Tagovi

HANUKA, Hanuka...židovski blagdan SVJETLA

Blagdan Hanuku smo obilježavali i prije Beča, najčešće u Židovskoj općini u Zagrebu, no za mene je počela predstavljati istinski događaj tek u Beču, poslije 1991. Tada bi se, najčeće po hladnom vremenu okupila veća grupa Židova Beča, uz veliku HANUKIJU, oko dva metra visoku, kod Stephanplatza,na početku Kaertnerstrasse, blagdan bi nam čestitao gradonačelnik Beča Michael Hauepl (SDP) zatim bi se plesalo oko hanukije, na kojoj je bila upaljena prva svijeća (velika žarulja), a gorio je i "šameš"". Mi Židovi bi zatim jedan drugom čestitali Hanuku, a našao bi se i poneki Austrijanac koji bi to učinio. Primijetilo se da među stotinjak okupljenih smo većinom mi Židovi došli zadnjih godina u Beč, s dosta ruskih Židova i ponešto Izraelaca. Diskretno nas je čuvala austrijska policija i "naši" dečki u civilu - nikada se nije dogodio ni najmanji incident!

Okovane istine tuđmanizma: e - ili U - enciklopedija??

Kome treba Hrvatska wikipedija, kome trebaju amateri umjesto znanstvenika i kompetentnih, čestitih, preciznih i neanonimnih poznavalaca tema, kome treba politikanstvo umjesto koliko - toliko objektivne informacije? I glavno pitanje – čemu sada, 2013, čuđenje što ovakva zaglupljujuća hrtvatska U – wikipedija postoji?? Zar stvarno mislimo da je takva U -enciklopedija pala s Marsa, ili je samo logičan slijed višedesteljetnog pranja mozga, otpočetog s „povjesničarom“ dr. Franjom Tuđmanom?? I za punu pohvalu je inicijativa da se razotkrije intelektualni škandal koji potresa hrvatsku javnost, ali nije li to samo vrh sante leda, koja ogromna pluta ispod površine i na koju nailazimo već desetljećima, i za koju zna iole pismeniji ćovjek, intelektualac, ali za koju ne zna i neće da zna zaigrana hrvatska pseudoelita i na stotine salonskih hrvatskih mudraca koji se ne bi šteli mešati u to pitanje, uz opravdanje da ne treba dirati u drek, jer što ga više prevrćeš to drek više smrdi, kaj ne??

Zagrebačke sinagoge neće biti! (kako protiv Evrope, kako "dvojac" vodi židovski etnobiznis?)

Uvodna napomena: Ovaj tekst, u nešto drugačijoj verziji, ponuđen je na 5-6 adresa tiskanih medija u Hrvatskoj, prije desetak dana, i NIJEDAN nije pokazao interes za ovu temu. Objavljen je konačno 26. 08. 2013. kao kolumna na portalu www.tacno.net sa sjedištem u Mostaru. U međuvremenu saznajem da je u Banja Luci u toku gradnja Židovskog kulturnog centra koji treba biti otvoren u travnju 2014., znano je da u Makedoniji, u Skoplju sličan kulturni centar uspješno djeluje već nekoliko godina. U Zagrebu, Praška 7 i dalje je parkiralište, nema volje da se uistinu u tom prostoru išta gradi.
Dio odgovornosti za to snose i Republika Hrvatska i zagrebački gradonačelnik (njegov davni prethodnik Ivan Werner donio je odluku o rušenju zagrebačke sinagoge!!), ali i „etnobizničari“ u Palmotićevoj 16, posebno dvojac Kraus - Bienenfeld.

Boje višnje

I za promjenu, kao odmor od političko-povijesnih tema, evo na poklon jedna moja ranije objavljena pjesma. Usput, VIŠNJE su mi najomiljenije voće! I ove sezone pretvorio sam se u višnju, toliko sam ih "smazao". Sve ih je manje na tržnici, njihova sezona je prošla, već smo u sezoni bresaka i lubenica.
I kada je pjesma bila "naljepljena, budući da zamalo svakodnevno primam mailom tužne priče Židova(Jevreja) s prostora ex-Jugoslavije, koji su velikom većinom bezočno prevareni u procesima privatizacije, ne samo u Hrvatskoj, nisam mogao a da ne dodam kratko objašnjenje nastanka pjesme. A to objašnjenje nije samo literarno, sorry...Usput, prije manje od dva mjeseca pokrenuo sam i Net grupu SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO. Grupa je poluzatvorenog tipa i svaki dan naš glas se sve dalje čuje. Da li se i uvažava, ovisi o radu svakog pojedinca u grupi, vidjet ćemo u budućnosti da li itko reagira na dramatične priče nasljednika Židova(Jevreja) ex-Jugoslavije!

Ljubo R. Weiss: BOJE VIŠNJE

Ugasite, molim, svjetla oko mene!

Želim vidjeti zvijezde, jasnije…
Blize i daleke, posebno one treperave…
I «mala kola»…
Ona voze u djetinjstvo kada su dozrijevale:

Tko je sve pao na ispitu kod dr. Judith Reisman?

S većinom stavova i mišljenja koje zastupa dr. Judith Reisman, a koje sam mogao do sada pročitati i čuti, a vezano za seksualnost odnosno spolnost, ne slažem se. Međutim, s jednim se potpuno slažem: gospođa znanstvenica, ugledna dama u poodmaklim godinama (rođ. u travnju 1935.) koja iza sebe ima određene rezultate znanstvenog rada, koja nije anonimna, koja je došla NA POZIV u Hrvatsku, dakle, nije se nametnula hrvatskoj javnosti, niti je u medijski i politički cirkus pala s Marsa, nije primljena kako to dolikuje kulturnoj sredini, ili onome, što s pravom ili s krivom zovemo, hrvatska uljudba. Ona, što je posebno zanimljivo, suočila se na predavanju na Fakultetu političkih znanosti, s mladim studentima, ali i njihovim, ispalo je, zaštitnikom i dušebrižnikom dr. Nenadom Zakošekom, koji se, u namjeri da smiri situaciju pokazao njoj nedorastao.

Auuuschwitz memorabilia - ima li pravo Branko Lustig nevjerovati u B - a!?

Nema čovjeka koji ne odnese koju tajnu u grob – govore ljudi koji su ponešto naučili o životu. Jednostavno, o nekim događajima iz života ne govori se najbližima, ne govori se nikome. Začudo, one bivaju otkrivene, makar i s velikim odmakom od vremena života pokojnika. Neki ljudi u starosti otvore kapije tajni i olakšavajući si dušu pred smrt, progovore i o najviše čuvanoj tajni ili tajnama ili progovore o onome o čemu su tokom života najmanje govorili, a trebalo je zbog okoline i njih samih.
Mislio sam da sam bio prisan s ocem, logoraški broj 121 729, Auschwitz – Birkenau, no, ovih godina saznao sam nekoliko tajni: jednu o kojoj će ovdje biti riječi, od stare i bolesne majke.. Ova tajna koja više nije tajna u izravnoj je vezi s misijom Branka Lustiga, dvostrukog dobitnika Oscara, filmaša koji godinama nastoji prenijeti okolini, posebno mladima, poruke o Holokaustu, pozivajući na toleranciju i ljubav.

Zoran Milanović kao crveni rabi?

E, pa kada jedan u načelu crveni političar pokušavajući izreći svoju silnu brigu i nezaborav za Slavoniju, citira Stari zavjet, onda neka se potrudi da to bude točan navod! Psalam 137,5 glasi: "Ako bih zaboravio tebe, Jeruzaleme, neka usahne desnica moja!" ili kako bi hrvatski Židovi rekli, u nijansi drugačije: "Ako te zaboravim Jeruzaleme, neka mi usahne desnica moja!" ili po Daničić - Karadžiću "Ako zaboravim tebe, Jeruzalemu, neka me zaboravi desnica moja." Dalje, početi petljati sa Židovima i Egiptom, a onda tek, iz drugog pokušaja smjestiti "radnju" na pravo mjesto - Babilon -, nije baš neka spretnost. I nije Babilon nego "vode Babilonske" . I ima nešto što je preskočio, a čini mi se itekako važno: "Na vodama Babilonskim sjeđasmo i PLAKASMO (naglasio Lj.R.W.) opominjući se Siona!". Ali, da bi se nečega sjećao, trebao je tamo nekada biti - osim što je bio u kukuruzima s TV kamerama u pratnji, ne znam baš da je nešto posebno posjećivao Slavoniju, i volio je kao što su stari Hebreji voljeli Judeju odnosno Jeruzalem. "
Bilo bi primjerenije da se je navođenjem ovog dijela psalma 137 prisjećao - Sinja i Sinjske krajine!

Slavko Goldstein - u blatu - kao nezgodan svjedok

Samo vi napadajte Goldsteina!
Toliko otrovnih i neutemeljenih stavova, ako je i od "Glasa Koncila", previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sli?noj razini. Tu i tamo na?e se koji nepristrani ?itatelj, poznavatelj teme i na?e pokoju rije? razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozani?u, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen podru?ju Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodo?aš?a samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozani? "došao do pola puta"!

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci