Tagovi

Tone zbog sudara diktature i demokracije

Tone zbog sudara diktature i demokracije

Britanski zastupnik u EU parlamentu, Nigel Farage, ima plaću od pola milijuna kuna godišnje, no usprkos tome tvrdi kako mrzi instituciju u kojoj radi, kao što prezire ono u što se danas pretvorila EU.

U svome uredu u Bruxellesu ima pravi mrtvački lijes sa simbolom europske valute.
Nekada je bio član Konzervativne stranke, ali je iz nje istupio 1992. godine, zato što je njegov konzervativni premijer potpisao Sporazum iz Maastrichta. Sada je predsjednik euroskeptične britanske stranke UKIP-a i podpredsjednik EFD grupe – bloka „Europa slobode i demokracije“.

Njegovi nadahnuti govori, prave retoričke majstorije, u kojima razoružava europravovjernike i preziratelje demokracije u EU parlamentu, pravi su internetski hitovi.
U toj svojoj borbi bio je ismijavan, proglašavan nacistom i mentalno bolesnim čovjekom.

"Too chicken for a referendum "– natpis je koji je nosio na majici, kada je prozivao one koji su poništili rezultate referenduma francuskih i nizozemskih građana, te stvorili oktroirani EU-ustav: tzv. Lisabonski ugovor.

Za Grčku

„Za Grčku“

Radi usporeno, a pri većem naporu, zbog operiranoga srca, zna poplaviti
Jednom je operiran u mladosti, a drugi puta prije nekoliko godina.
Pedantan je, strpljiv, plav, pomalo pjegav.

Izučeni je električar, samoobučeni stolar, te odličan kuhar.
Nekada je negdje bio zaposlen. Zatim je to nešto propalo. Onda je malo obrtnički stolario.
Sada malo raducka, tu i tamo, jer ima posla koliko ti srce želi i zdravlje dozvoli, ali ne i naplate istoga.

Sestra mu je zbog potrage za poslom otišla u Sloveniju. Tamo se udala za Slovenca.
Tako Hans sada ima uvid u pravo političko-gospodarstveno stanje u toj zemlji, ali ne samo u njoj, već i u stanje u EU.

Nije mu šogor još stekao pravu kapitalističku svijest. Ne taji pred njime svoja primanja, priča mu o poslu, o skučenom i skromnom životu stanovništva širom EU, te o lošijem životu Slovenaca.

Ukrcavanje na Titanic – Anschluss Hrvatske

Ukrcavanje na Titanic – Anschluss Hrvatske

Tragikomična sapunica oko Anschlussa Hrvatske zaista nema kraja.

Nema dana da se ne spomene kako smo zatvorili neko poglavlje, da smo pohvaljeni zbog „značajnoga napretka“ u povratku izbjeglica, u sprječavanju korupcije, u pravosuđu, u kažnjavanju ratnih zločinaca, zapošljavanju manjina u javnim ustanovama, izgrađivanju uništenih kuća, traženju nepostojećih topničkih dnevnika , „primjerenom ponašanju nakon presude generalima“ i „Oluji“ kao ZZP-u, jer to i „nije osuda cijeloga hrvatskoga naroda“.
Promijenili su osmu točku „Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo RH u EU“. U njoj Hrvatski sabor ističe „aktivnu ulogu građana RH u procesu pridruživanja“.
Sada planiraju sebi dati pravo na bianco potpis Pristupnoga ugovora bez prethodnoga referenduma naroda, a tek će se onda udostojiti građanima RH dati priliku da se referendumom izjasne o ulasku u EU.

Tko je suveren u Hrvatskoj?

Još 15/10/2009 je @ppetra ovdje napisala dnevnik: Zbogom, o lijepa, o draga, o slatka slobodo
Pro?itao sam ga nekoliko puta i stalno se na njega vra?am. Bezbroj pitanja otvara taj dnevnik. Mene posebno zanima tko je nositelj i izvorište vlasti u Republici Hrvatskoj? Predsjednik? Vlada? Sabor? Vrhovni sud? Ustavni sud?
No, dobro, svi to zapravo znamo. Vrlo je jasna "trodioba" vlasti. Tu nema posebnih nedoumica.@ppetra naro?ito naglašava izmjenu Ustava (te "Biblije" svake države, kako kaže Pupavac) u smislu da je sasvim dovoljan broj glasova za ulazak u EU 25% bira?a + 1 glas!

Razmišljam o tome možda i duže nego li je potrebno. Jasno je da ovaj narod pod ovakvim uvjetima niti ho?e, niti može niti smije u?i u EU. Hrvatski sabor mijenja Ustav i osigurava "ve?inu" za to glasovanje i osigurava prolaz referenduma. No, je li to stvarno volja naroda? Je li to ve?ina?

Republika Hrvatska je po svom državnom ure?enju republika, s demokratski izabranim parlamentom – Hrvatskim saborom kao najvišim predstavni?kim tijelom gra?ana, i predsjednikom republike kao državnim poglavarom.

S ponistre se vidi Šolta (2) - Balada o Šarku

Szarko i Sarko Prominila se danaske vlast u Evropi i na vlast se popeja http://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas_Sarkozy "> dobri naš Šarko , pa nan sade s „ ovozemaljski Elizejski livad“ on liferuje svitsku pulitiku, umisto one mrske i neprijatejske Ljubljane (koji su nas nako blokirali u "otvaranju i zatvaranju", a sada nemilice fauliraju ovogodišnji turizam).

Ovaj dobri naš Šarko me podsitija na onu lipu pismicu Jakše Fiamenga (koju je skrojija 18. - 19. 05. 99 u vlaku Split - Zagreb, živo ometan navija?iman 'Ajduka' i njiovon pismom „Gazi purgere“):

U životu sve je samo dokle dura za vrat zgrabi ona crna ura
ja ?u ne znan di ?u, on u pasjen raju
an?ele ?e pratit da mu ?agod daju
ne?e tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda
?ovik je ?ovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
?u?a nas vrime, prileti za ?as
Dobri moj Šarko, moj ?ovik i pas
E, moj Šarko<(cite>

S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispod volta...

Eukvartet

Europska Unija prolazi kroz unutarnje poteško?e koje se teško usuglašavaju. Naime, EU je div u ekonomskim razmjerima (i ima još uvijek svijetlu budu?nost da ostane jedan od najja?ih svjetskih igra?a na tom planu) ali je politi?ki patuljak. Naime, od jednog prostora, s kojeg je krenula samosvjesna civilizacijska ina?ica (koja je donedavna bila i civilizacijski sukus cijelog nama poznatog svijeta), sazdana od isto tako samosvjesnih i ponosnih ali minijaturnih politi?kih subjekata s milenijskim povijesnim pam?enjima, je jako teško napraviti nešto tako jedinstveno i djelotvorno kao što su to danas recimo Sjedinjene Države (ili što trenutno postaje Rusija, a sutra ?e postati Kina). Iz naše europske perspektive malo vodimo ra?una o ?injenici da je recimo USA složena država u kojoj politi?ka i pravna samostalnost pojedinih saveznih država prelazi prakti?nu samostalnost mnogih europskih državica izgubljenih u me?usobnim sukobljavanjima.

Quo vadis, Europa?

Dvanaesti lipnja 2008. definitivno će ostati zabilježen u povijesti Europske unije i procesa europskog ujedinjenja. Tog dana je 862.415 Iraca otežalo put u zajedničku budućnost za 490 milijuna građana Europske unije. Lisabonski sporazum trebao je omogućiti demokratičniju i transparentniju Europu, posebno u onim područjima u kojima bi ona to trebala biti; Irska je dosad dosta i profitirala iz europskih fondova, povukavši 55 milijardi eura. Utoliko je irsko "ne" još više šokiralo vjerojatno cijelu Europu, no to "glasno ne" stavlja u fokus neka zanimljiva pitanja, o kojima bi i Hrvati trebali razmišljati, budući da smo i mi (uskoro) dio te Europske unije (ja se bar nadam). Je li Europa u krizi?
Pokušat ću u ovom dnevniku dati neki svoj pregled tih zanimljivih pitanja, budući da se već raspravljalo o uzrocima rezultata irskog referenduma.

Lisabonski Ugovor na referendumu u Irskoj - Rezultat je neizvjestan

U četvrtak 12. lipnja, Irci kao jedini narod u EU izlaze na referendum kako bi odlučili o ZA ili PROTIV ratifikacije tkzv. Lisabonskog Ugovora. U svim ostalim zemljama članicama, političari, poučeni lošim iskustvom s pokušajem ratifikacije originalne verzije ovog dokumenta (tada zvanog Europski Ustav), kada su Francuzi i Nizozemci jasnim odbijanjem na referedumima srušili političarske planove, ovaj put su ratifikaciju predali u ruke nacionalnih parlamenata. Do sada je Ugovor ratificiran u 14 zemalja.

Lisabonski Ugovor – Sada dostupan u “reader-friendly” izdanju

Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).

To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.

Kako nerođeni Irci mogu sudbonosno utjecati na budućnost Hrvatske

Poznato je da budućnost nije moguće točno predvidjeti. I dobro je da je tako, jer uz izvjesnu dozu nepredvidljivosti donosi razna iznenadjenja i čini život zanimljivim. Kako u „običnom“ životu, tako i u politici.

U oba slučaja, staro je iskustveno pravilo da propuštene prilike u pravovremenom djelovanju koje može utjecati na budućnost koštaju puno više nego što se obično u početku misli, jer sve ono neučinjeno danas, već sutra postaje neizvjesno i podložno novim okolnostima s potencijalno katastrofalnim posljedicama za željeni ishod.

Tako je i s hrvatskim putem prema EU. Povijesna šansa – „window of opportunity” - propuštena je zbog rata i grijehova poraća, tako da danas sa zavišću možemo promatrati Sloveniju u EU, i to ovih mjeseci kao predsjedavateljicu. A pred Hrvatskom su još uvijek razni ZERPovi, bezbrojna poglavlja pregovora, reforme okoštalih sistema, preslagivanje granica u susjedstvu i još puno toga što će taj put učiniti neizvjesnim.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci