Tagovi

„Nabijanje na k(atolički)“

Kad ljudi vide bilo kakvu negativnu pojavu u društvu, neznanje i nemar nadležnih, činjenje nepravde, bezobzirnost i glupa postupanja, a ne mogu ništa tvorno napraviti da stanje promijene na bolje, svatko nađe nekakav „ispušni ventil“, da mu bude lakše i da se osjeća bolje.

„Nabijem te/ga/je/vas/ih na k(atolički!“ izgovarao bi u takvim situacijama moj nekadašnji prerano preminuli suradnik, uvijek kad je opisivao i „otpisivao“ budalaštine i budale, a prepoznavao ih je bez greške i bio dosljedan, čak kad mu je radi toga znao zaprijetiti otkaz.

Sjećam se kad je u „veselom“ raspoloženju, prilikom jednog druženja, rekao vlasniku poduzeća da mu se čudi kako uopće u svojem poduzeću može podnositi takvog kretena kao što je naš direktor, kojega on „nabije na k(atolički)“. Naravno u direktorovom prisustvu.

Kasnije se gazdi, opet u prisustvu direktora, ispričao rekavši da mu je žao što je u onakvom stanju istupio, ali da se „diši ne ispričava zato što je o njemu rekao istinu“.

„Socijalistički mastodonti“, „core business“ i „outsourcing“

Politički i ekonomski analfabet, opasni luđak Franjo Tuđman, je u funkciji sveopćeg grabeža i pljačke na danje svjetlo izveo sve moguće dotad zapostavljane „eksperte“, posebno one za razvoj gospodarstva, koji su svojim postulatima o svemoći malih i srednjih poduzeća inaugurirali priču o velikim poduzećima kao „socijalističkim mastodontima“ koje radi „lakšeg upravljanja, efikasnosti poslovanja i fleksibilnijeg pristupa tržištima“ treba razgraditi na manje tehnološke cjeline, riječju razbiti veliko poduzeće na više manjih međusobno potpuno neovisnih gospodarskih subjekata.

Takvu sudbinu razgradnje „socijalističkih mastodonata“ Tuđman-HDZ-ovi „eksperti“ namijenili su svim nekadašnjim SOUR-ima, ali ne radi lakšeg upravljanja, efikasnosti poslovanja i fleksibilnijeg pristupa tržištima, već jedino radi lakše i neprimjetnije pljačke kroz proces privatizacije, jer jedno je bilo „kutlizirati“ poduzeće čije je vrijednost procijenjena na par sto tisuća ili koji milijun ondašnjih DEM, nego poduzeće čija je vrijednost procijenjena na par sto milijuna DEM.

Outsourcajmo Vladu! ( promišljanje uz Praznik rada)

Da nije tužno bilo bi urnebesno zabavno! Kako sam u prethodnom dnevniku napisala, temeljni problem ove Vlade je kako se riješiti trošadžija koji se u našoj truloj zemljici zovu - radnici i/ili samo obični građani ( penzići, nezaposleni, ostali...) Tu, naravno, ne računaju sebe same! Oni nisu trošak, oni su dobitak! Za sve nas! Očekuje se da se shvati njihova žrtva te da se sukladno s tim drži začepljene gubice i ruke iza leđa!
Eto sutra će prvi maja, Dan sjećanja na borbu radnika za pravo da rade ko ljudi, a ne tegleća marva! Da mogu odspavati i da mogu preostali dio života posvetiti ono što im je važno da ostanu ljudi.
E to bijaše u prošlom stoljeću, u romantično doba kada se smatralo da su ljudi važni. Pa makar da su i crni kapitalisti shvatili da će stoka radnička bolje raditi ako im se da malo više odmora i ako im se organizira pokoje ljetovanje za sitnu lovu i dobru proviziju.
Pitanje solidarnosti, etike u politici i proizvodnji, pomoći slabijima, poštenju, dobroti i inim tricama i kučinama za preostale naivčine, vizija je boljeg svijeta koja se nikada nije uspjela realizirati. No, to ne znači da ju ne treba i dalje sanjati.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci