Tagovi

Subverzivni posjet patrijarha Bartolomeja u režiji petokolonaša Milorada Pupovca

Da je Hrvatska moderno uređena država koja drži do vlastitog dostojanstva i dostojanstva svojeg naroda a osobito branitelja koji su je krvlju izborili nikako se ne bi moglo dogoditi da u jeku i završnici izborne kampanje u Republici Hrvatskoj u posjet Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dođe carigradski patrijarh Bartolomej.

Ono što je patrijarh Bartolomej izrekao u Jasenovcu i dan prije u Zagrebu na konferenciji pod nazivom "Novomučenici: perspektiva II" nikako ne spada u tzv. ekumenski karakter njegovog posjeta kako se gostujući na HTV-u izrazio komentator „Večernjeg lista“ Darko Pavičić i kakve su poruke poslali s ovog događaji ne samo gostujući patrijarh nego i visoki dužnosnici Srpske pravoslavne crkve na čelu sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Irinejom.

Vučić i Srebrenica

Teško mi je suzbiti mučninu koju osjećam dok slušam, čujem i vidim neke izjave nekih političara i osoba koje istupaju u javnosti.
Mir. Mir je lijepa stvar. Pomirba također. Oproštaj. Sve fino kršćanski.
Evo, Bakir nije kršćanin, Bakir je musliman. Ni Ćamil nije kršćanin. I on je musliman. Svejedno, obojica su, očito, neke stvari oprostili. Možda su i zaboravili.

Jer kako objasniti ovo : Vučićevu izjavu 1995 godine, u doba dok se odvija masakr ili čak prije početka masakra i genocida u Srebrenici, kako treba jasno reći međunarodnoj zajednici - "nek bombarduju, ali za jednog Srbina, mi (Srbi) ćemo pobiti 100 Muslimana. Pa da vidimo kako će bombardovati." Otprilike tako.

Jučer su se neki prisjetili te Vučićeve izjave iz 1995. godine, iz trenutka dok su Srbi tamanili više od 8000 Muslimana u par dana, i osjetili su potrebu malo podsjetiti svekoliko pučanstvo na Vučićeve izjave. Neki su se prisjetili i nabaciti koji kamen na Vučića.

KURDI, žrtvovan narod?

Nije uputno suditi o važnim političkim događanjima samo na osnovu iskustva koje imamo sa pripadnicima nekog naroda, u mom slučaju, vezano za sjećanje na liječnika Kurda u Beču negdje 2005-te godine kao i poznavanja jednog Kurda koji je radio na austrijskoj televiziji. Obojica, posebno liječnik ostala su mi u lijepom sjećanju – naime, liječnik je radio u bečkoj Hitnoj pomoći i bio je onaj koji me je dopratio – u lošem stanju – do jedne bečke bolnice. Kasnije je ipak krenulo na bolje, pomoć kurdskog liječnika u nevolji se ne zaboravlja. Prije nekoliko dana sa zebnjom sam slušao i gledao vijesti o Kobanu, gradu vrlo blizu sirijsko-turske granice, koji umalo da nije dospio u okruženje džihadista tj. ekstremnih islamista. Postojala su i opravdana strahovanja da bi Kobane mogao biti drugi Vukovar, druga Srebrenica, ali i ono što se ne spominje, Varšavski geto sravnjen sa zemljom u jesen 1943. od nacista. Uzimam ove primjere bez namjere uspoređivati ove povijesne događaje, oni su i stvarne tragedije, ali i simboli ZLA, primjeri kakve zločine čovjek može učiniti čovjeku kada njime ovladaju DIBUCI!
MOŽDA NIKADA NEĆEŠ NI IMATI VREMENA

Srebrenica ili, tako je govorio rabi Arthur Schneier

Često se pitam kako je jedan gradić u Bosni i Hercegovini, prelijepa naziva, postao simbol najvećeg zla koje se dogodilo u poslijeratnoj Evropi?? Srebri se more, i mjesec na površini mora, a Srebrenica je ovih dana ovijena u olovnu tugu, u vrućinu, u iskopane rake u koje se polažu mrtva tijela identificiranih ostataka ljudi koji su hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se i – zapomagali! Taj vapaj umirućih svijet, i nakon Auschwitza, nije čuo, skapali su u genocidnom ratnom zločinu, okruženi „plavim šljemovima“ UN, pokazujući kako je život u vrijeme raspada Titove Jugoslavije bio jeftin, tek jedan metak u potiljak! Prvo smo zakazali svi mi koji nismo znali ili htjeli zaustaviti genocidnu politiku klike slobodana Miloševića koji je u svoj paklene planove uključio ostrašćenu mladost Srbije, mladiće koji su također hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se... učinio ubojicama koji su bacili ljagu na sav srpski narod.
Tko je zakazao?

Potvrda američkog diplomata: Britanci odgovorni za Srebrenicu

Ono što se dosad samo naslučivalo u novinskim komentarima i analizama da su blokadu vojnog djelovanja protiv Srbije u NATO-u provodili Britanci, sada je nakon 16 godina pokolja u Srebrenici potvrđeno iz visokog američkog diplomatskog izvora.

Američki diplomat Robert Hunter koji je bio veleposlanik SAD-a pri NATO-u u razdoblju 1993-98. odgovarajaći u uglednom Financial Timesu na jedno pismo britanskog zapovjednika Unprofora generala Sir Michaela Rosea konstatirao da Velika Britanija snosi velik dio odgovornosti za pokolj u Srebrenici, jer je bila jedina članica NATO-a koja se sustavno u ratnim zbivanjima na području bivše Jugoslavije protivila uporabi zračne sile protiv Srbije. Tek nakon masakra u Srebrenici Britanci su popustili, pa je uz pomoć zemaljskih vojnih uspjeha Hrvata i Bošnjaka NATO bombardiranjem zaustavio srpska osvajanja.

Srebrenica

Jedino priznanjem individualne i iskonski prirodne krivice može se psihički suzbiti moć predstave o osveti. Učinilac i njegovo potomstvo nemaju prava da govore o pomirenju. Iz tog zahteva može se iščitati samo želja za poricanjem krivice. Ako već individulana smrt poseduje nešto nepomirljivo, onda se nepomirljivost masovnog ubistva može izbrisati samo nasilnim psihičkim činom. Čak ni potomstvo žrtava ne može da da oproštaj, kako to zahtevaju krivci i njihovi bliski. Jedino svest da se ono što se dogodilo ne može popraviti zna da je osuđena da gleda u učin i da ispituje i priznaje udeo vlastite krivice kao specifične. (Detlef Klausen, Granice prosvetiteljstva) http://zokstersomething.wordpress.com/author/snezanacongradin/ http://zokstersomething.wordpress.com/author/cottonjazz/

"Svi smo mi ... bolesnici!"

Za mene je nedokučiva ta potreba poistovjećivanja nezanemarivog broja ljudi s evidentnim zločincima pa i onima pravomoćno osuđenima za najteže zločine.

Jučer su svi bili Mirko Norac, potom Gotovina, čudim se da nisu bili i Korade, danas vidimo kako su im i srpska braća po nožu svi Ratko Mladić.

Što je teži zločin koji su počinili ili za njegovo počinjenje odgovorni, to su im draži i veći „heroji a ne zločinci“.

Pitam se kakvi to moraju biti ljudi kojima pada na pamet poistovjećivati se s jednim minusinteligentom kakav je Mirko Norac, čovjek koji je evidentno počinio teške zločine za žrtve kojih nikad nije pokazao ni najmanjeg znaka kajanja.

Ali eto on je domoljub, heroj, „ponos Cetinske krajine“, pa iako osuđen i tobože u zatvoru, privilegiran do bola, moglo ga se sretati na najneočekivanijim mjestima, jer je njegov „doprinos obrani domovine nemjerljiv“, iako će znalci reći da „ako i jest postojala namjera srpske strane da zauzme Gospić, onda se Gospić obranio usprkos, a ne zahvaljujući Mirku Norcu“, koji je bio „mlad i pobožan“.

Mladić iz ulice Garibaldi

Ne znam da li je Adolf Eichmann (1906—1962.) prije svog uhićenja bio na svadbi nekoga bivšeg naciste u Buenos Airesu, ali Ratko Mladić ušao je u moju memoriju preko snimaka gdje raspojasano pleše na nekoj svadbi. Ušao mi je potpuno u svijest kao ratni zločinac koji je u ratu zapovijedao i jedinicama smrti, kao osoba koju traže policije više država.
Drugi svjetski završio je 9. svibnja 1945., jedan od najvećih ratnih zločinaca IIWW Adolf Eichmann otkriveno je da živi u Buenos Airesu pod imenom Ricardo Klement (Clement), stanovao je u ulici Garibaldi. Petnaest godina kasnije, u svibnju 1960. grupa dobrovoljaca Mossada kidnapirala ga je i posebnim avionom prebacila u Izrael, gdje mu je suđeno 1961. godine.Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen. Kremiran je, ali mu je pepel prosut po Sredozemlju daleko od obala kako niti jedna država ne bi mogla biti počivalište ovom zločincu. Prije vješanja, popio je pola boce Carmela, vrste suhog izraelskog vina. Nije pojeo zadnji obrok.

HTJELI IH PROGLASITI MRTVIMA

Tadi?ev posjet - nova podvala Beograda uz izdaju Josipovi?a (2)

Najbolji dokaz da je posjet predsjednika Srbije Borisa Tadi?a bio nova podvala Beograda je priop?enje izdano iz njegova Ureda kojim se pokušavalo demantirati ocjene u Hrvatskoj da to nije bio službeni nego privatni posjet.

U tom priop?enju se tvrdi Tadi?ev posjet nije bio osobni nego "radni", te da je u Vukovaru iznio službeno stajalište Srbije, a ne njegovo osobno. Na žalost ni jedan hrvatski medij, bilo iz neznanja bilo zbog kontrole, radilo se o komercijalnim ili javnim medijima, nije reagirao na ovo priop?enje iz Ureda predsjednika Tadi?a.

Tvrdnjom da je Tadi?ev posjet bio "radni" Ured predsjednika Republike Srbije samo je potvrdio ocjenu da njegov posjet nije bio službeni, odnosno u širem smislu bio je privatni, a sve ono što je izrekao na Ov?ari i u Paulin Dvoru ne predstavlja službeno stajalište Republike Srbije. Za one koji ne znaju što je u odnosima izme?u država zna?i "radni posjet" treba objasniti da se taj izraz upotrebljava kako bi se ukazalo da u odre?enim pitanjima od važnosti za te države ne postoji usuglašeno stajalište o državnoj politici prema tim pitanjima.

Po?etak i kraj, a izme?u zaplet filma

Po?etak i kraj, a izme?u zaplet filma

Ovih dana jesen je dosadna, kiša monotono natapa zemlju prepunu vlage, a u ljude se uvla?i sli?no raspoloženje: tmurno, hladno, vlagom prezasi?eno.

Bliži se dan Svih svetih. Krizanteme svih boja ve? su izložene u cvje?arnicama, trgova?kim centrima, na tržnicama i ispred ku?a mnogobrojnih sitnih uzgajiva?a, koji bi si olakšali preživljavanje nadolaze?e „najhladnije zime u zadnjih 1000 godina na Balkanu“.

Ro?enje i smrt su na krajevima niti koje pletu život.
Po?etak i kraj, a izme?u zaplet filma.

Nitko od nas nije baš imun na ljepotu, pogotovo kažu- muškarci. Jedan ženski primjerak, jedinstvene ljepote, pobudio je veliko zanimanje i kod nas, i u susjedstvu. Stigla je Angelina Jolie. Novinari i glumci- profesionalni ljetni turisti na Brijunima , ?ekali su je, ali ne i do?ekali. Njihovo iš?ekivanje, a zatim razo?arenje punilo je novinske stupce, kada ve? nisu njeni intervjui.

Zaposlila ona puno novinarskih pera, glumaca iz „ovih regiona“, ali i politi?kih glava.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci