Tagovi

Teror manjine (2) – Je li konačno razriješeno pitanje tko je manjina, i tko su teroristi!?

Splitska riva štekati SplitJutros čitam članak u Slobodnoj Dalmaciji (od 21.04.) pod naslovom: „Obrat u Splitu: Grad daruje štekate za Rivu“ . Govori se o tome da su izgledi kako će građani Splita u svom bojkotu Splitske rive – „tog vjekovnog dnevnog boravka Splićana“ uroditi nekim plodom. No ipak, ne zna se kojim, odnosno tko bi trebao platiti jedan propali eksperiment poduzetnika iz „Velog mista“ koji su jedva dočekavši vlast odmah napravili tako temeljitu investiciju da su „malomiščanski“ programirali sve do izgleda štekata i stolica, a sve u interesu punjenja vlastitih džepova. Željeli su zaraditi sitne provizije i razlike u cijeni čak i na stolicama, pa su raskošnu južnjačku mediteransku rivu hladno poduzetnički programirali na način kojega bi se postidio i hladni nemaštoviti sjever.

„Veličanstveni“ projekt „povijesnog“ preuređenja splitske rive je tako došao najprije u „ćor-sokak“, a potom u fijasko, jer „velike ideje“ „malih ljudi“ iz "Velog mista" nisu prihvatili ni ugostiteljski poduzetnici (koji sebe vide baš u dodavanju svojih malih različitosti), a ni razbješnjeni splitski građani (koji su ostali uskraćeni za raskošni kolorit mediteranskog ugođaja u kojem su rasle splitske generacije, i kojeg niti takvi „magičari“ iz „Velog mista“ nisu mogli istjerati iz njihovih duša).

Opći bojkot Splitske rive je uspio, samo ostaje pitanje kako ga sada kapitalizirati. Po običaju se ubacuju oporbene stranke, ali nikako da se formulira problem na pravi način. Trenutnu situaciju je najbolje opisao Ivan Vrgoč, vlasnik “St-Rive”, koji je preuzeo štekat i tražio da se pri potpisu preuzimanja navede da je inventar neispravan i neupotrebljiv:

Jednu stolicu s Rive ću odnijeti u muzej ljudskih gluposti, sigurno postoji nešto takvo u Europi, jer joj je tamo mjesto. Uostalom, vi me pitate tko će to platiti – pa mi, građani ovoga grada ćemo platiti te stolove i stolice! I na samo to, nego mi još plaćamo Grad da nam čini štetu!

Gradska vlast sada „post festum“, nastojeći poraz nekako zataškati, dijeli namještaj besplatno, a dogovorat će se valjda i oko cijena astronomskih najmova, koji su neke otjerali u bankrot. No, ovim potezima gradske uprave se otvaraju nove nepravde što bi trebalo otvoreno reći. Slobodna tako dalje piše o nastalim apsurdima:

Međutim, prema tome ispada da su najbolje prošli upravo vlasnici kafića koji nisu uzeli nove stolove i stolice, budući da im sada Grad nudi da ih uzmu bez naknade, a vlasnici kafića koji su ih kupili sada muku muče s njihovom otplatom, a neki od njih su zbog previsokih troškova bili primorani ugasiti svoj obrt ili ih prenamijeniti u neku drugu djelatnost (kafić “Dujam” je zatvoren, a “Veneranda” je sada objekt brze prehrane).

Sve ostalo što sam o ovim apsurdima želio reći možete pronaći na jednom mom davnom postu od Srijede 19/12/2007 u 21:01 pod naslovom Teror manjine!. A možda se tamo nađu i još živi linkovi koji su navodili na fenomen arogantnog „urbicida“ sveprisutnog u uzurpiranim sferama političke moći. Kasniji razvoj sporne situacije u Splitu (ali i u Zagrebu, i u Dubrovniku) pokazuju gdje su doista locirani i teror i manjina - samo tamo gdje vlada „suverena“ svijest o „svetim misijama“ onih koji su se tamo popeli bilo na primitivizmu, neznanju i demokratskom neiskustvu građana, bilo na manipulacijama, podvalama i političkom inženjeringu. Sazrijevanja naroda bi sada logično trebalo kulminirati u zahtjevima za osobnim odgovornostima. Ne bi li bilo vrijeme da netko ipak pogleda cijelu tu investiciju, propast koju je ona donijela, uvrede koje su podijeljene građanima, te insistirati na političkim i zakonskim konzekvencama. Jer tamo ima svašta, od političkog pogodovanja (investitori su bili članovi vlasti a i javno su se hvalili da su cijene koju su onda bili postigli daleko iznad tržišnih ograničenja)

Pod normalnim okolnostima gradonačelnik i njegovi ljudi (ili bolje rečeno mentori) bi već odavno trebali sami dati ostavke, posuti se pepelom i otići u neslavnu ropotarnicu jednog Grada sa svijetlom tradicijom. I promijeniti ime te nadobudne stranke ili liste „Velo misto“, jer bi ih sam Smoje prvi trebao osuditi za zloupotrebe njegovog djela i njegove bezgranične ljubavi prema rodnom radu – „da „bidan nije umra!“. Ali, umra je samo fizički - jerbo je očito osta živit u srcima Splićana!!

A možda bi se iz ovog splitskog spontanog građanskog otpora moglo štogod naučiti!

Komentari

Blog je otvoren kako bi

Blog je otvoren kako bi obični ljudi mogli kandidirat i izabrat svoje najdraže arhitektonsko ostvarenje.
Dosta je više da arhitekti i političari nameću ljudima njihove ukuse i odlučuju i njihovo ime.

Tko je glasao

http://voxpopulicroaticum.blo

http://voxpopulicroaticum.blogspot.com/ ispravan link za vaša najdraža arhitektonska ostvarenja

Tko je glasao

Bacat cjelokupnu krivnju na

Bacat cjelokupnu krivnju na "male ljude" iz "Velog Mista" je dokaz neupućenosti, uspjeha HDZ-ove propagande kroz smeće od novine tzv. "Slobodnu" Dalmaciju, te nesnalaženje i naivnost "malih ljudi" iz "Velog Mista". Cijeli projekt je HDZ-ovo djelo. Jedini tko je sudjelovao u projektu je Silvano Bralić iz Liste, vlasnik Adriacinka, koji je izradio i pocinčao projektirane željezne stupove.
Inače su ti stupovi 0,89% investicije. Da postoji neka druga tvrtka koja se bavi cinčanjem u krug 200 km, vjerojatno bi se i ja pitao zašto je član Velog Mista dobio 0,89% vrijednosti posla...ali ne postoji i bilo bi suludo da to radi tvrtka iz Zagreba ili Italije jer ni po cijeni ne bi mogli biti konkurentni zbog cijene transporta. Nositelj cijelog projekta je Konstruktor. Upućeni znaju koje je političke opcije ta tvrtka i tko joj je politički zaštitnik.
Jedan od največih podizvođača je Zagorje Tehnobeton iz Varaždina, čije su betonske ploča jedan od sukrivaca za hladan dojam Rive. Njihova vrijednost višestruko nadmašuje stupove. Politički zaštitnik i nekadašnji vlasnik (dijelom vjerojatno i sadašnji) te tvrtke je jako omiljen na ovim stranicama.

Tko je glasao

Svaki put kad dođem na

Svaki put kad dođem na Rivu, dobijem osjećaj iščekivanja slijetanja aviona! Dakle, ono što je učinjeno Rivi (i Splićanima) je teško za razumit. Usprkos protivljenju građana, cijelog grada, oni su proveli svoj naum i ... nikome ništa.
Branko Poljanić je bahato i samouvjereno govorio da se stolice trebaju kupit, a tko ih neće ne mora, jer ima drugih obrtnika koji ga stalno zivkaju na telefon kako bi oni uzeli u najam te prostore na Rivi i usput, kupili predloženi inventar. Kakva bezočna laž. Otvoreno, na TV, kroz novine, taj je čovjek samouvjereno i bezobrazno lagao! I tko mu šta može?!
Zapanjuje me ta "nepodnošljiva lakoća laganja", sposobnost da podignute glave takvi ljudi prolaze kroz grad kao najveće poštenjačine na svitu ... A blokiraju me sav bijes i nemoć koji se pojave u meni kad se spomene riječ - "Velo misto"!
Iz svega ovoga dalo bi se zaključiti da su manjina - građani Splita, a većina - "poštenjačine" zvane - Velo misto!

Tko je glasao

Riva se po značaju može

Riva se po značaju može usporediti sa Cvjetnim trgom. Imao sam sreću odrasti uz Rivu, a studirati uz Cvjetni trg i to su dva značajna poglvlja moga života uz prekrasna sjećanja koja će mi ostati do kraja života.
Što se Rive tiče, bio bih najzadovoljniji da su samo makli asfalt kako bi se otkrile originalne kamene ploče i više ništa nisu trebali dirat.

Tko je glasao

@ uvaženi seneka, ispod

@ uvaženi seneka, ispod asfalta je bila zemlja, a pod metar zemlje je originalni bio ANTIČKI BETON, a ne kamen. I to dokazano. Stoga je "tehno"beton itekako odgovarajući materijal za popločenje rive, ma šta vi o tome rekli. Nije da su 3lhd o tome išta znali, to se otkrilo pri arheološkim radovima u zadnji čas pred gradnjom Rive.

Da li je taj tehnobeton morao biti ovoliko svijetli, o tome se može razgovarati. Ali o tome da je trebao biti kamen, koji ama NIKAD IKAD nije bio na Rivi. e o tome NE!

@ robot: nisu 2lhd već 3lhd, i nisu samo momci već ima i ljepšeg spola. A što se tiče zaigranosti, zaigralo se je i mnogo drugih arhitekata ali eto 3lhd je dobio na otvorenom javnom natječaju, pred 11ročlanim žirijem, pretežno splitskih arhitekata, zaštitara i političara. Pa nemojte molim na arhitekte nabacivati krivnju, imate njih 11 koji su odabrali rad (naspram 4 koji su ga radili) pa udrite koliko hoćete...

Smatram da u natječaju sudionik-pobjednik nikako ne može biti kriv. Naime, ako se sudionik s oproštenjem posere na papir i to preda, a stručni (ili "stručni") žiri to ocijeni najboljim radom, ja ne vidim da je sudionik kriv. I to isto ide Cvjetnom trgu, koji je "stručni" žiri dodijelio nagtadu, s opaskom da mora toito promijeniti (a baš je to ono što najviše bode u oči).

Pogledajte šta će biti na Ksaveru kao zgrada HBK, imati ćemo Radićevu gnjusobu od mosta na Jarunu... sve su to žiriji dodijelili... Pričekajte sad rezultate natječaja za stadion u Zagrebu, evo ih anytime soon

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

meni je splitska riva baš

meni je splitska riva baš sjajna

jedino bih rekao da su tende malo premasivne i kada se platno spusti onda su očito i preniske jer ih ja glavom opalim (ili mi je tako u sjećanju ostalo)

Tko je glasao

meni je splitska riva baš

meni je splitska riva baš sjajna Je je @mrak, baš je "sjajna", i to toliko da liti moraš nosit masku za varenje da bi uopće moga gledat,..... a u efektu roštilja da i ne govorim.
Ono je slika pravog neukusa.

Tko je glasao

Moja isprika zbog neznanja.

Moja isprika zbog neznanja. Evo opet sam nešto naučio. Mislio sam da su bile ploče po sjećanju. Htio sam reći da je meni bio draži stari izgled, ali govorimo o mom ukusu kao bivšeg stanovnika toga grada.

Tko je glasao

Smatram da u natječaju

Smatram da u natječaju sudionik-pobjednik nikako ne može biti kriv.
Uzmimo da je ovo neupitno. Kako si prikazao, u širem smislu a tako se i radi po svijetu, radilo i kod nas, pa bi to mogla biti neupitna osnova.

I onda tek nismo rješili ništa, jer je to i načelno i stvarno maksimum dokle se je stiglo, čak je dignuto u vrhunce vrhunaca, kao u politici, raznom poslovanju, u svemu. Ili smo rješili sve, to je vrhunac?

Ipak je poznato, jako dobro poznato i prakticira se jako puno toga što prethodno dovodi u pitanje, Split sada to jako dobro pokazuje, u punoj raskoši, također po istim pravilima i proceduri:
- sociologinja Inge Tomić Koludrović je, kao dio autora podloga i zahtjeva za natječajne radove Riva i Žnjan, iznijela pravovremeno i kasnije niz konkretnih zahtjeva i niz općih iz kojih se traže konkretna rješenja, koje ni autori ni ostali nisu ispoštovali, a koji su izravno generirali probleme;
- i autore i sve obvezuje ono što vječnost obvezuje sve, opći zakoni i činjenice te praavila oko togaa. Oko toga su zakazali i oni i svi. Npr. oko vjetra, koji lomi ključne djelove. Npr. i u autorskom i izvedbenm djelu i javnom objašnjavnju kako je došlo do problema da prilično bez veze buše kamenja Dioklecijanove palače i postavljaju svjetiljke, gdje se i autori projektanti i izvođač i svi uredno predstavljaju kao oni kojima su strana sva zakonska i stvarna profesionalna pravila, pa je eto tim nezgodnim slijedom i rokovima i mobitelima došlo do takve nezgode, kao što je cijela problematika Splita i drugog, nitko nije kriv, zakoni i profesionalna pravila te stvarni rad nemaju veze i eto, dešava se;
- prethodno je vezano za nešto osnovno, navodno jako "nevidljivo" a jako ključno. Zadnjih 40 godina su sve snage prigrlile formulu da su u tome što jesu dodatno same sebe proglasile još važnijim a tko će povezati i kako procese su uzeli kao da non stop važi pravilo svi i nitko, kardeljizam završne faze, tako da ni malo ne poštivaju niti osnovne zakonske odredbe niti vječna pravila oko toga. Na Rivi je to došlo do punog izražaja, kao i inače u Splitu zadnjih 40 godina, svi su važniji nego što jesu i svi su sudjelovali, sve je provedno uz maksimalnu proceduru, svi su omalažavali sve što zakon i pravila traže pa i raznu zbilju, onu od antičkih vremena do danas i opću, to im je svima blisko, i autori projektanti, svi osim te sociologinje, i onda se svi čude. Dakle, već iz novinskih izvora i što sami kažu je očigledno da su prekršili doslovno sve važno i da doslovno nisu ispoštovali ništa važno, svi sudionici, uključujući autore, osim sociologinje. Nisu se držali natječajnog zadatka, nisu se držali natječajno rada, nisu projektno ni izvedbeno izveli ni jedan dio u redu na nivou zakonskih zahtjeva i pravila struke (projekt, izvedba, nadzor), prekršili su i javno krše sva osnovna pravila šta tko radi i za šta odgovara (smještaj svjetiljki na UNESCO spomenik kulture, jako izložen, projektiraju KV električar i njegov NKV pomoćnik, projektant ih navodi mobitelom preko posredovanja njihova šefa, upliću se treći, diktira proizvođač, trgovac je kljjučan, tako da se uništavaju antička kamenja i a da se sve to afirmira kao normalno);
- tako se inače radi, shavaća i svi se kao čude;
- za Zagreb i Split je karakteristično da se i dalje svi važni suionici svega prave blesavi da su se afirmirali i razvili tako da su stjerali i zauzeli mjesta likova iz šezdestih, kojima sada djele nagrade za životna djela i nazivaju nagrade po njima (npr. Bernardi, imao sam ga čast upoznati, vrhunski čovjek u najzrelijoj dobi, eliminiran iz bilo čega konkretnog i morao se je, da bi preživio, satima daviti oko osnovnih pojmova se nekim već slavnim isforsiranim likovima, koji niti prirodnom iteligencijom niti znanjem nisu mogli skoro pa ništa shvatiti a forsanje ih je činilo razjarenim u šokovitoj činjenici da ih krote eliminirani Bernardi ineki mlađi anonimusi, njih već glavne zvijezde), koji su nekim čudom u toj neimaštini napravili puno toga više, stručnije i za puno puno manje novaca, držeći se tih "primitivnih" pravila, koji su također uzimali iz uzora, ali nisu bili toliko napredni da samo prekopiraju i drže velevažni gard, nego su radili i radili, učili i učili, po 120 ljudi oko nečeg.

Obzirom da je najveći projekt Splita Žnjan već apsolviran (prvi put svi za, nitko ništa ne kritizira, osim što je sciologinja izvadila zapisano i nedostaje jako puno toga osnovnog, nakon toga krajnja disciplina, tišina, nešto što je krenulo i u Zagrebu, nitko nema nikakvog teskta), te obzirom na razno (Kerum - kokošarenje), Split predvodi nova gibanja u RH. Tišina u Zagrebu, svi sada znaju, znači da je krenulo i u Zagrebu, a to je priča koja će nadići značaj RH - čak "plaćenik" Podrecca to jasno naznačava, kada ga pitaju za zagrebačku arhitekturu od sedmamdesetih do danas on kaže oprostite, ja i razni znamo zagrebačku arhitekturu prije toga a ne znam na šta mislite kada pitate na ovo razdoblje. A tek oko novca, funkccionalnosti, urbanizma i ukupnih pitanja, tu je tek veselje, i sve snage u čvrstoj formuli, vaažne i prevažne, osim kada se radi o bilo čemu za ozbiljno, tada natupa opći muk, bijeg u mišje rupe, skrivanje, nitko nema pojma ni očemu ni kada brani sebe, samo upiranje prsta na nekog drugog, a taj isto ... Fantastičan razvoj događaja. Gdje su nestale do jučer turbo svjetske snage? Kako to brzo ide kada plodovi dugog rada i truda dozriju, cijeli Split šuti a i Zagreb sve više.

Tko je glasao

Ma naravno da su si

Ma naravno da su si arhitekti uzeli za pravo odlučivati o svemu i svačemu, i iz našeg općeg znanja a specifičnog neznanja i prozlaze nevjerojatna rješenja koju prežvakavaju već generacije. Trajnost istih je ispod svakog kriterija, čak niti funkcije nisu riješene a kamoli širi kontekst zbivanja. Četvrta dimenzija je postavljena naopako, vode nas u prošlost ali ni to nije zgore ponekad.

Tu na vidjelo dolazi praksa da se isti najtečaji spremaju ne po arhitektima, sociolozima, konzervatorima i drugim relevantnim stručnjacima, već u glavama developera i nekompetentnih političara. Pa pod tim premisama plaćeni stručnjaci izrađuju nepotpune i krive podloge za natječaje s ciljem što većih mogućnosti kasnije manipulacije, a i dalje postoji praksa i pisanja natječaja za određene ljude i autore.

Npr u Njemačkoj se natječaji spremaju aktivno, uz lokalnu zajednicu, developere i političare, a arhitekti-urbanisti su korektivni faktor. Na kraju se raspisuju ujednačeni, već prethodno definirani natječaji na kojima se polira odlučeno kroz širu zajednicu. Prikazi na takvim natječajima su također usuglašeni i ne bira se između krušaka i jabuka, već se gleda da li je za štrudlu bolji ajdared a za calvados naravno zlatni delišes. Pa i makete su u potpunosti određene!

Analiza natječajnih radova je tamo mukotrpan posao koji odrađuje tim stručnjaka, paraleknom usporedbom svih radova, kroz procjene troškova, utjecaje na kontekst prostora, sve moguće dobrobiti ali i nedostatke na koje se upućuje pismeno i elaborirano itd.

Kod nas to izgleda tako da se u žiriima vrti određen broj istih ljudi iz gradskih poglavarstava (vidi Dakić, Hanžek itd) i određen broj arhitekata naizgled slučajno odabranih, a počesto postavljenih od raznih lokalnih ispostava UHA-e, s nepisanim nalogom "ne talasaj". A ako takvog naloga i nema, pa zar stvarno očekuješ da će se netko zamjeriti Dakiću?

No, zanimljivo će biti na predstojećem natječaju za ZLZ (Zračnu luku). Da li Matković (direktor) tamo dirigira ili njime dirigiraju, no uz domaće "renomirane" timove će do izražaja doći prvi put u nemampojmakoliko godina pozivanje međunarodnih zbilja relevantnih timova, koji sa sobom donose sasvim druge tipove lobiranja. Nije da ih smatram kompetentnijima (svi su oni u biti isti, Liebskind prvi na listi) ali push-me-pull-me igra će imati sasvim nova pravila...

Ipak razmisli malo o onome što tvrdim: ako natječajne podloge izrade nekompetentni ljudi po nalozima loše uprave i korumpiranog kapitala, na natječaj se javi kompletni idiot koji radi po bezveznim premisama iz podloga, a žiri u par ofrlje pregleda bez tehničke i konceptne analize odabere njegov rad, tko je tu kriv?!?

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

A ako takvog naloga i nema,

A ako takvog naloga i nema, pa zar stvarno očekuješ da će se netko zamjeriti Dakiću?
Dobrim djelom dominira jednostavni maoizam, volja širih i raznovrsnijih snaga za nedoljivim predmetima žudnje (hapati, forsati se i slično), više nego što itko misli.

Primjer Dakića je odličan. Nezamjenjiv, za mnoge sve prekriva, neopisivo ....A dugo su ga izravni kolege urbanisti, nakon što su tu maglu instalirali, uredno ganjali i nisu mu dali disati, da se nije smio ni pojavljivati a za riječ reći mu se nije isplatilo, dok su on i slični pri pojavi i politički maknutog Bernarda Bernardija autistički šutili, sam sam vidoo kako ih se hrpe ne usuđuju ni zucnuti kada ih Nikšić ili Bernardi pitaju ima li tko štaa drukčije reći, manji od makova zrna. Ali drugi kolege, i "humani" urbanisti i arhitekti i politikanti i "poduzetnici" i sve razne snage, naoričito "vodeći" profesori i akademici, počevši od Mohorvičića koji je od bezličnog NDH asistenta jednim ždanovljevskim referatom postao vlast profesor i rektor u 32. godini, svi oni trebaju kao krajnju nužnost baš takvu maglu kao Dakić, jer takve maoističke magle njih umjesto uzaludnog obilaženja zavoda zaa zapošljavanje drže jako uspješnima.

I tko bi rušio tako mukotrpno stvaran uspješan model, koji tako širokim snagama tako lako omogućuje uspjehe, a mladima i novima izaziva sline već od dječjeg vrtića. Velika odpredjeljnost za takve uspjehe je više neego logična - više nego igdje u svijetu love, ugleda, titula, nagrada i svega, a najčešće za ništa, niti copy paste, jer to uglavnom obave niži pomoćnici, nekad užicaš pokojnu Branku Kaminski da to malo retušira i to je to, jednostavnije od maoizma, pa je to jednostavni i ležerni maoizam.

Dakle, i te zainteresirane beskrajne snage i većina za kritiku zainteresiranih dolazećih ljudi hrane te magle, kreiraju do njih moćne magle, što ih netko više razjuruje to ih 99 % snaga uzdiže, i takvih cvjetova cjeta ne tisuće nego beskrajna polja, maeričkaa industrija proizvodnja zvijezda je šala prema tome, ali ne bez logike, logika je više nego jaka, beskrajna, vidi se po tome da nitko nema pojma ni o čemu, svi šute, kada se i malo zgužva i malo otvore priče. Npr. nitko nema blagog pojma o Donjem gradu, središtu Zagreba. O većini kapitalnih projekata, svim onima od 1 mlrd kuna na više, još manje, a nitko nema nikavog pojma tko je taj tko je radio i rješavao te lošije pojave, otkud su i tko su ti neki nikad viđeni marsijanci, tj. oni - to je nadišlo i maoizam i bilo kakve pojave, svi su tu u svemu a i na bilo kakv treptaj muhe su nevidljivi, nemaju veze s tim, to je netko drugi, kao mentalne teleportacije, nevidljive bilo kome, iznimna autosugestija i trening, preseravanje bez minimuma energije. Inije ni blizu rioječ samo o arhitektima, oni su samo objektivno pogodna struka, građevinari, ekonomsiti, politolozi i politikanti ... sve su to još impresivnije ekipe, samo što forsajujući arhitekti, i drugi, drugima ne žele priznati primat, hrvu se za prvenstva, što je krajnji izraz gluposti, obzirom da na istovremene najrenomiranije škole koje su nevidljive i kada su vječnost u velikim operacijama izložene, koje nošenjem jednog te istog 30 godina starog odijela otklanjaju svaku sumnju (npr. Duško Dropulić, Đukan, iz tvrtke Pionir, Kincl ...).

Ali, sada je to dozrelo, još ne kopčaju - sada je krenulo dugo razdoblje ubiranja plodova, kada čak ne treba ništa, jer se to dugo međusobmo oplođavanje pokrenulo međusobno, pa je ii dugo općenje sa maglom zvana Dakić sazrelo kao jedna duga magla koja će jako dugo u magli držati beskrajne partnere, već drži a tek je krenulo, i ned a se fizički ni ikako drukčije izbjeći, kako ćeš učniti neevidljjvim sve djelove Zagreba , namaknuti cca 50 mlrd kuna godišnje za to i naći nove maoističke trikove, ne ide, pad berlinskog zida je jednostavna šala prema tome. Evo, npr. krenuo je stadion, 5 mlrd, nepoznati Turina, Kincl&Filipović, Dakić, MMD, razni, u nove pobjede, Bandić moli pomoć (dotle je došlo ...), koliko toga ima. Možemo, kao i što se to radi, zaželjeti sretnu plovidbu i sve najbolje, puno sreće i novih uspjeha (ha, ha ...).

Tko je glasao

Splitske malomišćanske

Splitske malomišćanske igre su postale primjer za općenite provjere raznog. Iako se i dalje pokazuju kao specifično splitske (i Splićani se većinom tako trude), i što više tako, sve više su općenito hrvatske a podosta i neoevropske.

U vezi odnosa manjine i većine, ovdje je baš uređenje rive vodilaa i provela manjina, ali šira od podutenika političara. Provedeno je maksimalno po pravilima kako se to provodi u RH, skoro nigdje ništa javno nije provedeno tako cjleovito sustavno i pravilno, od priprema podloga i sudelovanja svih releveanatnih, preko stvarnih natječaja sa dovoljno stvarne konkurencije te kroz realizaciju. I u manjini su sudjelovali predstavnici svih snaga, uključujući institucije, struke, građane i politiku, jake udjele imaju sve političke i javne snage.

I rezultat je logično u skladu s tim, uključujući da je odstupio gradonačelnik Puljić, za vrijeme čijeg čelništva je obavljena glavnina toga.

Zašto logično u skladu s tim? Najbolje je čitati iz splitskih izvora, prvenstveno sociloginja dr Inge Tomić Koludrović, ujedno predsjednica društva hrvatskih sociologa, a najjednostavnije na primejru još veće, najveće, projekta Žnjan, oko kojeg su se povesjno jedino svi složili, nitko ne kritizira i svi hvale, osim nje, isto je zaa rivu i razno - sve što su kao radno-stručna skupina zapisali kao konkretno i nužno, sve to je postalo apastraktno pa i ispalo uopće i postalo nevažno, a konkretno i važno je nešto drugo.

Vratimo se na rivu, na Split i na općenito, pravila su:
- glavnina snaga je sudjelovala i sudjeluje, jako dugo, ne misle isto, ali slijede istu razvojnu nit, svega " naprednog" što više a svega "sporednoga" što manje ili da ga nema, svi sudjeluju i to tako da je rekla kazala glavni alat, dogovaranja i dogovori, usklađenje želja, niza kratkih i malih zahtjeva, rast takve pameti;
- iza toga dugo teče da je sve ono što je u udžbenicima zapisano i nekad i negdje i dalje važilo i važi kao osnovno postalo sporedno ili ga nema, najosnovnije tko šta radi a da itko povezuje i vodi to je davno iščezlo, jer svi vode, znaju i mogu a neki su i jako genijalni i sposobni, kao npr. Čačić i IGH (Đukan, radić) za auto-put, naročito sa trasama iznad Šibenika i kroz Karlovac i cca 2,5 većom cijenom, neki vječno kao Marina MD, Luka Bebić, Mesić ... u Splitu prof.dr.sc. jakša Miličić, koji se kupa u vlastitim i fekalijama susjeda nakon što je stoljeće glavni;
- niej čudno što u takvom poslovanju ima problema, do urušavanja kao Kupska i vode kao Vrbani III, na primjeru Splita, i općenito, je jako čudno kako jako puno toga funkcionira sa takvim poslovanjem, kako nekih niti 2 % ljudi uspjeva jako dugo jako puno toga "primitivno" postići, jer je tenzija "naprednosti" i "vizija" odavno dosegla masitičke vrhunce, izražene u javnom lupetanju najistaknutijih da su tek s njima Split i zagreb dobili neštom osnovno, GUP, viziju ... dok je prije 150 godinaa u Splitu Vicko Andrić, vrhunski evropski školovan, radio bolje planove i projekte nego itko danas i u zadnjih 40 godina te bio vrhunski autoritet i za meceen koji su ga školovali, kada bi on odlučno nešto zatupao to se je tako bespogovorno slušalo i radilo, pa nije čudo da su im to i danas najbolje vrijednosti, uključujući na rivi. U zagrbu je od tada slično, a cca 1934. je priprema i natječaj za zagrebački GUp pod voddstvom glavnog urbanista Vlade Antolića bila evropski prestižna, najbolje ekipe i pojdinci su se vim silama trudili u tome sudjelovati. Antolić je nakon rata prognan i pronašao nišu iu Skoplju (kao glavni prof. filotzofije Pavao Vuk-Pavlović) i potom u Africi. zatim je to opet sve bilo evroopski ugledno šezdesetih, za Holjevca, na čelu timova arhitekt Josip Uhlik, pa su za nagradu svi sklonjeni i pobrisani i došlo je opet novo doba.

Zaključno - sve snage sudjeluju i to jako dugo, nije čudno što nešto škripi nego je zbilja jako čudno što išta funkcionira na taj način (a funkcionira dolsovno na leševima 1-2 % sudinika, koje drugovi i gospoda obilaze i udjeljuju im pamet, u Splitu je omjer dosegao omjer čak 0,001/99,999 %). I krenula je sinteza, tako da vjerojatno u Splitu sada nema doslovno nitko nitko na drugoj strani, da su svi pobjednička strana, jer je vjerojatno i sociologinja zaključila da je tako bolje. zagreb i drugi gradovi se približavaju, a napredak takve vrste je dosegao i zadnje točke i zadnjim zabitima.

Tko je glasao

Problem je u odnosu stoke i

Problem je u odnosu stoke i struke (da tako kažem) i Gnjus ima pravo u većini svojih istupa, s kojima se većinom 100 posto slažem samo ja nisam tako veliki pesimist - uostalom nije ni on čin daje u javnost svoje sumorne misli jer očekuje daće ih netko pravilno shvatiti.

Svakako si me razveselio svojim visprenim komentarom koji je istovremeno i pesimističan i optimistična, kako se s koje strane gleda.

A glede struke i stoke, stvar stoji upravo kako ti kažeš. Sce se radi po pravilima, sve je "transparentno" i da ne može biti bolje u redi a da ne može davati gore rezultate (samo naoko izgleda apšsurdno ali je više nego logično).

Biti pastir stoci je odgovorna i zahtjevna dužnost - a pravilno ju može odigrati samo pošten i moralan čovjek, koje ovdje ni Diogeneš sa feralom ne može otkriti jer se skrivaju u dubokom magičnom mraku iza debelih zavjesa "struke" - pa stoka tu nema šta tražiti.

No, i govečad se katkad zna pobuniti, pa se ili razbježe po stepama hrvatskog divljeg zapadnog Balkana (da ih ni najbolji kauboji ne mogu tako lako opet okupiti, ili se pak uzjogune u stampedo pa ih ni najbolja ograda ne može zaustaviti, nego usput razbiju i kola i lonce. a možda pod papcima strada i kakav iz one "struke".

Kaj bu kod nas, bu se vidlo (rekao bi Skviki)! No šta je tu taj Vicko Andrić prema najvećem od svih najvećih urbanističkih stručnjaka na divljem Zapadu od Balkana, koji je upravo i tu kakvu takvu struku zamijenio saborskom sinekurom narajcan "božanskom misijom velikog vođe iz Dugobaba.

Eto, što je sikuro sikuro je! Dva rumena brata će sve ostalo srediti (opaska: Rošin u prijevodu znači Rumeni, baš isto tako kao i zagrebački nadimak "čovjeka iz Koprivnice").

Nazdravlje ap!!

Tko je glasao

O ovome sam postao ranije,

O ovome sam postao ranije, no i dalje me raspizdi kada vidim spomen te teme. Od prvog trenutka kada smo vidjeli da je studio 2 ljevaka i hard disc dobio nagradu za idejno rješenje ove Borg-škverske rive užasnuo me "design" koji nema apsolutno nikakve poveznice sa nesretnim Splitom i Palačom pored te tvorevine. Identična šaka u oko mi je ona piramida u Louvresu, ma što o njoj govorili meni je to nakaradno spajati, pa neka dobije osam nagrada Peggy Guggenheim ili već kako se zovu. Znači u startu je reprezentativni gradski prostor, kakovih nema baš na bacanje na svijetu dan ljevacima kako bi nam otvorili nove vizure, zaigrala se geekovi malo računalima. Bunili su se konzervatori, bunili se sociolozi, etnolozi, ali Vizionari i Arhitekti su već namijenili izvesti tehnobetonski igrokaz. Odmah sam znao da stvar neće valjati kada su mladi arhitetki objasnili kako su bili par dana u Splitu, pa onda malo "to sve pofotkali digitalnim fotićem", pa se onda vratili u metropolu prepuni ideja o tome kako će oni napraviti novo arhitektonsko remek-djelo. Utrošeno je 80 milja gradskog novca, čitaj preliveno je u džepove koalicije poštenih splitskih poduzetnika koji su odlučili zamijeniti stare ustajale političke blatne vode. Nova mlada buržoazija, koja vozi touarege, skija u St. Moritzu, vozi jahte i oni su kao pametni, izmislili su toplu vodu. Hrvatski patent . Doduše kako kaže ona narodna "teško je sidit na bačvi meda a ne mašit' se", tako su i oni maznuli lovu, na račun stotinjak betonskih ploča, malo željeza , i kablova i led dioda. Dobili smo nakaradu koju apsolutno svi od čistača cipela do doktora znanosti smatraju promašajem, svi znaju da je maznuta lova i nikom ništa. I to je patentirano.
Na divljem zapadu davno bi Poljanić i kompanija visili na onim dizalicama umočeni u katran i perje.
Da ne bude sve tako obojano katranom, ipak, potrudio se agilni direktor Etnografskog muzeja koji je uspješno uspio oteti ( poduzetnicima koji su toliko zabrinuti za turističku ponudu Splita, ili bjelosvjetskim hoštaplerima tipa Mazukeli ili Železnjak) pedalj Palače, i spasiti je od propadanja. Nažalost vrhunski prostor zjapi relativno prazan, a turisti zuje kao muhe bez glave kroz Palaču, ne znajući za crkvicu napravljenu na mjestu gdje su bile Dioklecijanove privatne prostorije, i još par bisera koje Čovjek polako pretvara u reprezentativni prostor, oazu poduzetnik-free u Palači.
A momcima iz 2lhd bih poželio da naprave još puno betonskih silosa, ali u Vladivostoku, tamo im je mjesto.

Tko je glasao

Uglavnom se slažem sa

Uglavnom se slažem sa komentarom ali sa jednom konstatacijom ne:

idejno rješenje ove Borg-škverske rive užasnuo me "design" koji nema apsolutno nikakve poveznice sa nesretnim Splitom i Palačom pored te tvorevine.

Postoji poveznica i to baš između Palače i te borgovske strukture. Sa srednjovjekovnim splitom ima puno manje veze, a sa običnim splitskim pukom gotovo nikakve.
I Palača i ove čudne naprave rezultat su pokušaja uniformiranja i dokazivanja veličine - moći - bahatosti naručilaca i njihovog ukusa (vlastodržaca). Danas iz perspektive od 2000 godina, Palača nam je lijepa jer je rijetka, dragocjena kao izvor nekih saznanja, ali i ona je u svoje vrijeme nastanka bila dokaz veličine - moći i bahatosti naručioca Dioklecijana. Puk Salonski (Splitski) je kroz 2000 godina ondašnji dokaz moći pretvorio u svoje stanište i prilagodio to zdanje potrebama živuče svakodnevice.
Isto će se desiti i sa strukturama nosača tendi. Prokrom je dobar nerđajući materijal za gradnju kako brodova tako i kuća , i puk će mu vrlo brzo naći primjenu podobnu živim ljudima.
Budući da živimo u brza vremena to će se desiti vrlo brzo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci