Tagovi

Predragu Matvejeviću (otvoreno pismo s dobrim povodom, II dio)

................................................................................................

Krleža i hrvatska tragedija

Priznajem, nisam neki seriozni poznavatelj djela Miroslava Krleže, više me je zanimao njegov život pa sam ponešto i pisao o mapi Zelengaj, zapravo knjizi Milana Gavrovića „Čovjek iz Krležine mape“ koji opisuje slučaj dr. Đure Vranešića, vlasnika sanatorija Zelengaj u kojem je ovaj doktor, blizak ustašama i nacistima, skrivao Miroslava Krležu neko vrijeme u kaosu Drugog svjetskog rata. Krleža se našao između Đide (Milovan Đilas) i Dide (Kvatarenika), negdje između, na brisanom prostoru raznolikih protivnika i sklonio se na neutralni teren – u umobolnicu Zelengaj. Da su se, po policijskim dokumentima koji su pronađeni u Državnom arhivu Hrvatske na Zelengaju kratko vrijeme, vjerojatno i s Krležom u društvu, skrivali moj djed Adolf Weiss, i njegov brat Eugen Weiss, zaista je sporedno za ovaj tekst, ali ne mogu ne spomenuti tu činjenicu.

Zlo je u drugima - na margini Haške presude (drugi, završni dio)

Nastavak dnevnika:
PRAVNI PRESEDAN?
I ne bi valjalo zanemariti još jednu pozitivnu stranu presude hrvatskim generalima. Njom je ipak postavljen okvir da politika nasilja, agresije, etničkog čišćenja, progona, nehumanog ponašanja prema civilima, posebno zarobljenicima, može biti sankcionirana i kada se radi o političarima i vojnim starješinama drugih država, ne samo Hrvatske. Ova presuda je i poruka za sve one koji tlače nacionalne manjine, onima koji ih drže nužnim zlom u državi, a ne ravnopravnim građanima.
Poruka Haškog suda je da se rat nikako ne isplati, da nasuprot primjene sile valja nastojati političke probleme rješavati mirnim putem, dakle,političkim a ne vojnim sredstvima, strpljivim pregovorima predstavnika naroda i država. Ova poruka upućena je međunarodnoj zajednici – od diktatora do tzv. demokratskih i legitimno izabranih političkih vodstava, uključujući, nadamo se, i zapadne demokracije i njihove političare.
Presuda hrvatskim generalima mogla bi imati još neke pozitivne efekte.

Gledam vas u o?i, i lažem vam

U vrijeme BOŽI?A PA I PRED NOVU GODINU roje mi se pitanja u glavi, mnoga pitanja na koja ne nalazim odgovore, niti mi oni kojima ta ista pitanja koja mi mute glavu, postavljam, daju zadovoljavaju?e, realne odgovore. I uop?e, zašto smo skloni bistriti politiku i odnositi se kao prema nekoj izuzetno važnoj djelatnosti?? Sre?em ljude, sasvim obi?ne ljude koji se rado upuštaju u politi?ke rasprave i pitam se ZAR TO SVE NAMA TREBA, zar postajemo pomalo otka?eni kada su nam prevažne rekonstrukcije vlade, gdje se nalazi Sanader, što kaže, što kaže, što kaže, što kaže Sanader?? Vra?a li se, ne vra?a li se, ho?e li možda tražiti politi?ki azil u Austriji i tako izbje?i ruci pravde? Što se ti?e rekonstrukcije vlade dovoljna je samo jedna re?enica: ako HDZ vlada(uz satelite) u sedam godina ne ?ini ozbiljne rezove i ne nalazi izlaz iz krize, zašto bi to ?inila u zadnjih 7-8 mjeseci mandata?? Sanaderijada?? Prekinuti s detaljnim izvještavanjem javnosti, jer upravo to Sanader želi – i kao negativac biti u središtu pažnje.

NEVJEROJATNA LAKO?A LAGANJA

Blitva pije, Blitva se opija, Blitva putuje u maglu...(povodom uhi?enja Sanadera)

?itam, s vremena na vrijeme, dnevnike na pollitici koji tematiziraju stanje u Hrvatskoj u vrijeme bijega bivšeg premijera Ive Sanadera, pogledam TV dnevnike s nekom mu?ninom, ne znam da li je to ona egzistencijalisti?ka, sartrovska, onda me obuzima osje?aj apsurda Camusa, osje?am da se bruse neki noževi, da u mraku krešu se «fajercojgi», gledam pustoš na ulicama i trgovima provincijalnog grada ?iji se gra?ani klade ho?e li uhititi ili ne gradona?elnika, bivšeg ministra, imam predosje?aj da ?e bunt hrvatskog naroda biti upravo proporcionalan dužini i intenzitetu sveukupnog, mazohisti?kog potiskivanja…

BRUTALITET NA SVAKOM KORAKU

Iskre, posve?eno Branimiru Johnnyju Štuli?u i filmu "Balkanski špijun"

Kažu mi da se neke poruke, ?ak i važne poruke, pa i višezna?ne, lakše šalju i još bolje primaju - poezijom, pjesmom. Ako više u ovom društvu nema koncentracije za slušanje politi?ara, koji su i vragu i B-u dojadili (uz poneki, ?asni izuzetak) tko ?e onda ?itati poeziju?
Uvjeravaju me da se još ?ita knjiga, pa i poezija, i da sve nije tako crno kao što nam se ?ini. Ipak, imam osje?aj da se dramatika današnjih društvenih zbivanja ne osje?a u djelima suvremenih književnika, poeta posebno. Možda, misli se, prošlo je vrijeme socijalnih pjesama, budnica, refleksivnih pjesama. Tko bi danas pjevao o radni?koj žuljevitoj ruci, kao nekada S.S. Kranj?evi?, pisao o buni seljaka, kao nekada August Šenoa, o štrajkovima uzduž i poprijeko ove lijepe naše i agoniji buržuja, kao nekada Miroslav Krleža?
A uz proteste, trebale bi i?i i protestne pjesme...Gdje je novi Ivica Percl? Što radi Enes Kiševi??
Pjesma ne trpi uvod, ovaj je napisan uglavnom stoga što je pjesma bila prekratka da bi, po sustavu Marka Rakara, bila objavljena.
Dakle, pred našim je o?ima pjesma naziva

ISKRE

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci