Tagovi

Tko sam ja ?

Došlo je vrijeme da si jednom u lice skrešem ono kaj me ide. Slijedeći naputak jednog ministra jedno jutro pogledam se v ogledalo ili po naški v špigl. Jedno oko je vidlo sliku pristalog muškarca 60-tih godina, a drugo (ono bez dioptrije) nešto kaj se riječima opisati neda. Za pet rana Božjih ma koji sam ja? Onaj kaj ga vidi lijevo oko ili onaj kaj ga vidi desno oko ? Tko sam pravi ja? Počinje blaga nervoza koja prerasta gotovo u paniku kad sam se zapital. A kak se ja tak vidim, kak me drugi vidiju ? Kaj si misle o meni ? Pa kaj su u pravu neke dnevničarke i dnevničari s pollitika.com kaj mi zmišljaju razne pridjeve? A ja bogec samo sam rekel onak kak je bilo i kak je sad.
Kakav sam ti ja vražji jugonostalgičar, komunjara, četnik, velikosrbin i kaj ti ga ja znam kak me jedan KRSTIL. Ak si za nečim nostalgičan onda mora da ti je bilo lepo to kaj te tera v nostalgiju.
A ja sam samo rekel da smo negda živeli sigurnejše nego danas. Svi smo delali, hodili na more, eksurzije , sindikalne izlete i slično. Našlo se nekaj penez i za uštedjeti. Da li smo živjeli bolje nego danas? Ne znam. Neki jesu neki nisu. Je čekali smo prašak, kavu, benzin i još puno toga toga v redovima. Vozili se par – nepar, oblačili se v Trstu, Grazu, Hodili v Mađariju po špeceraj, ( pik salamu i sir). Imali smo peneze ali ni bilo kaj za kupiti.
Čekali smo demokraciju kak ozebli sunce. Hteli smo imeti se ono kaj i oni v Trstu i Grazu imaju. Ta nada, ta želja, za demokracijom mamila je suze na oči. A suznih očiju čovjek slabo vidi i lahko dobi po gupcu. Prestala bu jemput diktatura jedne partije kaj ti je dala posel i peneze ali ne i ono kaj bi štel kupiti. Dugo sam ja bedaček skup z drugima čekal taj dan kad bu konačno došla ta demokracija. Da se nebum više moral voziti u stojadinu ili tristaču.
A onda!
Hvala Bogu došla je i demokracija. Izborili je naši dečki a bogme i puce. Krvavo i teško ali stigla je . Izabral je naš narod demokratsku stranku i novog vođu.
U ono vrijeme reče vođa svome puku. „ Imamo Hrvatsku“.
Nasta euforija. Otvoriše se Banski dvori, s Kaptola zvona demokracije objaviše da je prošlo vrijeme diktature. Neće više Hrvatskome rodu gospodarit jedna partija. Prošla su ta vremena. Sada će gospodarit samo dvije (ili više, ovisno o koaliciji) i izborima. I lepa je ta naša demokracija.
Gle. Šoping centri pod balkonom, nasred grada, na kraju grada, v selima. Se blešći i trešći. Robe ko u priči. Kaj ti srčeko poželi. Roditelji više v Nedjelju v jutro ne vode decu v Maksimir videt Štefeka već su u robnim centrima. Pije se kavica, čitaju novine. Jebeš to kaj vrtić nema mesta za djete. Robni centri imaju. Na televiziji reklame, za se moguće. Od robe do lijekova od kojih bumo živeli dugo kak kornjače z Galapagosa. Oči ti se zvuzlaju od iphona, mobitela i onda ali….
Penez nema. Svega ima ali penez nema.
radnik
Nema više ni diktature. Nemre više jedna partija na vlasti kak nekad sekretari menjati gradonačelnike bez volje naroda. Brus! Narod bu na referendumu pokazal palac gore ili dolje.(možda i srednji prst) Zna se gdo je gazda pri hiži.
Ni predsjednik držve u Hrvata nemre demokratski izabranom predsjedniku vlade soliti pamet i kvocati kaj hoće. Prošla su ta vremena diktature.
Ne leži više moć samo na Pantovčaku i Trgu Svetog Marka. Bogme ne . Spustila se ona i do Bandića, Keruma. Tko im more kaj zabraniti? Nitko. Demokracija o kakvoj smo stoljećima sanjali. Sve imamo u svojim rukama.
Živimo bolje iako to još ne znamo. Imamo slobodu govora, pisanja, imamo Internet, čak su nam dali da slobodno demonstriramo, ako se na vrijeme kao na aktualnom satu upišemo u kvotu 1500 demonstranata. Pa kaj zapraf ja hoćem ?
U trenucima kad mi se činilo d sam na pola puta da sam sebi odgovorim tko sam ja i vrag znaj do kada bi ja vodio dijalog s onim Boltekom u špiglu da ljubav mog života nema slabi mjehur, i lupa na vrata šekreta.
Buš jemput izašel van? Kaj buš celi život provel v šekretu ?
Da li vam se ikad dogodilo da vam se v glavi pojavi neka pjesmica i prati vas cijeli dan. Valjda zbog nostalgije celi dan mi se mota po glavi Sergio Endrigo
tam iz dalekog Splitskog festivala 1970 .

Kud plovi ovaj brod što ljude odnosi
i da li iko zna što more sprema
kud vodi ovaj put kojim smo krenuli
od svega samo znam-povratka nema.

Tagovi

Komentari

Na šekretu se bolje razmišlja

Boltek, s tobom se morem bar nasmijat.
Znaš, ja bi ove naše, znaš već koje, prijavila na SUPERTALENT show.
Dala bi im da prvi nastupe.
Kakvi već jesu supertalenti , dobro bi ljude nasmijali, a žiri bi rekel: "Čujte deca, nemrete dalje, dobro navežbajte točku pa dojdite drugo leto da vidimo napredak..."
Pozdrav Boltek!

Tko je glasao

Ti si samo čovjek...

Ti si čovjek kojeg zapravo muči nostalgija za izgubljenom mladošću. Ništa više.

:-)

Tko je glasao

da je tak bilo bi dobro

@libzard
Ja bi volio da je tak kak ti veliš.

Tko je glasao

Špiglovidnica

Rješenje tvog problema bi moglo biti nešto što sam vidio da si ugrađuju oni koji više ne znaju gdje bi s lovom:

Dakle ima zrcalo (špigl) iza kojeg se nalazi TV koji je nevidljiv kad je ugašen i tada vidiš svog jedinog sebe, no kad ga upališ onda je sve neka druga priča. Tako neviđenom čarolijom postaneš lik iz jutarnjeg programa, japanskog crtića, dokumentarca o ljubavnom životu puževa, Vesna Mimica, Renata Sopek, maslačak s mobitela, čistač zahoda, Always-ova manekenka i nema što nema ovisno kad pristupljuješ navedenoj napravi :)

leddevet

Tko je glasao

Na Balkanu je svaki novi

Na Balkanu je svaki novi naziv istog teritorija znacio i novu mogucnost prikupljanja "prvobitnog kapitala". Kako je nacin tog prikupljanja, osim sto se vlasnik mijenjao uvijek dio unistio nikako nismo mogli napredovati kako se spada, za razliku od ostalih EU zemalja koji ne samo da su to samo jednom obavili i ne ponavljali, vec poslije nisu nesto mijenjali nazive istih teritorija.
Mozda je ipak stvar samo u tim nazivima?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Kratko i sazeto: "nekada smo

Kratko i sazeto: "nekada smo imali jednoumlje a sad imamo bezumlje"
Ja opcenito govoreci ne zalim za onim vremenima. Ta ova vremena su sve naprednije i usavrsenije od onih vremena. Onda nije bilo odgovornosti nego je sve svaljivano na masu "neki drugovi ovo neki drugovi ono sami ce se prepoznati" niti danas nema nikakve odgovornosti. Onda je bilo nepotizma i kadroviranja po politickoj podobnosti i danas se kadrovira po politickoj podobnosti. Onda nisi mogao biti direktor ako nisi u partiji niti danas ne mozes biti direktor ako nisi u partiji. Onda je sve bilo drustveno vlasnistvo i svacije i nicije. I danas je slicno jer je drzava najveci poslodavac a novokapitalisti koji su dobili tvornice po politickoj podobnosti iste su i unistili bez trunke odgovornosti. Znaci sve ovo sto imamo danas u stvari je isto ono sto smo imali i prije samo: onda su radna mjesta bila sigurna nisi morao puno raditi ali se vec prelijevalo iz supljeg u prazno. I onda je standard bio visi nego proizvodnja i onda se zivjelo na kredit. Kao sto i pjesma kaze sve je isto samo njega nema. U sustini cjeli onaj sustav negativne selekcije i svega ostalog samo je preslikan i usavrsen u danasnjem sustavu uz sve najgore iz socijalizma preuzeli smo sve najgore iz kapitalizma.

Tko je glasao

dala sam plus zbog ove

dala sam plus zbog ove recenice:
U sustini cjeli onaj sustav negativne selekcije i svega ostalog samo je preslikan i usavrsen u danasnjem sustavu uz sve najgore iz socijalizma preuzeli smo sve najgore iz kapitalizma.

i to je tocno.

U onom sistemu bilo je dobrih rjesenja (socijalna sigurnost, investiranje u proizvodnju, planska gradnja (naselja sa svim potrebnim sadrzajima), ali i nepotizma, podobnosti,i slicnih negativnosti.

Onda smo mi prihvatili promjene misleci da ce se sustav nadograditi na nacin da se odbaci ono lose cega su mnogi bili svjesni i iz kapitalizma nadogradi ono sto je nedostajalo da bi se drustvo razvijalo dalje.

No, dogodilo se upravo da smo iz socijalizma odbacili sve ono dobro a zadrzali samo lose preuzimajuci i ono najgore iz kapitalizma.
ZAsto je to tako i da li je moglo biti drugacije? - ne znam.
Znam samo da su rezultati tu, dugovi su stvarni i da s njima moramo zivjeti mi, ali i generacije poslije nas.

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Podržavam ovakvo gunđanje...

Podržavam ovakvo gunđanje...

Tko je glasao

No, dogodilo se upravo da smo

No, dogodilo se upravo da smo iz socijalizma odbacili sve ono dobro a zadrzali samo lose preuzimajuci i ono najgore iz kapitalizma.
ZAsto je to tako i da li je moglo biti drugacije? - ne znam.
Znam samo da su rezultati tu, dugovi su stvarni i da s njima moramo zivjeti mi, ali i generacije poslije nas.

U tome je i bit danasnjeg propadanja. Kriza, recesija, i ostalo nisu posljedica vanjske krize nego posljedica unutarnjeg ustroja drzave koji je jednostavno nemoguc za opstanak drustva. Zato i stalno govorim da je jedini put za izlazak iz krize "Druga republika cistih ruku" No za to nema niti volje niti zelje nego svi voze po dobrim starim putevima.

Tko je glasao

Sto podrazumjevas pod pojmom

Sto podrazumjevas pod pojmom "Duga republika cistih ruku"?

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

"Druga republika a ne duga

"Druga republika a ne duga republika.
O tome vec neko vrijeme planiram napisati dnevnik. Ukratko receno ustanovili smo da je Hrvatska zasnovana na pogresnom i nikakvo ispravljanje to jest popravljanje nece donijeti rezultata. Danas je Hrvatska bastard drzava koja ne moze funkcionirati prozeta korupcijom i lopovlukom od vrha do dna. Pri promisljanju. Od 1990 to jest od 1991 do danas imamo prvu republiku zasnovanu na tudjmanizmu i kradezejstini. Nabujaler administracije i poltronizma koje je bilo samo u svrhu stvaranje gomile poslusnika za glasacku masineriju koji onda i omogucuju svakovrsnu pljacku drzavnih dobara bez ikakvih sankcija. Pri promisljanju sto i kako dalje dosao sam do zakljucka da se ono sto je krivo napravljeno ne da popraviti i da je potreban novi drustveni dogovor o ponovnoj izgradnji nove Hrvatske na drugim temeljima i zasadama. Pri tome sam najvise vodjen rijecima Vlade Gotovca "Ne da li Hrvatska nego Kakva Hrvatska" Treba napraviti novo promisljanje Hrvatske u kojoj bi bilo ruha i kruha za sve i u kojoj bi svi mogli ostvariti svoje potencijale sto podrazumjeva jeftinu i efikasnu uprava, nultu toleranciju na korupciju, javnost i transparentnost u ubiranju i u trosenju, itd. No za ovo nema niti volje niti zelje jer je sve duboko i siroko rasprostranjeno i vjerojatno se ne zna drugacije zivjeti.

Tko je glasao

Znam da je druga al mi

Znam da je druga al mi pobjeglo slovo. :)

Sa svim napisanim se slazem no kljucno pitanje je kako to pokrenuti. Kako potaknuti to promisljanje, na koji nacin uopce to podici na nivo javne ili bilo kakve druge rasprave?

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Sa svim napisanim se slazem

Sa svim napisanim se slazem no kljucno pitanje je kako to pokrenuti. Kako potaknuti to promisljanje, na koji nacin uopce to podici na nivo javne ili bilo kakve druge rasprave?
To je ono sto me frustrira jer smo svi zacahureni u postojece i po malo prdimo u prasinu bez stvarne volje za preokretom.
U drustvu nema prave ni volje ni zelje za promjenom jer svi znamo da promjene nose prekid sa starim a na starom smo naviknuti i ne da nam se eksperimentirati. Pored toga snage koje upravljaju i koje su sve ovo i napravile i dalje uspjesno odrzavaju bez ikakve nade u drugo.
Jedinstvenu priliku imali smo 1990 kad smo mogli prekinuti sa starim i napraviti nesto drugo. No ta je prilika nepovratno unistena i tesko ce doci do ponovne mogucnosti.
Ne vjerujem u kolicinu kriticne mase koja bi pokrenula drustvo prema boljem. Ako se kojim slucajem demokracija bude valjala ulicama to ce znaciti put prema gorem.
No sto nam ostaje? U sustini jako malo gotovo nista.
Ostaje nam prije svega ponasati se kao ljudi jedni prema drugima. Ostaje nam siriti dobre misli i dobra djela. Ostaje nam u sustini siriti krugove dobrote s nadom da ce svakim danom tih krugova biti vise. Ostaje nam uputiti koju lijepu rijec bliznjem, znanom ali i neznanom, reci im koliko su dragocjeni na ovom svijetu i kako bi svijet bez njih bio siromasniji. Reci im koliko nam znace i koliko nas njihovo prisustvo ispunjava. Nadati se da ce oni koji lose misle poceti misliti bolje.
Postoni li mogucnost politickog djelovanja? Mozda i postoji to je na svakom od nas da odluci i odabere. Da li su odabiri pravi ili krivi to ce vrijeme pokazati no u danasnjoj situaciji partiokracije i vladavine bezkrupuloznog kapitala izbori su nam suzeni. Jer vidjeli smo da nema razlike. A vidimo i da se sprema sjasiti kurta i uzjasiti murta te da spinovi djeluju samo u jednim smjerovima te je za vrijeme HDZ-a jedina opcija bio SDP a sada je jedina opcija HDZ. Ti spinovi jako nas kostaju i jako ce nas kostati ubuduce ako to ne promjenimo i ako ne pokazemo da postoji alternativa takvom nacinu. No opet ostaje pitanje s pocetka koje nas vraca u zatvoreni krug te je stoga i moja skepsa o mogucnostima. Postoje li mogucnosti izlaska iz zatvorenog kruga?

Tko je glasao

mogućnosti preokreta

Istina je, teško je vjerovati u količini kritične mase koja će pokrenuti društvo prema boljem.

No, srećom, puno je lakše vjerovati u količini kritične mase koja će pokrenuti društvo prema gorem, pa makar na početku nosili masku ili pogrešno uvjerenje da društvo pokreću prema boljem.

A onda ćemo mi bolji ustati pa se boriti s tim lošijima, izgleda :)

Tko je glasao

Volja i želja

Volje i želje će svakako biti kad se napokon pokaže da se u ovoj zemlji isplati živjeti pošteno, te da se drugačije i ne može.

Trenutno, kao i unazad, možemo se uvjeriti svakodnevno kako tome nije slučaj, naprotiv, što veći lopov, to isplativije i "mogućije". Uzor su upravo ljudi s vrha. Gadi mi se ova njihova trenutna "racionalizacija" u vidu novih kolektivnih ugovora, nakon što su si podijelili sinekurice, podigli plaćice, rasprodali/likvidirali još par firmi (prokleti da su zbog najstarijeg brodogradilišta u ovom dijelu svijeta - Kraljevice), za početak...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Volje i želje će svakako biti

Volje i želje će svakako biti kad se napokon pokaže da se u ovoj zemlji isplati živjeti pošteno, te da se drugačije i ne može.
Uvijek se isplati zivjeti posteno.
Trenutno, kao i unazad, možemo se uvjeriti svakodnevno kako tome nije slučaj, naprotiv, što veći lopov, to isplativije i "mogućije". Uzor su upravo ljudi s vrha. Gadi mi se ova njihova trenutna "racionalizacija" u vidu novih kolektivnih ugovora, nakon što su si podijelili sinekurice, podigli plaćice, rasprodali/likvidirali još par firmi (prokleti da su zbog najstarijeg brodogradilišta u ovom dijelu svijeta - Kraljevice), za početak...
Pitanje je tko treba snositi teret krize? Da li oni koji krizu nisu niti uzrokovali ili oni koji su odgovorni za krizu?
Danas teret snose oni koi samo zele zivjeti od svog rada i koje danas rezu s rijecima o nuznim mjerama dok se svako prelijevanje tereta krize prema njima koji su svakako i glavni uzrocnici krize karakterizira kao populizam i demagogija. Pa tako danas imamo more onih koji su na rubu i manjinu onih koji nam se smjeskaju iz viletina i aviona i koji si mogu dozvoliti luksuz imati 2 milijuna u kuci te jos stotine tisuca u nakitu ili podijeliti tristzo milja raznih bonusa uz put narucujuci tutace za 1,8 milijuna kuna.

Tko je glasao

Mjerilo

Poštenje prema ovakvoj državi davno je prestalo biti mjerilo poštenja.

"Uvijek se isplati živjeti pošteno" je floskula u kontekstu poštenja prema ovakvoj državi, njezinom birokratskom aparatu, njezinim nesuvislim zakonima i propisima, njezinoj grabežljivosti i neodgovornosti i njezinom poštenju prema vlastitim građanima.

Da li biti pošten prema nepoštenom uopće predstavlja poštenje?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Jako dobro pitanje, rekla bih

Jako dobro pitanje, rekla bih ključno.

Biti pošten prema nepostenom je držanje lojtri lopovu, podrška neoištenju, prihvaćanje obrasca nepoštenja kao najvažnijeg elementa na kojem se gradi društvo.

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Biti pošten prema nepostenom

Biti pošten prema nepostenom je držanje lojtri lopovu, podrška neoištenju, prihvaćanje obrasca nepoštenja kao najvažnijeg elementa na kojem se gradi društvo.
Sad ulazimo u maglovite terene. Misljenja sam bez obzira na zavijanje ili blejanje da se odredjene karakterne osobine trebaju zadrzati. No sto se tice postenja i nepostenja svakako da posten nece moci biti u istoj skupini niti ce moci suradjivati s nepostenima jer je to nemoguce. Prije ili poslije posten biva izoliran iz takve skupine i onemogucen u svojem postenju. Cesto i marginaliziran. No njegov osobni integritet ostaje neokaljan i nikako ne drzi lojtru nepostenima. Cesto posteni pocnu ukazivati na nepostenje koje ne mogu niti razumjeti niti otrpiti sto ih onda dovodi do izolacije i do drugih konzekvenci. Jer kad bi posten prihvatio obrazac nepostenja i sam bi postao neposten.

Tko je glasao

Teren jeste maglovit ali je i

Teren jeste maglovit ali je i tematika prekompleksna i situacije koje se u zivotu pojave pred ljudima cesto nisu jednostavne da bi odluka mogla biti crno - bijela.

Na primjer, obitelj Nikolovski je u svoj stan upala nasilno, protivno zakonu i u trenutku kada nitko od stanara koji su u njemu stanovali sve ove godine nije bio u njemu.
Čin Bore Nikolovskog, ovisno kako se sagledava, mogao bi se okarakterizirati kao nepošten.
A da li je?

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Na primjer, obitelj

Na primjer, obitelj Nikolovski je u svoj stan upala nasilno, protivno zakonu i u trenutku kada nitko od stanara koji su u njemu stanovali sve ove godine nije bio u njemu.
E sad. Oni su imali pravomocnu sudsku presudu prema kojoj je taj stan njihov. Ulaskom u svoj stan nisu prekrsili niti jedan zakon. Moja majka pocetkom 1992 kad se vratila u svoje mjesto nasla je lokot na svom stanu. Da li je ona provalila u svoj stan skinuvsi lokot? Isto se i u njen stan netko useloio.
Čin Bore Nikolovskog, ovisno kako se sagledava, mogao bi se okarakterizirati kao nepošten.
Zakonska presuda omogucila mu je da udje u stan i on je postujuci tijelo drzave koje je to odlucilo to i napravio. Usao je u svoj stan i tu nema nista nepostenog. Neposteno je bilo to sto su ovi drugi bespravno koristili stan tolike godine.

Tko je glasao

Evo jedan zanimljiv

Evo jedan zanimljiv link:

http://danas.net.hr/hrvatska/zao-mi-je-bilo-prijaviti-kupca-koji-je-krao...

Ako ti se ne da otvarati evo najvažniji citat:

Riječka prodavačica kazala je kako je zapazila da među kradljivcima danas ima ljudi za koje nikada ne biste rekli da bi se u takvo što upustili. Primjerice, majke s malom djecom koje "nemaju ni kinte, pa pod majicu stave vlažne maramice za bebu i bočicu Fruteka", a neke od njih kradu čak i meso te deterdžent za rublje.
No, ista prodavačica ispričala je potresnu scenu iz dućana koju nije niti htjela prijaviti, a tiče se muškarca koji joj već deset godina dolazi u trgovinu.
"Pristojan je, svako jutro obavlja kupovinu za obitelj, nedavno je i unuka dobio, pa i njemu kupuje slatkiše. U posljednjih nekoliko mjeseci vidim kako u košaricu u kojoj je roba za platiti ne stavi i salamu ili mlijeko, počeo je nositi neku torbicu, pratila sam ga i vidjela da povremeno ukrade salamu, paštetu, mlijeko, jogurt... I više ne kupuje cigarete, iako je pušio. Evo, i sad se tresem kad se toga sjetim, sram me bilo reći mu da sam ga vidjela da je ukrao salamu i mlijeko, žao mi je da on doživi tu sramotu jer znam da nije pohlepan i nikakva vucibatina, prestao je i pušiti jer više nema novca, očito je da je upravo zato i počeo krasti", ispričala je Novom listu prodavačica.
Kaže kako se pravila da ništa ne vidi i zamolila novinare da ni slučajno ne pišu tko je i gdje radi jer će je prepoznati šefovi.
Jedan od ovakvih primjera krađe zabilježen je nedavno u Županji, kad je muškarac uhvaćen u krađi polovice pečenog pileta.

Da li je trgovkinja poštena (iz crnobijelog diskursa)? Formalno Ne.
Radi li svoj posao (za koji prima plaću) korektno i odgovorno? Formalno Ne.
No za mene, ta trgovkinja je prvenstveno čovjek i ni u jednom trenutku njeno poštenje ne bih dovela u sumnju.

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

htjela sam samo reci da se

htjela sam samo reci da se zivotne situacije dosta cesto sloze na nacin da se mozes osjecati neposteno uoravo kada se principijelno drzis postenja.

Postenje je podlozno raznim tumacenjima jer spada u sferu osobnog osjecaja. Zato se i pojavila potreba za pravom i zakonima. No na zalost ni tu je tej nastala tarapana. Mnogi zakoni nemaju veze niti s pravdom niti s postenjem.

Dobro si rekao u jednom od gornjih postova - vrlo maglovit teren....

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Neke stvari ne trpe relativizaciju

Postenje je podlozno raznim tumacenjima jer spada u sferu osobnog osjecaja.

Točno, ali po niti jednom tumačenju, kradja se ne može ugurati pod "poštenje", osim ako se radi o kradji koja znači spašavanje golog života.
Gospodin iz tvoje priče "prodao" je svoje poštenje za 10 dag salame. U moralnom smislu, pod pretpostavkom da se ne radi o jedinstvenom trenutku slabosti, nema razlike izmedju njega i "krupnih riba" koje kradu na veliko. Razlika je tek u formatu. I kako možeš znati da taj, da ima priliku, ne bi krao na veliko?

Dok to ne shvatimo, neće biti napretka.

PS. Svjestan sam da ovo zvuči teoretski. Svakodbenvno smo u situacijama da nešto "krademo" - npr. radno vrijeme obavljajući privatne poslove, pa ipak većinom (možda i svi) sami sebe smatramo poštenima. Dakle, iluzorno je zamišljati društvo bez kradje, ali je nužno držati neke pojmove jasnima kako bi se izbjegle pogubne zablude.

The Observer

Tko je glasao

prica nije moja, prenesena je

prica nije moja, prenesena je iz novina i u citatu jasno pise da radnja ponavlja (ispricala je trgovkinja).
Samo, promasio si poantu jer se moje pitanje nije odnosilo na postenje - nepostenje covjeka vec na postupak trgovkinje.

Drugo pitanje koje mi se nametnulo iz tvoga odgovora: kradja radnog vremena, ili glazbe / filmova s neta, ili softwarea ili... da ne nabrajam dalje - isto je kradja.

Kradja radnog vremena je daleko zlocudnija (i po meni nepostenija) nego kradja salame od strane covjeka kojem je obitelj gladna.
Kradja radnog vremena je i citanje politike.com za vrijeme posla.

Koliko nas to radi? - koliko vidim - vecina.
Koja je razlika izmedju nas i tog lika iz trgovine?

Jesmo li mi posteni?

(bez namjere da bilo koga prozivam samo pokusavam dokazati kako je postenje vrlo rastezljiv pojam, jer stete zbog kradje radnog vremena uopce nisu manje (i postenije) od steta koje nastaju kradjom u trgovinama)

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Koja je razlika izmedju nas i

Koja je razlika izmedju nas i tog lika iz trgovine?

U principu, jako mala.

Ali to je upravo ono što želim naglastiti. Nemoralno ponašanje kao društvena norma u korijenu je problema s kojima se Hrvatska suočava. Btw. nije Hrvatska u tome sama, manje-više je svugdje isto, ali su razlike u u dubini i opsegu koje je ta malignost zahvatila.

A ta "bolest" se liječi prije svega "odozgo", od političke i intelektualne elite društva. A u Hrvatskoj je to potpuno trulo.

I To ne znači da je mali pojedinac oslobodjen odgovortnosti

The Observer

Tko je glasao

(bez namjere da bilo koga

(bez namjere da bilo koga prozivam samo pokusavam dokazati kako je postenje vrlo rastezljiv pojam, jer stete zbog kradje radnog vremena uopce nisu manje (i postenije) od steta koje nastaju kradjom u trgovinama)
Postenje nije rastezljiv pojam. Rastezljivo je samo pravdanje nepostenja okolnostima.

Tko je glasao

Voljela bih da mi to objasnis

Voljela bih da mi to objasnis na konkretnom primjeru ove trgovkinje.
U kontekstu samog dogadjaja, ali i u sirem hrvatskom drustvenom kontekstu.

Kada kazes pravdanje neposstenja okolnostima onda to implicira postojanje izbora: mogu biti postena ili nepostena - sredine nema.
No da li je takav izbor uvijek moguć?

Ja tvrdim da nije i da se svatko ponekad nadje u situaciji izmedju dva sranja izabrati ono koje on smatra manjim. Pri tome ne smijemo zanemariti komponentu subjektivnosti.

Zivot bi bio jako jednostavan da je sve tako crno - bijelo. Ali na zalost nije.

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Kada kazes pravdanje

Kada kazes pravdanje neposstenja okolnostima onda to implicira postojanje izbora: mogu biti postena ili nepostena - sredine nema.
No da li je takav izbor uvijek moguć?

Izbor izmedju postenja i nepostenja uvijek postoji. Znaci u konkretnom slucaju covjek je mogao birati da bude posten i gladan ili da ukrade jelo ili da kupi samo ono najnuznije sto mu je potrebno za prezivljavanje. I njegova kradja nikako se ne moze nazvati postenjem. Mozemo ju pravdati na razne nacine ali nikad ne mozemo reci da je ta osoba bila postena. Znaci postenje i nepostenje su apsolutne kategorije. Svakako da svatko od nas kao osoba s brojnim manama i vrlinama cesto biva i nepostena pravdajuci to nepostenje sa raznim razlozima. Slicno je sa istinom i lazi. Istina je uvijek istina i laz je uvijek laz. No uvijek postoje okolnosti i razlozi za laganje i za nepostenje u vecoj ili manjoj mjeri.
No sad dolazimo do funkcioniranja drustva u kojem se nepostenje smatra drustveno prihvatljivim ponasanjem a postenje budalastinom to jest posten (dobar) i bedak ruku pod ruku kaze nas narod. Ono za sto se zalazem u "Drugoj republici - cistih ruku" upravo je stvoriti drustvo u kojem je biti vrijedan, posten i pravican superlativ i u kojem se ne tolerira nepostenje pa makar ministrica kupi jednu toblerone cokoladu sa sluzbenom karticom. No svakako ako prosjecan covjek od svojeg rada bude mogao zivjeti dostojno covjeku onda ce i nivo ovakvih prica biti zanemariv te se nece tolerirati.. No kao sto sam vec i prije rekao ovo je samo utopija bez uporista u realnim nadanjima za ispunjenje. tko zeli tako zivjeti neka se seli u Finsku u kojoj ministrica zbog toblerone cokolade daje ostavku i nitko se ne cudi " pa to je samo sitnica" je ali od sitnica se pocinje.
Evo mojeg konkretnog primjera.
Prije nekoliko godina sa mladjim sinom bio sam na nogometnoj utakmici. Na poluvremenu otisli smo popiti sok u obliznji kafic. Na povratku sin spazi novcanicu od sto kuna pokupi ju i ode s prijateljima. Ja sam penjuci se po stepenicama primjetio mladjeg muskarca i sredovjecnu zenu kako nesto traze i pogledavaju reko da li ste nesto izgubili upitah. Da sto kuna ali mislimo da nam je ispalo dolje. Ja sam ih nasao. rekoh i pozvah sina koji je nevoljko dao tim ljudima sto kuna.. Oni su bili sretni jer im je taj novac trebao za kupiti autobusnu kartu. Poslije sam sinu objasnjavao zasto je tim ljudima morao dati tih sto kuna.

Tko je glasao

Iskreno, to tvoje osobno

Iskreno, to tvoje osobno iskustvo je vrlo laka odluka zbog koje ti konkretno nisi trebao zrtvovati nista osim vnesto vremena za objasnjenje sinu sto se moze pripisati prilici za obradu teme u smislu odgoja.
Na slicnim primjerinma svatko od nas je imao priliku provjeriti svoje postenje na toj razini (kada mi na primjer blagajnica u trgovini vrati vise love obavezno je na to upozorim jer bi mi bilo glupo da pokupim lovu koja ce njoj biti manjak).

No, to odista nije teska odluka i cak ne mislim da zahtjeva neko posebno postenje. radila sam znacajan broj godina s lovom i znam da ima puno ljudi koji na taj nacin reagiraju.

Nize, ispod luninog posta napisala sam jedno svoje iskustvo koje nije bilo tako jednostavno i koje me i danas nakon vise od 25 godina pomalo proganja.
Na takvoj razini iskusenja sve nase teoretske lamentacije o postenju postaju upitne i pocinjemo sumnjati koliko su odluke koje smo donijeli bile u stvari potrebne jer ns zivot jednostavno demantira postavivsi nam pitanje: sto je meni u stvari to sve trebalo?.

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

@stara.. stvar ti je

@stara.. stvar ti je jednostavna..

trgovkinja.. pusta kradljivca jer je socijalno osjetljiva.. nije posteno, ali je ljudski..
na neki nacin ona je samo prenjela kradu sa tog covjeka na sebe i pokrala ducan u kojem radi.. da li bi bila toliko suosjecajna kad bi postojala mogucnost da ostane bez posla zbog toga? ne mora biti radi otkaza, moze samo zato jer je poslovanje lose, puno krada i gubitak?

daljnja varijanta koju bi se ja pitala je da li bi to isto napravila da je ducan njen ili da iz svoga dzepa treba nadoknaditi sto je taj netko ukrao..

e pa sad varijanta u kojoj bi njeno ponasanje bilo ljudsko i posteno je da je to njen ducan pa je kao vlasnik zazmirila na kradu jer je to ljudski... ili da podmiri manjak iz svog dzepa na kraju dana u ducanu u kojem ona zaraduje placu i koji ju hrani..

nekako je svima nama sve to razumljivo.. no cini mi se da ne gledamo dovoljno daleko konzekvence nase "ljudskosti"...

posteno je dakle ako zelis nekom nesto dati da mu to i das, a ne da prenosis dalje svoju "ljudskost" na vec nekog tko ni ne zna kome pomaze.. tj. stimuliras njegovo potkradanje..

to je ne samo problem naseg odnosa prema postenju vec i naseg stava prema zivotu.. puno toga jos iz socijalizma i sve je to nase, dakle mogu uzeti ali ne moram dati.. u kojem smo i sami bili svjedoci svakakvih sitnih potkradanja "nikog" (jer kad krades onda je taj no name).. i tako dalj ebl abl bla bla bla..
u biti je rezultat svega neodgovornost prema sebi, prema svom zivotu, prema svom poslu i osjecaj da sve to netko drugi (kolektiv) mora preuzeti..
i placu, i zmirenje, i socijalnu pomoc... a nikako da nam padne na pamet nesto osobno uciniti..i stati iza te svoje odluke

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Da, tvoje objasnjenje mi je

Da, tvoje objasnjenje mi je do sada najlogicnije i u nekom idealnom svijetu trebalo bi tako biti.
No, mi smo daleko od postenog svijeta a odluke koje moramo ponekad donijeti ponekad su preteske za nas same.

Lako je o postenju pricati teoretski, no ponekad se tesko nositi s odlukom koju smo donijeli, osobito ako nam vrijeme pokaže uzaludnost takve odluke.
Ja se jos uvijek sudaram s nekim odlukama iz 80-tih. na primjer s onom kada je dragi prijatelj zbog moga glasa dobio otkaz.
Radio je malverzacije i u smislu postenja o kojem sada pisemo - nije bilo dileme - otkaz je i zasluzio.
No nije se bas bilo lako nositi s posljedicama takve odluke, osjecajem krivice sto njegova djeca trpe, osjecajem nepovjerenja i osude od strane ostalih kolega iz radne sredine a pogotovu osjecajem uzaludnosti kada je kasnije, nakon rata, nastupila sveopca pljacka.

Iako sam onda idealisticki glasala za otkaz, da mi se ponovo pruzi prilika a da znam sve sto sada znam glasala bih protiv. I mislim da bih se manje osjecala lose.

Ovdje je jedan interesantan tekst o postenju:

http://www.tasteoflife.hr/index.php?option=com_k2&view=item&id=6006:po%C...

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

znas, ak je to kaj sam

znas, ak je to kaj sam opisala idealan svijet.. onda on nije daleko.. sam predes granicu.. prema zapadu naravno..

na zalost, to je daleko od idealnog.. to je samo uobicajen svijet koji je takav jer su generacije tako odgajane pa je preslo u naviku..

(i zato sto su pravovremeno, malobrojni "neodgojeni", bili sankcionirani odmah kad su odlucili glumiti Robina Hood-a prema sebi ili drugom, tudim vlasnistvom)

Naprosto ih ne pere Hajducki mentalitet.. kao nas.. vecinu barem, svejedno da li su na polozaju ili obicni radnici.. nije stvar u mjestu pod suncem, vec u kucnom odgoju i dugogodisnjim drustvenim navikama..

Ta drustva nisu osmisljena sa bazom "pravo za dobijanjem" vec "pravom za stjecanjem".. dakle radom trudom ucenjem stednjom..

Ovaj primjer "trgovkinje" odgovara i danasnjoj slici tih drustava.. no mnogi drugi segmenti su se ipak pokvarili.. kao laziranje bolovanja (uglavnom u drzavnim i javnim poduzecima), zivotom na socijalnoj pomoci bez rada, itd... itd.. No jos uvijek ih ne pere "hajducki mentalitet" kao nas.. niti misle da treba unistiti onoga koji ih hrani.. niti misle da trebaju uzeti od nekog ako on ima vise..

Mi do prve stepenice takvog razmisljanja kao drustvo nismo jos dosli nikada.. Napustili smo takav odgoj negdje u 2ww.. Kad su sve vojske samo uzimale od svih.. Nakon rata, kad se oduzelo od svih onih koji su imali malo ili puno vise i razdjelilo drustvu.. pa je sve postalo nicije i svacije.. i lako stjecljivo.. pravo imati jer postojis i ocekivati da ti to netko zadovolji (kolektiv) je nesto sto je uslo u obrazac ponasanja u odgoj..

stvar smo 90tih ponovili.. istim obrascem.. nece ti srbi nama uzimati i necemo im uplacivati u budzet.. bilo je nesto sto se svima svidalo.. a onda smo opet sva poduzeca otudili od vlasnika, od drustva.. pa smo i pojedinacno uzimali od protivnika, vec kako kojeg si je netko odredio da mu je neprijatelj.. pa su onda pojedinci uzeli poduzeca od drzave (koja je to uzela od drustva).. pa smo onda..krali i krali i krali i opet ispocetka ispocetka ispocetka isto.. glupo.. krivo..

zato sto nas pere hajducki mentalitet, zato sto nam je odgojem ukorjenjen.. i zato sto se nitko nikada nije oko toga zabrinuo..

barem ne u upravljackim strukturama

jer dok je narod takav lakse je doci slicnima na vrh (biramo uvijek sliku svoju, pravilo demokracije), a kad dodes onda je lakse krasti.. ako je narod hajduckog mentaliteta..
znas kao ona trgovkinja.. suosjecajan.. sve dok ima i sve dok se i oni mogu tako ponasati..

a kad nema.. onda imas Hrvatsku danas..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ne dam po narodu i ne dam ;)

Nije to baš tako. Puno sam se puta susretala s primjerima osobnog poštenja naših ljudi. Zapravo mislim da je onaj primjer bosančera (100 kuna na plaži) lakše pronaći kod nas nego negdje na zapadu, gdje ljudi "gledaju svoja posla". Imam pregršt takvih pričica iz osobnog iskustva ili iz čuvenja... Svakako da ima i suprotnih, ali zapravo prevladavaju pozitivna iskustva.

Tvoj opis situacije nakon ww2 rata je negativno ideološki obojen i neobjektivan, u tu mi se diskusiju ne da niti ulaziti...Uostalom, svi statistički pokazatelji te demantiraju, pa ne moram ja. Mi smo od nesretnog rekordera po broju ljudskih žrtava i materijalne štete u vrlo kratkom roku postigli nevjerojatan napredak kao društvo u cjelini, što ne bi bilo moguće da su ljudi ovih prostora bili lijeni, pokvareni, nepošteni lopovi. Taj ti je dio komentara totalno lupetanje, premda se "nosi" ;)

Generalizacija krivnje tipa "pa smo onda krali i krali i opet ispočetka" mi isto tako nije baš najbolje sjela, jer nismo svi krali i krali niti prije, niti devedesetih na ovamo, nego su krali samo neki, s tom razlikom da je dimenzija krađa, lopovluka i devastacije prije devedesetih bila mala beba u odnosu na "napredak" postignut demokratskim oslobađanjem od socijalističkog jarma.

Samo jedan mandat jedne poštene vlade i sabora bio bi dovoljan za "izliječenje" nacije, cijeli taj tzv. hajdučki mentalitet nestao bi kao rukom odnešen. Na žalost, tu bosančerovu Drugu republiku ne očekujem u mandatu ove vlade, naprotiv, na žalost...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@bigi.. ja bih voljela da si

@bigi.. ja bih voljela da si u pravu..

ali nije bas bilo tako..

bilo je previse onog drugog i u tome je problem.. percepcija prava zato sto postojis je postala primarna..

nije problem u ljudima, vec u tome sto ih je drzava stimulirala da oni imaju prava uzimati tude jer nemaju, jer su borci, jer im treba.. itd itd..

koliko ih je naprosto uslo u neke stanove.. poslano direktivama, oduzimalo ovo i ono od mrskog neprijatelje i jos puno toga slicnoga..

kasnije se to isto ponavlja.. kako je @tommy bio negdje napisao, pola ograda u dalmaciji pofarbano j enekom brodskom specijalnom bojom.. sve te tvornice su kao bile radnicke a ucinak nikakav.. bolovanja za berbe.. pravo na stan, brba za ovu ili onu prednost ili podobnost.. uclanjenje u partiju radi napredovanja u sluzbi..

oduzimanje zemlje seljacima i podjela na djelice.. vlakovi ljudi kojima su dijeljene kuce i zemlja..

sve to je nacin kako se odgaja narod uzimati, imati priviligije i sve ostalo o cemu sam pricala.. naprosto socijalizam je poklonio najednom mnogo prosjecnom covjeku i nikad se nije stvorila navika da treba trud za stjecanje, rad, stednja.. naprosto je imati postalo pravo.. probitak uvjetovan poslusnoscu drzavi, ideologiji..

ja vjerujem da je nakon 2ww bilo puno manje ljudi koji su tako razmisljali jer vecina ipak nije tako odgajana (osim sto je slasno dobiti ili uzeti ratni plijen .. figurativno pricam) nego 3o godina kasnije kad je vec jedna generacija u drustvenom smislu tako odgajana..
ja vjerujem da je 90 bilo puno vise takvih nego 30 godina iza rata..

ja znam da danas ima puno puno vise takvih nego 90tih..

to su generacije i generacije krivog odgoja koji je od drustvenoh postao kucni pa drustveni i sad je sveprisutan..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ajd' nemojmo... banalno...

Da si barem spomenula npr. Obrovac ili tako nešto... nego boju za brodove ;)

Evo ja znam primjer zgrade građene sredinom šezdesetih gdje je jedan kat niži za 25 centimetara od svih ostalih - netko je ukrao cijeli red cigli na zgradi od 3 haustora, dovoljno da se izgrade barem dvije vikendice ;)

To su sve Del Boy primjeri - 90-tih je ukradena cijela država!

Premda je sad puno prekasno, ali bolje ikad nego nikad - trebalo bi pod hitno donijeti Zakon o društveno odgovornom poslovanju, koji bi ZAKONSKI onemogućio i sankcionirao da vlasnik tvornice, bilo da se radi o privatnom ili državnom vlasniku, raspolaže njezinom parcijalnom imovinom, na način da npr. rasturi proizvodnju i iskoristi građevinski potencijal lokacije, poslavši radnike na burzu, tj. na teret društva (recimo, primjer Kamensko).

Baš mi je u tom kontekstu zanimljiv svježi primjer brodogradilišta Kraljevica, gdje mi je upravo poznanik dobio otkaz (zbog likvidacije brodogradilišta s tradicijom od 1700 i neke godine). Glatki rez, bez trzaja žrtve. Svi dobili zaostale plaće i poštene otpremnine, te poslani na jasle poreznih obveznika. U tom kontekstu treba pratiti kako će se razvijati priča vezana za lokaciju, hotel u Kraljevici koji je imao nemilu poziciju preko puta brodogradilišta, kao i (privatiziranog) crpilišta vode u blizini, zbog kojeg je navodno svojedobno ugašena riječka tvornica papira...

Jel' ti kužiš, "oni" su krali boje i cigle, a "ovi" su u stanju ubiti cijelu industriju jednog kraja i poslati stotine i tisuće radnika na teret društva radi svojih parcijalnih, posve osobnih, u globalu sitnih interesa...

To je ta golema razlika, tako da spiku o krađi boja i wc papira i hajdučiji priprostog Hrvatića naprosto ne pušim...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Jel' ti kužiš, "oni" su krali

Jel' ti kužiš, "oni" su krali boje i cigle, a "ovi" su u stanju ubiti cijelu industriju jednog kraja i poslati stotine i tisuće radnika na teret društva radi svojih parcijalnih, posve osobnih, u globalu sitnih interesa...
Zato ja stalno i tvrdim da je ovo danas u stvari usavrseno ono od prije. Pa su tako s mali stvari dosli na velike ali je mentalitet ostao isti.

Tko je glasao

Nema to veze jedno s drugim

Druga je suština, drugi su ciljevi, drugačiji je ekonomski i politički okvir, posve su drugi dosezi. To je kao da uspoređuješ prehladu i HIV, s argumentom kako su oboje virusi.

Akteri nekad završavali su u zatvorima zbog malverzacija, a danas su vješti poduzetnici koji se ponašaju "tržišno".

(Eh, da, velik broj nekadašnjih aktera danas su bivši "jadni", proganjani po "političkoj liniji" ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

ima veze.. itekako ima veze..

ima veze.. itekako ima veze..

naprosto je posljedica..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Naprosto nije ;)

To je na tragu demagogije prema kojoj bi zapravo ponovo trebalo rušiti socijalizam, te napokon uvesti "pravi" kapitalizam, čime bi se stvari privele njihovom "prirodnom" redu.

Za ovaj tip vampira potreban je posve novi kolac. Na svjetskoj razini, a ne samo kod nas...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

ps ovo nije prica o

ps
ovo nije prica o managerima tudim bez odgovornosti (trebalo bi puno dodavati pa iskljucujem taj segment iz komentiranja)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

pravo posjeda ... kad

pravo posjeda ... kad zaposjednes ono sto je tvoje, posteno ili neposteno, pitanje je sad?

ili tek sasvim uobicajena pravna doskocica gdje tjeras onoga koji ti je otudio to pravo da on tuzi tebe, sto ne moze ili bar ne moze dobiti zakonsko pravo na stan u tudem valsnistvu odnosno u "kao postenoj varijanti" da cekas zakon koji je spor a i kosta jer ti moras tuziti?

a nije da jadni nisu probali legalno..

no i "zaposjednik" im je sam dao tu mogucnost ostavljajuci stan praznim. da stan nije bio prazan nikolovski ne bi mogli iskoristiti pravo posjeda i tako dobiti zakonsku prednost

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Poštenje prema ovakvoj državi

Poštenje prema ovakvoj državi davno je prestalo biti mjerilo poštenja.
Mislis kad si u coporu vukova moras zavijati a kad si u stadu ovaca moras blejati? Jer ako u coporu vukova blejhis ili u stadu ovaca zavijas nije dobro. Tako i kod nas moze li se u nepostenom drustvu biti posten? Svakako da moze. Istina to nije isplativo sto se tice novca no donosi druge satisfakcije.
Da li biti pošten prema nepoštenom uopće predstavlja poštenje?
Postenje je univerzalna stvar koja se ne mjeri prema odnosima.
Sto znaci biti posten? Recimo nadjes novcanik sa 100000 kuna i osobnom iskaznicom. Vratis vlasniku koji je taj novac stekao na prostituciji kao makro. Da li je to posteno? On ti ne kaze niti hvala i odes posramljen. No u stvari znas da si bio posten bez obzira na tudje nepostenje. Da li si ispao bedast? Vjerujem da nisi.

Tko je glasao

To je nešto sasvim drugo

Biti pošten prema sebi pitanje je osobnog morala, etike i integriteta.

Osim "biti pošten prema sebi", odgovoran i pošten individualac i član zajednice pošten je prema bližnjima, prema okruženju, prema svakome tko se ne može zaštititi od nepoštenog činjenja, prema prostoru... u skladu s načelima etike, morala i poštenja kojima su ga naučili i principima koje je sam postavio i/ili usvojio.

Poštenje prema ovakvoj državi, gdje državu definiram kao aparat, ne spada u tu kategoriju.

Nepoštenje prema ovakvoj državi je nepoštivanje njezinih nepoštenih pravila - možeš to nazvati i građanskim neposluhom, ako ti tako lakše "sjeda" ;)

P.S. Molim komentar nikako ne pobrkati s velikim pljačkama pojedinaca, koji uostalom ionako najčešće i nastaju pod okriljem ovakve države, ili kojima se unaprijed ili naknadno ustanovljava (državni) zakonski okvir.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

"Onda nije bilo odgovornosti ..." ?? Molim ?

Ponekad mi se čini kako nisam živio vlastiti život. Niti u smeću od firme nisi mogao biti tehnički direktor ako nisi poznavao točku A i radio na njoj bar šest mjeseci. Nisi mogao biti šef računovodstva ako nisi prošao glupo materijalno i ostala knjigovodstva jer te je čekao SDK svaka tri mjeseca sa fakin kontrolorima. Nisi mogao brigadir bez iskustva kada ti je u završnoj fazi dolazio šveđanin ispred lojda i pregledao sve varove na brodu sa opcijom - ne valja i kasniš dva mjeseca što znači penale od 100 nečega.
Nekada davno u vrijeme te sveopće neodgovornosti predsjednik vlade SRH bio je Jakov Sirotković. Da, gospodin,doktor,akademik,veliki čovjek. Tko je taj? pitati će se ovisnici o gugleti pretražitelju? I Krleža je nepoznanica sa svojim nadimcima.
Ma da. Za sve je kriv onaj socijalizam.

Tko je glasao

gotovo sam sigurna

da ima nešto ludo u podneblju gdje živimo. da nije tako, sjećanja nam se ne bi toliko razlikovala od
ostalih djelova lijepe naše. zapravo, oduvijek smo trinaesto prase. pa kako pjeva Vitasović, iako se kličem istrijan nisam manje hrvat i morete mirno spat .....
devedesetih se i moj suprug ubacio u privatan posao, prešao u obrtnike. bio je neki seminar u Vodicama, ja sam bila na čekanju i odo ja s njim. dva dana smo se isčuđavali kolegama iz drugih regija - dok je nas porezna derala uredno, oni nisu ni znali da to postoji! kad su ih 5 godina kasnije nagazili, u dva tjedna svi su imali zapečaćen ulaz!
imamo neku grešku, posao shvaćamo preozbiljno, ma treba nas tavalom po glavinama da sve sede na pravo mesto!

Tko je glasao

Ponekad mi se čini kako nisam

Ponekad mi se čini kako nisam živio vlastiti život. Niti u smeću od firme nisi mogao biti tehnički direktor ako nisi poznavao točku A i radio na njoj bar šest mjeseci. Nisi mogao biti šef računovodstva ako nisi prošao glupo materijalno i ostala knjigovodstva jer te je čekao SDK svaka tri mjeseca sa fakin kontrolorima. Nisi mogao brigadir bez iskustva kada ti je u završnoj fazi dolazio šveđanin ispred lojda i pregledao sve varove na brodu sa opcijom - ne valja i kasniš dva mjeseca što znači penale od 100 nečega.
Kad je sve bilo tako dobro i napredno kako to da je bilo tolikih nestasica, da je milijun i pol mladih, zdravih i sposobnih otislo iz zemlje po raznim stranama, da je inflacija 1988 i 1989 bila enormna te da se je sve urusilo u roku od 2 godine i da je krivousti sa svojom udboustaskom falangom tako lako osvojio vlast?
Da li je radnicko samoupravljanje kao supstitucija radnickom dionicarstvu moglo biti dobro i napredno ostaje pitanje no takodjer ostaje i cinjenica da su partijski komiteti cesto donosili odluke koje su radnicki savjeti onda prihvacali. Jedna prica:
Uspjesna firma ostvarila je visak i zbor radnika i radnicki savjet odlucuju sto napraviti s viskom. Zakljucak je bio da se veci dio novca upotrijebi za modernizaciju pogonasa svrhom napretka proizvodnje, Dio za subvencioniranje ljetovanja djece radnika i manji dio za isplatu trinaeste place zaposlenika. Radnicki savjet se slozio no medjutim ustane Inokosni poslovodni organ sto bi se danas reklo direktor i pocne s rijecima: "Drugovi! Mi smo se na komitetu dogovorili slijedece"
Uglavnom firma je visak dala kao beskamatni kredit drugoj gradskoj firmi koja je lose poslovala. Inflacija je pojela glavnicu, firma je nakon par godina zapala u probleme jer nije mogla tehnoloski pratiti konkurenciju a inokosni poslovodni organ one druge firme bio je osudjen zbog malverzacija i kradje zbog kojih je i ta druga firma bila u problemima.

Tko je glasao

Nitko nije rekao da je sve

Nitko nije rekao da je sve bilo dobro i da je sve bilo napredno. Što se tiče nekih konkretnih pokazatelja, svojedobno je Goran Milić za potrebe te rasprave prikupio i izdvojio statističke podatke. Usporedbom onih koje je on izabrao, ispalo je da je sada bolje.

Međutim, niti on niti ti ne uzimate najvažniji pokazatelj koji je zapravo individualni, razlikuje se od osobe do osobe i neoborih je bilo kakvom statistikom - zadovoljstvo.

Činjenica je da se najiše može čuti mišljenja prema kojima je po mnogim pitanjima onda bilo bolje. Ljudi su mahom imali manje ali su bili zadovoljniji i, također je činjenica, nije bilo toliko kriminala i korupcije.

Možda su oni sada zadovoljni previše šutljivi? Tko zna što ih priječi da govore kako im je sada bolje. Ja mislim da bi kvaka mogla biti u načinu stjecanja onoga zbog čega je takvima sada bolje.

Poslušaš li pak one koji žive od vlastitog rada, i samo od toga, mnogi će reći da im je onda bilo bolje. Možda i zato što onda radnik nije bio samo statistička jedinka i trošak poslodavca kojeg je najlakše smanjiti.

Meni se čini da je danas malo previše tih komiteta, onda je ipak bio samo jedan. Pleo se jest u sve i svašta ali sa radnicima se nije pošikavao kao ovi danas.

B-52

Tko je glasao

Što se tiče nekih konkretnih

Što se tiče nekih konkretnih pokazatelja, svojedobno je Goran Milić za potrebe te rasprave prikupio i izdvojio statističke podatke. Usporedbom onih koje je on izabrao, ispalo je da je sada bolje.
U prvom odgovoru sam napisao "Onda smo imali jednoumlje a sad imamo bezumlje"
Međutim, niti on niti ti ne uzimate najvažniji pokazatelj koji je zapravo individualni, razlikuje se od osobe do osobe i neoborih je bilo kakvom statistikom - zadovoljstvo.
Ima nesto i u tome. No mozda je to zadovoljstvo bilo rezultirano s represivnim aparatom koji bas i nije dopustao izljeve nezadovoljstva i svako je javno iskazano nezadovoljstvo sankcionirao. Pored toga postojao je ispusni ventil gastarbajterstva pa su mase nezadovoljnika mogle otici van i dosta jednostavno doci do nekakvog posla i primanja.
Činjenica je da se najiše može čuti mišljenja prema kojima je po mnogim pitanjima onda bilo bolje. Ljudi su mahom imali manje ali su bili zadovoljniji i, također je činjenica, nije bilo toliko kriminala i korupcije.
Ovdje se mozemo sloziti o subjektivnim osjecajima pa i ja mogu reci kako sam onda imao 18 godina pa mi je bilo dosta dobro. Briga mi je bila kako naci curu, otici na koncert, kupiti koju lp plocu i zavrsiti skolu ( ovo mi je bila najmanja briga) No to je subjektivni osjecaj.
Možda su oni sada zadovoljni previše šutljivi? Tko zna što ih priječi da govore kako im je sada bolje. Ja mislim da bi kvaka mogla biti u načinu stjecanja onoga zbog čega je takvima sada bolje.
S ovim se mozemo sloziti.
Poslušaš li pak one koji žive od vlastitog rada, i samo od toga, mnogi će reći da im je onda bilo bolje. Možda i zato što onda radnik nije bio samo statistička jedinka i trošak poslodavca kojeg je najlakše smanjiti.
No isto tako je subjektivni osjecaj bio da su neradnici bili zasticeniji od radnika. Tako smo imali slucaj kronicnih alkoholicara koji su se stalno lijecili i jos su dobijali stanove solidarnosti koje su btw pocetkom devedesetih prodali za male novce koje su onda zapili i sad su vecinom socijalni slucajevi.
Meni se čini da je danas malo previše tih komiteta, onda je ipak bio samo jedan. Pleo se jest u sve i svašta ali sa radnicima se nije pošikavao kao ovi danas.
Je tu si u pravu. Svaki od tih komiteta bavi se kadroviranjem pa smo dobili kadrova na kvadrat pa zato i imamo toliko razgranati broj ministarstava pa agencija pa regionalne pa lokalne samouprave jer se svi kadrovi moraju zbrinuti.. Uostalom zato sam i napisao da smo iz socijalizma preuzeli najlosije i iz kapitalizma smo preuzeli najlosije i tako danas imamo bastard sustav koji puca po savovima a nitko nema volje sve to redizajnirati i posloziti.
Jos bih dodao kako je sustav onoliko jak koliko moze odgovoriti izazovima. Od 1980 pa nadalje sustav nije odgovarao izazovima i pojavom raznih problema koje nije bio u stanju rijesiti doslo je do urusavanja sustava koji je izgradjivan nakon 1945. Dok se nije potpuno urusio ili kako bi rekli dok nije potpuno usavrsen jer do devedesete bilo je korupcije koja se svodila na dobijanje kredita preko reda, nabavku praska i kave ispod pulta nabavku jugica ili stojadina preko reda itd. Danas je sve to dignuto ne na drugu ili trecu potenciju nego na desetu potenciju. Na kraju bi zakljucio da onaj sustav nije valjao no ovaj je sto put gori pa nam je zato i subjektivni osjecaj da je u onom sustavu bilo dobro.

Tko je glasao

No mozda je to zadovoljstvo

No mozda je to zadovoljstvo bilo rezultirano s represivnim aparatom koji bas i nije dopustao izljeve nezadovoljstva i svako je javno iskazano nezadovoljstvo sankcionirao. Pored toga postojao je ispusni ventil gastarbajterstva pa su mase nezadovoljnika mogle otici van i dosta jednostavno doci do nekakvog posla i primanja.

Ondašnji represivni aparat doista nema ništa s današnjim očitovanjima o tadašnjem zadovoljstvu. On je na njega mogao utjecati onda, danas ne pa ti ovo prvo nikako ne stoji.

Što se tiče drugog, pa i danas postoji isti ispušni ventil. Čak je još lakše otići nego onda.

Čisto sumnjam da je bilo čije današnje zadovoljstvo ondašnjim stanjem uvjetovano time da su nezadovoljni mogli otići. Prije će biti ono što sam prethodno napisao.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci