Tagovi

Tehnomenadžeri - kako se upravlja(lo) državnim poduzećima ?

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

Vremenom, ne samo posljednjih sedamnaest godina, stvorila se kasta upravljača koji se običnim ljudima čine kao božanstva. Znaš da postoje, vidiš ih na televizijama ali običan čovjek teško da ikad može doprijeti u njihovo društvo. Njima hodočaste razni tražitelji i izaslanstva kojima treba pomoć ili sponzorstvo, a oni poput bogova nekima udjele kakvu milost, najčešće u vidu novca. Pravda se to da je interes u marketingu što valjda podrazumijeva da će zbog ispisanog naziva na dresu recimo nogometaša, HEP prodati više struje, INA više goriva, Pliva više lijekova, Podravka više tko zna čega, a JANAF pretočiti više nafte.

U slučaju da rezultati poslovanja ne budu u skladu s očekivanjima, pa i da dođe do znatnih gubitaka, problema nema. Pokrit će država jer razlog je viša sila. Uvijek je uzrok kretanje cijena nafte na svjetskom tržištu, godina bez dovoljno ili s previše padavina, zastarjelost tehnologije koja je iznimno skupa pa se bez pomoći države ne može zamijeniti novom i sve u tom pravcu. Ne pamtimo slučaj kada je netko od najsposobnijih upravljača odgovarao za loše poslovanje što znači da su nepogrešivi najmanje kao i oni koji su ih izabrali (još jedna odlika božanstava).

Na podlozi navodno znanstvenih istraživanja, jedino je ta skupina sposobna zemlju izvući iz gospodarske krize. Nekadašnji prvi samoupravljači su dobili i novo ime – oni su „tehnomenadžeri“.
Tehnomenadžeri imaju primanja koja su primjerena njihovim sposobnostima, manje rezultatima rada jer bi to previše podsjećalo na omrznuti socijalizam kojeg je jedna od krilatica bila „svakom prema radu i rezultatima rada“. Tako je i red jer roba koje na tržištu ima najmanje, ima i najvišu cijenu.
Potvrda iznimne sposobnosti je i činjenica da mnogi od njih ostaju na upravljačkoj poziciji i nakon što državno poduzeće prijeđe u ruke privatnog kapitala.

Tehnomenadžeri pored ugovora o radu, ako ih uopće imaju, imaju i posebne menadžerske ugovore koji reguliraju njihova prava poput plaće, korištenja službenih vozila, mobitela, prava na angažiranje vanjskih konzultanata, prava na redovne i izvanredne godišnje nagrade, prava na udio u vlasništvu (opcijske dionice), prava na udio u čistoj dobiti poduzeća, otpremnine u slučaju redovnog i izvanrednog odlaska iz poduzeća ili otkaza ugovora, životna i druga osiguranja, te još puno drugoga. Rjeđe se ugovara njihova odgovornost u slučaju lošeg poslovanja (manje dobiti od planirane ili stvaranja gubitka), izuzev one po zakonu o trgovačkim društvima. Nije poznato da bi itko od njih za poslovni rezultat odgovarao vlastitom imovinom ili kakvom policom osiguranja čije bi premije morao uplaćivati iz vlastitih sredstava ili da, recimo, visina vrijednosti takve police osiguranja određuje veličinu ili vrijednost poduzeća koje mu se povjerava na upravljanje.

Uzmemo li u obzir samo visinu plaće, najčešće ispada da su tehnomenadžeri bolje plaćeni od državnih službenika, saborskih zastupnika, ministara, premijera ili predsjednika sabora i države koji predstavljaju vlasnika poduzeća. Zašto je to tako, nitko smisleno još nije objasnio. Obično se pojašnjava i pravda da tko bi radio ili bio odgovoran za poslovanje tako ogromnih poduzeća da je plaćen kao državni službenik, te da to onda nitko ne bi htio raditi. Pitam se kako to znaju.

Nisam siguran da je tomu tako a i tko je vidio kakav natječaj u kojem bi se tražilo predsjednika uprave npr. INE, HEP-a, JANAF-a i sl.

Da ih ima, možda bi tko i prihvatio za recimo 15-20.000,00kn. Zašto se ne proba? Vjerujem da bi se našlo.

A vi?

Komentari

Ta gospoda tamo na ta mjesta

Ta gospoda tamo na ta mjesta dolaze političkom podobnošću. Za taj posao primaju nenormalno visoke menadžerske plaće.
Istini za volju svako to poduzeće je, samo po sebi, toliko velik sustav koji bi nastavio jednako raditi i kad se ti sposobni menadžeri ne bi uopće pojavili na poslu šest mjeseci. Tada bi jedino bilo loše što oni u vrijeme svog izbivanja ne bi dobivali svoj postotak koji inače dobivaju za namještanje raznih poslova svojim bliskim osobama.
Kad bismo sada uhapsili sve one koji u javnim poduzećima imaju menadžerske plaće, mogućnost da uhapsimo nekog nevinog bila bi gotovo ravna nuli. Zašto? Zato što ako nisu sudjelovali u nekom vidu korupcije, sigurno znaju za neki slučaj koji je njihov radni kolega napravio ( neprijavljivanje kaznenog djela je kazneno djelo).
Znači organiziramo seminar za menadžere u javnim poduzećima, sve ih sakupimo na jedno mjesto i samo bacimo mrežu. Jedno od najvećih izvorišta korupcije je očišćeno. 

PS. Malo si nisku plaću stavio na natječaj. Oni rade za više. Mesić je za Vojkovića običan referent.

Tko je glasao

Možda bi hapšenje bilo

Možda bi hapšenje bilo preradikalna mjera, ja odvajam kriminal od vođenja, koliko god nevjerojatno bilo moguće da ga nema.

Point je u tome da da li je baš tako da državna poduzeća mogu voditi iskljućivo tehnomenadžeri sadašnjeg profila a ne recimo neki dipling ili slično potpuno nepoznat i izvan sadašnjih krugova, tim više jer rizik poslovanja gotovo da ne postoji budući se sve pretvori u višu silu i odgovornosti nema.

Što ne bi mogao netko npr. iz kruga ovdašnjih pisatelja?

B-52

Tko je glasao

Tehnomenadžerstvo je

Tehnomenadžerstvo je složena pojava, koja nije jenjala nego baš upravo blista. Ovdje istaknute pojave su bitne ali se neće rješiti ničim pa ni kad te sustave potpuno preuzmu jači strani sustavi, jer su druga, omeđenija i discipliniranija razina pojave. Obzirom da je pojavu razvilo i hrani nešto kao "kulturna revolucija", peva razina pojave je bitno raširenija epidemija uspjeha, poptupno pomješana sa svim drugim pojavama do mjere da to odavno nitko i ne prikriva, jer je to normalno i jer je teško razlikovati od prakse koja nije surogat (privid) nečeg.

Pojava je svjetski iskusna i pogoduje joj okružje u kojem se traže uspjesi a ne razmišlja o drugom osim cilja, samog uspjeha. Npr. sada je apstraktni Jure Radić preuzeo vođenje jedne od interesnih tehnomenadžerskih poluga IGH, i sada ta socrealistički nepromjenjeno intonirana poluga blista na zadovoljstvo sličnih dioničara iz svih stranaka i partnera, više nego pod vodstvom nešto iskusnijih i konkretnijih dioničara. Još je, samo naoko, veće čudo što je ta nijansa nepromjenjenog socrealizma uvjerljivo uspješnija od bratskih frakcija koje su se očito pogrešno mučile sa amerikaniziranim i drugim aromama (npr. Čačić, Žužul), demagoškim gubljenjima vremena za povremene političke fore oko društva i države, dogradnjam osobnosti (zatezanja lica ...) i sličnim pomodnim prodajama magle urođenicima.

Za očekivati je da pojavu izda strpljenje i uobičajeno milosrđe, jer nakon što odmiču nekadašnji šegrti iz Srbije, Rusije i nekih bliskoistočnih krajeva, sada su na tom putu i drugovi iz Crne Gore i BiH, što je već previše. Sve češća pozivanja na zapad i razne diletantske zemlje, kao što to čuveni G-news radi, a i politika (stranke, zar toga nije više dosta) i sve forme i slično, ovu iskusnu i uspješnu pojavu, koja je predvodila sve supjehe, sve više iritiraju.

Tko je glasao

Fascinira kako uvijek jedni

Fascinira kako uvijek jedni te isti sjede na tim foteljama i nikakve klimatske i druge promjene, pa i one sustava, ne mogu narušiti njihovu komociju.

Zar smo stvarno kao društvo ovisni o tom soju i da nitko izvan kruga posvećenih ne bi jednako, pa i bolje, mogao upravljati jednim HEP-om ili JANAF-om?

Nekako mi se čini da bih i ja mogao podmetnuti leđa pod to preteško breme šefovanja.

B-52

Tko je glasao

To stvarno nisu laki

To stvarno nisu laki zadaci., bez ironije. Na desetoj tehnomendažerskoj razini osoba već mora izgrađivana i izgrađena, samo na svom radnom mjstu od 3-4 sobe, 2 tajnice nekoliko automobila i hrpu kojekakve organizacije i pravila treba znanja i snalaženja, a u stvarnom poslu praktički dan i noć širok dijapazon kretanja i snalaženja. Frajeri koji su još povezali politiku, sport, komplicirane privatne pobveze i još više sklonosti su već natčovjek. Prema višim razinama je malo lakše, ali neprijatelj nikad ne spava i povremeno se pojavljuju infarkt stanja. Nije to lako, ni neprijatelju ne bih preporučio takve puteve uspjeha.

Tko je glasao

I onda su takvi na takvim

I onda su takvi na takvim razinama jako cudni - vise ne znaju normalno pricati, gube slijed u recenici, sastanke smatraju tlakom, najradije bi da vas niti nema i da se sav posao sam obavlja, u sekundi mijenjaju raspolozenje, usred neke cist normalne price puknu ko kokica i frka !!!
Takoder gube manire pristojnog ponasanja u drustvu, na sluzbenim vecerama otmjena gospoda gase cigarete u tanjur nakon netom pojedene janjetine koju razvlace prstima i kidaju zubima - doduse jos uvijek paze da ne umoce kravatu. Imaju toliko novca, povlastica i vaznosti da im vise nije bitno sto ce netko misliti o njima .
Padaju u nekontrolirane izljeve smijeha ili bijesa, cudo jedno...A onda u pauzama toga kad su dobre volje zakucaju vas u stolicu preko puta sebe i pricaju bez kraja i konca o vlastitoj nadarenoj i najpametnijoj na svijetu djeci/dijeti/boji kose (ž) ili nogometu/lovu/autotrkama i automobilima/kako su bili glavni u razredu u petom osnovne (m) - ovisi - i time vam sisu krv, a vi morate kus, a u isto vrijeme vam gori pod riti jer znate da vas ceka pet zadataka koje vam je ista osoba natovarila za dovrsavanje DANAS.
Ne smiju li se ljudi njihovim dosjetkama postaju prgavi i proglasavaju ih glupima.
Piju dosta vocnih sokova ( neki se nalijevaju i hektolitrima kave ) ali znalci ponekad sapatom iza ruke priklonjene k ustima vele *** #$#$$&%&/# da su malo na bijelom "##$#$%*** ma sto to znacilo, ja se u te stvari ne razumijem, a cim se nesto saptom kaze ja vise ne pitam dalje ...
I da, kad dodu do odredene razine tehnomenadzerstva, onda vas vise nemaju zivaca saslusati duze od tri recenice, kamoli do kraja, masu rukom da skratite pricu (jer za Bogamiloga njih ceka osmi dan stvaranja svijeta, a vi se tu vucete s izlaganjem i zadrzavate ga ), nasto vi naravno skracujete verbalno, a mailom saljete potpunu verziju.
Nakon nekog vremena urlicuci vam ulijecu u ured da zasto niste obavili neku stvar koju ste vec i zaboravili da ste obavili i proslijedili dalje ... Onda vam pripisu da niste normalni, pa sto mu to niste rekli !!!??? Kad kazete da jeste, i da ste kao potvrdu o obavljenom poslali mail, onda nasrne na vas s izjavom da zar vi mislite da ON/ONA ima vremena citati sve mailove, i je li ja znam kako treba organizirati pametno vrijeme, a ne biti skriboman koji ga/je zatrpava mailovima o obavljenom poslu...
Ako sukladno tome pazljivo dozirate samo najvaznije stvari i ne posaljete mail koji ce Mu/Joj mozda u trenutku nedostajati da se podsjeti cime se zapravo bavite, dobijete bukvicu da Ga/Je ignorirate, zaobilazite, prije njih saznaju sefovi odsjeka koji su u rangu ispod njih i nek se sredite, jer na vas posao ceka deset na birou.

Mailove i inace nemaju vremena citati, jer su vec sve culi na sastanku. Tajnice lazu za njih, cesto placu u wc-u i vrte ko na ringispilu - svako malo osvane nova nakon one koja je pobjegla s posla jer ne zna citati misli nadredenog. Oni direktni podredeni koji su njeznijih zivaca se tresu u konstantnom stadiju mobbingom izazvanog soka kad sefovi ulaze...

A posao tako lijepo ide i kad su oni odsutni u nekom svom velevaznom izbivanju van tvrtke - kako je vec receno u jednom komentaru - i nitko ne bi niti opazio da Vizionara nema tri tjedna, da se ne pojavi stvar na koju ON/ONA mora dati blagoslov - i onda krece lov na tu tehnomanagersku tenlevel osobu koju zbilja sad trebate i koja se ne javlja na vas tvrtkin skraceni, niti na poznati, niti na nepoznati broj mobitela.
Onda imate dvije varijante:
a/ jer gori, stvar preuzimate u svoje ruke i rjesavate sami. Onda vas On/Ona pojede zivog kad se vrati, jer KOG STE PITALI !???! da to tako napravite !!!??? bez obzira sto je sve dobro obavljeno, to je isto grijeh i ne valja, jer ste pokazali da mozete i SAMI cestito obaviti nesto sto se smatra ekskluozivnim darom i poslom vrhunskog tehnomanagera
b/ nista ne poduzimate jer znate da
b1-ako dobro obavite zivog ce vas pojesti jer ste pokazali da sef nije neophodan i da se Zemlja vrti i bez njega u tvrtki
b2-ako lose obavite zivog ce vas pojesti jer pojma nemate i kud ste se uopce trpali raditi ono sto samo On/Ona mogu napraviti kako treba
b3-ako uspijete odgoditi problem i njegovo rjesavanje, zivog ce vas pojesti jer nemate inicijative sami zagristi u rjesavanje problema, i sva sreca da se On / Ona vratila

S izlikom da vas izgrađuju u strucnosti i karijeri i uzrecicom - KAKO SE KALIO CELIK - pretrpavaju vas poslom za bar dvoje ljudi, ponekad i za troje, a kad negdje fizicki ne mozete stici, s uzdahom konstatiraju da mozda bas i niste onakav kapacitet kako su oni mislili i da ne znate cijeniti njihovo dragocjeno mentorstvo. I kako su ONI RADILI KRVAVO da dodu do tog dokle su dosli. Na to vi vucete posao doma i tamo odradujete jos tri sata posla svakodnevno da biste sve stigli i da ne bi ispali nesposobnjakovici u ocima Vrhunskog maga.

!#$!$"#%#&#%$#$(/&/#$%"""!#$%%& srecom pa ih tako dobro placaju i onda su dobre volje, sto bi bilo da nije tako?

Tko je glasao

Također bez ironije se

Također bez ironije se pitam zar postoji gen i kako se detektira. Ni Radman još nije obznanio. Razni pizza men i slični elektro, radio i kakvi sve ne majstori odjednom upravljaju kao da im je to reći dobar dan. Kako se nisu svinuli pod teretom uspjeha?

Detekcija još više čudi. Kako ih prepoznati, ima li aparata ili je to osobnost koja zrači? Nekad se nismo mučili, partija je mislila i odabirala umjesto nas. A kako je sada?
Dođeš od nekud, prepoznaju te i već jašeš. I nitko te ne može izbaciti iz sedla. Sve i da hoće.

Vani to nije tako, ide neide, letiš. Ili barem odgovaraš, a kod nas ni to. Retorički pitam kako i zašto?

B-52

Tko je glasao

Formula glasi ovako: duboko

Formula glasi ovako:

duboko korumpirano društvo dovodi do negativne selekcije -
negativna selekcija učvršćuje korupciju u društvu

Ovaj mehanizam nastao je i duboko se ukorijenio u birokratskom socijalizmu (to je društvena zakonitost SVIH birokratiziranih društvenih sistema). Gen se dakle razvio mutacijom i danas već postoje razrađeni socijalni mehanizmi odbacivanja svih antitijela (primjer: Velimir Srića). Budući da bi većina na ovaj ili onaj način trpjela ako bi se korupcija (a s njom i negativna selekcija) pokušala sasjeći u korijenu, ništa se na tom polju ozbiljno ne može niti neće poduzimati.

Tek kada se pojavi kritična masa pojedinačnih i grupnih interesa za fair utakmicu, stvari će se početi mijenjati. Ulazak u EU pospješit će proces u smislu slobode tržišnog natjecanja, ali područjima koja ostanu izvan toga (zdravstvo, prostor, socijalna politika, državna uprava) još će se dugo upravljati dobro poznatim i uhodanim mehnizmima.

grgo

grgo

Tko je glasao

Krajem sedamdesetih je

Krajem sedamdesetih je izvjesni sociolog Dušan Žubrinić nama uzgred naznačio neke osnove, na nekim primjerima kao šaht i slično, temeljeno na nešto široj paradigmi od sociologije i dograđeno nekim strujanjima u svijetu (bio u SAD). Slično su neku tribinu na FF držali neki američki doktorandi. Onda sam prije par godina pročitao rubne naznake srbijanskog sociologa Neobojše Popova da se je uočilo ali nije istraživolo i izlazilo neprovjereno s vjerojatno glavnim - da je i u vezi s tehnomenadžerima osnova obična i sustavna pljačka, malo zabave koji je svjesno pustio Tito u skladu s nekim dogvorima. Županov se je pred smrt oglasio isprikom što nije prije, ali da je izgleda kolegica Vesna Pusić istraživanjima nailazila na pogrešne uzorke i da je u pitanju drugo, tehnomenadžeri pljačkaju i retardiraju a glume rezultate. Najjasniji je bio Čačić, istaknuti tehnomenadžer, da su isti nesposobni za bilo šta.

Masi nas praktičara je sve to dobar dan. Ima drugog, ali rubno, u središnjoj praksi na to je ili nije odavno nitko ne gubi vrijeme niti u najminuciznijim razgovorima. Opći konsenzus je da je pojava u osnovi jednostavna, grabež, pljačka, trgovina interesima itd., a negativne selekcije, korupcija is lično su samo benigne popratne pojave na koje se odavno nitko i ne obazire, čak se je razvila sofisticirana praksa da se najveći debili uklanjaju iz matičnih radnih procesa usmjeravanjem na i onako nagomilana smetlišta politike, vlasti, akademskih struktura. Ima cijelih branši gdje je odavno normalno da se kaže ne uspjeva pa se ugurao na fakultet (npr. arhitektonski) i kod te i te političke ekipe na vlasti. Tako je i stalni odabir dvosmjeran, dok se neki svim silama guraju na neke pozicije, već generacijama je razvijena škola i praksa koja kaže ni slučajno, pa nećeš valjda upropastiti i dijete i uništiti takav potencijal da ga daš takvim budalama.

S reakcijama tijelo-antitijelo je tako malo drukčije. Vesna Pusić, Srića pa i Čačić, a tek Alenka Košiša Čičin Šain, za ulazak u vlast u Zagrebu nisu antitijelo a impresivna praksa ih odbacuje. To je sve od početka do kraja, i još teče, išlo kao varijacije unutar istog tijela ka histeriji. Općenito se kao nude beskrajno zanimljive unutarnje sapunice unutar istog procesa u sredini koja točno zna da neka druga matica igra osnovnu igru a scenski dominiraju naši prijatelji, članovi obitelji, susjedi, školski kolege i slično koji su se na ovaj ili onaj način priklonili toj nekoj drugoj sporednijoj ali scenski zastupljenijoj igri. Kao odnos onoga što izražavaju rjeđi filmovi, književna djela, Tv emisije i onog 96 % na programu. Ovih 4 % izražavaju matičniju pa i bogatiju zbilju a ovih 96 % raznovrsnih odaje dojam prevelike širine koja šiba baš zaato da prikrije oskudnost i manjkavost materijala. I sve je to obostrano namjerno uhodana igra, gdje nema niti točne podjele, veoma je liberalno i tolerantno, što će u nastavku dati dobre rezultate. Npr. ti naši ljudi će umjesto stalnih poziva za kakvu pomoć u elitnom razvoju stvari, gdje uz sve impresivno još moraju i hoće u 7.15 išetati kakvog psa, skoro da su već krenuli sa sitnim forama tipa imam nešto love paa da li znaš tko bi mi mogao pomoći svajetima oko toga i toga. Onda slijedi - znaš i sam situaciju, ima napretek i besplatnog znanja i savjeta ali je tu kao i drugdje upitan rezultat, jer se i oni naš zajednički prijatelji drže toga a tamo je to i onda sam bolje znaš da je to tebi bliže i lakše, na koncu ti možeš za to upitati i na najboljem mjestu, kod samog ... U prijevodu, čeka se da malo ozbiljnije kleknu, izvade kakvu ozbiljniju lovu samo za savjete i odmah da razgovor počinju ja ću se za sve pobrinuti, samo savjet, može i telefonom da te ne gnjavim dalje, znam imaš previše posla ... Veoma smo blizu. Kad to dođe, onda ćemo aktivirati i neke starce i može početi pjesma, bolje nego za Holjevca. Onda će ti te elitne snage postati izvršne, letjeti na sve strane, samo da održimo formu ćemo im štancati visoka priznaja i diplome, za razliku od dosadašnjih malo vjerodostojnije.

Tko je glasao

Respect!!!

Respect!!!

B-52

Tko je glasao

Jedan teoretičar iz ovih

Jedan teoretičar iz ovih krajeva kad ga pitaju po Evropi šta se to dešava briljira ovako - ništa posebno, logično se je u voj fazi spojilo najgore sa istoka i zapada, slično kao što se je kod vas dešavalo i dešava- I onda im počne nabrajati poznate evropske razlike i predodžbe, iz čega proiziđe da se ne radi o nekoj balkanskoj egzotici nego o logičnim "evropskim" procesima, vezanim uz ono što je bilo i kuda se kreće.

Glavno težište jest komponirano. Sedamdesetih je svijet krojen tako da je naprije bila opasnost od ruskih tenkova a onda je odmah na za to idelanu materiju bljunula lova sa zapada i logično je da se je prolupalo, to je i bila svrha, da se istok polako opušta od slina koje mu cure i da se hladni rat polako transformira u drugo, što još traje.

Nije to toliko mistično. Samo da se razne mase manje trude, malo spuste gard od sveg znanja i sa 10 % uobičajenog truda misle malo stvarnije i običnije npr. o onome što im je najbliže i od koristi, onda bi samo tim smanjenjem naprezanja svaki obični pojedinac napravio puno. Sve tzv. obrazovane snage po navici i namjerno od toga bježe, jer prilično logično i stvarno još traže bolje šanse u istom, gdje su još uvijek bolje nego u neizvjesnosti sređivanja stanja, sa sviješću da je to izraženo sa 5 ili 10 mlrd EUR-a dodatnog duga manje više isto.

Svjesno ili ne, taj dio najbolje pokazuje G-news, samo što se dojam oko toga mjenja ili smanjuje kad nema i nije lako uz to pokazati genezu duga a primjerima uspješnih i logikom stanja se još više gubi dojam zašto se zbiva tako kako se zbiva.

Zbiva se sve normalno i logično, naviklo se je puno masovnije od nekih 200 obitelji, nekih bar 200.000, živjeti bitno bolje od zarade, iznad ičijeg nivoa u svijetu, i koji su motivi tu bogomdano složeno i uspješno uhodanu praksu mjenjati. Tu su već generacije i generacije kojima je to normalno i koje iritira i pomisao da se neće napredovati. Sređivanje duga a još više 80 % zapostavljane i nesređene infratsrukture i raznog prljavog posla doslovno nikoga ne zanima i armije preiskusno pokušavaju manipluirati i zadnje preživjele majstore da im to već jednom besplatno srede. Doslovno je svaki dio svega duboko na takvoj duljoj vožnji.

To, kad smo već došli do tog stupnja, vodi k najsigurnijem obratu od svih tranzicijskih zemalja, što je i logično, u raznim djelovima je već krenulo a u kratkom vremenu kreće svuda, disperzija problema na sve veće krugove, velike mikropromjene karaktera da će uskoro najobičniji savjet i informacija (npr. da plaćeni upravitelj treba i da je najbolje da organizira i provede popravke i servis stambenih zgrada) vrijediti na tržištu više od 10 godina složenog stručnog rada, pad i propast raznih "dionica" i vrijednosti itd. Za razne političke i društvene potrebe će obična minimalna vjerodostojnost značiti više od svih stranaka. Npr. takvo stanje već jeste u Splitu, Osijeku i Zagrebu. Npr. u Zagrebu te osoba kojoj je pozicija ključna za osnovne savjete i autiritet poznavanja pita za najosnovnije stvari i, kad ga testiraš da će to trebati normalno naručivati i plaćati (igra s paradoksom da je to njegovo visoko veom profitabilno mjesto) on i dalje to prebacuje na političke i kolegijalne razgovore i osim djela gdje namjerno bježi vidi se da bar napola i ne shvaća da je to i neizbježno i normalno. Na tom području "znanja" razvoj stvari je najpouzdaniji - strukture svakim danom znaju manje i od onog što malo znaju i veoma smo blizu da nemaju pojma ni o čemu, kako kaže Čačić, uz napomenu da i on pokazuje sustavno napredovanje u smanjenju znanja (pa tako i njegove razne tvrtke koje zarađuju na znanju, inženejring i slične) i najozbiljniji je kaandidat da od nekud izvadi prilično love, klekne i zamoli za nešto najobičnijeg globalnog znanja.

Tko je glasao

Ta elita tehnomenađera je

Ta elita tehnomenađera je odgovorna za pljačku hrvatske.Njihovi politički klonovi u bilo kojoj stranci samo rade svoj posao.
Zamislite sad još otvaraju i svoje fakultete.Kao tamo će ljudi nešto naučiti ,pogotovo kad je jedan od predavača Pukanić...
A jedan ozbiljan postdiplomski npr.U Dublinu košta kao auto srednje klase.Zar je pametnije stvarati poslušne vojinike ili ljude koji če im bildati taj bilo kako stećeni kapital i proračun na kraju?

Tko je glasao

Iz Kaznenog zakona Povreda

Iz Kaznenog zakona

Povreda prava na rad i drugih prava iz rada
Članak 114.
Tko uskrati ili ogranići građanu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom odreðeno radno vrijeme i odmor, prava iz socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu odreðenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrðena zakonom ili kolektivnim ugovorom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Zapošljavanje bez da se obmogući dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima je protuzakonita. "pravna država" ne želi postupati prema odredbi ovog članka kaznenog zakona. Osobno sam prijavio državnom odvjetništvu, ministrici pravosuđa, sanadeu, mesiču i neznam kome sve ne ,nedopušteni primjer. Nitko nije reagirao.

Tko je glasao

Dostupnost pod jednakim

Dostupnost pod jednakim uvjetima bi značila recimo da moraš biti član HDZ-a da bi dobio posao i taj uvjet vrijedi za sve koji se žele zaposlit.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci