Tagovi

Teorija čopora u praksi samoupravnog kapitalizma

Ovaj tekst je nastavak misli iz mog prethodnog dnevnika "Razvoj biračke misli - od majmuna do majmuna" koji je, zbog banalnih ovozemaljskih razloga, u svom kraju zbrzan bez da je cijela misao u potpunosti razvijena. Iako su neki taj dnevnik shvatili kao zafrkanciju to nije bila osnovna namjera, odnosno je, ali samo kao način da se o nekim vrlo ozbiljnim stvarima progovori kroz ridikuliziranje i zezanciju. Metoda koja dovodi činjenice do apsurda, iako nije baš znanstvena, vrlo je zgodna jer zorno pokazuje da su mnoge uobičajene stvari u realnosti upravo apsurdne iako ih nitko takvima ne shvaća jer nitko ne propituje očigledno.

koja je razlika?

baš me kopa jedna paralela zadnje vrijeme: koja je efektivna razlika.
sje?am se 80tih godina prošlog stolje?a, zadnjih deset godina bivše države: defaultne bogomdane, samodopadne i jedine vlastodršce - djelatnike Saveznog Izvršnog Vije?a koje su svi zvali sivovcima, na Radiju 101 su tada svali "sivonjama" sli?no kako neki mediji današnje dafaultne i bogomdane državotvorce zovu lopovima.

Neovisna Hrvatska kao prijevara stolje?a? (ne-programirani kaos?)

Postoje politi?ke i društvene situacije koje valja analizirati, a ne zna se otkuda po?eti- upravo takvo je stanje danas u Hrvatskoj koja prolazi ovih tjedana duboku i ozbiljni krizu – gospodarsku, politi?ku, moralnu, krizu koja je usporediva samo s ratnim godinama. Tada je bio u pitanju opstanak Hrvatske, a ovo stanje (ne)programiranog kaosa podsje?a na ta vremena.

VIŠESTRANA?JE NASUPROT JEDNOUMLJU
I neminovan je mali vremeplov: Naime, prisje?am se jednog dana u životu koji je bio prekretnica za Hrvatsku, a i meni osobno je ostao u posebnom sje?anju – osniva?ka skupština HSLS-a u Zagrebu, u svibnju l989. kada sam pozdravio, na svoju ruku, osnivanje prve nekomunisti?ke stranke u Hrvatskoj, uvjeren da je višestrana?je demokratskiji model od dotadašnjeg jednoumlja. Držao sam tada da je politi?ka utakmica više stranaka logi?na kako bi se monopol jedne stranke eliminirao, a gra?ani uklju?ili u politi?ko takmi?enje kreativno, s mnoštvom inicijativa i s razli?itih politi?kih programa.

Hrvatska tranzicija

Hrvatski politi?ari nisu nikada demokratska pravila ponašanja mislili ozbiljno primjeniti u praksi.Nije da neznaju o ?emu se radi ali to im ne odgovara i gadi im se.Njihova svijest je feudalna.Ne mogu bez svojih lena i totalne vlasti nad svime i sva?ime postoje?em.Kada bolje razmislim vidim nazadak demokracije ?ak i u odnosu na prošli sustav.Oni zadnji vladari komunisti ve? su se uljudili i po?eli uvoditi poneka demokratska pravila ponašanja.Ovi današnji su suspenzionirali ?ak i te pomake.To se odnosi na sve stranke.Ustrojene su poput SKJ.Minus demokratski centralizam.Potpuno su personizirane.Djeluju kao da je drug Tito odlu?io imati višepartijski sustav pa neke OOSK proglasio HDZ,SDP,HSLS itd.Sve bi bilo isto možda i bolje.Suvremeni politi?ari bi rado bili jani diktatori ali onda nebi imali legitimitet.Mogli bi ih rušiti svim sredstvima.Zato prakticiraju izbore i nitko im ništa ne može barem ?etiri godine.A u to vrijeme sve urede da dobiju ponovo izbore.Ako i izgube izbore to je opet iz svojih interesa.Govore o tranziciji.Tu su iskreni samo što skrivaju smijer tranzicije.Glumataju da idemo prema demokraciji a i EU ali svi pokazatelji nam govori da se kre?emo

Karizmatik ili pneumatik!?

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka je
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

Sinoć sam uživao u visoko politiziranoj „Latinici“ o karizmi (sve dok moj sin nije prevrnuo program na „CSI Miami“, koji kao svaki bezbožni srednjoškolac nema previše osjećaje za božanska poslanja). Pokušao sam nastavak uhvatiti rano jutros na SatTV, ali mi je „pjat“ položen tako nezgodno, pa kad bura puše slika i zvuk se toliko ljuljaju da je emisija praktički negledljiva,. no vidio više nego dovoljno. Možda će se netko iznenaditi da sam sinoćnju naoko benignu „Latinicu“ shvatio tako zatrovanom dnevno-političkim akcentima,. Možda ni sam Latin nije to tako htio (mada ne vjerujem, poznavajući Latina ) . Takvom ugođaju svakako kumuju svi ovi drugi dnevno-politički događaji, koje ne možemo mimoići i da želimo.

Ne volim politiku...vjerovali ili ne

Imam skoro 34 godine.
Još od vremena mog djetinjstva politika je dio mog života. Otac i majka su morali napustiti zemlju u potrazi za poslom i boljim životom, jer stari nije htio biti član partije u sredini u kojoj nije mogao dobiti posao jer su tadašnji lokalni moćnici inzistirali na članstvu..

Pojam višestranačkih izbora mi je bio poznat samo iz američkih filmova. U trenutku kad sam napunio 16 godina, počelo se pričati o uvođenju višestranačkog života u Hrvatskoj.
Wow! Napokon ću i kod nas vidjeti predizbornu kampanju, natjecanje kandidata, programa i tako dalje.
Intenzivno praćenje politike je postalo moj hobi i moja strast. Vrlo brzo su mi se razbile iluzije. Praćenje politike je prešlo na drugu razinu. Morao sam je pratiti jer je direktno uticala na kvalitetu mog života i morao sam znati što se događa da me ne bi iznenadila iza nekog ugla. A kad je to tako, onda prestaje sva radost koju neki hobi pruža.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci