Tagovi

Protiv monopola na pravu, modernu i evropsku Hrvatsku

Govoreći pred članovima Glavnog odbora SDP-a. Zoran Milanović je naglasio kako će predstojeći izbori za zastupnike u Evropskom parlamentu zapravo biti odabir između, kako je rekao, onih koji zagovaraju modernu Europsku Hrvatsku, kakvu želi SDP, i onih koji to ne žele i ne razumiju hrvatsko društvo.:

Ovi izbori bit će odabir između prave, moderne europske Hrvatske, kakvom je mi doživljavamo, kakvom je mi vidimo i želimo da bude, i onih koji, da ih ustvari pitate, i nisu za Europu, nisu za modernu Hrvatsku i ne razumiju što je to moderna Hrvatska, ne razumiju hrvatsko društvo i tako će to i ostati.

Znate li tko zove, JA, RADIMIR ČAČIĆ!

-Halo, Vrhovni sud, da li ste primili žalbu koju Vam je poslao Čedo Prodanović??
-Na koju mislite žalbu, Čedo Prodanović i njegova kancelarija non-stop nam pišu žalbe!?
-Pa mislim na onu koju Vam je poslao u ime počasnog brigadira i višestruko odlikovanog Radimira Čačića??
-Aha, braniteljska pitanja, vojna pitanja??
-Ma ne, pitanje hoću li i kada i na koliko mjeseci u zatvor?
-Aha, pa to ste vi gospodine Gazimir Čačić??
-Jesam, ali ne Gazimir, već Radimir Čačić. Još jednom me nazovete Gazimir, tužit ću Vas. I to preko Čede Prodanovića!
SVAKA ČAST ČEDI PRODANOVIĆU, ALI…
-Gospodine Čačić, svaka čast Čedi Prodanoviću, ali njegova zvijezda tamni, kako Vi to ne razumijete?? usudila se upitati mlada žena.
-Kako tamni, pa njegova je kancelarija najbolja u Hrvatskoj!
-Vjerojatno najskuplja, ne i najbolja! Među nama, mislim da ima toliko pomoćnika i posla da on 99 % materijala u sudskom spisu ne vidi, jedva stigne potpisati!
-Oprostite, kako Vi to znate??
-Pa on je sam rekao da je pod prismotrom, dakle, znamo! A zašto mislim da mu zvijezda tamni, hoćete znati??
-Naravno, pa zastupa me, plaćam ga, čak ima prednost pred plaćama radnicima Coninga!

Nakon tri godine Nove (ne)pravednosti predsjednik Josipović već hoće drugi mandat

U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.

Odustajanja od napretka nema?!?

Odustajanja od napretka nema!

„Odustajanja od napretka nema“ – tim je riječima premijer Zoran Milanović razriješio sve dvojbe u vezi predloženog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Retoričkim pitanjem „Zašto bismo to radili?“, odbacio je s mnogih strana upućene optužbe da njegova vlada predloženim zakonom omogućuje i stvara uvjete za rasprodaju prirodnih resursa i javnih dobara Republike Hrvatske. Da Milanovićevo pitanje nije tek retoričko, to je ono na koje nit očekuješ niti želiš odgovor, kritičari bi mu vrlo uvjerljivo odgovorili – radili bi to zato da u kratkom vremenu prikupite novac neophodan za održavanje postojećeg sustava, još malo odgodite poduzimanje neophodnih strukturnih reformi i na taj način si osigurate politički miran mandat. Eto, to bi se moglo reći na premijerovo „Recite mi jedan razlog zašto bismo mi rasprodavali Hrvatsku.“

Kukuriku koalicija ljubav prema svojoj domovini iskazuje njenom rasprodajom

„Zar je moguće da će mo ni dvadesetak godina od završetka krvavog Domovinskog rata u kojem smo se nakon niza stoljeća konačno izborili za pravo da budemo svoji na svome dopustiti da Kukuriku Vlada svojim izdajničkim Zakonom sve to poruši vračajući nas u doba kada Hrvati na svome nisu bili svoji.

Tandara, mandara, broč - bila je 2012., hajmo u 2013.!

Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…

"Nije vam ovo socijalizam!"

Već na samim počecima obnašanja vlasti Kukuriku koalicije, bivši PPHV, Radimir Čačić, izrazio je potrebu za istjerivanjem socijalizma iz Hrvata:
http://pollitika.com/istjerivanje-socijalizma-iz-hrvata

Bez obzira o čemu se radilo, borbi za u svijetu odavno izborena radnička prava, za cjelovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školstvo, jednakost sviju pred zakonom ... kukurikavci predvođeni tobpožnjim socijaldemokratima, doživljavaju sve to kao napade na vlast osvojenu na demokratskim izborima.

Odgovarajući na te „napade“ često se potežu i „najjači“ argumenti obično sadržani u opomeni/prijetnji: „Nije vam ovo socijalizam!“

I u pravu su!

U uvjetima samoupravljanja poštovana su radnička prava, zdravstvena zaštita bila je sveobuhvatna svima dostupna i besplatna, školstvo je bilo potpuno besplatno, pravosuđe sasvim solidno, jednako kao i teritorijalni ustroj zemlje ... ondašnje vlasti ni štrajkove do kojih je povremeno dolazilo u pojedinim poduzećima, nisu doživljavale kao napade na vlast.

Pa jel' onda čudno što je bilo moguće Hrvate istjerati iz socijalizma, ali socijalizam će biti, radi pobrojanog, teško istjerati iz Hrvata?

PP-HNS

Blog se preselio na novu adresu:

aleksandar-hatzivelkos.from.hr

Ovaj upis možete pak naći na ovom linku

Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.

Nadam se da se i dalje čitamo.


Svečano izjavljujem da ja nisam baš ništa očekivao, ...

... niti od Zorana Milanovića niti Vlade kojoj je on na čelu!

Na kraju prve godine vladavine Kukuriku koalicije premijer Zoran Milanović, svjestan valjda svih „uspjeha“ Vlade kojoj je na čelu, nam poručuje da oni nisu nikoga ni iznevjeril ni prevarili jer oni jednostavno nikom ništa i nisu obećali.

I nisu, ako izuzmemo najave promjena pola godine uoči izbora, a ja sam i opisao kakve bi te „promjene“ mogle biti:
http://pollitika.com/sdp-ce-promijeniti-sve-tako

pa sam uputio i poziv biračima da izađu na izbore i glasaju za promjene:
http://pollitika.com/izadimo-na-izbore-i-glasajmo-za-quotpromjenequot

O da najavljivali su i provedbu „bolnih rezova“ radi realizacije proračuna za 2012.:
http://pollitika.com/quotbolni-rezoviquot

ali i to da nema straha jer oni znaju kako će sve promjene provesti:
http://pollitika.com/oni-quotznaju-kakoquot-provesti-quotpromjenequot

Zanimljivo je da je čak i kad je bilo vidljivo da se Vlada bavi isključivo sama sobom uspjela zadržti podršku biračkog tijela, koje je očekivalo nekakav pomak na bolje:
http://pollitika.com/lepe-nam-je-dobre-nam-je-zemlja-ide-u-dobrom-pravcu

I tako kako je vrijeme odmicalo Milanovićeva Vlada sve je više počela nalikovati svojevrsnom Uredu za gubljenje vremena:
http://pollitika.com/ured-za-gubljenje-vremena

da bismo na kraju shvatili da tu Vladu čine gadovi od kojih nemamo što dobro očekivati:
http://pollitika.com/lazljivi-nesposobni-ignorantski-bescutni-i-potpuno-...

Zorana Milanovića sam već pri njegovoj pojavi na hrvatskom političkom nebu percipirao kao opsjenara, pozera i manipulatora inauguriranog/podvaljenog SDP-u od strane Ive Sanadera, koji je i sam u Milanoviću prepoznao „potencijal“ od kojega ne treba strahovati kao od moguće političke konkurencije.

Što je to što je u njemu prepoznao Ivica Račan već žestoko načet teškom bolešću, a što vrh SDP-a, kojega je Račan, veliki mag samoodržanja, vješto očistio od svih svojih oponenata, mogao bih samo špekulirati?

Danas ispada da je u vrhu SDP-a sve „vrijednosti“ Zorana Milanovića kao čovjeka i političara na vrijeme prepoznala tek Željka Antunović, koje se on onda vještim manipulacijama elegantno riješio, kao moguće konkurencije u vrhu stranke. Danas je ona, iako formalno u vrhu stranke, potpuno marginlizirana, pasivizirana i pacificirana, rjčjku, onemogućena.

Nije da baš nikad u SDP-u ponešto i ne „zaiskri“, kao što je recimo bio slučaj Z. Komadine, nakon što je kako mi se čini prepoznao svu „šupljinu“ i bezidejnost Vlade Zorana Milanovića, ali koji je ipak na kraju vraćen na „pravi put“, privremeno ili zauvijek ostaje tek za vidjeti.

Zoran Milanović je nastavio Račanovo djelo skidanja ideološke prepoznatljivosti SDP-a kao stranke koja je u javnosti, više radi „laveža“ profašističke desnice, nego radi toga što bi to ona zaista bila, percipirana kao stranka ljevice ili lijevog centra, kako su si to oni sami tepali.

Koliko je Milanović u tome uspio pokazuje to da je danas SDP stranka bez svakog ideološkog predznaka, koju možemo pozicionirati kao stranku desnog centra, teško razlučivu od HDZ-a.

Može li danas itko reći na čijem se učenju zasniva političko djelovnje SDP-a?

Od koga je to SDP išta baštinio odričući se svoje komunističke prošlosti?

Što od lijeve političke misli zastupa Ivo Josipović, a što Zoran Milanović, kao najistaknutiji produkti SDP-a, ako se ne odriču političkog naslijeđa Franje Tuđmana, koje je kao „političare od formata“, uz mnoge druge, iznjedrilo i njih dvojicu, ideološki potpuno bezbojnih karijerista?

Oni su kao „uvjereni antifašisti“ otišli na Bleiburško polje na miropoklonenije ustaškim rezidiumima, valjda samo kao izraz nastavka Tuđmanove politike Luburićevog plana pomirbe sinova ustaša i partizana, fašista i antifašista, dajući fašizmu prostor za djelovanje u nekom od svojih pojavnih oblika nevažno jel' kroz bešćutnost i aroganciju vlasti ili kroz ljigavi paternalizam Crkve.

U tom smjeru idu i sve ove najave boljeg života Hrvata poslije ulaska u EU, koje su po svojem značaju i utemeljenosti ravne jedino boljem „životu vječnom“ koji nudi Crkva.

Svjedoci smo da se u Hrvatskoj ništa ne može, bar ništa u smislu poboljšanja života građana, poboljšanju društvene klime, zaustavljanja rapidnog osiromašenja velikog broja građana, ništa u smislu oživljavanja gospodarskih aktivnosti, ništa u smislu prolaska Hrvatske kroz stanovitu katarzu ispravno vrednujući događanja u nedavnoj prošlosti, a onda i ulogu Franje Tuđmana te njegove zasluge za to da se Hrvatsku danas, radi korupcije koja je zahvatila sve segmente društva i postala stil ne samo vladavine nego i života, radi nakardnog sustava vrijednosti i posvemašnjeg nerada pravosuđa, percipira kao „muljevito dno Evrope“.

Ne, Milanovićva Vlada napast će sve slojeve društva, optužujući ih za nerazumijevanje stanja u kojem se Hrvatska nalazi, „kresat“ će im plaće i druga prava, izazivat će enormnu inflaciju putem poskupljenja svega živog, od usluga javnih poduzeća, preko prehrambenih artikala do svih drugih roba na tržištu, čuvajući se da ni slučajno ne dotakne četiri parazitska soja koji doslovno proždiru Hrvatsku; one koji su „jamili“ u procesu privatizacije, hrvatske branitelje, Crkvu u Hrvata i sav onaj šljam koji, bez ikakvih prava na to, „pobire“ mirovine, socijalnu pomoć ili ostvaruje neku drugu nepripadnu korist.

Primjena je to one biblijske po Mateju „ ... a od onoga tko nema uzet će se i ono što ima“.

Pa dobro, mnogi će se zapitati koji je to spiritus movens koji pogoni Milanovića?

Po mom mišljenju isti onaj koji pogoni sve karijeriste, dočepati se nekakve prestižne dobro plaćene i ne prezahtjevne pozicije, primjerice poslanika u Skupštini VE, možda čak predsjedavajućeg nekog od skupštinskih odbora.

Osim ako u međuvremenu ne postane preneoprezan pa se poput Ive Sanadera nenadano „sjeti“ podnijeti ostavku.

Svako zlo za neko dobro

Mnogima se u Hrvatskoj čini da je jedno zlo zamijenilo drugo, istina nešto manje ali ipak zlo. Povećanje PDV-a, veliko povećanje cijena struje, plina pa i mnogih maloprodajnih, rezanje dodataka na plaće u javnom sektoru, najave novih odricanja u idućoj godini i sve drugo do najavljenog poreza na nekretnine izaziva zabrinutost građana kako za njihovu, tako i za budućnost njihove djece. U tako tmurnoj atmosferi, dobre se vijesti gube u masi loših, teško je očekivati optimizam. No ipak, nije sve crno kako se na prvi pogled čini i nije baš svako zlo za zlo.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci