Tagovi

"Čačićevanje" i hrvatski mazohisti

Priznajem da sam zaprepašten s kojom lakoćom se Radimir Gazimir Čačić, vraća u politiku, i s kojom nekritičnošću ga primaju pojedinci do kojih sam i nešto držao, a koji imaju i neki utjecaj na kreiranje javnog mnijenja. Umjesto da ulazim u polemiku sa Zoranom Oštrićem, "lijepim" ovdje kolumnu koju sam objavio na www.tacno.net, s izdvojenim dijelom od urednika na portalu "tacno.net":. Zapravo, zaprepašten sam da jedan "zeleni" toliko pažnje pridaje manje - više prevladanim idejama notorno antizelenog Čačića. I zaista je zabrinjavajuće koliko se u hrvatskom narodu slabo pamti i kako je moguća nevjerojatna količina mazohizma koji narod, ili bar jedan njegov dio, iskazuje. Po mom skromnom mišljenju djela i nedjela Radimira Čačića trebala bi se naći u djelokrugu istražnih tijela RH, a ne u medijskom prostoru koji je, sada je već očito, kupljen novcem sumnjiva porijekla. Hrvatska, u kojem je moguće, nakon faze "tuđmanizma", brutalno "sanaderiziranje", primitivna "kerumovština", naoko korisno"čačićevanje", pogubna"zoranovština" itd. i tsl.,zamalo do u beskonačnost, nema budućnost. Tu proćerdanu trgovinu netko će morati zatvoriti, bojim se.

POPLAVE, naša savjest i pseudoelite za opsovati i pljunuti

Vi koji ovo budete čitali možete komentirati da sam pretjerao, možete mi poručiti da nije još vrijeme za takve tekstove, da je to prirodna katastrofa, da se učinilo maksimalno što se moglo…Ne, nije se učinilo što se moglo, nije se učinilo pravovremeno, organizirano i sa srcem, opet je po ne znam koji puta stradala raja.. Srce mi se lomilo i lomi kada gledam scene s poplavljenih područja, i možda zato što sam rođen na selu, možda zato što volim životinje, posebno moju macu Jaficu, ganule su me snimke izgubljenih, potopljenih krava, svinja, prasaca, jarića, koza, pasa… Ne mogu si zamisliti macu Jaficu kako bespomoćna traži spas od vode, niti kako njeno mrtvo tijelo beživotno pluta…Da, ljudi su na prvom mjestu, i hvala svakom tko se izložio životnoj opasnosti da spasi susjeda, prijatelja, nepoznatu osobu! Odmah hvala i onima koji su brzo, nesebično priskočili nevoljnicima u pomoć!

Krleža i hrvatska tragedija

Priznajem, nisam neki seriozni poznavatelj djela Miroslava Krleže, više me je zanimao njegov život pa sam ponešto i pisao o mapi Zelengaj, zapravo knjizi Milana Gavrovića „Čovjek iz Krležine mape“ koji opisuje slučaj dr. Đure Vranešića, vlasnika sanatorija Zelengaj u kojem je ovaj doktor, blizak ustašama i nacistima, skrivao Miroslava Krležu neko vrijeme u kaosu Drugog svjetskog rata. Krleža se našao između Đide (Milovan Đilas) i Dide (Kvatarenika), negdje između, na brisanom prostoru raznolikih protivnika i sklonio se na neutralni teren – u umobolnicu Zelengaj. Da su se, po policijskim dokumentima koji su pronađeni u Državnom arhivu Hrvatske na Zelengaju kratko vrijeme, vjerojatno i s Krležom u društvu, skrivali moj djed Adolf Weiss, i njegov brat Eugen Weiss, zaista je sporedno za ovaj tekst, ali ne mogu ne spomenuti tu činjenicu.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci