Tagovi

Božićnica (Struja svijesti V.)

Uf, imaju Hrvati love! Ja sam iskreno mislio da ima ljudi koji loše žive u Hrvatskoj a kad, gdjegod da se okrenem, peglaju se kartice, kupuje se na veliko. Ispred Plodina se ne može naći slobodno parkirališno mjesto. Da imaju konvencionalne gume na kotačima, kolica u Kauflandu bi se uskoro vozila samo na felgama. 1000 kuna. 2000 kuna. Nema veze, peglaju se kartice.

Ja sam staromodan. Ja volim sa sobom nositi novac. Ako nemam dovoljno, skočim prethodno na bankomat. Ne znam što je minus. Ponekad vidim stvari koje mi se sviđaju i koje si ne mogu priuštiti. Čekam da uštedim i onda ih kupim. U dućan nosim 500 ili 1000 kn. Ili 20. I kupim nešto za taj novac. Nemam American. Nemam Diners. Imam samo karticu tekućeg računa banke u kojoj sam klijent. Ako idem u dućan po WC papir, kupim WC papir. Ako idem u masovni shopping, kupim ono što mi se svidi. Do granice koju sam predvidio. Ja bih to nazvao racionalnim raspolaganjem novcem. Kao što rekoh, ja ne znam što je minus (bez obzira što živim od lijepih primanja, to nije garancija neodlaska u minus).

Rubni djelovi političke prakse 7 - nedostatak demokratskog potencijala

I u doba novog moderniteta Hrvatska je raskrižje puteva, na kojem se prometuje vjekovima i u tome nešto radi i zarađuje. Na rubnim djelovima prakse, kao i obično, pokušava se kontrola stvari i istovremeno korist i prednosti od prometa koji teče. To izaziva stalne kontradikcije i gužve, takve da je često usijano do nepodnošljivosti. Lokalni šerifi povremeno uvode neki red, ali to je najčeće predah do novog usijanja. Bolji red uvodi cestar, koji povremeno nekog složi na pod. Jedna od rubnih odlika takve prakse, pa i sada, je nedostatak demokratskog potencijala, više nego nedostatak volje. Zna se da su sigurnost, raspodjela novca, uvažavanje različitosti, održavanje putova i nešto reda oko rada glavni problemi. Različita rješenja se nude ali nečeg nedostaje, pa se to uporno izbjegava i prevladava lov u mutnom.

Hrvatska glavnina dobiva sukob s novcima i elitom

Već desetljećima u Hrvatskoj teku bitke glavnine s novcima i društvenom elitom. Ponekad sukob prelazi u pravi rat, ali bolje se je ne opterećivati pojmovima. Bitke su komplicirane i nemilosrdne. Neke od osobina sukoba su masovnost, primitivne taktike, besprizornost i slično. Po nekim izvorima su bitne impulse dali Nixon i Kissinger ubrizgavanjem novaca 1972. i dalje, ali se zastupnici raznih stavova slažu da je puno toga iznutra i izvana dovelo do sukoba i prije te iznova hrani sukob.

Kako je došlo do čvrste profilacije i zajedništva novca i elite te kako je došlo do duljih sukoba s amorfnom glavninom? Ima boljih teorija i prikaza, ali je dovoljno reći sasvim normalno. Veza novca i elite je nešto neizbježno, sukob sa glavninom logična posljedica a impresivnost je komplicirana priča.

Zbog nesposobnosti državnog odvjetništva nestao Ferdinand Jukić

Koliko se ozbiljno pristupilo istrazi oko putova novca za kupovinu oružja početkom devedesetih, zorno pokazuje nestanka Ferdinand Jukića nakon što je u četvrtak navečer u emisiji Otvoreno izjavio da posjeduje svu dokumentaciju o nabavci oružja koju je spreman predati policiji.

Umjesto da ga po završetku emisije dočeka policija ispred studija kako bi dobili te navodne dokumente koji su itekako bitni u cijeloj istrazi, čekalo se da svane jutro kako bi neki birokrat iz državnog odvjetništva uputio dopis u MUP da bi onda oni poslali nekog da nađe Jukića na adresi stanovanja. Naravno Jukića nisu našli.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci