Tagovi

Novinari i metalci, studenti i seljaci: Jedan svijet - jedna borba!

Nastavljam seriju ?lanaka o zaoštravanju klasne borbe u Hrvatskoj. U prva dva ?lanka, u utorak i srijedu, presio sam komentare o kampanji Jutarnjeg lista da se hrvatske radnike uvjeri kako su lijeni, nesposobni i razmaženi, te da moraju pristati na dalje smanjivanje svojih socijalnih prava u korist svojih dobrih, velikodušnih poslodavaca, koji su jedini, koji u Hrvatskoj marljivo rade i sve druge nose na svojoj grba?i. Zatim, u ?etvrtak, objavio sam dnevnik Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste!, prenose?i prio?enje anarhisti?ke MASE o slu?ajevima splitske Željezare i Salonita.

Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste!

Seriju napisa o radništvu i klasnim odnosima u Hrvatskoj zapo?eo sam prekju?er tekstom Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista, te nastavio ju?er tekstom Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. Prenio sam više komentara serije napisa u navedenim novinama, o tome kako su Hrvati (?itaj: "hrvatski radnici") lijeni, nesposobni i razmaženi. Ova kampanja pokazuje zaoštravanje klasne borbe u Hrvatskoj od strane hrvatskih i globalnih kapitalista, koji su krenuli u agresiju za dalje porobljavanje radni?ke klase, dok s druge strane još nema adekvatnog odgovora.

E, moj brale ......

Obzirom da se neki okušavaju i kao poete, odlu?io sam na ocjenu dati i svoj mali uradak, budite blagi.
Kaže mrak da je moj prekratak, ali mi nije jasno od kuda mu ta informacija, tak si dobri nismo.
Zato sam morao dopisati ovaj prozni dio, šta ?eš, nisam ja Gunduli? pa da pišem epove.

E,moj brale.....

Sanjao sam no?as divan san
Da ?e danas svanut lijepi dan
Otjerat ?e sunce crne vrane,
Do?i ?e mo opet na zelene grane.

Smješe nam se opet vedri dani
Nitko ne?e biti u banani
Južno vo?e samo ?e mo jesti
A koke ?e zlatna jaja nesti.

Skinut ?e mo mrski stremen
Nitko više ne?e stezat remen
Tolerantni svi ?e mo mi biti
Lijepi, dobri, debeli i siti.

Radnici ?e imat što da rade
Trudbeni?ke ruke zemlju grade
I seljaci izorat ?e polja
E, moj brale, vremena ?e biti bolja.

A turizam, koka zlatna brale
Punit ?e nam hotele i vale
Ko kap rose ?uvat ?e nas stranci
Nijemci, Rusi, ?esi, Danci.

Svakojake hotel?i?e male
Zamjenit ?e hotel?ine, brale
A na diku svakog našeg škvera
Umjesto brodica i remorkera
Gradit ?e se plove?i hoteli
Veliki, prostrani i bijeli.

Eto, to sam sanjao ja brale
To sanjah bez imalo šale

..:Kazališna publika:..

Opet slušam istu pri?u,
"intelektualci" odjednom od svud ni?u.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!

Žale se svi kako premala im pla?a,
al nema ih za ?ut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonja?a!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"

Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni ve? su na snazi.

Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a ?etri zida svoja.

I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od pla?e do pla?e,
i svi se trpaju u isti koš.

Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bi? Božji gazi!

?ekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odlu?e,
ho?e li oti?i na prosvjed,
ili ostati kod ku?e.

i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!

I dok oni ?ekaju
i dok se bezobzirno klate,

Radnici protiv radnika

Gledaju?i prve pokušaje rebalansa propra?una u režiji Jadranke Kosor, kao recept za obuzdavanje krize, vidi se da je ponovno prioritet HDZ-a spašavanje vlastitih profita prije spašavanja države ili njezinih gra?ana. Plja?kanje države za privatan ra?un HDZ je razvio do savršenstva, a izgleda da niti kriza ne?e zaustaviti taj proces.

Iako su rezovi nužni, izgleda da ?e i?i kirurški precizno oko glavnih izvora izvla?enja ekstra profita HDZ-ovih struktura. Predložene mjere stvoriti ?e epsku bitku radnika protiv radnika dok ?e se izvla?enje novca na privatne ra?une nastaviti.

Predloženi rezovi udaraju direktno na umirovljenike, te državne službenike. I to je logi?no jer su oni izvan direktnih tokova novca koji se odlijeva na privatne ra?une. Da li ?e profesor u školi raditi za 3000 ili 4000 kuna nebitno je za tokove kapitala u privatne džepove. Isto je i sa medicinskim sestrama, lije?nicima, policajcima, sudcima... U svim tim sektorima novac se izvla?i putem procesa javnih nabavki na daleko višim razinama. Smanjivanje pla?a zaposlenima u tim službama ne?e niti na koji na?in utjecati na taj sustav izvla?enja novca iz državne kase.

Blokirati ra?unovodstva

Baš me zanima kakva bi bila reakcija vladaju?ih kad bi nezadovoljni studenti i radnici koji ve? prosvjeduju ili se tek spremaju na prosvjede priprjetili blokadom ra?unovodstava.
Ra?unovadstva fakulteta i drugih državnih ustanova, gradova i op?ina, državnih i drugih firmi gdje se štrajka staviti pod blokadu i nadzor radnika i studenata.
I kad bi na npr. po uzoru na studente osigurali plenume na kojima bi se iznosili podaci o poslovanju i troškovima i raspravljalo o njima. Kad bi podatke izbacivali na internet.

To bi bilo vrlo zanimljivo. Kad ljudi prosvjeduju vlada ih ignorira i obi?no kaže, a kome ?emo uzeti ako vama damo. Ovako bi provjerom tko, je kako i gdje trošio novce možda došli do zaklju?ka da ne treba drugima otimati njihova prava, ve? da stvari mogu jeftinije i bolje.
Možda bi oni koji stvarno i obavljaju posao (profesori, lije?nici, državna administracija,radnici...) dali i koji koristan prijedlog kako poboljšati, popraviti i pojednostavniti stvari.

Pa to je strašno ...

Današnji "Jutarnji list" pod naslovom "Hrvat radi manje od 4 sata dnevno", s podnaslovom "Samo na pla?ene pauze se gubi 5,5 milijardi" objavljuje rezultate "velikog istraživanja u 45 tvrtki" koje je navodno obavio g. Ivan Miloloža, predsjednik Uprave i ve?inski vlasnik Tvornice akumulatora "Munja".
?ovjek kaže da ga je na istraživanje nagnala ?injenica da su, jednako kao njegovi akumulatori, i drugi hrvatski proizvodi ?esto nekonkurentni na svjetskom tržištu.
Nadalje, doznajemo da predmetno istraživanje "nije znanstveno, ve? je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata", a svatko pismen zna, je li, da doktorska dizertacija nema karakter znanstvenog. Svašta!
Zgraža se ?ovjek, kapitalist i direktor nad navodnim ?injenicama:

Zero-sum game?

Mnogo puta razmišljam je li gospodarstvo zero-sum game. Znate ono, koliko jedan dobiva, drugi gubi. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Možda nije baš zero-sum, ali je vrlo blizu.

Recimo, računala. Kao što znamo, u Hrvatskoj se ne proizvode računala. [Sada se ne proizvode. Neka se sklapaju. Konačno, i ja sam kupio jedno "naše" računalo. Nije bit u tome!] Zašto ne? Zato što bi bila preskupa. Ali se zato kupuju računala. Tako Hrvat s nekom prosječnom neto plaćicom od 4-5000 kn može bez problema kupiti računalo.

Zapravo, ja sam prije koji mjesec kupio (za roditelje) sasvim funkcionalno stolno računalo, novo (osim polovnog monitora), s garancijom, za ukupno 1500 kn. Dakle, od plaće se mogu kupiti 3 računala.

Usporedite to sa situacijom u staroj Jugi (1980-ih) gdje je PC bio san, prosječni radnik je valjda trebao štedjeti 5 godina da kupi jedan. Tada su se, doduše, PC računala proizvodila u SAD-u. [Govorim o standardnom PC računalu, ne o Orlu. Ne govorim o našim računalima, već o uvoznim. Neki će se sjetiti da je jedno vrijeme uvoz računala bio čak i zabranjen.]

Tri vrste hrvatskih radnika (2)

pollitika Neovisni, ali ne i neutralniEvo, još jedan teksti? na sli?nu temu kao moj prethodni "tri vrste hrvatskih radnika" — tamo sam govorio o zakonskoj, a evo nešto o materijalnoj neravnopravnosti radnika u Hrvatskoj.

Jutarnji objavljuje zanimljivi ?lan?i?:

Zaposleni kod malih poduzetnika, iako su ostvarili najbolje rezultate mjerene ukupnim prihodima prema ukupnim rashodima, nisu za to bili i iznadprosje?no nagra?eni neto pla?ama, napominju analiti?ari FINA-e.

Tako je prosje?na mjese?na neto pla?a po zaposlenom kod malih poduzetnika u prvih devet mjeseci prošle godine bila 3.655 kuna, što je za 16,8 posto niže od prosje?ne mjese?ne pla?e poduzetnika Hrvatske, koja je iznosila 4.391 kunu.

Tri vrste hrvatskih radnika

U Hrvatskoj postoje tri vrste radnika. Pardon zaposlenika. Bolje, tri kaste zaposlenika.

Naravno, deklarativno su svi jednaki pred zakonom. U praksi, svi žele pre?i u višu kastu, ?ak i podmi?uju?i i povla?e?i veze. Ljudi nisu glupi — znaju gdje je bolje.

Prva, najviša kasta su zaposleni u državnim firmama (HEP, HRT, HAC, HŽ,...), kvazifirmama (HZMO, HZZO,...), u školstvu, zdravstvu, ili raznim ministarstvima i agencijama. Oni stvarno moraju napraviti neku veliku glupost da ih otpuste. Pla?a im nije neka, ali je zato sigurnost stopostotna (a u nekim firmama ni pla?a nije loša). Jedini problem je to što je mnogima dosadno na poslu. Oni bi i radili, ali je ?esto organizacija slaba, ljudi dolaze s ?udnim zahtjevima, sve je pomalo kaoti?no. Fali materijala, ra?unala su prastara, kupuju sami toalet papir. Štite ih razni zakoni, kolektivni ugovori, mo?ni sindikati. San mnogih je do?i u ovu skupinu.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci