Tagovi

TRŽIŠTE

Petar Bosnić Petrus

Ljudska vrsta i nacije

Već sam prije govorio o ovoj stvari i služio se primjerima koji su trebali pokazati kako ljudska vrsta nagrađuje produktivne subjekte.

Evo sada opet tih primjera ali ponešto izmjenjenih radi toga da bi se pokazalo kako ljudska vrste nagrađuje nacije koje svoje vlastite ciljeve ostvaruju tako da istovremeno daju doprinos ostvarenju ciljeva vrste.

Primjer broj jedan.

Dvije Nacije iznesu na tržište određenu, jednaku količinu žita, jednake kvalitete i prodaju ga po jednakoj, uobičajenoj cijeni: 1 000 000 $.

No jedna je nacija proizvela to žito primitivnom, neekonomičnom metodom, pa ju je proizvodna prodanog žita koštala 1 200 000 $ ona je otišla sa svjetskog tržišta s gubitkom od 200 000 $.

Druga je radilo po vrlo ekonomičnoj metodi pa ju je proizvodnja prodanog žita koštala svega 800 000$. Ona je otišla kući s 200 000 $ dobitka.

U ovom slučaju tržište nije ocjenjivalo samo vrijednost onoga što su nacije iznijele na tržište, nego prije svega, ono što su ostavile kod kuće – vrijednost metode kojom su proizvele prodano žito.

Nacionalno vs Anacionalno ili Priroda protiv Bastarda

Od prvih početaka čovjek se organizirao u grupe, od obitelji, preko plemena, do države.
U najvećem broju slučajeva, članovi zajednice dijele zajednički jezik, običaje, religiju, kulturu...

Kroz povijest narodi su se uglavnom stabilizirali, vrijednosti su općeprihvaćene, zna se što je u kojoj naciji kulturno, što nekulturno, što je moralno prihvatljivo, a što ne, naknadno je to potvrđeno i zakonima. Uglavnom, zna se što se može očekivati od kojeg naroda i nacije. Poznat je uvriježeni skup vrijednosti, taj skup vrijednosti narodi vuku i dorađuju kroz povijest.

Sve donedavno religija je bila jedini nosilac i čuvar etičkih vrijednosti, naravno, ona je to i dalje, no u novije vrijeme pokušava ju se nadomjestiti nihilizmom, i to nihilizmom najvulgarnije vrste, nihilizmom koji etiku nadomješta potpunom prazninom.

Sloboda je terorizirati, mučiti, ponižavati... sve koji nam se ne sviđaju.

Sve je dozvoljeno, vrijednosti, ili ne daj Bože svetinje, uopće ne postoje. Ili, ako postoje, onda su to obično banalne i apsolutno nevažne stvari za razvoj čovjeka kao inteligentnog bića.

Pricala bih tako rado o "dekompoziciji".. o nama.. o Europi danas...

tesla still waiting

Zašto je rat morao biti polazna tačka?
Zato što je dekomponovao zemlju, proizveo ogromne žrtve, ljude silom izmestio iz prostora u kome su živeli, stvorio duboko nepoverenje među narodima; tokom tog rata su počinjeni ogromni zločini...(Latinka Perovic, intervju H-Alter, o odnosima u bivsoj drzavi).

Ti neki nadnacionalni sni ili unitarizam bilo koje vrste na pocetku 21.stoljeca sasvim su jasno dobili svoje prakticno znacenje koje su zdusno skrivali pod raznim ideologijama. Ne bih sad o raspadu Jugoslavije, ni ove ni one... Ne bih ponovo pricala o Velikosrpskoj ekspanziji i vekovnim snovima i zeljama.. jer ima njih mnogo raznonacionalnih... Ne bih sad pricala ni o Rusima unutar SSSRa, ni o Staljinu... Ni o Komunistickoj internacionali sa jednim jedinim sredistim diktata.. Stvarno ne bih..

Tako bih rado pricala sa mnogima, sa svima, ...o nasem danas. O Europskoj uniji, o Nato savezu... O USA, o ujedinjenju Amerike pod jednom jedinom, mocnom kapom.. Tako bih rado pricala o onoj Europi koja je nastala na rusevinima Berlinskog zida, o onoj Europi koja je nastala na dekompoziciji istocnog bloka, onog bloka iz kojeg su drzave i narodi bjezali kad god su mogli, skupno ili pojedinacno.. 

Pricala bih tako rado o velikoj prevari 21.stoljeca.. O nama, o Europi danas..

Jedna vrsta, jedan planet, jedan zakon

Nešto o vitalnim potrebama svih nas.

Nacrt zakona o kontroli ekonomske efikasnosti domaćinstva

Kako domaćinstvo učiniti što je moguće efikasnijim, sigurnijim i udobnijim.

Rat u Libiji, još jedan korak svjetske vladavine na putu ka totalnoj dominaciji

http://zonasumraka.wordpress.com/2011/07/17/rat-u-libiji-jos-jedan-korak...

Rat u Libiji praktična je lekcija u postmodernom, nihilističnom leksikonu internacionalizma. Rat nije rat, daleko od toga, to je humanitarna intervencija za očuvanje mira. Rat je mir. Vojnici su čuvari mira.

U deja vu-u iz 80-ih, Pan-islamistički radikali vode pobunu, skupine oružanih bandi i paravojnih organizacija proizašllih iz Muslimanskog bratstva, preimenovani su u “heroje demokracije”. To su ljudi koji će biti postavljeni na vlast u post-ratnoj Libiji. Njihov vođa, Abdel al-Hasidi, bivši taliban, notorni libijski terorist, ponosno je izjavio kako mnogi od njegovih boraca dolaze iz redova Al-Qaede, i izviješćeno je u tisku kako Al-Qaeda ulazi u Libiju kako bi postala… novi saveznik zapada. Cyrenaica, jedno od žarišta pobune, jedno je od svjetskih središta islamskog terorizma. To je “zemlja slobode” zaštićena UN-ovom zonom zabrane leta, u reprizi UN/al-Qaeda/Hezbollah savezništva na Balkanu 90-ih.

Globalizacija – kraj svijeta kojeg poznajemo

Ovaj odličan dnevnik napisan od @Golgota:
https://pollitika.com/ekonomski-magovi-kao-projektanti-holograma
ima sve osim jednog – autor nije zaključio ono što je stvarni uzrok stanja!
Uvjeren sam da autor jako dodro zna zašto je stanje takvo kakvo je i čega se svijet odrekao u ime materijalnog. Tada sam počeo pisati komentar na dnevnik…., ali je prerastao u vrlo opsežan tekst kojeg ovdje, značajno skraćenog ipak objavljujem.

To što dnevniku „nedostaje“ je postalo „kamen zaglavni“ za najveći zločinački projekt u povijesti ljudskog roda:
Globalizaciju!
Ideja globalizacije nije nova, ali nikada do sada trend globalizacije nije zahvatio tako veliki krug ljudi i nikada do sada nije bio tako zločinački intenzivan.Berislav Perić i Zvonimir Baletić pišu o Babiloniji, staroj Grčkoj, Rimskom carstvu…zapravo, prvim globalizacijama. Aleksandar Makedonski je jasan primjer globalizacije, a poglavito u segmentu „organizacije“ porobljenih država. Očito EU prepisuje njegova rješenja i „recepte“, dobri djelom; makar je veliki osvajač bio daleko pametniji u mnogim rješenjima od sadašnji EU osvajača.

Nacija kao virus

I povremenim ?itanjem raznovrsnih dnevnika na pollitici može se uo?iti jedna statisti?ka zakonitost; prevagu odnose tekstovi posve?eni naciji, narodu, domovini, Domovinskom ratu, braniteljima, tko je prvi po?eo, itd.. Neki autori su se specijalizirali za ova podru?ja, ima ih raspore?enih preko cijelog politi?kog spektra, pa je onda dijalog neistomišljenika iskri?av. I ja bih u središte svoje pozornosti stavio tu famoznu naciju, ali bih odabrao neobi?an kut gledanja. Zamislio sam zapravo jedan virtualni društveni eksperiment sa tim duhom koji ispunjava naše glave – nacijom i nacionalnim osje?ajem. Kao što na svome ra?unalu naredbom delete izbrišete neki file ili odustanete od nekog softwarea, tako predlažem da za potrebe ovog eksperimenta, na kratko, iz svojih glava izbacite tog duha nacije i domovine, za kojeg jedan autor piše kako ne postoji objašnjenje „zašto se u nama zbiva tako tragi?an intimni slom, da se zaljubljujemo u domovinu i velikodušno pristajemo da se u tako surovom nipodaštavanju samoga sebe osje?amo dostojanstveno“.

Male nacije su karikatura povijesti

Misao navedenu u naslovu posudio sam od slovenskog filozofa Tarasa Kermaunera. Doduše, on ne misli dobro niti o velikim zajednicama: velika društva su kao velike kolja?ke bande. Navodim ove izreke da bih navukao ?itatelja na kratko analizu i vrednovanje pojmova kao što su nacija, nacionalna država, suverenitet, integracije i globalizam u uvjetima po?etka 21. stolje?a.. Zaslijepljenost starim vrijednostima, kao što je inzistiranje na zadataku realizacije modela nacionalne države, koji nas je iscrpio svojim medunacionalnim svetim ratovima u 90-ima, onako kako je to bilo u Zapadnoj Evropi od sredine 19. do sredine 20. vijeka – suo?ava nas danas sa ?injenicama života. Pogledajmo ukratko rezultate naših nastojanja.

Samo za vanjsku upotrebu!

princeze Sanja i Ana
Svakog 3. velja?e u Dubrovniku se slavi njegov parac (patron, zaštitnik) Sveti Vlaho. Mnogi se tog dana spuštaju u stari Grad pokloniti se njegovim mo?ima (radi svjetovnih i religioznih motiva), pa se ?ini umjesnim priupitati ne samo tko je bio Sveti Vlaho, nego i tko su oni koji ga slave u ovom prelijepom kako spomeniku civilizacije tako i umjetni?kom ?udu ljudske, hrvatske ruke.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci