Tagovi

Temelj altruizma za 21. stoljeće

Filozofija je humanog altruizma izgleda pod velikim napadom radikalnog individualizma. Dosadašnje taktike i argumenti očito posve podbacuju i potrebno je, izgleda, početi preosmišljavati samu ideju altruizma od njenih temelj prema gore.

Cinizam, i nepovjerenje koje iz njega logično proizlazi, postali su ozbiljan problem i prepreka obliku društva koje bi ujedno bilo i organska cjelina, ali i onoj, nažalost zaboravljenoj geštaltističkoj ideji sume koja je veća od pukog zbroja svojih sastavnica. Onoga društva koje nije prostitutka koju zlorabite kada vam treba i ne želite znati da postoji kada vam ne treba (ili kada treba nekom drugom) nego društva koje je prijatelj od kojega dobivate i kojem dajete.

Ono što ću ovdje napisati bit će samo skica, kostur koji će stoga, sveden na svoje puke formule, djelovati znatno lakše realizirati nego li je doista slučaj. Iz tog razloga nužno je neposlušati prvi impuls istog tog cinizma koji je izvor problema, koji će odmah potrčati da „mudro“, kakvim se voli lažno predstavljati, prozbori kako „ne valja vjerovati u jednostavna rješenja“. Napominjem, ne samo da nije jednostavno, nego je iznimno teško u djelo provesti ono što ću ovdje predložiti.

Nastojat ću sebičnost i krajnju autocentričnost suvremenog cinizma iskoristiti da ponudim novi pristup ideji solidarnosti kako bi ona odgovarala suvremenom čovjeku. Radije nego da pokušavam suvremenog čovjeka uvjeriti da se treba nekamo vraćati, s obzirom da je to ionako iluzija, valja mu predočiti ideju preinačenu onako da ona odgovara njegovom suvremenom senzibilitetu i misaonom sklopu.

Ono što se potkraj 70' naovamo počelo kristalizirati kao opće prihvaćena deviza, na moje beskrajno čuđenje, bila je ideja da altruizam nikada nije ni postojao. Ne samo da su ljudi svjesno napustili takvu ideju ugađajući egocentrizmu, nego da ni ono što je u povijesti postojalo nije bio pravi altruizam već najobičnija sebičnost. Jedina razlika bila je u tome što je za neke ljude ugoda ležala u činu pomaganja drugome. I tako dolazimo do glavnog pojma koji se kod razmišljanja o altruizmu redovito pojavljuje s obje strane debate - ugode. Proaltruisti, nazovimo ih, pitat će zašto čovjek osjeća ugodu kada pomaže drugome? I iz toga zaključiti da čovjek jest solidarno biće, dok će Kontraaltruisti tvrditi da sama činjenica da je osobna ugoda pokretač altruizma baca u vodu čitavu teoriju da je riječ o altruizmu. Tu se ljude koji se dobro osjećaju kada nekome pomažu počelo tretirati kao nekoga kome pri masturbiranju treba kakav posrednik ili pomagalo. Cilj je, dakle, samo ugoditi sebi, ali netko to nije u stanju postići bez te posrednosti. Budući da je to tako, mi smo se trebali, oslobođeni moralnih skrupula, posve prepustiti postizanju isključivo vlastite sreće i ugode. Ne mareći i ne osjećajući se lošije pred ljudima koji drugima pomažu jer oni to čine iz istih pobuda kao i oni ljudi koji zadovoljavaju samo sebe. Tako je dakle dokinut imperativ za solidarnošću.

Ovo nam se u svim svojim monstruoznim oblicima vraća od tog trenutka na ovamo. Izgubivši moć da se ujedinjujemo i udružujemo oko zajedničkih ciljeva, mi smo se posve politički kastrirali. Zatočeni u vječno čuđenje radi činjenice da „drugima“, i to uvijek drugima, nije jasno da se trebamo zajedno založiti za cilj da bismo ga ostvarili. I premda smo i mi sami, svaki pojedini od nas, isti ti drugi koji su radije doma zaokupljeni sobom, drugi su uvijek krivi za našu političku nedostatnost. Tako se egocentrizam koji je uslijed jeftinog i nepotkrepljenog cinizma izgubio svoju političku moć, naučio obraniti i od svoje krivnje za gubljenje te moći. Isti cinizam i egocentrizam koji su ubili solidarnost, ujedno su bili odgovor zašto oni sami nisu krivi za nestanak solidarnosti.

Rezultati za koje „ne žele da ih znate“

Namjerno ovdje citirajući naslov koji dobro oslikava samodopadnost paranoje, citirat ću u ovome tekstu samo jedan eksperiment. Nashova teorija društva koje je upravljano sebičnošću i osobnim interesom stavljena je na test u jednoj firmi u Americi ne upućujući pri tome ispitanike u narav eksperimenta. Firma u kojoj je bilo zaposleno puno operaterki dobile su zadatak. Rečeno im je da ako ga ne uspiju riješiti da će dobiti otkaz, ali isto tako i ako pomognu kolegicama da ga riješe, da će također dobiti otkaz. Ono što je bila prava priroda ovoga eksperimenta je pokušaj isključivanja faktora ugode kod altruizma. Predviđenom kaznom otkaza, nastojala se neutralizirati kod ljudi ugoda koju osjećaju kada nekome pomognu. Ta se ugoda naprosto nastojala neutralizirati time što se neće stimulirati nagradom. Pokušalo se vidjeti da li bi ljudi pomagali drugima kada od toga ne bi ni na koji način profitirali.

Rezultat nije bio po volji naručitelja eksperimenta pa se on jednostavno označio kao neuspio i njegovi se rezultati nisu ubuduće uzimali u obzir. Naime, neke su operaterke, znajući točan odgovor i što je još važnije znajući da riskiraju posao i karijeru, odlučile pomoći onima koje nisu znale odgovor. Dakle, bez osobne koristi, bez mogućnosti da ih se nagradi za solidarnost i pod prijetnjom otkaza, one su radile protiv sebe u određenoj mjeri i pomogle drugima.

Altruizam postoji doista u ljudima, on naprosto malo drugačije funkcionira od onoga što bi mogli očekivati. Ugoda nije zapravo argument protiv altruizma. Ako je evolucijski u čovjeku razvijen osjećaj ugode nakon što pomogne drugome možete reći da je on naprosto prirodno altruistično biće. Sjećam se da su u vrijeme moga studiranja mladi znali tu ideju temeljne sebičnosti izražavati kroz onu misao da čovjek nekoga voli radi sebe i da ga ne bi volio da mu to ne pruža zadovoljstvo. To se, nažalost, dosta ustalilo kao neupitna mudrost. No, to da li vi osjećate zadovoljstvo što nekome činite zadovoljstvo zapravo ne bi trebao biti argument protiv altruizma, mogao bi biti i argument za, dakle; činjenica da moja ljubav tebi stvara zadovoljstvo, stvara ga i meni.

Gadan sam kad me neko zajebe

Tužan i uplašen način razmišljanja posve egocentrične osobe. Osoba koja se osjeća manje vrijednom smatra da je nužno odmazdom dati do znanja da neće tolerirati to da ju se prevari. Time dolazimo do glavnog problema solidarnosti danas i načina na koji zapravo egocentrizam sprječava solidarnost. Danas, kada svi pokušavaju biti alfa mužjak u divljem i nepoštenom svijetu, solidarnost se počela tretirati kao slabost. Način na koji vas netko može prevariti je ako vas navuče na povjerenje i udruživanje. Kad god se s nekime udružite, bez obzira koliko vam važan cilj bio, postoji mogućnost da vas taj prevari. Da vas iskoristi tako da sam dođe do cilja, ali da vam pri tome onemogući da vi dođete do cilja. Jedino rješenje je „svak za sebe“, ili „spašavaj se ko može“ način razmišljanja. Premda ste kao pojedinac slabiji ili ranjiviji, ipak ste sigurni od toga da u svojim redovima imate izdajicu. Iz tog razloga pomaganje, udruživanje, solidarnost i altruizam su danas „glup“ potez. Riskantan, ne mudar potez koji vas bespotrebno izlaže riziku bez ikakve garancije. Tko vam može garantirati ako nekome pomognete da će i on pomoći vama?

Konačno

Što ako vi uopće ne tražite da vam netko zauzvrat pomaže? Što ako vi, jednako gledajući vlastitu korist, nekome pomažete radi same kategorije solidarnosti i restauracije vaše političke moći. Čak i ako ste se prepustili suvremenom MTV cinizmu, ovo bi vam svakako trebalo imati smisla; ako ja nekome pomažem i za jedini cilj imam restauraciju solidarnosti i altruizma, onda uopće nije važno kako će postupiti onaj kome pomažem. Ako od čovjeka ne očekujem da mi vrati uslugu, on me nikako ne može prevariti. Ta usluga njemu ide zato da bi se oživila solidarnost, a ne ide više usluga za uslugu. Nije više „počeši ti moja leđa, pa ću ja počešati tvoja“, nego baš naprotiv; počešat ću te po leđima ali pod uvjetom da mi ničim ne vraćaš uslugu. Ja te češem jer moram oživiti solidarnost i iz toga je razloga zabranjeno da tražim zauzvrat uslugu. Ti kao pojedinac mene ne zanimaš i ništa mi tvoje ne treba, ali ako namjeravam doći do udruživanja u politički relevantnu snagu ja moram oživiti solidarnost. Ako mi je to jasno, onda ja moram pomoći kada se to od mene traži, ili kada sam u mogućnosti, jer u protivnom ne mogu očekivati sudjelovanje u postizanju bilo kakvih društvenih ciljeva. Tako je svaki onaj altruistični čin koji reanimira solidarnost već unaprijed sam po sebi naplaćen. Nema gubitnika. Na ovaj način i sobom okupljeni, samodopadni, cinični i sebični čovjek 21. stoljeća može posve slobodno od straha da će ga se prevariti, ili da će on ostati kratkih rukava, počet pomagati drugim ljudima.

Komentari

Tko je glasao

daj 100 000 dolara i ja ću ti

daj 100 000 dolara i ja ću ti dokazat bilo što.. po narudžbi.. peer review.. 20 000 za slikanje po novinama i ima svi da linkaju sljedeći dan ;)

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

upravo doživljavaš afirmaciju

upravo doživljavaš afirmaciju humanog altruizma.. A bome ćeš postati još mnogo altruističniji..

ono, ko mrav..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Koja je svrha

nepojašnjenog komentara? Kada to "upravo"? Otkuda to da ju doživljavam? Kako ti znaš što ja doživljavam? Tiče li se to mene osobno ili šire zajednice? Što znači umekšana prijetnja: "a bome ćeš... ovo", ili "a bome ćeš ono"? Zašto misliš da ću postati još mnogo altruističniji? Kakav mrav?

pozz
doza

Tko je glasao

oni gore su od onih dole

oni gore su od onih dole oduvijek zahtijevali altruizam. To barem nije nikakav novi koncept. a kad je tolko altruizma unaokolo, pa netko mora sve te plodove altruizma i potrošiti, zar ne?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Da, ova okomica

kako si je postavio po hijierarhiji je točna. Pozicija moći jest uvijek nastojala posve potrošiti solidarnost i općenito propovijedati solidariziranje s onima koji su moćni.

Tako jedan TV voditelj u Americi stalno pokušava od ljudi dobiti odgovor zašto glasuju za Republikance koji svi redom zagovaraju porezne olakšice za bogate. Ili ukidanje poreza za bogate. Dakle siromah glasa za kandidata koji mu otvoreno i jasno obećaje da će onima koji već imaju sve dati još daleko više i to na njegov račun. Npr. Republikanci propovjedaju ukidanje bonova za hranu za one na minimalnoj plaći i potpunu slobodu od poreza za ljude čiji dolari uopće nemaju broja. I ljudi izađu na izbore i zaokruže tog tipa koji im jasno kaže da će ih učiniti još siromašnijima. (????)

To je razlog zašto sam u dnevniku "Protiv sebičnosti" pokušao ljudima objasniti zašto je jedino lateralna solidarnost pozitivna. Kada se nećeš niti postaviti superiorno nekome i pokazivati mu samilost, niti ćeš svoju solidarnost čuvati za suze Angeline Jolie ili za svog šefa na poslu. Ni nadređenom, ni podređenom - onima koji su u istoj poziciji kao i ti.

pozz
doza

Tko je glasao

Zaboravih dodati

Ako si mislio da sam ja gore i da ja od nekog dolje tražim altruizam, tu si me pogrešno procijenio, ja toliko malo imam da je malo onih koji su ispod mene.

pozz
doza

Tko je glasao

eh, sad, tko je tu s kim

eh, sad, tko je tu s kim solidaran i altruističan se uvijek lako zamrači. onaj tko ne zna kako će preživjet sljedeće godine, teško da će razvit "altruizam".Eventualno oni koji su za to plaćeni će u njima "razvijat altruizam"

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Covjek je kao ostatak

Covjek je kao ostatak zivotinjskog svijeta empaticno bice, no dijalektiku morala oblikuje teorija igara. Tú nema puno mjesta za Isusove mantre bezuvjetnosti.

Tko je glasao

IK

Ja se svejedno nadam spasiti po onoj Kristovoj - Tko izgubi život, spasit će ga - i naravno ne očekujem nikakva poboljšanja na ovom svijetu.

Živio.

Tko je glasao

Filozofija je humanog

Filozofija je humanog altruizma izgleda pod velikim napadom radikalnog individualizma. Dosadašnje taktike i argumenti očito posve podbacuju i potrebno je, izgleda, početi preosmišljavati samu ideju altruizma od njenih temelj prema gore.
Cinizam, i nepovjerenje koje iz njega logično proizlazi, postali su ozbiljan problem i prepreka obliku društva koje bi ujedno bilo i organska cjelina, ali i onoj, nažalost zaboravljenoj geštaltističkoj ideji sume koja je veća od pukog zbroja svojih sastavnica.

To moze samo tako u datom trenutku izgledati medutim ono sto sada vlada - liberalizam - ne opredjeljuje se niti za "radikalni individualizam" niti za organicizam vec omogucava teren da se ovo dvoje moze medusobno pluralno sukobljavati. Stoga niti nema posebne potrebe (osim filozofske) propitkivati nekakve temelje altruizma 21. stoljeca, kada ce to ionako doci kao rezultat sraza upravo spomenutog. Vaznije je poraditi na okruzenju tog sraza da se ne izrodi kakav totalitarni izlet bilo kojeg tipa.

Medutim, ja na pojam alturizma prije svega gledam iz biolosko evolutivnog kuta.
Altruizam je oblik sebicnosti, ali takve koji osigurava korist u pretpostavljenoj buducnosti ili u sadasnjosti jer altruisticna osoba racuna na pripadnost zajednici od koje moze dobiti izravnu korist.
Altruizam je u tom smislu usko povezana sa evolucijom, jer se protokom vremena evolutivnim procesom doslo do toga da je altruizam nesto sto uocavamo u ponasanju ljudi i sl. i sto na prvi pogled cudi.

Fascinantno je do koje se mjere moze ici u dubinu prema dnu i na nižim razianma uocavati altruisticke modele.
Stvar se vec uocava na razini stanice, na razini kromosoma i dijelova kromosoma.

Altruizam je evolutivni kondenzat onoga sto se moze modela kao sto je npr kontinuirana iterativna zatvorenikova dilema, a gdje je strategija milo-za-drago (Tit-For-Tat) nesto sto daje najbolje rezultate. Mi smo u tom smislu super racionalne i uspjesne "igrace" konzole i gotovo cjelokupno drustveno ponasanje u povijesti se lijepo dade izvuci iz toga.

http://www.archive.org/download/RobertSapolsky-BiologyAndHumanBehavior/1...
ili sirje: http://www.archive.org/details/RobertSapolsky-BiologyAndHumanBehavior

Tko je glasao

neke korisne stvari iz istraživanja altruizma...

Poznat je američki slučaj jednog silovanja (kasnije često korišten kao primjer u istraživanjima) gdje je žena napadnuta i silovana par sati - na platou između stambenih zgrada - više sati. Iako je cijelo vrijeme zapomagala i branila se - na kraju se ispostavilo da nitko od susjeda nije satima pozvao policiju. Kada se cijeli taj slučaj istraživao - glavni odgovor stanara bio je "Mislio sam da je već puno drugih susjeda zvalo policiju - pa nisam i ja htio gnjaviti; ne mogu vjerovati da nitko nije zvao!"

To je "iznjedrilo" dosta istraživanja o altruizmu, te kako i kada do njega dolazi. Opširnu znanstvenu knjigu je nemoguće sada tu prepričati, ali se sjećam jednog vrlo korisnog savjeta (zaključka).

Uglavnom, autorica tvrdi da velika većina ljudi ima urođenu ljudsku potrebu za pomaganjem - bez ikakve "protuustluge" (autorica isključuje samougodu kao pokretača) - ali da se mora "pogoditi u žicu". A po njenom je ključ - individualizacija.

Dakle - kada Vam se nešto događa (ako ste žrtva nekog postupka) NIKADA ne zapomažite općenito - ne vičite Upomoć, neka mi NETKO pomogne i sl. - nego IMENUJTE pomagača, učinite ga osobnim. Dakle - pogledajte nekoga tko je u blizini, pozovite ga, opišite ga.

Rezultati njenih istraživanja (simulacije otimanja torbica u metrou, napastvovanje na javnom mjestu i sl.) govore o ludoj razlici u ponašanju ljudi koji su u jednom trenutku amorfna masa nespremna na reakciju... a nakon imenovanja "upomoć, vi, gospodine, u odijelu, molim vas" situacija postaje sasvim drugačija - "prozvani" kreće u pomoć, a nakon toga mu se pridržuju i ostali.

Tko je glasao

Točno, točno...

disperzija odgovornosti. Na to sam i zaboravio, riječ je o pojavi koje se redovito javlja kada je veća grupa ljudi jer se odgovornost širi na cijelu grupu po ključu: netko će već pomoći, ali onda kada cijela grupa tako razmišlja šanse da netko pomogne su zapravo manje.

thx na komentaru

pozz
doza

Tko je glasao

točno je to za disperziju,

točno je to za disperziju, ali ovisi i o uvjetima u kojima se živi. recimo neki se uvijek osjećaju pozvanima pomoći u nekim slučajevima. vjerojatno bi policajac pritekao pomoći toj ženi. kad nekome pozli na javnome mjestu doktori i medicinske sestre se najčešće sami javljaju bez da ih netko direktno pozove. u susjedstvu gdje se svi poznaju teško da će se nešto takvo ignorirati.
možda ponašanje nije dokaz ljudske prirode već uvjeta u kojima živimo.
tamo gdje je se od ljudi očekuje da se ne petljaju u tuđe stvari, gdje se od ljudi traži da ne smetaju tamo gdje nisu stručni češće će se dogoditi ignoriranje i očekivanje da netko drugi obavi posao za njih.
ako se trudimo da se stvara svijet u kojem su ljudi solidarni vjerojatno bi takve stvari da ignoriramo napad na nekoga nestale.

baj d vej, odličan tekst.

Tko je glasao

hm...

možda ispadnem tele, ali nema veze...
"Cinizam, i nepovjerenje koje iz njega logično proizlazi"... nekako mi se čini da je redoslijed obrnut, bar po mome shvaćanju, odnosno da nepovjerenje, sumnja, stvara cinizam...
profesor

Tko je glasao

Ne, ne

komentar je na mjestu, sasvim je moguće da si ti u pravu. Ja ne mogu tvrditi da znam točno što motivira što. Jedino što mogu reći da danas primjećujem dosta iznimno neinformiranog cinizma (nepovjerenje radi nepovjerenja), pa mi se čini da do njega dolazi jer ga ljudi usvajaju kao nekakvo životno pravilo, kao svoju životnu filozofiju koja ne dolazi nakon konkretnog razočarenja, nego sličnije "preamptive strike-u", sličnije nekakvoj preventivi. Ljudi kao da misle da ako su u startu malodušni u vezi svega dobroga da će onda točnije procijeniti i da je time smanjen rizik od nasjedanja na prevaru.

pozz
doza

Tko je glasao

Eksperiment

(Bojim se da bi danas takav eksperiment pokazao drugačije rezultate - kad je ovaj opisani eksperiment proveden?)

Nije lako današnjem čovjeku s tim altruizmom.

Jako je na cijeni timski rad i svaki poslodavac koji drži do sebe navest će kako traži baš "team playera".
Timski rad podrazumijeva da je zajednički cilj važniji od osobnog.

Potom, jako se cijeni kompetitivnost, kako među timovima, tako i unutar timova. Ovo je era kompetitivnosti, vječnog natjecanja u kojem su sva sredstva dozvoljena ako se postiže cilj.

Onda, poželjno je biti procesno orijentiran (ono - "važno je putovanje, a ne cilj"). Međutim, vidi vraže, obično te na kraju ocjenjuju po postignutim ciljevima.

Naposlijetku ide logika - "ne možeš spasiti svijet, ali možeš spasiti sebe" u kojoj se krije zamka antihumanosti.

U tom labirintu (korporativnih) pravila, mjesta za altruizam ima ako je isti - ugovoren, organiziran, dio procesa ili definirani cilj.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Dobra primjedba

koja može borbi i doprinijeti. Naime, ljude se sve lakše i lakše huška protiv korporacijskog ustroja, tako da ako uspiješ altruizam predočiti kao nešto što je subverzivno za korporaciju, tim bolje.

Ovaj timski rad koji opisuješ svejedno ne mijenja činjenicu da imaš posla sa heterogenim skupom. Sa skupom ljudi koji su mehanički povezani samim ciljem, ali bez homogeniziranja, jer uslijed kompetitivnosti svejedno pojedinac ne dijeli otvoreno svoje znanje, nego njime pokušava poboljšati svoj položaj. To je kombinacija timskog rada i individualnog profita koja obično ne rezultira organskom cjelinom.

pozz
doza

Tko je glasao

ipak...

"Timski rad podrazumijeva da je zajednički cilj važniji od osobnog." Čini mi se da je to mantra poslodavca, gazde, todorića, mudrinića, a ne cilj u svrhu boljitka onih koji za nj izgaraju (bar u većini slučajeva). narafski, to ti tipovi lijepo upakiraju, a ti "grizeš" ko budala. a na kraju ti je jedina sreća što ćeš dobiti otkaz iza nekog drugog koji nije dovoljno zdušno"grizao"... nešto ko konji na trkama, dok oni koji se klade ubiru profit, bože mi prosti :(
profesor

Tko je glasao

trebao bih par altruističnih

trebao bih par altruističnih žiranata :)

apsolutnost oposuma ayn rand i socijalni darvinizam su vec odavno prepoznati kao bedastoce iz prostog razloga sto ima jako malo ljudi koji ne bi bakici pomogli da predje ulicu. tako da ne vidim kako ti je altruizam pod opsadom. medjutim, kad u jednadzbu uvalis lovu (vece kolicine) stvari postaju mrvicu komplicirane. pretpostavljam da bih mogao altruizmom nazvati onu sicu od par trilijona americkom bankarskom sektoru, zeznuli se ljudi, svakom se moze dogoditi.

ukoliko nemas pritiska (egzistencijalnog), nema napretka, kako u drustvu tako i u prirodi. i sebicnost i altruizam imaju svoje mjesto u drustvu, a gdje cemo povuc limite, to je drugi par rukava.

inace, ne bih volio altruisticne politicare. sto god dohvate, zeznu. radje nek ne smetaju.

Tko je glasao

Drago mi je da znaš za Rand

Tako da ne moram sve detalje navoditi u samom tekstu. Iako, sve bih dao da si u pravu, samo Rand se danas vraća jača nego ikad. Ta ideja je daleko od pokopane. Čitav pokret uništavanja ideje Vlade (Small Government u USA, Big Society u UK, borba protiv poreza i kontrole tržišta u cijelom svijetu, pa čak i mjerenje zaposlenikove vrijednosti po učinkovitosti - ako te bude zanimalo mogu udariti i s detaljima, ali da sad ne udavim, Pa i Reganova maksima; sebičnost je dobra i cijela priča oko Gekko-a) se odvija upravo po pretpostavci da je moguće imati stabilno društvo u kojem bi svatko gledao samo i isključivo svoj interes. Mislim da nam tek predstoji te argumente pokopati.

Inače bakica na ulici te ništa ne košta, a to je upravo ono što se u eksperimentu pokušalo zaobići. Pokušalo se stvoriti situaciju u kojoj ne samo da te se neće stimulirati da nekome pomogneš, i ne samo da možeš ostati na pozitivnoj nuli kao kod bakice, nego da te se još i kazni ako pomažeš, ap se uzelo da ako ideš protiv svog komoda da bi pomogao, onda je to altruizam, a to u slučaju bakice na cesti ne stoji. Tu se još uvijek može tvrditi da pomažeš zato što to ne ide protiv tvoje koristi.

pozz
doza

pozz
doza

Tko je glasao

bakica je malo karikirano.

bakica je malo karikirano. cini mi se da ljudi vec laganica postaju svjesni (OWS, prosvjedi po europi, itd) da je laissez-faire svoje odradio (hehe). postoji jedna odokativna cifra do koje sam altruistican (npr. 100kn) a preko toga smatram to kao napad na osobnu egzistenciju (npr 30k eur). i ekipici postaje laganica jasno da su (trenutno) recimo davanja za socijalno debelo iznad njihove granice altruisticnosti, te da ako im se ne uzme, nece platiti. isto tako im (kao sto se vidi na ponekom primjeru oko naplate autorskih prava) postaje jasno da tu granicu izmedju altruizma i egzistencije moraju povecati jer iako izgleda kao altruizam, ti u stvari placas svoju slobodu (dakle egzistenciju) te ima mjesta za podizati.

mislim da je to sto se vraca (u stvari, vec 20-30 godina vani ide ta spika) cisti marketing. ne postoji u ovom univerzumu varijanta da ti ikako moralno opravdas poteze bankara, bonitetnih kuca itd itd osim da (bezobrazno) izjavis greed is good (tj crno je bijelo). a skoro svima je savrseno jasno da je americki san za njih konstantno americka nocna mora. politicari su savrseno s njima u talu, jer em imaju podosta ekonomske koristi, em kao dodatni argument trebaju pokazati ekstremnu nesposobnost drzave u baratanju zajednickim dobrom (sto im ne pada tesko).

ma u biti - povjest se stalno ponavlja. francuska revolucija - solidarnost, 20-40te - greed is good, 50-60te - solidarnost, 80te - greed is good. sad smo dosli do krajnjih granica, sad opet ide solidarnost, pa ce opet greed is good. nemam pojma kako cemo se izvuc iz tog zacaranog kruga.

Tko je glasao

Bit će zanimljiva zima, :-)))

Samo da pokušam izbjeći nepotrebne nesporazume. Meni se ne čini da smo mi suprotstavljeni u nekim temeljnim načelima, ali kao da se razlikujemo po tome koliko ozbiljnom shvaćamo ostavštinu Ayn Rand. Pa ako dopuštaš:

Alan Greenspan je odani randovac. Vrlo utjecajan čovjek koji je upravo ravnajući se filozofijom radikalnog individualizma savjetovao Billa Clintona da odustane od svojih socijalnih reformi, te da nastavi s povlačenjem države iz ekonomije i tržišta.

Tony Blair sa svojim podilaženjem swing-voteu, američki psiholozi koji su vodili kampanju Margaret Thatcher, prokazivanje „zelota“ u socijalnim državama. Reforma National Health Service koja je također preuzela statističke i matematičke modele za procjenu učinkovitosti zaposlenika. Negativna sloboda kao model preuzet u filozofiji liberalizma.

Mit Romney, potencijalni republikanski kandidat radio je kao „egzekutor“ posrnulih tvrtki u pravom blještećem primjeru ekonomskog darvinizma. Ron Paul jedan od utjecajnih biznismena i jedan od slabijih kandidata za predsjednika, autor je knjige koja upravo propovjeda ekonomsku primjenu države bez vlade i potpuno slobodnog tržišta.

David Cameron je aktualni britanski premijer koji je najveći zagovornik ideje Big Society, još jednog ljepuškastog naziva za privatizaciju neprofitnog, kulturnog sektora.

American Petroleum Institute kompletan počiva na ideji deregulacije koja je temelj oslobađanja biznisa od nadzora vlade. A čitava Republikanska stranka, a libertinci?

A ideološki mainstream diskurs: Atlas Shrugged je dobio ekranizaciju u prošloj godini, Moneyball, nagrađivani, gotovo pa all-star film, tematizira istinit događaj i osobu koja je pokušala vođenje nekog skupa ljudi potpuno prepustiti statistici i matematici i time ostvarila „nevjerojatan uspjeh“, a Temple Grandin...

Kada bi barem svima bilo jasno da je američki san američka noćna mora. Kada slušaš intervjue s prosječnim Amerom, ova se kriza dogodila zato što nije bilo dovoljno deregulacije. Nije bilo dovoljno nesputane sebičnosti, vlada se previše petljala u sve. Freddie Mac i Fannie Mae su krivi, nisu krivi Hedge fondovi, čak i siromašan Amer smatra da su Hedge fondovi samo radili sve ono što su mogli i da je to u redu.

Tko je glasao

bit ce i proljece, siguran

bit ce i proljece, siguran sam :)

da budemo precizniji, moze ovako: kao zivotna filozofija, religija da tako kazem, pisanje ayn rand je cisti promasaj i bezopasno. naime, svatkome s roditeljima (hehe) je ocito da neselektivna primjena toga jednostavno nije ono sto bi itko mogao uciniti. fuckas zivotnu filozofiju ako je selektivna. no kao pojednostavljivanje situacije (odnosno default opcija kad nemam ideje sto napravit) jeste. po meni je i altruizam isto - mada su posljedice benignije - u prvom slucaju drustvo skvikne jer sva lova zavrsi kod par njih, u drugom skvikne jer od silnog altruizma zaboravimo egzistencijalne potrebe (ok, do toga nece doci, primitivni dio mozga je cudo jedno :). posebno je opasno (u sto smo se upustili prije 20tak godina) ako zaboravimo da su altruizam/objektivizam u stvari jedna te ista stvar u smislu kako je tama odsutnost svjetlosti, jer nam je tako olfo lakse sagledat situaciju (standardno pojednostavljivanje, jel).

stima da jos postoje pokusaji da se ayn rand (upakirana na razne nacine) i danas pokusava prodat ekipi. nisam ziher da ce to ostati neprocitano s obzirom da danas ekipa komunicira vise nego ikad (vrijeme interneta i mlatimudije, jel), a s obzirom da sugovornicima egzistencija nije ugrozena samim tim cinom, altruizam je default opcija.

inace, mitt romneya sam gledao prije neki dan kako ubjedjuje ekipu sa OWS-a - vi ste u krivu, amerika je u pravu... kakav lik. ameri su stvarno doktorirali polarizaciju - njima je gotovo sve binarno. zbog toga mi je tesko uzimati izjave likova s njihove telke ozbiljno s obzirom da je i ona vec odavno u sluzbi te polarizacije (cini se da to u eu ide malo teze zbog previse zainteresiranih strana, a i nisu toliko radili na polarizaciji - sto ne znaci da je imuna).

svodjenje ljudi na brojke (u recimo drzavnoj upravi) ne vidim kao neku dehumanizaciju (mada tako izgleda), vec cist kao drugu stranu altruizam/objektivizam osi. sam altruizam je sadrzan u tome sto su zaposleni u biti glasaci (vidis da ni kod nas nitko da skupi petlje da im da otkaz). u privatnom sektoru (recimo u velikoj internacionalnoj kompaniji) to jeste dehumanizacija, s obzirom da nemas drugu stranu klackalice. tesko je smislit i provest lagano rjesenje za to - neke naznake se javljaju u smislu teznje drustva za vecim utjecajem (regulatornim) drzave na trzistu - ukoliko to bude skresalo greed is good kompanije te omogucilo pojavu drugacijih, problem rijesen. ukoliko ne bude, cini mi se izglednim da ce se i to traziti (mozda nasa djeca).

idem sad bacit pogled na atlas shrugged, kolko zeludac bude izdrzao :)

Tko je glasao

Yebo te patak

zaboli me glava dok sam sve pročitao.

Često se s tobom ne slažem, ovo mi se dopalo.

Što si zapravo htio reći. Jesmo li mi na ovim prostorima ,zapravo dobri ili loši momci.

Osobno,ako nekom pomognem ne očekujem baš ništa zauzvrat.

sve dobro...

Tko je glasao

@doza, sve pohvale.

@doza,
sve pohvale.

Tko je glasao
Tko je glasao

@indian, @zoc, @drvosjek

Hvala vam na komentarima. Nemam puno što komentirati jer nema tu nekih pitanja, ali svejedno, hvala.

@drvosjek; moje osobno mišljenje (ako ti išta znači), temeljeno na tvojoj posljednjoj rečenici, je da je to upravo altruizam o kojem sam htio pričati.

pozz
doza

Tko je glasao

Previše stručan tekst ,ali i

Previše stručan tekst ,ali i previše tužan tekst. Reći da je čovjek ustuknuo pred kapitalom i totalnim indvidulizmom i da se sa time moramo složiti je znak da svijet doživljava svoj kraj.

Ipak ima suprotnih ljudi , a ti ljudi su i danas u srcima svih dobrih ljudi..., sjetiti ću se samo Gadaffija...

Justice for all !

Tko je glasao

naš prijatelj Gadafi...

..busola, ma nije tekst tužan, on d kontrari, samo ne kužim ovo s Gadafijem, pretpostavljam da je tu neka ironija?
daj pls. pojasni (danas mi mozak ne radi, nije se još oporavio od jučer, iscrpilo me to ekstenzivno praćenje situacije oko referenduma, sva tumačenja, ovo, ono...)

a tebi doza jedan dodatak: osveta nije nužno loš čin. zašto? zato jer ak tebe netko zajebe, onda računaš da može zajebat i drugog, i trećeg, itd. i tako on/ona prekida taj energetski krug (davanja i širenja dalje) jer u tome je cijeli hack: u izmjeni energije; a usput, onak' čisto "sitnoljudski" i "egotriperski" osveta zna bit' slatka, šta jes, jes :)) drugo, osveta (pametno osmišljena) ima i edukativni karakter: računaš da drugi može naučiti lekciju i da mu više neće pasti na pamet da ponovo učini isto..
nda, taj element: osveta da ili ne, to bi trebalo dublje razradit al ono, ne na onoj, sitnoj, egotriperskoj razini...
a ima tu još jedan element "altruizma" kao fenomena: osjećaj superiornosti, osjećaj da si bolji od drugog (kojem pomažeš)...

ma, ima toga puno, u svakom slučaju vrlo zanimljiva tema i vrlo zanimljiv dnevnik.

a onak' na nekakvoj "prizemnoj" razini, mislim da je u svakom slučaju dobro činiti dobro, vratilo ti se ili ne, nema veze, ali feeling je really great; kad napravim nešto dobro nekome - pa i nečemu, recimo, nekakvom općem cilju - osjećam baš taj neki feeling sreće i ispunjenja; to zna biti prilično snažna emocija, ne znam sa sigurnošću reći, ali to bi valjda bilo ono stanje koje se u knjigama opisuje pod fenomenom "sreća"; intenzivna emocija koja daleko nadilazi osjećaj nekakve ugode; pojednostavljeno rečeno, što je "žrtva" za drugoga ili drugo veća, to je feeling sreće veći;
a ugoda je ono, na razini, ak nekom platiš' pivu jer je trenutačno švorc ili tak nešto...to nije neki big deal al' je isto dobro stanje.

CC

Tko je glasao

Thx na kommu

Oko detalja se ne slažemo skroz, ali nisu oni najvažniji. Temelji su tu.

Jer... taj poučak može imati i kontraefekt, onaj tko ti je učinio zlo i kome si se osvetio gleda kako popraviti svoje metode, i kako da ga drugi puta ne uhvatiš. Moguća je i jedna i druga varijanta. Čini mi se da je bolje da svatko pokuša svoju osobnu emotivnu investiciju preseliti na drugi plan; ne možeš me prevariti jer svoje postupke ne ravanam prema tvojim povratnim postupcima i protuuslugama. "Svoje postupke ravnam prema nužnosti da ponovno oživim suradnju kako bih mogao izboriti bolju budućnost za sve." Na taj ti način nitko nikada ne može biti dužan, a veće dobro je u tome što ti svoj mentalni sklop setiraš tako da je otvoren za bezinteresnu podršku svih plemenitih ciljeva.

pozz
doza

Tko je glasao

Očito nisam baš

uspio dovoljno razumljivo napisati temeljnu ideju. Ovo ne bi trebao biti tužan tekst, čak ga je lakše optužiti za pretjeran optimizam. Moja je tvrdnja da postoji način kako se oteti sebičnosti i apatiji. To ne bi trebalo biti tužno??

Možda se nismo dobro razumjeli.

pozz
doza

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci