Tagovi

Eh ti siromasi

Mjesto radnje New York, datum 25.09.2015 god, lokacija East River zagrada sjedišta UN-a, radnja:
Skupina bogatih političara s mjesečnim primanjima od 5, 10, 15 ili 20 tisuća eura te bog zna koliko novca u džepovima odlučila je po tko zna koji puta poboljšati svijet te pomoći siromašnima.
Naime svjetski čelnici su na samitu Ujedinjenih naroda usvojili novu razvojnu agendu za idućih petnaest godina koja se sastoji od sedamnaest ambicioznih i plemenitih ciljeva.
Kao i obično na prvom mjestu kao najvažniji cilj UN-a navodi se potpuno istrebljenje ekstremnoga siromaštva.
Na znam zašto je to tako, ali kadgod se velika skupina bogati i utjecajnih ljudi negdje sastane bilo u UN-u bilo u Davosu uvijek neizostavno razglabaju o tome kako pomoći siromašnima.
Ta opsjednutost moćnika o brzi za siromašne me iskreno počinje plašiti.
Naime zamislite sada jednoga utjecajnoga političar koji treba donijeti nekoliko važnih odluka.

U pozadini porezne reforme nije nikakva pravednost i boljitak RH, već dirigirana otimačina

U pozadini porezne reforme nije nikakva pravednost i boljitak RH, već dirigirana otimačina

pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već sada, iako nije stupio na snagu novi porezni zakon, najava njegova uvođenja nanijela je ogromnu štetu tržištu nekretnina, građevinskome sektoru i građanima RH.

Vlada ima dužnost voditi brigu o nacionalnim interesima građana koje zastupa i u ime kojih donosi odluke. Pri tome mora voditi brigu o posebnostima, povijesnim i tradicijskim specifičnostima, te o financijskoj snazi i potencijalima kojima ti građani raspolažu.

Kriza hrane? Da li smo spremni?

U Hrvatskoj je relativno nezapaženo prošlo proljetno zasjedanje MMF-a i Svjetske banke održano u Washingtonu 15.travnja 2011. godine. To je u neku ruku razumljivo iz pozicije krize u Hrvatskoj, koja je u punom jeku, pa se mediji i politika bave samima sobom. Kako su zaključci bitni i za pučanstvo Hrvatske, želio sam se kroz ovaj dnevnik osvrnuti na najbitniju stvar s ovog zasjedanja, te možda potaknuti jednu plodnu raspravu na temu krize hrane koja se na velika vrata vraća u naše živote.
Jednako tako, ovaj je dnevnik upozorenje vlasti, da je krajnje vrijeme da se okrenemo resursima koji nam stoje na raspolaganju, kako bismo probleme riješili ili umanjili u samom početku.
Svi smo svjesni činjenice da u Hrvatskoj ne postoji strategija razvoja ničeg, a ponajmanje hrvatskog sela, da nam je proizvodnja hrane zadnja rupa na svirali, a područja zasađena pšenicom, kukuruzom i krumpirom nedostatna. Iako, imamo dovoljno obradivih površina da prehranimo stanovništvo Hrvatske, pa čak i da ponešto izvezemo, prehrambene proizvode uvozimo. Kvaliteta tih uvezenih proizvoda, dakako, vrlo je diskutabilna.

cilj prosvjeda

Ako ste do sada sudjelovali u burnim zagrebačkim prosvjedima možda ste susreli užurbane prosvjednice i prosvjednike kako se probijaju među masom građana dijeleći letke. Ako pak do sada niste sudjelovali u prosvjedima ili niste imali sreće da „ugrabite“ letak, pružamo vam idealnu priliku da u miru pročitate neke od najzanimljivijih koji kruže ulicama.
Autori ovog letka su studenti i radnici okupljeni oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Koji je cilj prosvjeda?

Kao što je pokazalo paljenje zastave HDZ-a i zastave SDP-a na prosvjedu 2. ožujka, jasno je da je većina prosvjednika svjesna toga da samo izbori neće ništa promijeniti. Posve je očito da SDP vodi potpuno istu neoliberalnu ekonomsku politiku kao i HDZ, koja djeluje u korist sitne gospodarsko – političke vrhuške, a na štetu velike većine građana. Ulazak u neoliberalnu EU, koja je interesna organizacija europskog kapitala i korporacija, kojoj teže i HDZ i SDP ( kao i sve ostale parlamentarne stranke unatoč protivljenju većine naroda kao što je iskazano paljenjem zastave EU na prosvjedu), samo bi trebalo potvrditi takvu protunarodnu politiku.

Kirgistan prvi, Hrvatska druga ...

?itaju?i najnoviju ocjenu Svjetske banke o oporavku svjetskog gospodarstva i izlasku iz recesije, prisje?am se onog prastarog vica gdje su se u nekom sportu natjecala dva natjecatelja, pa su mediji u zemlji pobjednika pisali kako je "naš natjecatelj pobijedio njihovoga", a mediji u zemlji poraženoga su poraz svojeg natjecatelja opisali kao "na me?unarodnom natjecanju, naš predstavnik zauzeo je drugo mjeto, dok je njegov suparnik bio pretposljednji".

Tako ?u i ja danas postupiti kategorizitraju?i ocjene Svjetske banke koja je, na skali od trideset zemalja, Kirgistan, kao najneuspješniji stavila na posljednje, Hrvatsku na pretposljednje, a ispred nje Latviju i Rumunjsku, kao zemlje koje se baš jednako kao i Hrvatska nemaju ?ime pohvaliti.

Tako je Kirgistan osvojio prvo, a Hrvatska je ?vrsto zasjela na drugo mjesto.

I dok na putu oporavka neke zemlje bilježe savim solidan gospodarski rast, Hrvatska je lani imala pad od 5,8 %, a ove godine ?e zabilježiti daljni pad od oko 2 %.

Dužnosnici Svjetske banke ne?e naravno govoriti da je korumpiranost i op?i nerad hrvatskih vlasti glavni generator krize i onaj ?imbenik koji onemogu?uje oporavak, jer se nikakve reforme ne provode.

Poplo?avanje puta u pakao

29. 08. 2010.
?udom se ?udi Jadranka Kosor nad negativnom ocjenom koja je pristigla iz Svjetske banke predloženom rebalansu državnog prora?una. Pita se tako naša premijerka otkud sad najednom negativna ocjena rebalansu kad je Svjetska banka Program gospodarskog oporavka ocijenila pozitivno.
Nikako joj ne ide pod kapu da je Program prihvatljiv, ali rebalans prora?una kao jedna od mjera gospodarskog oporavka to nije.
Program su "dobre namjere", a mjere i njihovo izvršavanje na na?in kako to radi ova Vlada ?ine "put u pakao".

Jadranka Kosor ?ak zajedljivo pita one iz Svjetske banke neka joj oni kažu koje troškove rezati, gdje, kome i koliko uzeti kako bi se deficit državnog prora?una zadržao u okviru podnošljivog, kao da se državni prora?un RH donosi radi Svjetske banke ili MMF-a.

Nije se Svjetska banka bahatila "odlu?nim" najavama "oštrih i bolnih rezova", radila je to predsjednica hrvatske Vlade, a onda "ide vrijeme do?e rok" a umjesto prijedloga da se troškovna strana prora?una smanji za desetak milijardi kuna, predlaže se pove?anje za gotovo milijardu.

Vilim Ribi? ili Don Qijote?

?ini se kako u nas politici postoje samo dvije vrste ljudi. Prvi su profesionalci, u hrvatskim okolnostima profesionalni glavosje?e, metafori?ki trgovci drogom, prevaranti i lupeži svake fele odnosno uglavnom svi oni koji nisu stanju živjeti od normalnog rada i onoga što bi im taj rad mogao donijeti. Drugi su naivci i idealisti koji se ponašaju kao da su pali s neba te se ?ude kamo ih je to voda nanijela. Jedan od takvih je i predsjednik Velikog vije?a Matice Hrvatskih Sindikata, Vilim Ribi?. On je naime upravo došao do spoznaje da ta Svjetska banka pri tome (komentiraju?i hrvatski prora?un) ulazi u pitanja pravde i društvenog morala, sugeriraju?i raspodjelu tereta krize na štetu rada, umirovljenika i obi?nih ljudi a u korist kapitala našavši se pri tom razo?aran poput razmaženog derišta koje se našlo u kampu za treniranje specijalne policije. ‘Tjeraju me da radim sklekove i pužem po blatu' - žali se Vilim zabrinutim roditeljima... ';

O reakciji Svjetske banke na novi rebalans

Na?in na koji je Vlada RH odradila posljednji rebalans ne pokazuje samo da Vlada nije spremna dati svoj doprinos fiskalnoj konsolidaciji u vidu žrtvovanja dijela glasova na nadolaze?im izborima, nego da i je vrlo nevješta u utjecanju na o?ekivanja potencijalnih kupaca hrvatskog javnog duga. Sada je ve? svima jasno da je Vlada ra?unala na novo zaduživanje i prije nego je pokrenuta javna rasprava oko rebalansa: prijedlozi koji su dolazili iz Vlade su imali jasne protivnike ?ija je politi?ka mo? dovoljna da se njihovo protivljenje preto?i u odustajanje Vlade od poduzimanja predloženih mjera uštede. Vlada je ra?unala s time da ?e se dopasti bira?ima poštuju?i sve te partikularne interese ne bi li si priskrbila (ili barem zadrzala) glasove. Me?utim, nije ra?unala da bi mogla uslijediti reakcija Svjetske banke, ne suviše oštra, ali sasvim jasna i "to the point". Ta bi reakcija najvjerojatnije izostala da vlada od samog po?etka nije podgrijavala situaciju najavom kojekakvih mjera koje je ona tobože spremna donijeti ali se, eto, previše društvenih skupina protivi njima, pa ih je nemogu?e realizirati.

Balkanski Pinokio!

Pinnochio

Naš „dobri i deboto pošteni Pinokio“ (iliti Ivan Šuker) otputovao je na skupštinu MMF-a i Svjetske banke. Rohatinski je nestašku odlu?io biti osobna pratnja – da pazi na njega, jer "Pinokio" kad se na?e sam u ozra?ju svjetskog blagostanja olako postaje neodgovoran. Sje?ate se valjda Carla Collodija i njegove bajke o drvodjelcu Geppettu i i njegovom Pinokiju , drvenom lutku kojem bi nos rastao kad god bi lagao. Nekada je to bila, a i danas je obvezna školska literatura koja mlade naraštaje u?i da ne lažu. No, taj nauk nekima baš nikako ne ide. Ni prije, a bogme ni danas, kad su se neki posve okrenuli laganju drže?i to svakodnevnom zabavom i sportom; neki su naprotiv laganje pretvorili ?ak u karijeru kojom utje?u na sudbine milijuna. Zato se Collodijeve moralisti?ke poruke danas ?ine posve demodiranima; „balkanski ponokiji“ svoje su ponašanje uspješno nametnuli kao pomodni hit i društveno prihvatljivi „modus vivendi“.

Ustajte vi zemaljsko roblje

Op?e me je sram povedati da sam 1990.g. ustupil dobro pla?eno radno mjesto drugoj osobi (naravno da i drugi moraju živeti) ali ne zato kaj sam oslobodil mogu?nost nekemu za egzistenciju ve? zbog tega kaj sam se stavil na raspolaganje “domovine” i tak sve do 2001.g. Kak vojnik domovine glej ?uda, ostal sam živ, a zerica mi je falila. Veliju mi deca denes kaj s diplomami od vrat do vrat tajkunskih hodiju – o?e uznositi, daj ti nam pove? u ?em si ti to kak akademski gra?anin participiral zadnjih 20 let. A ja, gledim sve one svoje papirnate dokaze o znanju – da bi re? rekel i suzu spustil. Kaj bi god rekel bilo bi bljutavo...

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci