopunjavati će se i ispravljati predložene aktivnosti, s ciljem ostvarenja maksimalnog učinka uz određeni budžet, na način da se poštuje zadana organizacijska shema prema kojoj sudjeluju predstavnici organizacija koje zastupaju i podupiru poduzetnike. Ovime osiguravamo kontinuiranu povratnu informaciju „sa terena“, te korekcije prema situaciji u realnom vremenu.

Međutim, tu već sada počinju problemi; autori ovdje počinju miješati kruške i jabuke pa počinju dokument nazivati i strateškim i operativnim, što je samo po sebi neozbiljno, a već u sljedećoj rečenici najavljuju otvaranje Ureda HIO. Samo za usporedbu, nabrojanih suradnika na izradi ovog dokumenta ima 61. Šezdesetoro ljudi se bavi strateškom stranom projekta. Strah me uopće pomisliti koliko će ljudi činiti taktičku razinu. Ne želim prejudicirati, ali bojim se da će se ovaj projekt bespotrebno izbirokratizirati.

U nastavku dokumenta su za svaki od četiri cilja definirane aktivnosti koje je potrebno provoditi u ovom ofenzivnom djelovanju. Samih aktivnosti nema mnogo, ali su dobro pogođene i vrlo doboro su locirane problematike problema koje potencijalni izvoznici imaju. Kako je sam dokument strateški nije se ulazilo u detalje tko, što, kako, ali su definirani strateški ciljevi, rokovi provedbe te metrika praćenja provođenja.

Da ne nabrajam sve ciljeve, u nastavku ću se osvrnuti samo na neke zanimljivosti te ono što smatram da je potpuno promašeno.
Tako ovaj dokument vrlo hrabro iznosi neke istine s kojima se malo tko, bilo u politici, bilo u gospodarstvu uspio suočiti:


Hrvatska načelno nije konkurentna u smislu ekonomije količine (i cijene, koja je u ovom slučaju ključna), na globalnom tržištu.


Zaključak je da se ne može reći da u Hrvatskoj neke sektore treba razvijati, a druge gasiti ili im ne davati važnost.


No svakako je potrebno unutar svih tradicionalnih sektora provoditi kontinuirane analize i prikladne strategije koje govore o konkurentnosti pojedinih grupa proizvoda, te istraživanje trendova tih sektora na svjetskom tržištu.

Nakon ovih hrabrih izjava, nedostaje jedna vrlo važna stvar; tko je taj koji će reći koje sektore gasiti, a koje razvijati? Hoće li tu prevagu imati čista ekonomija brojaka ili će i politika umješati svoje prste? Tko će imati muda ugasiti, ako se primjerice pokaže neefikasnom, brodogradnju, a nakon što je tolika gomila milijuna kuna ulupana u nju?

Tu već polako dokument dolazi do treće točke, osnivanje klastera, a moram se osvrnuti na ono što je vizija s tekstilnim klasterom.
* Ono sa čime se slažem je da postoji tradicija hrvatskog tekstila, čak štoviše, omjer cijene koštanja i kvalitete radne snage je najpovoljniji u Europi, uključujući i Istok Europe.
* Smanjiti udio lohn-poslova u hrvatskoj tekstilnoj industriji. Postoje nekoliko preduvjeta kako bi se ovo moglo izbjeći; R&D novih proizvoda (prvenstveno dizajn), tržište te modernizacija proizvodnje. Prva dva preduvjeta trebao bi ispuniti ovaj “akcijski plan”, ali je to NEMOGUĆE ukoliko se ne modernizira sama proizvodnja. Hrvatske tekstilne tvrtke su apsolutno nesposobne konkurirati na svjetskom tržištu jer izrada njihovog proizvoda jednostavno košta previše te ju je potrebno preokrenuti za 180 stupnjeva; iz radno intenzivne u kapital intenzivnu. Ukoliko se kao jedan od taktičkih projekata ovog plana ne pojavi apsolutna nužnost ulaganja u modernizaciju tehnologije (bilo kroz ekstra povoljne kredite, bilo kroz financijske injekcije države, kao u slučaju brodogradnje), ova se sektor odmah može početi gasiti, a ljudski i ini resursi usmjeravati na izvršenje nekih druih faza ovog projekta.

U opisu četvrte faze, proizvodnji repromaterijala, dokument ne daje točniju definiciju što repromaterijal točno jest pa smatram da ova točka nije najbolje pogođena i/ili definirana, kao jedan od dijelova akcijskog plana.

Misao za kraj; ovaj dokument sam po sebi predstavlja ugodno iznenađenje, ako po ničem drugom barem po načinu na koji je napisan. Ima definirane aktivnosti, vremena provođenja pa čak i metrički sustav praćenja. Nejasno je kako će se s vremenom izvršavanje njegovih ciljeva spuštati na taktički i operativni nivo. Još je nejasnije tko će to nadzirati, a najmanje jasno tko će to izvršavati te kako će se gospodarstvenici iz različitih grana uspjeti naći zajednički jezik (pogotovo što se tiče klastera).

Tužna stvar je što je bilo potrebno deset godina da se ovakav dokumenat donese. Najviše pogrdnih riječi na ime toga ide prethodnoj koalicijskoj vladi koja je dokumenat ovakvog tipa morala iznjedriti samim preuzimanjem vlasti. S druge stranje, ako pak je dr. Ivo želio pokrenuti Hrvatsku, trebao je isto tako nečim ovakvim nastupiti na poečtku mandata. Ovako, ostaje gorki okus predizborne mazalice očiju.

P.S.
Najtužnije od svega pak je činjenica da je alfa i omega ovog projekta/dokumenta austrijanac, Karl-Heinz Dernoscheg, doduše skromno naveden samo kao “glavni konzultant projekta”. Neobično mi je teško povjerovati da ova zemlja nema ljudi koji su to isto tako kvalitetno mogli odraditi. Jer, ako je tako, tko će onda realizirati ovaj projekt?

Komentari

Danas sam dobio jedan

Danas sam dobio jedan šaljivi Powerpoint file i neodoljivo me sadržaj ukazao na mogućnost kako bio HIO mogao završiti:


Jednom su Hrvati imali veslačku ekipu.
Japan i Hrvatska su se dogovorili da svake godine imaju veslačku trku.
Svaka ekipa može imati osam muškaraca.
Ekipe su jako ozbiljno i teško radile kako bi bile u vrhunskoj formi. Na dan utrke bili su podjednako pripremljeni.
Svejedno je Japan pobjedio za cijeli kilometar.
Hrvati su bili u komi. Uprava je odlučila da sljedeće godine moraju pobijediti.
Zato su organizirali grupu istraživača da ispitaju što se dogodilo i daju preporuke za sljedeću godinu.
Nakon pažljivog ispitivanja otkrili su da Japanci u ekipi imaju sedam veslača i jednog kapetana.
Normalno Hrvatska ekipa ima sedam kapetana i samo jednog veslača.
Suočeni sa tako teškom situacijom, odlučili su pozvati kompaniju za savjetovanje kako bi izmjenili Hrvatsku veslačku ekipu.
Nakon nekoliko mjeseci rada, savjetnici su došli do zaključka da u Hrvatskoj ekipi ima previše kapetana a premalo veslača.
Predložili su rješenje problema: sastav Hrvatske ekipe mora biti promjenjen!!!
Tako æe od sada u ekipi biti samo četiri kapetana, koji će imati dva šefa, direktora i jednog veslača.
Osim toga predloženo je da se poboljša oprema veslača i da mu se daju veća prava.
Sljedeće godine Japanci su pobjedili za dva kilometra.
Hrvati su odmah izbacili veslača zato što nije dobro veslao.
Kapetanima, šefovima i direktoru dali su nagradu za veliko zalaganje za ekipu i pobjedu koje su pokazali na pripremama.
Savjetnici su pripremili novu analizu koja je pokazala da je plan bio dobar, zalaganje je bilo odlično ali očito oprema nije odgovarala.
Sada Hrvatii rade planove za izradu novog čamca.

Tko je glasao

A ništa, onda onom jednom

A ništa, onda onom jednom jedinom veslaču koji nije zadovoljio ne preostane ništa drugo nego da proizvodi repromaterijal za izradu čamaca, otvori firmu i našima proda novi čamac.

Tko je glasao

Eto... i tko onda veli da

Eto... i tko onda veli da Hrvatska nije zemlja mogućnosti...

Tko je glasao

Ne potcjeniti ovakve

Ne potcjeniti ovakve teme.

Dugo je izgledalo da se uspješno posluje sa raznim manje razvijenim zemljama, pa se je Ante Marković 1990.g. hvalio da je s Rusijom dogovarao podmirenje trećine duga od 8 mlrd dolara, s Irakom 2 od 6, s Alžirom i Libijom sl.
Zatim Mesić u raznim ulogama svako malo ponešto od toga obnovi, nedavno neke stare helihoptere od duga Rusije.
Razni HDZ-ovi premijeri i ministri su oko toga radili, a i privrednici, npr. Čačićevi poslovi u Izraelu, hrvatska kupovina ELANA itd.
U prošloj koalicijskoj vladi je bila velika posjeta Libiji, predsjednik Mesić, šefica izaslanstva gospođa Balog, građ.teh., nekoliko ministara.

Za ovo su vršene i vrše se prethodne pripreme. Npr. čuveni dr Đukan je obrazlagao hrvatske pripreme za auto-puteve u BiH. Uložili bi znanje, rad i kapital i ubirali profit. To podržavaju Čačić, Račan i u biti svi u RH i neki u BiH.

Stope zarada na tim raznim izvoznim poslovima su bile enormne za sudionike, ako isključimo činjenicu da država snosi teret velikih nenaplaćenih potraživanja.
Nikad nije bilo bitno nekoliko mlrd. dolara državnog duga gore dolje, a što ujedno nije moguće točno utvrditi obzirom da se vodi po puno pozicija koje traju godinama i u složenim aranžmanima. Nema niti problema tipa tko je kome dao, svi smo u svemu.

Sve strukture imaju interesa i navika oko toga, pa će možda nešto i biti.

Tko je glasao

Sama činjenica da drIvo s

Sama činjenica da drIvo s ovom polustrategijom izlazi sada jasno daje do znanja se radilo o mazalici očiju. Nadalje, kako se HR birokratizira i EU birokratima, plaće stranim konzultantima uvjetovane su dobivanjem fin. sredstava i obratno. Dakle, nije da nema domaće pameti, ali ispada da je se ne smije koristiti. Za to su djelomično krivi i direktorčići razvojnih agencija poput Matije Derka, koji bi za stranog konzultanta + malo eura prodali i svoj materinji jezik. No, da se malo osvrnem na izvoznu ofenzivu. Prije svega, HR je po broju stanovnika sličnija jednom Londonskom ili Pariškom kvartu. Čisto da znamo s kojom to brojkom siromaha naši pametodršsci muku muče. Kako jabuka nikada ne pada daleko od stabla, tako ni lokalna HDZova vlast u mojoj županiji samo preslikava državnu HDZovu vlast. A lokalna HDZova vlast je:
1. onemogućila razvojne projekte lokalne zajednice u segmentu proizvodnje zdrave hrane, tradicionalnih prehrambenih i obrtničkih proizvoda
2. razvoj odgovornog (ne održivog!), odgvornog turizma zatrla glupom i skupom izgradnjom autoputeva
3. onemogućila proizvodnju i ulaganje u alternativne izvore energije
4. rasprodala i još uvijek rasprodaje ključne nekretnine, zemljišta i tvrtke
5. zatrla malo i srednje poduzetništvo
itd....itd....

E, da sam barem varaždinac...

I da, brodogradnju treba odfakati. Ona je do zla boga i nerentabilna i nelikvidna.

Tko je glasao

Teško da u tvojoj županiji

Teško da u tvojoj županiji možemo govoriti da je sve to napravila HDZ-ova vlast. Oni su ipak samo koalicijski partner...
Hehe, brodogradnja je još jedan hrvatski fenomen; mi smo jedina država u kojoj je brodogradnja nerentabilna i nelikvidna. Glede&unatoč silnim državnim krpanjima...

Tko je glasao

Pusti, sve su to HDZ-ovci.

Pusti, sve su to HDZ-ovci. Prodane duše, malograđani.

Tko je glasao

Bravo Azriel, Čim sam čuo

Bravo Azriel,
Čim sam čuo da se još jedna strategija donosi skoro na kraju mandata sam pomislio isto kao u tvom P.S.

Najtužnije od svega pak je činjenica da je alfa i omega ovog projekta/dokumenta austrijanac, Karl-Heinz Dernoscheg, doduše skromno naveden samo kao “glavni konzultant projekta”. Neobično mi je teško povjerovati da ova zemlja nema ljudi koji su to isto tako kvalitetno mogli odraditi. Jer, ako je tako, tko će onda realizirati ovaj projekt?

Ja bih zločesto dodao još i ovo:

Čemu se uopće natječu za vlast u ovoj zemlji ako ne vjeruju u kreativne potencijale njenog naroda?! Osim da ga operušaju dokle još išta ima za opelješiti!

Tko je glasao

gle u ovoj drzavi nema

gle u ovoj drzavi nema nicega, pazi nicega. neki dan je bila vijest da je jedrilaca Salona 35 proglasena za najbolju u svojoj klasi, rvacka jedrilica. wooooow. ali nije wooow istu su projektirali braca Jakopin, dva slovenca koji su doma ispod triglava koji more vide na razglednici, i to iz drzave koja na svakog svog stanovnika ima cca 1,7 cm obale. i oni ti nama rvatima koji imamo 1080 obale, tradiciju u moreplovstvu, skver u svakom dalmatinskom selu idu projektirat barku... vidis doklem je to doslo, da nemam kraj svih fakulteta i pameti nekakv studio koji bi mogao postici tak nesto.

e sada salu na stranu, mada bas i nije smijesno, braca jakopin su jedni od najboljih studija na svjetskoj razini za dizajn i projektiranje jedrilica i plovila, ali opet s druge strane, zalosno je da se mi toliko trsimo i dokazujemo, busamo o prsa, a nemamo ludi koji su sposobni za takve ili slicne domete

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Mislim da si samo

Mislim da si samo djelomično u pravu, ova zemlja je puna Hrvata ali duhovno porobljena od Rvatina,i nitko ne njeguje niti oslobađa kreativne potencijale ovog naroda, nego stalno reproducira ropski mentalitet i osjećanje manje vrijednosti.

Ne treba potonuti u nekakav nacionalistički mazohizam - nema "genetski" boljih ili lošijih nacija. Neprihvatljivo je govoriti o sebi kao nižoj ljudskoj vrsti.

Državi, ma što to značilo, kod nas je važno samo znati puniti proračun ali ne i kako ga vratiti tamo kad treba investirati, ako treba i u promjene mentaliteta.

Slovenija je upravo primjer kreativnog pristupa
u njegovanju vlastite nacije. Na svim razinama!! I ne od jučer!

Tko je glasao

Ili, što bi rekao jedan

Ili, što bi rekao jedan splitski grafit: Lopovi i ustaše Hrvatsku usraše

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci