Tagovi

Tko sam ja da biram kada ću skočiti rekord

Naslov «Skočiti ću svjetski rekord» je jutros osvanuo na naslovnici Jutarnjeg lista i poprilično najutio Vlašićeve, posebno profesora Joška Valašića oca i trenera Blanke Vlašić, i to toliko da je Uredniku Jutarnjeg lista poslao dopis..... zanimljiv je pa ga proćitajte:

Gospodinu Ninu Đula /Uredniku Jutarnjeg lista/

Ne pišem ovo da bi srušio most suradnje među nama. Jednostavno želim vam pomoći.

Danas, ste objavili lijep tekst svoga novinara Hrvoja Sliškovića o mojoj kćerki Blanki Vlašić, koja je kao i obično zahvalan sugovornik i sa lakoćom izražava svoje misli, koncizno i nestereotipno.

Za naslov na vrhu teksta izvađena je njena prekrasna rečenica u kojoj se sagledava njen odnos prema «poslu» koji radi, odgovornost i bogobojaznost lišena trunke bahatosti nekoga koji od 11 napravi 10 na svjetskoj razini, toliko različito od onog našeg tipičnog mentaliteta kada naš čovjek napravi 1 od 11 u svijetu, gdje misli da je popio svu pamet i da njegovo carstvo zemaljsko.

«Tko sam ja da biram kada ću skočiti rekord» može kazati samo veliki čovjek i veliki sportaš.

A onda šaka u «oko» vi gospodine Đula na prvoj stranici pokvarite sve, ubivši našu orginalnu Blanku takvom laži stavljajući joj u usta ono što ona nikada nije niti bi kazala :

«Skočiti ću svjetski rekord»
Da bi vam vratio istom mjerom trebao bi imati novinu, napraviti intervju sa vama i na prvoj stranici staviti vašu izjavu; Nino Đula: Bit ću glavni urednik The Timesa.

Znam da ste kreativni čovjek, jer ne biste bili tu gdje jeste, ali vam jučer nije bio dan i sa takvim nivoom moje trenerske kreativnosti Blanka nikada ne bi preskočila 170 cm.

Sve imate, zgodnu mladu djevojku, pametnu i elokventnu, vrhunsku svjetsku sportašicu sa izraženim personalitijem. Vaše je da samo dobro čitate i slušate, i da je ne uvlačite u vaš «kontaminirani» svijet. Ne ubijajte njenu nevinost, poklonite vašim čitateljima nešto toplo, ljudsko, da se mogu bar malo odmoriti između crnih, teških i obeshrabrujućih naslova.

Molim vas ubuduće, laž «Skočit ću svjetski rekord» zamijenite istinom «Tko sam ja da biram kada ću skočiti rekord».

Joško Vlašić

Komentari

I sada kada dodamo ovih 206

I sada kada dodamo ovih 206 cm preskočenih u Solunu što je novi Hrvatski rekord te ponovo još jednom ovogodišnji najbolji rezultat na svijetu onda za promjenu u odnosu na ove političare imamo i jednu zvijezdu,... pravu, nepatvorenu..... istinsku svjetsku atletsku - sportsku zvijedu. Samo kad bi toga još bili svjesni......

Tko je glasao

I kada sada ovom dodamo

I kada sada ovom dodamo svjetsko zlato u Osaki i 205, dobijemo ono što su mnogi od nas znali već odavno.....
Pozdrav iz Osake.

Ovdje odbrojavamo zadnje sate pred finale.

Dobro je vrijeme, a prognoza kaže da bi tijekom njenog nastupa trebalo biti vedro, 30 stupnjeva C uz vlažnost 70% i laganim vjetrićem 2 m/sec.

Blanka se dobro osjeća. Jutros nakon doručka u hotelskom holu uz naše sobe napravili smo mini trening kojega zovem "razbuđivanje". Ručat će u 11. Slijedi spavanje, zadnja priprema i odlazak na stadion u 16 sati.

Prvi poziv finalisticama visa da uđu u "call room" bit će 65 min prije početka. Provjera startnih brojeva, opreme, reklamnih natpisa, dužine čaval na sprintama...Na stadion ulaze 40 min prije početka. Mjerenje zaleta, probni skokovi, zatvaranje skakališta,predstavljanje učesnica i početak.

Visine su 185-190-194-197-200-203-205-207...

Dobro su posložene i relativno brzo se dolazi do odlučujućeg niovoa. Blanka neće propuštati visine i koncentrirati će se na prvi pokušaj. Zalet će apsolutno kontrolirati, a tek u drugom dijelu natjecanja pokušati ubrzati završnicu.

Jučer popodne nas je posjetio veleposlanih RH u Japanu gospodin dr. Drago Štambuk, koji će danas pratiti natjecanje, a i poslije će nam se pridružiti u hotelu.

Svih nas je ražalostilo tragično stradanje naših vatrogasaca, te će Blanka u znak pijeteta tijekom natjecanja nositi crnu traku na skakčkom topu.

Joško Vlašić

P:S:

Blanki od tate

Ako bi mi jednu želju bila dužna puštena zlatna ribica i ako je ne bih mogao potrošiti na povratak ljudi stradalih na Kornatu dao bih je danas tebi.

Zaslužila si svaki miligram zlata te Japanske medalje, ti koja si svakom svojom molekulom htjela do nje i svakoga dana postajala bolja ne pitajući za cijenu, nadilazeći sebe i svoje učitelje.

Nisu važne moje kristalno besane Osaške noći i nije važan tvoj stari , Indijanac odvijeka, kome su rekli da se ne može uzgojiti cvijet u pustinji, a ipak..

Važna si ti i tvoje nasmiješeno lice danas u ovoj dalekoj zemlji.

Koliko ljudi dočeka svoj san? Koliko ljudi se približi svom snu? Zašto bih to bio baš ja?

Pola stoljeća slitih u jedan tren.

Gore na rubu stadiona gdje pogled ne dopire i tišina odjekuje, na konju, sa perom u kosi i kopljem u ruci, spokojan poput vječnosti, Indijanac, a oko njega sjene spodoba u grču razjapljenih ustiju u svom mahnitom pokušaju da nas zaustave.

Tvoj ples po strunjači kao objava da nade još ima, da se može sve…

Plivaj ribice, plivaj….

I zaplivala je ....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci