Tagovi

Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste

Svakome iti malo razumnom i poštenom prema samom sebi, koji ne odbija zatvarati oči pred stvarnošću i ignorirati bjelodano jasne i nedvosmislene činjenice, jasni su katastrofalni učinci komunističke ideologije.

"Socialism in general has a record of failure so blatant that only an intellectual could ignore or evade it." - Thomas Sowell

Opsesija marksizmom i oprečnost liberalizma

Dinamični duo Dumenil-Levy zadnjih 30 godina bavi se isključivo analizom marksističkog pogleda na kapital i društvo. Zatočeni u toj opsesiji nisu do danas shvatili gdje točno kapitalizam pripada jer apsolutno sve društvene šablone svrstavaju u “lijevo” ili “desno”. Evo rezimea njihovog intelektualnog djelovanja: http://www.jourdan.ens.fr/levy/biblioa.htm

Tako oni kapitalizam svrstavaju u šablonu elita, jer drugdje ga ne znaju smjestiti, pa ga nadalje, šabloniziranog u ideologiju poput lijeve i desne (obje su zapravo kolektivističke pa je razlika suštinski nebitna jer obje ograničuju individualnu slobodu) dalje lako koriste kao element sveopćeg negativiteta jer kako su ideologije lijevice i desnice u suštini čiste i dobrohotne, kao i sve pisane i strukturirane ideologije, kapitalizam tako divlji i nedefiniran još i više postaje opravdan uzrok kriza – iako ni sami ne mogu dokazati vezu između oba pojma.

Treba li nam država?

Ukratko, neki misle da ne treba.

Posljednjih godina, zapravo od pada realnog socijalizma, učestale su kritike poretka, države, kapitalizma, zapravo, “zapadnog načina života”, ali s vrlo malo konkretnih prijedloga za nešto drugo.

Zajedničko svima je protivljenje autoritetu, plaćanju karata u javnom prijevozu, poreza, pohađanju škole, korištenju javnih usluga itd. Sve te kritike imaju u osnovi ideologiju a ne racionalne argumente, a zasnivaju se skoro uvijek na individualizmu: kolektiv je zlo, društvo je loše, a naročito je zlo država.

Anarhizam, marksizam ili Peer-to-peer (P2P) - horizontalna razmisljanja

definicija anarhizma

Kako je anarhisti vide, anarhija predstavlja društvo u kojem vlast i autoritet zamjenjuje samoorganizacija, društvo ravnopravnosti, ravnopravne i pravedne distribucije svih proizvoda, ukratko, društvo u kojem svaka osoba može zadovoljiti svoje osnovne i sve ostale potrebe u maksimalnoj mjeri, a da pri tome ne radi na štetu drugih. Ideja o anarhističkom društvu bazirana je na manjim zajednicama, decentraliziranim, ali povezanim. Unutar takvih zajednica je puno lakše donositi zajedničke odluke, te je jednostavnije uskladiti različite želje i potrebe. To je ujedno i jedan od osnovnih uvjeta anarhizma - ideja da svatko mora u potpunosti ostvariti svoje potrebe i da svatko mora biti u mogućnosti sudjelovati u procesu odlučivanja.

Koncept novog drustva je "sky diving"

Koncept novog drustva je "sky diving". Lebdece individue koje egzistiraju samo kad su sposobne letjeti. Samostalno ili udruzujuci se u razne oblike, po potrebi trenutka. Kad let prestane, nalaze novu snagu, energiju koja ih dize u nebesa gdje kao slobodni mogu dalje kreirati svoj svijet, prstenast.

Koncept kulturne suverenosti je krahirao. Problem je jedino sto to malo tko shvaca. Tradicija drzave kao nacionalne i suverene drzave, kao njegovatelja, bastinika kulture nacije, izgubila je svaki smisao. Posljedica takvih kulturnih kretanja je izgubljenost covjeka u svojoj zarobljenosti ogradama koje je sam stvorio. Ogradama koje je vrijeme pregazilo.

Masa ljudi to ne shvaca, uporno njegujuci i dalje atavisticku tradiciju, cak poneki u to i vjerujuci. To je nemoc percepcije stvarnosti, to je strah od razvoja vlastitog intelekta i njegovog pustanja na slobodu. Onu slobodu u kojoj intelekt tek postaje taj o kojem naziv prica, individualan. Sposoban percipirati svijet oko sebe onakav kakav je, u njemu plivati horizontalno. Mozda mijenjati, no za to je potrebna sloboda.

Stvar je prenosiva na citavo drustvo. Covjek kao kulturno bice preko kulture definira svoj svijet. Ako je suverenost nacionalnih kultura konceptualno krahirala, krahirao je i koncept danas poznate demokracije kao osnovne postavke drustvenog uredenja. Ljudi ne zele vise sudjelovati u politickom zivotu delegirajuci. Politicke stranke prakticno nemaju razlicitost, te gube svoju svrhu. Time i demokracija, koja je pravo odabira, a odabir izmedu istog nema smisla. Piramidalni sistem u kojem nacionalnom zajednicom, drustvom, vlada jedna od istih politickih opcija, koja u stvari ne vlada, nego slusa i izvrsava "naredbe" transnacionalnih centara jos je veci apsurd.
Taj proces koji se dogodio nije Balkanski ili Europski, on vlada svim drustvenim zajednicama na svijetu, pa makar se one jos uvijek zvale demokratski uredene drzave. Balkan je samo prototip. Primjer koji ce se siriti i preuzimati kao model, na sve vece povrsine. Uspjesna demokratska kreacija kraha svjetske demokracije.

Kad mase, drzavljani suverenih drzava, pogotovo nacionalnih, shvate (ako shvate) novi koncept funkcioniranja drustva, otvara se mogucnost stvaranju neceg novog. Horizontalne suradnje, dogovora, razmjena, na koncu i organizacije.
Pogreb demokracije kao nacela piramidalne organizacije zivota, sa cvrstim uporistem u drzavi dogodio se odavno. Ostalo je samo pitanje, kad ce to demoralizirani ljudi shvatiti. I naravno, kad ce ih se dovoljno nedepresivnih aktivirati.

Strah je taj koji skriva istine od uma. Ili primitivizam, ne znam. Ili nemoc hipnotizirane, isprogramirane svijesti mase. Vidljive vode copora su nestale, a mi, ljudi, ostali posve sami da krenemo u novom, ali nepoznatom pravcu. Ljudskom.
Za takvo kretanje potrebno je biti Individua, jer kolektiv u suverenom nacionalnom drzavnom smislu odavno vise nikud ne ide. On padajuci u bezdan, vuce na dno sve one koji ga se cvrsto drze.
Individue koje su sposobne horizontalno plivati (sky diving) formirati ce nova drustva, nove zajednice, okupljene zbog zadovoljenja potreba neogranicenog covjeka. Vrijeme je za male zajednice, koje ce se prstenastim udruzivanjem siriti ili smanjivati. Koje ce primati i pustati nove i stare grupe, ili individue slobodnomislecih ljudi da dolaze i odlaze, ovisno o potrebama njih samih.

http://www.youtube.com/watch?v=qVAkDRV-m84&feature=player_embedded

Balkan je u mnogim socioloskim promjenama bio testno podrucje, oduvijek. Grcka danas, ociti je pokazatelj da se taj trend nastavlja. Uostalom, zar nije pravo mjesto za pokop demokracije, bas ono gdje je ona nastala?
Nadam se samo kako prijelaz ovog puta nece biti jako krvav.

Zapamtite rije? Plenum: još ?ete je ?esto slušati!

Prva faza studentske borbe uspješno je privedena kraju. Proglašenje suspenzije blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na plenumu u subotu, ?in je promjene taktike, a ne strategije. Klju?no je dostignu?e: Plenum kao tijelo Nezavisne studentske inicijative nastavlja postojati. To je bio klju?ni problem u prethodnim plenumskim izjašnjavanjima o prekidu blokade na raznim fakultetima i sveu?ilištima u Hrvatskoj: odluka plenuma da prekida blokadu implicitno je zna?ila i odluku o prestanku postojanja plenuma kao instrumenta direktne demokracije.

Radnici i seljaci uz studente: na djelu je klasna borba!

Domet studentske pobune, kako su lucidniji komentatori zapazili, znatno je širi od neposrednih zahtjeva koji studenti iznose - a koji se mogu svesti na to da se iz prora?una osiguraju dodatna sredstava za financiranje visokog obrazovanja, relativno skromna s obzirom na ukupni iznos prora?una. Jedna od bitnih novosti jest znatno zaoštreniji politi?ki diskurs, koji su ve? na po?etku promovirali studenti zagreba?koga Filozofskog fakulteta. U FAQ o prosvjedu, napisali su izme?u ostaloga: "Ova je situacija samo odraz šireg društvenog problema u kojem ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isklju?ivo na funkciju robe." Pitanje o izvorima financiranja (s obzirom da je eto u cijelom svijetu financijska kriza) vodi na maksimalno zaoštravaje idejne pozicije: "Burze su krahirale zbog neoliberalne kapitalisti?ke doktrine koja propagira nedodirljvisot privatnog biznisa kojemu je osnovni cilj maksimalizacija profita." Direktnu poveznicu daje naslov predavanja, koje je u "alternativnom" obrazovnom programu održano 24. travnja: "GATS i globalno rezanje izdvajanja za javnu službu" (GATS je "General Agreement on Trade in Services", koji je Hrvatska potpisala 2000.

Paradoksi „korporativne demokracije“!

Bill marx

Nakon 60-godišnjeg diktatorskog desničarenja u Paraguayu, negdašnji paraguayski katolički biskup Fernando Lugo , prebacio se u Socijalističku internacionalnu - i upravo postao novi ljevičarski predsjednik Paraguaya. Nama bliže, u Europi, sadašnji muenchenski biskup Reinhardt Marx piše novi „Kapital“, po uzoru na poznati Marxov ali s podnaslovom "Socijalno-etička rasprava“. Nama najbliže, u neviđenoj zbrci idejnog i pragmatičnog djelovanja na duhovnom planu hrvatski nadbiskup i rimski kardinal Josip Bozanić poziva državno tužilaštvo na progon „verbalnog delikta“. Stvari su samo naoko paradoksalne – jer iza svega postoji neko logično objašnjenje!

Dva mjeseca u godini, travanj i svibanj, predstavljaju tradicionalno neurotično hrvatsko razdoblje, u kojem iracionalno nadvisuje racionalno, irealno nadvladava realno, a odgovorni i autoritativni čimbenici javnog života se počnu intenzivno vraćati u povijest, u nastojanju kreiranja što bolje (osobne, obiteljske, grupne ili ideološke) prošlosti. Radi preciznijeg opisa fenomena nacionalna neurotike, sve započinje početkom travnja kad jedni komemoriraju nastanak NDH; krajem travnja se nastavlja s komemoriranjima Jasenovačkih žrtava; početkom svibnja se evociraju uspomene na pobjedu antifašizma nad fašizmom (9 svibnja), da bi stvari kulminirale obilježavanjem „rata poslije rata“ i Bleiburške tragedije (17 svibnja) . Na kraju se svi možemo vratiti u manje-više normalni život s 30-tim svibnja tj. spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990 tj. kada je nekima „mrski“ Stipe Mesića, evidentno zvijezda ovogodišnjeg hrvatskog PMS-a postao povijesni prvi premijer nove hrvatske države. No zbrka koja se svake godine proizvede unutar ta dva mjeseca je prevelika i svaki puta ostavlja duboke brazgotine.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci