Tagovi

Tri STRAŠNE priče iz hrvatskog zdravstva

Našao sam se danas s jednom staaarom frendicom (i odmah disklejmer da se ne bi naljutila: nije frendica stara, već je stara frendica ;-). Ćakula je bila izrazito ugodna i taj sastanak jednom godišnje Zvonu Radikalnog uvijek temeljito oraspoloži. Popriča se malo o poslu, malo o starim danima, malo je podbadam kad će više ta dječica (a što ćeš kad je teško pomiriti karijeru u IT security konzultantskoj industriji s porodiljnim dopustom :-) i kao što sam rek'o good feelings all around :-)

Ali, kako život nikada nije ocrtan u posve ružičastim tonovima, tako je i ovaj razgovor otkrio i neke ne-tako-lijepe strane života. I to života u našoj lijepoj Republici Hrvatskoj. Tri priče što slijede nisu Esopove bajke, iako bi se nekome iz normalne i uređene države mogle učiniti upravo takvima, već crna realnost hrvatskog zdravstvenog sustava.

Prva priča je o njenom frendu Tomi koji je prije par godina doživio tešku prometnu nesreću nakon koje je bio u komi duže vrijeme (mislim barem godinu dana ako ne i duže). Ipak, Tomo se iz te kome probudio i to je mogao biti početak priče sa sretnim završetkom. Tako dugotrajan boravak u komi naravno nosi svoje probleme, pogotovo vezano uz psihičke/psihološke promjene povezane s prilagodbom mozga na pretrpljene ozljede, i u takvoj situaciji bi se očekivao maksimalni angažman zdravstvenog osoblja.

Alas, nije ispalo tako.
Jer u cijeloj toj priči oko povratka u normalan život, Tomo je morao pretrpjeti da mu liječnici ponovno lome i namještaju nogu, sa svim posljedicama koje oporavak od takve operacije nosi za nekoga ko se probudio iz kome !

A zašto su to morali raditi ?

Pa zato da bi čovjek mogao hodati - jer su prvi put (dakle prije par godina, kad se desila prometna nesreća) obavili šlampav posao !

A zašto su obavili šlampav posao ?

„Ma pusti ga, vidiš da je u komi i da nema šanse da se probudi, ajmo mi to skrpati na brzinu, tekma je na televiziji“. Ako će me neki ljubitelj doktorske profesije u Hrvata optužiti da sam previše satiričan, neka. Mislim da to imam pravo biti. Nek' pođu pitati Tomu što o tome misli.

Druga priča je pak o majci jedne naše poznanice iz studentskih dana kojoj su nedavno otkrili uznapredovali rak dojke. Na prvi pogled, nema tu „priče“ jer rak dojke je pošast koja će stariju populaciju hrvatskih žena tek poharati. I moja majka je nedavno bila na operaciji na kojoj su joj izvadili maligni tumor, ali je srećom otkriven u ranoj fazi pa izgleda da će se cijela stvar riješiti „samo“ zračenjem, bez potrebe za kemoterpijom.

Ali ova priča JEST strašna zato što je majka naše poznanice BILA na pregledu prije TRI godine. Kojem je tada rezultat bio negativan (odnosno, sve je bilo „u redu“). Ali kad joj je nedavno otkriven rak dojke, sjetila se tih starih nalaza i odnijela ih svojem doktoru. A ovaj je, čim ih je pogledao rekao: „Da, tu imate tumor, tri centimetra ...“

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prije tri godine !!!!!!!

TRI GODINE !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Sad ću Vam, cijenjeni čitatelji nešto reći, i to ću Vam reći pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću.

BEJZBOL PALICA !!!

Mogu se doktori izvlačiti na „i mi smo ljudi, a ljudi griješe“, mogu nalaziti sto iljada razloga zašto je eto došlo do takve nesretne „pogreške“ i opravdavati svoju traljavost, lijenost i jebe-mi-se-za-pacijente stav ...

Sve to oni mogu. Mogu se i sakriti iza „zakona“, iako smo nedavno vidjeli da se i tu polako pokazuju pukotine u „oklopu“ (slučaj Maškarin).

Al' od bejzbol palice nema bježanja !!

Ti meni svojom traljavošću ubiješ majku, ja tebi bejzbol palicom polomim sve kosti. Uz privremenu neuračunljivost (a dok sam pisao gornje uskličnike nisam bio daleko od tog stanja !), možda se izvučem i bez zatvora.
Uvjetno tri godine uz malo viđanja psihijatra (prva liga, Zvone Radikalni uvik voli popričati s pametnim ljudima, a ako ćemo vjerovati američkim filmovima ;-), psihijatri su uglavnom pametni).
Kozmička pravda je vraćena u ravnotežu iako nitko neće u zatvor.

Ali priči tu nije kraj. Završni tour 'd force je nastupio kad se spomenuta gospođa išla žaliti u bolnicu u kojoj je provela te pretrage prije tri godine. Kako je to završilo ? ODUZELI SU JOJ NALAZE !!!
To mi je bilo teško povjerovati, ali prijateljica mi je logično objasnila: „Kad ti dijagnosticiraju terminalnu fazu raka, nekako ti nije najvažnije naganjati se s bolnicom“.

Kažem Vam ja, bejzbol palica je jedino rješenje.

A ako na sve ovo kažete: „A jesi (pre)radikalan Zvone Radikalni“, čekajte malo, nisam ja još završio.

Jer ima i treća priča, priča o majci prijateljičinog supruga. Koja je prije par godina imala problema s gušenjem i gubljenjem daha preko noći. Doktori su dijagnosticirali „napadaje panike“, iako je život (tada) za tu gospođu bio sasvim u ružičastim bojama – nikakve panike ni na deset milja.
I opet na prvi pogled nikakve priče tu nema. Do trenutka kad je toj gospođi prije par mjeseci dijagnosticiran rak pluća u terminalnoj fazi. Određena varijanta koja pogađa nepušače (bad luck, što drugo reći).

Hm, pluća, gušenje i problemi s disanjem – ima li to neke veze ?

Naravno da ima, jer napadi gušenja po noći su upravo indikacija za tu vrstu raka pluća !

Ipak, ovdje neće biti bejzbol palica jer bi se, barem po mom dojmu, opisana situacija mogla svrstati u „liječničku pogrešku“ (kažem, po mom dojmu a čitatelji s boljim poznavanjem medicinske struke će me ispraviti ako griješim).
Ali zato ima tour 'd force. Jer tijekom te priče oko problema s gušenjem po noći, gospođi su propisali hormonalnu terapiju (estrogen), djelomično i zbog ulaska u menopauzu.

And guess what ?

Estrogen direktno poboljšava napredovanje te vrste raka pluća. Bad luck na kvadrat :-((((

Imam li što pametnoga reći za kraj ? Da li stvarno mislim da je bejzbol palica „rješenje“ ? Naravno da ne. Ali bih stvarno volio znati kako je moguće da mi tako stoički trpimo sadašnje stanje ?

Recite Vi meni – kako je to moguće ? I dokle ?

A ja se nakon pisanja ovog posta definitivno moram malo smiriti ...

Tagovi

Komentari

Nemam blage veze gdje bi u

Nemam blage veze gdje bi u Zg mogao naći baseball palicu :-)

A nadam se da nikada neću ni saznati ...

Tko je glasao

Sto ne pitate generala

Sto ne pitate generala Zagorca.

Tko je glasao

U pravu si sa palicom, ali

U pravu si sa palicom, ali treba sa palicom otići i do pravosuđa. Zahvaljujući njima ovi ljeće kako ljeće a oni drugi vladaju kako vladaju. Narod se nema kome žaliti, ako se žali, solidarno će ga uništiti kolege od onih koji su pogriješili.
Ili palica ili resetiranje sistema. Stare drajvere zamjeniti i zatući palicom.
Imao sam sličan slučaj. Pokojnom ocu na ultrazvuku je utvrđen rak gušteraće, nalaz nije dobro proćitao njegov lječnik i mjesecima ga uvjeravao kako je dobro. Naravno, bio je u krivom i otac je umro.

Tko je glasao

Je, bogme, sve tri priče su

Je, bogme, sve tri priče su strašne. Ali su i različite, od običnog nemara do pogreške. Za nemar i aljkavost bejzbol palica načelno nije rješenje, ali u konkretnom slučaju itekako je. Em izventiliraš negativne emocije, em taj doktor kome presložiš kosti će iz prve ruke vidjet kako je to kad ti naši doktori namještaju nogu drugim okom gledajući utakmicu. Pa će drugi put promislit dvaput. I ovo najozbiljnije i sasvim politički nekorektno mislim. Nekoliko bejzbol palica bi efektivnije riješilo liječnički nemar nego 150 tužbi.

A s druge strane je tzv. "honest mistake". Svakome se dogodi pogreška u poslu, nenamjerno i bez nemara, jednostavno previd ili kriva procjena. S time da liječnici imaju jako veliku odgovornost i njihove greške su jako skupe i u tome im nimalo ne zavidim, jako je to nezahvalno jer nema prava na drugi pokušaj ako zajebeš. A svi radimo greške. Toliko im treba priznati, svakako nije laka ta odgovornost za ljudske živote.

Moja iskustva sa hrvatskim zdravstvom su većinom pozitivna, hvala Bogu, nije ih bilo previše, ali dovoljno da ja ili moji bližnji prođemo i Hitnu više puta i neke bolničke odjele i nažalost, jednu terminalnu bolest u obitelji. I stvarno kad proživljavaš tešku bolest bliske osobe, bejzbol palica ti je zadnja na pameti, koliko god to čudno zvučalo. Susreo sam se u tim danima sa divnim liječnicima i sestrama koji su davali sve od sebe čak i kada je bilo jasno da pomoći više nema. Bilo je i onih ravnodušnih, a bogme i jedan liječnik koji je uvijeno tražio eure. Mislim da ga je jedan pogled mog brata (koji je malko veći i krupniji od mene i k tome ćelav) razuvjerio od namjere da ikad više spomene nešto što bi išlo u tom smjeru (palica mu čak ne bi ni trebala, mislim da bi gole ruke bile dovoljne za boravak doktora u Traumi par mjeseci).

Nema druge nego obrazovati raju. Da mi je kuna za svaki put kad sam uvjeravao staru da NIJE normalno nositi doktorima kavu i viski, a još manje normalno davati im eure. Svaki prijedlog mita razglasiti i reagirati kroz insititucije, pa taman i neuspješno.
Vrlo važno je i naučiti ljude da traže SECOND OPINION, pogotovo kod teških bolesti. Nisu ni doktori, a ni dijagnostički testovi nepogrešivi, dapače. Pacijenti moraju biti aktivni dio liječenja, a ne se pustiti nekom u ruke u potpunom vjerovanju, baš zato jer znaš da je moguća greška. Treba biti informiran, sam naučiti nešto o svom stanju, koje su ti opcije, prisliti doktora da s tobom priča o tim opcijama. Nažalost, kod nas je pacijent još uvijek samo objekt i "doktor zna najbolje".

Tko je glasao

Zdravstvo je jedan od

Zdravstvo je jedan od najkorumpiranijih društvenih podsistema (primarno od farmaceutske industrije, a zanemarivo od korisnika zdravstvenih usluga). Vrlo lako bi se dalo pokazati da je to i jedan apsurdni sistem, jer je njegovo funkcioniranje u direktnoj korelaciji s količinom bolesti. Drugim riječima, zdravstvo opstaje na bolesnima, a ne na zdravima (njima ne treba, a preventiva je kap u moru troškova u zdravstvu). Dok se ta paradigma ne promijeni, ostavite svaku nadu vi kojima je potrebna medicinska pomoć.

grgo

grgo

Tko je glasao

AKo govorimo o apsolutnim

AKo govorimo o apsolutnim iznosima kojima se korumpira sustav, onda se u potpunosti slažem s tobom. Glupi primjer je Helicobacter pylori - bakterija koja uzrokuje više od 90% ulkusa (čireva) dvanaesnika i do 80% ulkusa želuca. Liječi se antibioticima.
Dugo godina je to bilo poznato, a terapija se svodila većinom na preparate kojima su se otklanjali simptomi (tzv. šamponi koje su gutali pacijenti zeleni u licu od bolova).
Zašto? Pa vrećice i vrećice "šampona" donose puno više novaca od kutije antibiotika i jednotjedne terapije!
Bol i mizerija pacijenata nije bitna, oni su samo manevarski poligon.

Tko je glasao

Imate krivo utoliko što se

Imate krivo utoliko što se infekcija helicobacterom lako ponovi, ta je bakterija svuda prisutna, prenosi se rukama, te je i nakon "izliječenja" skupim antibiotikom reinfekcija vrlo izvjesna a time onda i ponovno liječenje skupim antibiotikom.

Tko je glasao

Strava od priča, jedna

Strava od priča, jedna tužnija od druge. No, ono s onim frendom od frendice me muči: tko je to čuo da su ovi rekli, ajmo to zbrzat, gledat tekmu.. ili nešto slično? netko njegov tko je bio s njim, ili kako je to bilo, ako možda znaš? pitam zato, jer možda je mogao - pod uvjetom da to može dokazati - složit im frku, tražit barem odštetu za nepotrebnu operaciju, usporenu rehabilitaciju i sve patnje i koje su iz toga proizašle..
ova druga priča s ovom gospođom i nalazima koje su joj, zapraff, oteli iz ruke, jel tak? - isto je trebala složit frku, odmah zvat lawyera, itd. znam da je to glupo pričat', žena je bila u šoku i i sigurno nije bila u stanju razmišljat u tom pravcu, ne znam, barem onda da je njen muž, djeca, tko već, to poduzeo...jer, point je da na SVAKI njihov zajeb, čak i minorni, ekipa bi trebala reagirati; jer, onda kad to postane normalna praksa, da pacijenti postupaju ne kao blesave ovčice, ziher sam da bi liječnici - svjesni promjena ponašanja tih ovčica - sigurno manje griješili. no, to je proces, tu ide educiranje masa, i kako je gore jedan lik napisao, treba početi od toga da naučimo svoje starce da ne nose kavicu, bajadere i slično.. Jer, nemamo svi krupnog i ćelavog brata pride :))

CC

Tko je glasao

"No, ono s onim frendom od

"No, ono s onim frendom od frendice me muči: tko je to čuo da su ovi rekli, ajmo to zbrzat, gledat tekmu.. ili nešto slično? netko njegov tko je bio s njim, ili kako je to bilo, ako možda znaš? "
Čitajući originalni tekst ja sam stekao utisak da se ne radi o tome da bi to netko rekao, nego da je to utisak autora članka, negativistički raspoloženog prema zdavstvenim radnima, koji im stavlja riječi u usta . Loše izvedena osteosinteza je prije komplikacija liječenja nego namjera.

Tko je glasao

samo se vi kurčite i

samo se vi kurčite i pozivajte na linč našuh doktora,doći će bugari pa će vas oni liječiti,jadnici jedni!!!

Tko je glasao

a Bugari nisu ni ljudi,jel

a Bugari nisu ni ljudi,jel tako? Samo nek su nasi pa makar najgori nesposobnjakovici bili...kao sto se vidi iz svih opisanih primjera!
Zalosno da ima ljudi koji tako razmisljaju...trebala bi valjda biti vazna kompetencija lijecnika,a ne njihovo drzavljanstvo.

Tko je glasao

Kobogda me liječili i

Kobogda me liječili i Bugari i Albanci i....samo ne takvi idioti s medicine koji pišu ovakve šovonističke stvari....šta mene briga za krvna zrnca nekoga tko će mi operirati jajnike? Šta vi sebi umišljate? Stvarno mislite da vas ljudi poštuju kad ste bahati-ne ljudi se boje i to ne vas-nego smrti, a vi ste samo na putu da to iskoristite. Naravno, ne svi, moja doc je super i zato vozi najgore auto u našoj ambulanti....jer ga je kupila plaćom, kao malo koji doktor....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci