Tagovi

22. lipnja – embrij zločina

Moje mrtvo tijelo bit će ti grob!

Tvoja postelja bit ću ja , premda hladna i tako tvrda.
Grana iznad nas pjevat će ti uspavanku.
A ti samo mirno spavaj, dijete moje!
Blizu si mog srca, koje te mnogo voli.
Nažalost, premda te ljubim, od smrti koja nas čeka, ne mogu te spasiti.
Samo mirno spavaj!
Ne možeš slutiti što te čeka.
Sa mnom ćeš umirati, kao i ja u mislima s tobom.
I tad će biti kraj stradanja i muke, naše borbe.
Zajedno ćemo poći Bogu.

.... napisala je Ivana Novak u pismu svome nerođenom djetetu, neposredno prije njenog jezovitog bacanja u Hudu jamu, gdje se ugušila u krvi ostalih nesretnika, osjećajući kako u noj umire njezono nerođeno dijete..

____________________
- http://pollitika.com/antifasizam-kao-otpor-fasizmu-vs-antifasizam-kao-za...

- Ne, nije! Samo si je sam morao kopati grob.. pa su ga skinuli do gola... pa su mu nabili cijev "špagina" u zube... pa su mu "pucali" škljocanjem prazne puške u usta* ... pa su ga natjerali da četveronoške skoro km ide na koljenima i laktovima po makadamu natrag do podruma u kojem su prije opisanog tukli do besvjesti... takvog golog su ga tjerali kroz selo i usput tukli čeličnim šipkama za čišćenje "tanđare" ....
Hoćeš dalje? Ili želiš čuti svjedoke koji su i dan danas živi? I nisu članovi moje obitelji?
Samo reci!

- * Možda ti je poznato, ali ipak: špagin je ruski automat za blisku borbu. zatvarač je takav da ga povućeš u zadnji položaj i on tu ostaje dok ne pritisneš okidač. Pritiskom na okidač zatvarač leti prema cijevi, povlači naboj(metak) u cijev i - puca.
Eh sad, on ima tzv doboš kao spremnik streljiva kojeg sam o malo iskreneš te špagin ne uvede metak u cijev ali proizvodi onaj stravični zvuk udarne igle i udarca zatvarača u cijev.
- Eh sada ti meni moja lipa i pametna Bxxxxxxx reci što bi ti uradila čovjeku koji bi npr. tvome sinu od 15 godina i 7 mjeseci uradio takva što? Ili koji npr. takva što uradio, ne daj Bože, tvome ocu? A to ti je samo mali djelić onoga što je moj otac preživio kao dijete, sasvim mali dio!!!!!!

- Da, iskusniji čovjek bio možda i vidio ono "iskretanje" doboša ali mom ocu su prije toga kundacima razbili arkadu, slomili dva prsta na ruci, imao je dvije posjekotine na glavi od njihovih "sten" kundaka koje su obilato krvarile...
- Maa, kome ja to pričam...
- -------------------
- Prokleti bili!

Antifašizam kao otpor fašizmu vs Antifašizam kao zaklon beskrupuloznim masovnim ubojicama

Komunistička inačica antifašizma

komunisticki zlocini

------------------------------------------------------------------------------------------------

Nekažnjeni genocid

„Specijaliteti" (ko)mesarice Milje – izrezivanje muških splovila, vađenje srca"

"Deranje kože živim ljudima – kao mrtvim svinjama"

"Slovenski partizani šumarskom „žagom" pilili žive ljude na pola"

"Ubijanje od zore do mraka"

------------------------------------------------------------------------------------------------

Jugokomunistički zločini lažnih antifašista

17. svibanj 1945. – 17. Svibanj 2015.

17. svibnja 1945. Po naredbi Aleksandra Rankovića a po zapovijedi Josipa Broza Tita, uhapšen je zagrebački Nadbiskup Kardinal Alojzije Stepinac. Uz Bleiburg i ono što su činili iza njega - to je najveća greška boljševičke satrapije tzv. Josipa Broza Tita. Time je zapečatio sudbinu „svoje“ tzv države.
Naime, ta dva slučaja i zločina su postavili temelje i odluku u glavama Hrvata kako u toj „zemlji“ – Jugoslaviji, za njih nema života. Čekalo se vrijeme i pogodan trenutak do 1990. Kada su Titini učenici odlučili amputirati Hrvatsku... a naišli na tvrdo Stepinčevo ne pripadnika hrvatskog MUP-a i ZNG-a.
Tako je nastala nezavisna, samostalna i svjetski priznata Republika Hrvatska. U moru krvi, naravno! – jer je to istočnobalkanski mentalitet sadržavao u sebi od vajkada.

“Prema živima dužni smo imati obzira, a mrtvima dugujemo samo istinu”

“Prema živima dužni smo imati obzira, a mrtvima dugujemo samo istinu”

Nije li Ivica Račan pogriješio ili je spoznao, kako i ratnim neprijateljima, ubijenim bez suđenja, te masakriranim civilima, treba odati počast koja bi nadilazila bilo kakvu ideologiju u ime općeljudskoga morala, kada je uveo pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora nad komemoracijom u Bleiburgu?

Da li je shvaćao da RH, konačno treba zatvoriti sve svoje rane, završiti s ww2, i okrenuti se budućnosti?

Nije li želio spriječiti vječne hrvatske ideološke podjele?

Hrvatski sabor, ove godine, otkazao je pokroviteljstvo komemoraciji u Bleiburgu!

Prva primjedba bila je da taj događaj ne treba obilježavati u Bleiburgu, jer tamo nije bilo nikakvih žrtava, te da se tu komemorira ustaški poraz i vojska NDH, a ne žrtve.
-Nije Bleiburg komemoracija samo ubijenim vojnicima, već i mnogobrojnim civilima. 45 godina, rođaci pobijenih vojnika i civila, nisu mogli dolaziti ispred poznatih i skrivenih jama i stratišta, već su to obilježavali u Bleiburgu, prvoj postaji „Križnoga puta“.

Kad "antifašisti" komemoriraju ...

Prekrasni ljudi i još veći „antifašisti“, ljudi koji predstavljaju državni politički vrh, Zoran Milanović, Ivo Josipović i Boris Šprem, na čelu izaslanstva od 30-ak ljudi, među kojima su bili potpredsjednici Sabora i članovi Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, ne bilo kojeg dana, nego „slučajno“ baš na 67. godišnjicu konačnog sloma tzv. NDH (15. 05. 1945.), polažu vijence kod spomenika, paz' sad', „nevinim žrtvama Križnog puta“ u Teznom, na groblju Dobrova kod Maribora, gdje je 1945. „jugoslavenska vojska pobila između 15 i 20 tisuća pripadnika oružanih snaga NDH i civila, većinom Hrvata“.

Prije njih vijenac je na istom mjestu položio i slovenski Premijer Janez Janša, „prekleti domobranec“, kako mu „tepaju“ antifašistički raspoloženi Slovenci.

U svojem „antifašističkom“ zanosu Zoran Milanović će nas poučiti:
"To je ratni zločin jer su likvidirani bez suđenja, a sve da je suđenja i bilo riječ je o velikoj većini o nedužnim mladim ljudima koji su bili pripadnici druge vojske i zato je ovo mjesto na koje, po nama, treba dolaziti".

(anti)Fašizam Hrvatskog sabora I

17. 04. 2012. bit će još jedan "povijesni datum", dan kad je Predsjedništvo Sabora donijelo odluku da Hrvatski sabor više ne bude politički pokrovitelj svakogodišnje tobožnje komemoracije, a ustvari ustaškog derneka na Bleiburškom polju.

Zanimljivo je da je Franjo Tuđman, koji je od svojih pokrovitelja i sponzora u Noravlu preuzeo neke obaveze promocije ustaškog pokreta, kao npr. „pomirbu sinova ustaša i partizana“, kojom je trebalo vratiti ustaštvo na političku scenu, do smrti odolijevao i nije pokazivao nikakvo zanimanje za sva ona događanja koja su obuhvaćena zbirnom imenicom „Bleiburg“, nije tamo „hodočastio“ niti su službene hrvatske vlasti bile pokrovitelj niti su te manifestacije financirale.

Nisam ni znao da je prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima iz 1996. dan konačnog sloma i predaje kvislinških vojski s područja Jugoslavije, 15. svibnja (1945.) naveden kao spomendan, odnosno dan obilježavanja, paz' sad',. hrvatskih žrtava za slobodu i nezavisnost, jer u svijetu je poznato da su upravo oni koji su se u potpunosti stavili u službu okupatora, uvijek i svuda najveći borci za slobodu i nezavisnost.

A nisu?

Put u Evropu na krilima fašizma

Ponovo se na mjestu konačnog skončavanja kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH, na Bleiburškom polju, u organizaciji osuđenog ubojice i čovjeka kojemu se upravo sudi radi protupravnog lišavanja slobode i nasilja, samozvanog tajnika tzv. PBV-a, Bože Vukušića, okupilo živopisno društvo na komemoraciji hrvatskoj inačici fašizma i najmonstruoznijem režimu ikad.

I sve to uz izdašno financiranje i visoko pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, parlamenta države koja se diči svojim antifašizmom i hvali kako je antifašizam ugrađen i u izvorišne osnove Ustava RH.

Pa taj isti Hrvatski sabor, ni na kakvu komemoraciju, već ordinarni ustaški dernek na Bleiburškom polju šalje svoje izaslanstvo, ove godine na čelu s Andrijom Hebrangom, a Vlada ne zaostaje pa i ona šalje svoje izaslanstvo na čelu s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom.

Prvo, na Bleiburškom polju, kako rekoh, nisu pale nikakve žrtve, a najmanje nevine, već su se tamo jugoslavenskim partizanima, značajnoj komponenti antifašističke koalicije, konačno predali odmetnuti ostaci poraženih kvinsliških vojski s područja Jugoslavije, osim Kozaka i Čerkeza koji su se predali Crvenoj armiji.

Kako su ustaše postale "nevini Hrvati"

Uvodna napomena:
U prvi mah sam pomislio da ovaj tekst nije od šireg zna?aja, me?utim, nakon objavljivanja ju?er, l3.listopada, na www.virovitica.info(redovna kolumna)i nekih zanimljivih reagiranja ?itatelja, mislim da bi mogao zanimati i polliti?are i naše posjetitelje.
Prije nekoliko dana je, nekima je poznato, u Mrtvom Jarku, dijelu šume na isto?nim obroncima Bilogore u op?ini Suhopolje kraj sela Mala Trapinska, sve?ano otkriven Spomenik hrvatskim žrtvama. Otkrili su ga predsjednik viroviti?ke Udruge Hrvatski domobran Vlatko Ljubi?i? i na?elnica op?ine Suhopolje Zlata Šljivac (HDZ) rije?ima: „Nikada ne smijemo zaboraviti nedužne ljude koji su pobijeni bez suda i presude u vrijeme kada je Drugi svjetski rat odavno završio i to samo zato što su bili Hrvati. Na samo dva stratišta u okolici Suhopolja, u P?eli?u i Mrtvom Jarku, pobijeno oko 1300 nedužnih hrvatskih vojnika i civila... Do tog broja se došlo nakon probnog iskapanja kada se .naišlo na posmrtne ostatke žrtava i dijelove vojni?ke opreme".

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci