Tagovi

Zašto JOT?

Sistem nam je otišao u opću korupciju upravo zbog nedostatka JOTa.

Meni je to intuitivno vrlo jasno, ali ekipa generalno izgleda da se uopće ne slaže sa mnom.

Zato ću ukratko prvo objasniti JOT. JOT je kada apsolutno cijeli politički proces izvodimo javno, otvoreno i transparentno. Znači, nema skrivenih sastanaka (javno), nema potpisivanja bez da je stvar prošla razmatranje sa strane javnosti (otvoreno), nema deus ex machina đireva gdje od nikud padaju rješenja (transparentno).

Cijeli proces, svaki detalj koji se tiče javnog života upravo se provodi JOT. I tu nema nikakvih iznimaka.

Tko se odluči na JOT, taj sigurno nije ušao iz nekih tajnih i privatnih interesa u politiku. Taj će nastaviti muljati iza kulisa, lovit će stranke i organizacije koje zaziru od JOTa

Tko uđe u JOT, taj mora biti načisto sa sobom zbog čega ulazi u proces, a ako nije načisto, mora biti spreman da postane na čisto. Nema naime tog muljatora ili lika sa sebičnim interesima kojemu JOT odgovara. Nema lika koji krade, a da su mu kamere u uredu nešto za što će navijati. Taj koji mulja, bježat će od JOTa kao vrag od tamjana.

I to je to jednostavno rješenje. Isušivanje političke močvare.

Intelektualci, političari, seljaci, bauštelci...

Po prvi puta pišem dnevnik, i pišem ga naveden nekim komentarima sa ove stranice, te bih volio postaviti par pitanja vezanih uz svjetonazore, a usput i preispitati svoje stavove.

Vrijednosti stavova

Preko nekoliko puta čitajući komentare primijetio sam da ljudi iz raznih sfera vole isticati pripadnost pojedinim grupama, te se pitam da li zaista to što se netko smatra intelektualcem daje pravo za valoriziranje ili devaloriziranje pojedinih mišljenja. Ne smatram pod ovime da su sva mišljenja izvrsna, jer to nisu, no da li je bitno što je neko mišljenje bez argumenata i obrazloženja potkovao intelektualac ili bauštelac. Nije li zapravo bitno da li je pravu li nije?

Ja osobno cijenim logiku i razum, no trudim se ne obezvrjeđivati emocije, te samim time smatram da svaku izjavu i mišljenje treba cijeniti prema sadržaju, a ne prema tome tko ju je izrekao. Jer ipak bauštelci su uglavnom iskreni, iako nisu "politički korektni", a političarima se često zna zalomiti laž (čak i nesvjesno jer sve pakiraju da "dobro zvuči"), a ponekad su i stručni u lažima.

Pobijedite u internet raspravi!

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispri?ava korisnicima ?iji su konstruktivni doprinosi na ovaj na?in ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je mogu?e kontaktirati preko mati?nog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Ustaše i partizani 2009.

Svi smo svjedoci kako se sve ?eš?e doga?a da na pollitika.com svaka suvisla rasprava vremenom prije?e na raspravu o ustašama i partizanima. Malo koji dnevnik, u zadnje vrijeme, nije zatrovan tom vje?nom hrvatskom polemikom.
Neki skre?u na tu temu ciljano da bi se izbjegla svaka normalna rasprava o pravim problemima. Neki skre?u na tu temu ciljano da bi se produbila podjela me?u hrvatskim gr?anima, po onoj divide et impera. Neki skre?u na tu temu nesvjesno jer ih ponesu emocije jer su skloniji jednoj ili drugoj strani, a s druge strane kukaju kako se ništa ne doga?a osim ispraznih rasprava.
A manje ili više svi lijepo nasjedamo na tu temu i iznova i iznova i iznova se zapli?emo i sapli?emo.

Rasprave na "Politici"

28. 04. 2007. pomalo iznerviran razinom rasprava na jednom od foruma, na pisao sam pod gornjim naslovom sljedeće:

"Brojne rasprave na "Politici", kad je u pitanju Tito, politički i gospodarski život, međunacionalni odnosi u bivšoj SFRJ, osamostaljenje Hrvatske itd., odvijaju se prema principu razgovora gluhog i slijepog, izuzimajući iz razmatranja sve zabranjene radnje (trollanje, spam ....).

Posebno je iritantan autizam pojedinih sudionika u raspravama, koji neovisno o onom što je napisao oponent i dalje tepu svoje, ne obazirući se na napisano, koje su uredno stavili pod znake navodnika.

Primjer:

Napišem da bivša država nije bila demokratska i da je Tito bio diktator, a dobijem odgovorm u stilu zašto ja neću priznati da je Tito bio diktator.

Napišem da su partizani na kraju rata počinili zločin jer su bez suda i suđenja ubili neke odmetnike, a dobijem odgovor zašto ja neću priznati da su i partizani činili zločine.

Kad smo nekolicina nas u pitanju, onda svaki "desnokrilac", onaj „tko išta drži do sebe“, odmah počinje s diskvalifikacijama, istina i činjenice ih uopće ne zanimaju. U tome prednjače i neki moderatori.

Beware of the troll: Što je to internetski troll?

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispri?ava korisnicima ?iji su konstruktivni doprinosi na ovaj na?in ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je mogu?e kontaktirati preko mati?nog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Evo fajta :-))))

Dakle, Zvone Radikalni je službeno proglašen „političkim analitičarem“ na blog.hr servisu :-))))). Doduše, prijelazak s Cool liste na listu blogova koji se bave Izborima 2007 će vjerojatno uzrokovati određeni pad posjećenosti :-(, ali ruku na srce sljedećih 30-ak dana će se ovdje tako i tako pričati (uglavnom) o politici (a tako je većinom bilo i prethodnih godinu i par mjeseci) pa je to u neku ruku i pošteno prema posjetiteljima blog.hr naslovnice.

A u ovom postu ću obraditi temu koja mi stoji na TODO listi već 15-ak dana. Naime, u komentarima na moj post „Napisao sam mail prof. Ivu Bancu“ kolega bloger tragicnamisao mi je postavio nekoliko pitanja koja svakako zaslužuju odgovor.

Pa idemo redom ...

1. Koji je to stav na TV-u zastupljen ako ne liberalni?

Tuđmanova livada, Tuđmanova trava,…

Nakon mnogo rasprava koje su manjim ili većim intenzitetom vođene tijekom niza godina, rješenje je na vidiku. Nadležni odbor zagrebačke gradske skupštine u proceduru je uputio prijedlog da se prostor pored Trga Francuske Republike imenuje Trgom dr. Franje Tuđmana. Kako se radi o neizgrađenom zemljištu, dobar dio novinara taj prostor naziva livadom. Postoji projekt prema kojem bi se trebala izgraditi moderna građevina s podzemnom garažom.

Sudeći po prvim reakcijama obitelji Tuđman, prijedlogom bi se ponovno mogla pokrenuti lavina očitovanja svih i svakoga. To više što se lociranje Tuđmanovog trga ne može promatrati izvan konteksta politike. Ne sumnjam da će svaka politička stranka, kao i mnoštvo manje ili više poznatih pojedinaca i udruga imati potrebu da se o prijedlogu očituje. I to me dovodi do pitanja koje bi nužno trebalo postaviti. Tko je zapravo pozvan da o ovom pitanju odlučuje? Tko je nadležan, znamo.

hr.org.sabor

U američkom Senatu svaki senator smije govoriti onoliko dugo koliko smatra da treba. Tako se događalo da govornik namjerno ne želi prekinuti govor kako bi odgodio ili sprječio glasovanje o nekom prijedlogu. Rekord je postavio jedan senator koji je bez prestanka govorio 24 sata, uglavnom o svojim mladim danima.

Rasprava bez ikakvih ograničenja, očito, nije poželjna stvar.

S druge strane, s ograničenjima se može i pretjerati. Primjer za to je domaći Sabor koji ima čitav arsenal kontrolnih mehanizama, a koji su po mom mišljenju više štetni nego korisni.

Počnimo od institucije predsjednika Sabora: on bi trebao biti samo prvi među jednakima, ali posao mu je zapravo da se prijeti, dijeli packe i maltretira zastupnike, kao učitelj u osnovnoj školi. Zatim, pogledajmo vremenska ograničenja koja su u nekim slučajevima smješno mala (par minuta). Tu je i aktualni sat, kratkotrajni specijalni ritual koji traje najduže četiri sata i uvjek je pretrpan. Dodatni ritual je promjena dinamike rasprave kada snimaju TV kamere. Zatim, tu su i bezbrojne ispravke netočnih navoda i replike, svađanje oko proceduralnih pitanja, stegovne mjere i kažnjavanja. Poslovnik Sabora ima čak 269 (!) članaka, što jasno ilustrira izbirokratiziranost i pretjeranu regulaciju te važne institucije.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci