Tagovi

NEVER AGAIN - NIKADA VIŠE!

Svake godine mog politički svjesnog života, posebno zadnjih desetak godina, postoje dva dana u godini kada me obuzima svojevrsna nelagoda, mješavina osjećaja: ljutnje, bijesa, provale pesimizma, osjećaja licemjerstva ove civilizacije, bespomoćnosti, straha, dubokog straha…

Predragu Matvejeviću (otvoreno pismo s dobrim povodom, I dio)

Predragu Matvejeviću, s poštovanjem (otvoreno pismo s dobrim povodom)

Poštovani Matvejeviću,
naši susreti i korespondencije nisu bili učestali, ali evo, ostali su u memoriji sjećanja, kako bi to rekao Igor Mandić – ovo, stoga jest sjećanje na osobu koja je svojim radom i prije svega časnim držanjem i angažmanom zaslužila poštovanje cijelog jednog naraštaja, prije svega šezdesetosmaša, ali ne samo tog naraštaja. Međutim, izdržljiv uporan i građanski hrabar, što znači s kuražom koja nam danas itekako nedostaje, erudit, slavist, autor brojnih knjiga, profesor, ali prije svega, iskren i častan, osoba si kojom se svaka kultura može ponositi, osim hrvatske podijeljene na one stvaratelje koji te cijene i na one koji te vječito osporavaju, čak ne birajući sredstva, sve do sudskih tužbi.

NA KLUPI, pored naše crkve (sjećanje na Dan mladosti)

Svibanj je tada bio maj, i tako su nastale mnoge Maje! Bilo je toplo, danas je hladno, hladno... Pjevalo se, trčalo, ljubilo.. Nije bilo idealno, ali imali smo učenje, rad i radna mjesta. Ono što se zvalo luksuz bilo je u Trstu, a kupljeno u Trstu, dosta ravnomjerno je raspoređeno među narode i narodnosti, odnosno radnim ljudima. Plus nekome zaposlenome i cijeli, komforni stan. Nije bilo kopanja po kontejnerima, narodnih kuhinja i nepoštenja na svakom koraku!
Nije bilo zdravstvenog (seksualnog) odgoja u školama, tek u okviru nauke o čovjeku tko je htio, naučio je osnovno, sve ostalo bilo je učenje kroz praksu. Važno nam je bilo, dapače, BITNO nam je bilo da ima plave oči, da ima dugu kosu, velike grudi, dobro dupence i po mogućnosti i kućnom odgoju nosi minicu, i ima lijepe, duge noge, čvrstih butina. I naravno, da je izgubila nevinost. Ili da je nevina…svejedno, samo da znam gdje je i da joj fićuknem u osam, pod prozorom njenim.

Kada antićiriličari marširaju....

Ban Josip Jelačić živ i kao spomenik nagledao se svašta na glavnom zagrebačkom trgu koji je desetljećima nosio ime Trga Republike – za nas nekada Zagrepčane, bio je to samo Trgač! Pamtim Zagreb iz boljih dana, primjerice iz vremena Univerzijade kada su mojim „belim gradom“, „ljepotanom na Savi i ispod Medvednice“, i tom prilikom preuređenim Trgačem šetale brojne skupine sportaša iz cijelog svijeta, kada se sportski borila mladost na stadionu u Maksimiru i drugim sportskim borilištima.
A danas, 7 travnja 2013??
Danas je Svjetski dan Roma, danas je i Jom Hašoa, dan posvećen Židovima žrtvama Holokausta: nekada se za Jom Hašoa pred Mojsija (kipara Augustina Augustinčića), na Mirogoju polagali vijenci, TV kamere su bile uključene…I Romi, i Židovi, i mnogi antifašisti platili su drugačija krvna zrnca i svoje antifašističke poglede umoreni od naci-fašista u ludilu II svjetskog rata 1939. - 1945.
A danas 7. travnja 2013.?

Velika o?ekivanja (3) – "Fachidiotismus" !

Gloria in Excelsis Iako po?injem s lingvistikom, moram naglasiti da sam još uvijek ?vrsto na temi državnog prora?una i turizma koji je u njegovom spašavanju trebao odigrati klju?nu ulogu. Naravno, retorika „kroja?a hrvatskog kriznog prora?una“ se unatrag zadnjih tjedan-dva uvelike promijenila radi okrutne stvarnosti koja je zavladala i na polju turizma (globalnog i onog našeg), a koju mi je najbolje opisao vlasnik i direktor jednog od najve?ih njema?kih tour-operatora (kad sam ga nedavno zamolio za informaciju glede klizanja cijena turisti?kih proizvoda, na osnovi ?ega je nastao ovaj serijal pod nazivom „Velika o?ekivanja“ ). Evo što mi je poslovni prijatelj napisao glede panike koja je zavladala na turisti?kom tržištu:

Dekodiranje OZ koda(1): „Il nome della Rosa!“

Villa Ruža na otoku Koločepu

I. „IL NOME DELLA ROSA!“!

Mada situaciju otoka Koločepa poznajem dobro, i već duže vremena i ovdje na Pollitika.com-u pratim događanja vezana za ovaj trenutno najveći hrvatski privatizacijski skandal (mada samo jedan u nizu sličnih), ovdje sam se poduhvatio pomalo teškog posla da malo dublje prokopam po daljoj i bližoj prošlosti, i njenim tragovima na Internetu, da bih pokušao dočarati razloge, radi kojih ovaj skandal se baš ovdje i na ovakav način događa.

Božić i kriza morala

Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci